Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1456/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Anđeli Bošković Rajković, u pravnoj stvari tužitelja ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Mandarić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Republike Hrvatske, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-694/2019 od 7. svibnja 2025., 20. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe se odbijaju kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-694/2019 od 7. svibnja 2025.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 1.000,00 kuna sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od 15.lipnja 2016. do isplate.

2.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnične troškove.“ , kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 250,00 eura."

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio dvije pravovremene, sadržajno identične žalbe pobijajući presudu u cijelosti zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz dosudu troška za sastav žalbe.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 6., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Kako je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. ZPP) žalba se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl.467. st. 2. ZPP) pa utvrđeno činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije ispitivano. Osim toga, iako tužitelj žalbe podnosi i zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. ZPP u cijelosti su izostali žalbeni navodi u odnosu na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev za naknadu štete odbio.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 132,72 Eura (ranije 1.000,00 kn) na ime izgubljene zarade, koji je zahtjev temeljen na činjenicama da je tužitelju kao odvjetniku rješenjem Hrvatske odvjetničke komore broj 7070/2014 od 8. rujna 2014. obustavljeno obavljanje odvjetništva, čemu je prethodila nepravomoćna presuda Županijskog suda u Splitu broj K-16/01 od 27. lipnja 2014. kojom je tužitelj proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu i odbio optužbu protiv tužitelja, Hrvatska odvjetnička komora je rješenjem broj 7070/2014 od 5. srpnja 2017. ukinula svoju odluku od 8. rujna 2014. Kako u vrijeme kada mu je bilo obustavljeno obavljanje odvjetništva nije mogao zastupati stranku KL na ročištu 15. lipnja 2015. u predmetu Pst-204/2014, tvrdi da mu je nastala šteta od 132,72 Eura (1.000,00 kn).

9. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud iz provedenih dokaza utvrdio:

- da je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-16/2001 od 27. lipnja 2014. tužitelj proglašen krivim zbog počinjenja više kaznenih djela te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od dvije godine,

- da je po donošenju presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj K- 16/2001 od 27. lipnja 2014. dostavljena Hrvatskoj odvjetničkoj komori,

- da je Hrvatska odvjetnička komora rješenjem broj 7070/2014 od 8. rujna 2014. tužitelju obustavila obavljanje odvjetništva,

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Ur-1/15-4 od 15. srpnja 2015. odbijen priziv tužitelja protiv rješenja Hrvatske odvjetničke komore broj 7070/2014 od 8. rujna 2014.,

- da je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž- 646/14-17 od 23. svibnja 2017. preinačena presuda Županijskog suda u Splitu broj K-16/01 i protiv tužitelja ČL odbijena optužba,

- da je rješenjem Hrvatske odvjetničke komore broj 7070/2014 od 5. srpnja 2017. ukinuto rješenje kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva,

- da je tužitelj osnivač i član ...,

- da je odvjetnica ABC iz ... zastupala KL na ročištu 15. lipnja 2015. u predmetu Pst- 204/2014.

10. Slijedom prethodnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da u predmetu Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-16/2001 nije bilo nezakonitog niti nepravilnog rada suca prilikom obnašanja sudačke dužnosti u smislu čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16; dalje: ZOS) što bi bila pretpostavka odgovornosti države za štetu, već je prilikom donošenja presude iskazano pravno mišljenje i stav. No, i pored toga prvostupanjski sud dodaje da tužitelju nije nastala šteta nemogućnošću zastupanja KL na ročištu 15. lipnja 2015. u predmetu Pst-204/2014 jer je istog zastupala druga odvjetnica iz ... Pri tome članovi društva koje je osnovano kao javno trgovačko društvo solidarno odgovaraju za obveze odvjetničkog društva. Javno trgovačko društvo je trgovačko društvu u koje se udružuju dvije ili više osoba zbog trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom, a svaki član društva odgovara vjerovnicima društva neograničeno solidarno cijelom svojom imovinom (čl.

68. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima, "Narodne novine" broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19; dalje: ZTD). Prema odredbi čl. 78. ZTD svaki član društva ima pravo i obvezu voditi poslove društva, pa kako nisu priloženi dokazi da bi zastupana osoba (KL) nagradu za zastupanje platila nekoj trećoj osobi, tužitelju a niti ... čiji je tužitelj član nije nastala šteta.

11. Obrazloženje i stav prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud i žalbenim navodima tužitelja u kojem ponavlja da mu je obustavljeno obavljanje odvjetništva jer je presudom Županijskog suda u Splitu K-16/01 neosnovano osuđen "nekritički prihvaćajući izmjenu optužnice", nije dovedena u pitanje zakonitost prvostupanjske presude.

12. Odredbom čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 110/97) propisano je da pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba prema kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom, a oslobođena kazne, a kasnije je u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena, osim ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zato što je u novom postupku oštećenik kao tužitelj, odnosno privatni tužitelj odustao od progona ili što je oštećenik odustao od prijedloga, a do odustanka je došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom. Dakle, pravo na naknadu štete imaju one osobe kojima je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom a oslobođena kazne, koja okolnost kod tužitelja nije ispunjena jer osuđujuća presuda protiv njega nije nikada postala pravomoćna, već je optužba odbijena u postupku povodom redovnog pravnog lijeka, pa stoga predmetna odredba nije primjenjiva u odnosu na tužitelja.

13. I pored toga ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda da tužitelju nije nastala šteta nemogućnošću zastupanja KL na ročištu 15. lipnja 2015. bez obzira što je u to vrijeme tužitelju bilo obustavljeno obavljanje odvjetništva, jer je KL na tom ročištu zastupala odvjetnica ABC iz ... (čiji je tužitelj osnivač i član) i ne postoji dokaz da je KL naknadu za zastupanje na tom ročištu platio nekoj drugoj osobi.

14. Samim time što je presuda Županijskog suda u Splitu povodom žalbe preinačena i naposljetku odbijena optužba, na strani tuženika nije nastala odgovornost po čl.105. st. 1. ZS. Donošenjem nepravomoćne kaznene presude nije automatizmom tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva već je takvu odluku donijelo disciplinsko tijelo Hrvatske odvjetničke komore koje je autonomno u odlučivanju (čl. 53. st. 2. i vezi s čl. 74. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" broj: 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11).

15. U odnosu na dio žalbe u kojima se citira cjelokupan sadržaj presude Općinskog suda u Splitu od 8. studenog 2024. (Pn-217/2020) valja odgovoriti da okolnost što je u drugom predmetu između istih stranaka donesena drugačija odluka nije od značaja jer je prilikom odlučivanja o pojedinim pravnim pitanjima svaki sud prvenstveno vezan Ustavom, zakonom, međunarodnim ugovorima i drugim važećim izvorima prava (čl. 115. st. 3. Ustava Republike Hrvatske) a pri tome je vezan postavljenim tužbenim zahtjevom i činjenicama iznesenim u postupku. Naravno, kako bi se izbjegla arbitrarnost u odlučivanju, sud je dužan argumentirano obrazložiti razloge svake pojedine odluke, što je prvostupanjski sud valjano učinio, što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje. Radi navedenog, žalba tužitelja cijenjene su neosnovanim.

16. Iako tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, tako i u odluci o trošku u žalbi ne konkretizira žalbene razloge, pa kako odlučujući o trošku prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to je odluka o trošku pod toč. II. izreke presude u cijelosti pravilna i zakonita.

17. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to je njegov zahtjev za naknadu trošak za sastav žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP)

18. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

Osijek, 20. kolovoza 2025.

Sutkinja

Anđela Bošković Rajković