REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2653/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Ivan Vrdoljak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupaju punomoćnici Robert Travaš, odvjetnik i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Travaš i Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-770/2023-2 od 20. ožujka 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4368/2018-44 od 27. ožujka 2023., u sjednici održanoj 20. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-770/2023-2 od 20. ožujka 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4368/2018-44 od 27. ožujka 2023. pozivajući se na odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.

2. Tuženica je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije navela da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku te da u drugostupanjskom postupku nisu počinjene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka niti pogrešna primjena materijalnog prava zbog kojih bi bila povrijeđena tužiteljeva temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku. Stoga je predložila odbaciti ili odbiti tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, a tuženici dosuditi trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Polazeći od odredbe članka 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja koja je predlagatelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. Pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije prema ocjeni vijeća nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naima, sva pravna pitanja koja je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije utemeljena su na njegovoj subjektivnoj ocjeni i polaze od neutemeljene tvrdnje da mu šteta koju je trpio zbog tuženičine izvršene neautorizirane platne transakcije s računa tužitelja, kojom štetnom radnjom mu je bila uzrokovana šteta u vidu gubitka sredstava, koju štetu mu je tuženica naknadila u mirnom postupku, nije naknadila cjelokupnu nastalu štetu te da mu nije naknađen u cijelosti nastali parnični trošak.

3.2. Ovdje također treba navesti da je predlagatelj podnoseći predmetni prijedlog za dopuštenje revizije propustio postupiti po odredbi čl. 387. st. 3. ZPP jer uz prijedlog nije, a bio je dužan, dostavio dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova spisa na koje se je u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao.

4. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b stavak 1. i 2. ZPP odlučio kao točki I. izreke ovog rješenja.

5. Tužitelj je prijedlog za dopuštenje revizije podnio na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povreda temeljnih ljudskih prava i to: prava na žalbu, prava na djelotvoran pravni lijek, prava na pravično suđenje, prava na pravično i pošteno suđenje, prava na jednakost pred zakonom te na uživanje blagodati vladavine prava, prava na jednakost pred sudovima, prava na zaštitu dostojanstva te prava na nepovredivost vlasništva.

5.1. U odnosu na tužiteljeve navode iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da mu je pobijanom drugostupanjskom presudom povrijeđeno pravo na žalbu, odnosno pravo na djelotvoran pravni lijek zajamčeno čl. 18. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i čl. 13.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06,2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) treba navesti da je tužitelj na raspolaganju imao tužbu i žalbu kojima se koristio, a činjenica da nije uspio u sporu ne čini ta pravna sredstva nedjelotvornima. To tim više što se drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke jasno očitovao o svim odlučnim tužiteljevim žalbenim navodima ističući da je tužitelju zatraženi parnični trošak dosuđen, sukladno tada važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to rješenjem donesenim u parničnom postupku broj P-7987/15 vođenim pred prvostupanjskim sudom po tužiteljevoj tužbi protiv tuženice radi naknade štete koju je pretrpio zbog tuženičine izvršene neautorizirane platne transakcije s računa tužitelja, kojom štetnom radnjom mu je bila uzrokovana šteta u vidu gubitka sredstava, a navedeno rješenje, kojim je odlučeno o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka tužitelj nije pobijao. Osim toga, tijekom tog parničnog postupka tužitelj nije niti spominjao niti zatražio trošak zastupanja koji je predmet spora u ovoj parnici povodom tužiteljeve tužbe radi naknade štete.

5.2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije također navodi da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda nižestupanjski sudovi počinili osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH. Pritom se najveći dio tužiteljevih navoda svodi na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.

5.2.1. Glede tužiteljevih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba reći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tih prava u pravilu niti ne može doći, osim u slučaju da je pobijana drugostupanjska presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

5.2.2. Vijeće je ocijenilo da tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o tuženikovim zahtjevima i navodima, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće tužiteljeve navode. Nižestupanjske presude su detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj u ovom parničnom postupku nije imao pravično suđenje.

5.3. Što se tiče tužiteljevih navoda koji se odnose na navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju vijeće ističe da se ovaj postupak pred nižestupanjskim sudovima odnosi na tipični građanskopravni spor, a pobijane odluke, kako je to i već ranije navedeno u ovoj odluci nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne.

5.4. Nadalje, ovdje treba navesti da tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije u odnosu na navodne povrede temeljnih ljudskih prava i to: prava na jednakost pred zakonom te na uživanje blagodati vladavine prava, prava na jednakost pred sudovima te prava na zaštitu dostojanstva nije naveo razloge zbog kojih smatra da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena navedena ljudska prava.

6. Zbog navedenoga vijeće je ocijenilo da tužitelj navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP pa je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

7. Zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP s obzirom da ta parnična radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 20. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina