Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-151/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Aleku Koniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika SB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Veljku Miljeviću, odvjetniku u Zagrebu, radi uzdržavanja maloljetnog djeteta, odlučujući o žalbi tužiteljice i o žalbi tuženika, protiv presude sadržane u rješenju i presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P Ob-526/2019-174 od 20. siječnja 2025., u sjednici vijeća, održanoj 20. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana žalba tužiteljice FB, dok se žalba tuženika SB odbija kao neosnovana i prvostupanjska presuda se:

a) potvrđuje po žalbi tužiteljice u pobijanom dijelu kojim je točkom I. izreke presude odbijen tužbeni zahtjev,

b) preinačuje u pobijanom dijelu kojim je točkom II. izreke presude odlučeno o troškovima postupka, na način da ista presuda u tom dijelu glasi:

„Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

II. Trošak sastava odgovora na žalbu tužiteljice, tuženiku se ne priznaje.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem i presudom riješeno je:

2. Odbacuje se tužba u dijelu kojim tužiteljica tužbenim zahtjevom traži od tuženika isplatu uzdržavanja za mlt. dijete ĐB u mjesečnom iznosu od 10.000,00 kn za razdoblje od 1. listopada 2010. do 6. prosinca 2011. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

presudio je

i suđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Tuženik SB iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je doprinositi za uzdržavanje mlt. HB, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iznos od 1.327,23 € (10.000,00 kuna) mjesečno, počevši od dana 7.12.2011. godine pa nadalje, s dospijećem svakog pojedinog mjesečnog iznosa posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec sa zateznim kamatama na dospjele, a neplaćene iznose od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do 31.7.2015.godine po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. godine pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da dospjele mjesečne obroke je dužan platiti odjednom u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, a buduće kako budu dospijevali, sve na tekući račun tužiteljice FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d., IBAN: [broj bankovnog računa].

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici, FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tuženiku, SB, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 3.344,73 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 20. siječnja 2025. godine do isplate u roku od 15 dana."

2. Žali se tužiteljica, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači, na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu tužiteljici parničnog troška, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim točkom II. izreke tuženiku nije priznat daljnji trošak parničnog postupka (rješenje), kako proizlazi iz činjeničnih navoda žalbe, zbog žalbenih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. točke 3. u svezi članka 381. sve ZPP-a, predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači, na način da se u cijelosti prihvati zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, uz nalog tužiteljici da tuženiku naknadi i trošak žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljice, tuženik je predložio da se ista žalba odbije kao neosnovana.

5. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu tuženika.

6. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana.

7. Žalba tuženika nije osnovana.

8. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi, da je tužiteljica podnijela sudu tužbu radi donošenja odluke, da maloljetno dijete stanuje s njom, da s ocem ostvaruje osobne odnose, te da otac doprinosi za uzdržavanje djeteta mjesečni iznos od 10.000,00 kuna počevši od 01. listopada 2010. godine pa nadalje dok za isto budu ispunjeni zakonski uvjeti.

9. Prvostupanjski sud da je 10. siječnja 2019. godine, pod poslovnim brojem P Ob- 1199/2016-49, donio presudu, kojom da je odlučeno, da će maloljetno dijete stanovati s majkom, da će ostvarivati osobne odnose s ocem, da će majka ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb osim u dijelu donošenja odluka vezano za bitna osobna prava djeteta, te da je naloženo tuženiku na ime uskraćenog uzdržavanja za razdoblje od 07. prosinca 2011. godine do 06. prosinca 2016. godine platiti uzdržavanje, kao i da doprinosi za uzdržavanje maloljetnog djeteta za razdoblje od 07. prosinca 2016. godine pa nadalje, dok da je odbijen tužbeni zahtjev za uskraćeno uzdržavanje za razdoblje od 01. listopada 2010. godine do 06. prosinca 2011. godine.

10. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Gž Ob- 207/19-2 od 15. svibnja 2019. godine, da je potvrđena naprijed navedena prvostupanjska presuda, u dijelu kojim da je odlučeno da dijete stanuje s majkom, da s ocem ostvaruje osobne odnose, te da majka ostvaruje pravo na samostalnu roditeljsku skrb, dok da je u odnosu na točke IV. i V. izreke prvostupanjske presude, kojima da je odlučeno o uzdržavanju djeteta, ista presuda ukinuta, kao i u dijelu troška postupka, te da je u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak.

11. Nadalje, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, tužiteljica da traži, da tuženik doprinosi za uzdržavanje maloljetnog djeteta iznos od 1.327,23 EUR (10.000,00 kuna) mjesečno počevši od 01. listopada 2010. godine pa nadalje.

12. Dakle, u ovoj pravnoj stvari je ostalo za odlučiti, da li je tuženik u obvezi plaćati uzdržavanje za svog maloljetnog sina, a imajući u vidu činjenicu da tuženik navodi da je iznos od 2.972.000,00 kuna, koji iznos da je tužiteljici uplatio 28. travnja 2010., uplatio za uzdržavanje maloljetnog sina i na taj način tom uplatom da je ispunio obvezu uzdržavanja maloljetnog djeteta.

13. U ovoj fazi postupka, po žalbi tužiteljice, sporna je točka I. izreke prvostupanjske presude, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, te je po žalbama stranaka sporna i točka II. izreke prvostupanjske presude, kojom je odlučeno o troškovima postupka.

14. Nije u pravu žaliteljica, kada prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

15. Naime, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, u obrazloženju prvostupanjske odluke navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je sud prvog stupnja obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

16. Budući, da prvostupanjska presuda u ovom pobijanom dijelu nije donesena uz bitnu postupovnu povredu, koju ističe tužiteljica, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

17. Nije u pravu tužiteljica, niti, kada navodi da se prvostupanjska presuda, u pobijanom dijelu kojim je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

18. Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

19. Tako iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je, po provedenom postupku, sud prvog stupnja utvrdio slijedeće činjenice:

- na račun tužiteljice, da su joj 08. siječnja 2010. godine, 08. veljače 2010. godine, 10. ožujka 2010. godine, 10. travnja 2010. godine, 10. svibnja 2010. godine, 17. lipnja 2010. godine, 03. kolovoza 2010. godine i 14. rujna 2010. godine, uplaćeni iznos od po 10.000,00 kuna;

- tuženik da 28. travnja 2010. godine uplatio tužiteljici iznos od 2.972.000,00 kuna, a kao opis plaćanja da je naveden "prijenos";

- tuženik da je, od početka trudnoće tužiteljice, cijelo vrijeme na račun tužiteljice uplaćivao po 10.000,00 kuna mjesečno na ime uzdržavanja maloljetnog HB, te tuženik da nije navodio posebnu svrhu uplate, kada da je vršio uplate mjesečnih iznosa, te tuženik i nakon mjeseca travnja 2010. godine da je nastavio plaćati po 10.000,00 kuna mjesečno, sve do mjeseca listopada 2010. godine, kada da je prestao s plaćanjem;

- uvidom u odluke o utvrđivanju i raspodjeli dobiti društva za Baker Tilly Discordia, za 2008., dobit nakon oporezivanja da iznosi 4.153.212,00 kuna i da će se ista rasporediti za isplatu dividende vlasniku društva, za 2009. dobit nakon oporezivanja da iznosi 7.555.343,00 kuna i da će se ista rasporediti za isplatu dividende vlasniku društva, za 2010. dobit nakon oporezivanja da iznosi 23.503.462,00 kuna i da će se ista rasporediti u zadržanu dobit od 8.993.600,00 kuna, te za isplatu članovima društva u iznosu od 14.509.862,00 kuna, za 2011. godinu dobit nakon oporezivanja da iznosi 17.532.138,00 kuna i da će se ista rasporediti u zadržanu dobit u cjelokupnom iznosu, za 2012. dobit nakon oporezivanja da iznosi 21.420.777,00 kuna i da će se ista rasporediti za zadržanu dobit u iznosu od 12.420.777,00 kuna, te za isplatu članovima društva u iznosu od 9.000.000,00 kuna, za 2013. dobit nakon oporezivanja da iznosi 22.636.077,00 kuna i da će se ista rasporediti u zadržanu dobit u cjelokupnom iznosu, za 2014. dobit nakon oporezivanja da iznosi 18.554.143,00 kuna i da će se ista rasporediti u zadržanu dobit u cjelokupnom iznosu, te za 2015. dobit nakon oporezivanja da iznosi 18.108.287,00 kina i da će se ista rasporediti u zadržanu dobit u cjelokupnom iznosu;

- tuženik da je 10. svibnja 2019. godine protiv tužiteljice podnio kaznenu prijavu radi počinjenja kaznenog djela izbjegavanja plaćanja porezne obveze, obzirom da ista nije prijavila dar od 2.972.000,00 kuna;

- iz rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, pod poslovnim brojem Kir- DO-131/2021 od 28. travnja 2021. godine, da je odbačena navedena kaznena prijava zbog kaznenog djela utaje poreza i carine, te iz navedenog rješenja da proizlazi, da iz izvedenog dokaznog postupka nije utvrđeno da bi se radilo o daru, jer i sam tuženik, koji da je podnio kaznenu prijavu, da je tvrdio, da se radi o iznosu namijenjenom za uzdržavanje djeteta, što da su potvrdili i svjedoci, dok tužiteljica, protiv koje da je podnijeta kaznena prijava, u iskazu pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu da je navela, da se radi o daru, no kod tog iskaza da nije ostala u kaznenom postupku, već da je tvrdila da se radi o izvanbračnoj stečevini;

- na okolnost zdravstvenog stanja tuženika, u vrijeme kada da je izvršio uplatu iznosa od 2.972.000,00 kuna, iz Nalaza i mišljenja po provedenom kombiniranom vještačenju po vještacima dr. Petru Škaviću, sudska medicina, i dr. BB, kardiologu, te medicinske dokumentacije za tuženika, tuženiku da je u mjesecu listopadu 2009. godine postavljena dijagnoza dilatacijske kardiomiopatije, odnosno da se radi o kroničnoj bolesti srca, koja da se manifestira progresivnim i ireverzibilnim slabljenjem snage srca, uz konačni razvoj izrazitog proširenja srca s nemogućnošću održavanja crpne funkcije srca, te tuženik da je bio pregledan u Klinici za kardiovaskularne bolesti Magdalena 22. listopada 2009. godine i u nalazu da su navedene dijagnoze i tuženik da je bio informiran o svojoj dijagnozi, a tuženiku da je u svibnju i lipnju 2010. godine izvršena ugradnja elektrostimulatora srca, te krajem 2009. godine zdravstveno stanje tuženiku da je akutno narušeno, a u prvoj polovini 2010. godine stanje tuženika da je bilo razmjerno stabilno, u smislu da je mogao obavljati privatne i poslovne obveze, ali da je bio svjestan i upoznat s ozbiljnošću i lošom prognozom bolesti, te potrebom daljnjih, pa čak i invazivnih liječenja, te u drugoj polovini 2010. godine da je došlo do potrebe za poduzimanjem invazivnijih metoda liječenja, u konačnosti i do transplantacije srca u mjesecu lipnju 2011. godine;

- u razdoblju kada tuženik da je izvršio uplatu, 28. travnja 2010. godine, isti da je morao biti jasno informiran od strane liječnika o ozbiljnosti svoje dijagnoze i nepredvidivom ishodu bolesti u budućnosti, te da je mogao biti u strahu i zabrinut od neželjenog ishoda svoje bolesti u budućnosti, obzirom da iz dostupne medicinske dokumentacije koja opisuje kraće razdoblje prije i poslije datuma uplate, da se može govoriti o postojanju ozbiljne medicinske dijagnoze, odnosno ozbiljne bolesti srca, koja u tom trenutku da ima neizvjestan klinički ishod;

- tuženik da je, u razdoblju uplate predmetnog novčanog iznosa, bio upoznat sa svojim zdravstvenim stanjem, te da je bio zabrinut i da je mislio da će umrijeti;

- tuženik da je u navedenom razdoblju izvršio i prijenos poslovnog udjela trgovačkog društva Baker Tilly Discordia d..o.o. na temelju Ugovora od 23. kolovoza 2010., na način, da je prenio poslovne udjele na kćer EB, te na NB, a temeljni kapital društva da je 584.900,00 kuna, te tuženik da ima jedan poslovni udio, koji da odgovara nominalnom iznosu od 5.900,00 kuna, na koji način, tuženik da je i druge svoje poslove rješavao, suočen sa svojim zdravstvenim stanjem;

- tuženik da je izvršio uplatu predmetnog iznosa tužiteljici, kako da bi ista imala sredstva za uzdržavanje maloljetnog djeteta, ukoliko tuženik premine radi njegovog lošeg zdravstvenog stanja;

- tuženik da je nastavio s plaćanjem mjesečnog iznosa od 10.000,00 kuna, jer s tužiteljicom da se dogovorio da oroči uplaćeni iznos i da nakon godinu dana s osnove kamata bude dobivala oko 1.700,00 EUR-a mjesečno, što da će joj također biti za uzdržavanje djeteta, a tužiteljica da je novac oročila, time da je tuženik prestao plaćati iznos od 10.000,00 kuna, kada da mu se zdravstveno stanje značajno narušilo;

- maloljetni ĐB, koji da je rođen **.**.2007. i koji da živi s majkom u izdvojenom stanu obiteljske kuće, koja da je u suvlasništvu tužiteljičine majke i sestre, te maloljetni ĐB da je sada polaznik VI Gimnazije;

- potrebe maloljetnog djeteta, od 1. listopada 2010. do 31. kolovoza 2014. da su iznosile u mjesečnom iznosu od 6.000,00 kuna, od 1. rujna 2014. do 31. listopada 2020. u mjesečnom iznosu od 8.000,00 kuna, od 1. listopada 2020. do 31. kolovoza 2022. u mjesečnom iznosu od 9.000,00 kuna, te od 1. rujna 2022. do danas da iznose u mjesečnom iznosu od 1.700,00 EUR-a, što za navedeno razdoblje da iznosi ukupno 1.452.450,85 kuna.

20. Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, da je tuženik redovno vršio uplate za uzdržavanje maloljetnog djeteta, te krajem 2009. godine tuženik da je saznao za svoje teško zdravstveno stanje i mogući ishod, kao i da je u vrijeme kada da je uplatio novac bio upoznat sa svojim teškim zdravstvenim stanjem, te i činjenicom progresije bolesti i mogućeg latentnog ishoda, te da je radi toga bio zabrinut i da je bio u strahu od moguće smrti, dok stanje tuženika u vrijeme uplate da je bilo razmjerno stabilno, u smislu da je mogao obavljati privatne i poslovne obveze, ali da je bio svjestan i upoznat s ozbiljnošću i lošom prognozom bolesti, te potrebom daljnjih, pa čak i invazivnih liječenja, a stanje da mu značajnije pogoršalo u drugoj polovini 2010., sud prvog stupnja zaključuje, da je predmetni novčani iznos tužiteljici uplaćen od strane tuženika za uzdržavanje maloljetnog djeteta, što da ukazuje i to, da ukupno uplaćeni iznos odgovara mjesečnom iznosu od oko 11.000,00 kuna, a slične iznose tuženik da je uplaćivao od trudnoće tužiteljice (tuženik da tvrdi da je uplatio do 25 godine života djeteta 2.972.000,00 kuna, dakle za 270 mjeseci što da iznosi 11.007,40 kuna mjesečno), te navedeni novčani iznos tuženik da je uplatio tužiteljici u stanju, kada da je bio upoznat sa svojom dijagnozom, kada da je bio zabrinut za svoje zdravstveno stanje i ishod liječenja i kada da je bio u strahu za svoj život, te navedeni iznos tuženik da je uplatio tužiteljici kako ista da bi mogla uzdržavati maloljetnog HB do njegove 25 godine života, a obzirom da uplaćeni iznos odgovara iznosu potrebnom za uzdržavanje djeteta do 25 godine života, u smislu koliko tuženik da bi plaćao za cijelo vrijeme života djeteta.

21. Nadalje, imajući u vidu da je tuženik za maloljetnog sina plaćao uzdržavanje u iznosu od 10.000,00 kuna mjesečno do mjeseca listopada 2010. godine, dakle, da je tuženik uzdržavanje za maloljetnog HB, koji da je rođen **.**.2007., prestao plaćati kada da je maloljetni ĐB imao tri godine, kao i činjenicu, da su, u skladu sa odredbama članka 29. stavka 1. ObZ-a, roditelji u obvezi uzdržavati dijete najkasnije do njegove 26 godine života, odnosno u konkretnom slučaju do 17. listopada 2033. godine, te da je nakon punoljetnosti djeteta, osnovom članka 316. stavka 2. ObZ-a, obveza oba roditelja uzdržavati dijete prema svojim mogućnostima, sud prvog stupnja zaključuje, da je tuženik uplatom iznosa od 2.972.000,00 kuna podmirio trošak uzdržavanja maloljetnog sina za vremensko razdoblje od 1. listopada 2010. pa do donošenja prvostupanjske presude, a koji ukupni trošak uzdržavanja za navedeno razdoblje da iznosi 1.452.450,85 kuna, te da je od uplaćenog iznosa od 2.972.000,00 kuna još preostao iznos od 1.519.549,15 kuna, odnosno iznos od 201.678,83 EUR-a za podmirenje daljnjih potreba, pa osnovom naprijed iznijetih zaključaka, sud prvog stupnja odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude.

22. Pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je, temeljem valjano utvrđenog činjeničnog stanja i ispravnih zaključaka, točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, jer i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, iz izvedenih dokaza po sudu prvog stupnja i rezultata kompletne raspravne građe, zaista proizlazi, da je tuženik iznos od 2.972.000,00 kuna tužiteljici uplatio za uzdržavanje maloljetnog sina HB, a uplatom kojeg iznosa je, imajući u vidu po sudu prvog stupnja utvrđene mjesečne potrebe maloljetnog sina, podmirio trošak uzdržavanja maloljetnog sina za vremensko razdoblje od 1. listopada 2010. pa do donošenja prvostupanjske presude i od kojeg uplaćenog iznosa je još preostao iznos od 1.519.549,15 kuna / 201.678,83 EUR-a za podmirenje daljnjih mjesečnih potreba maloljetnog HB, a kako je to sve ispravno i zaključio sud prvog stupnja obrazloženjem svoje odluke.

23. Stoga, žalbenim navodima tužiteljice – kojima ista u biti ponavljaju navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja i zaključaka, suprotnu od pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilno iznijetih zaključaka po sudu prvog stupnja, smatrajući da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje, a slijedom toga i pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, ističući da u provedenom postupku nije dokazano da je tuženik iznos od 2.972.000,00 tužiteljici uplatio za uzdržavanje maloljetnog sina – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja po sudu prvog stupnja i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, pa se tužiteljica, a kako bi se izbjeglo suvišno ponavljanje, upućuju na obrazloženje prvostupanjske odluke, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja, a temeljem kompletne raspravne građe, dao jasne i valjane razloge o tome, zašto je točkom I. izreke svoje presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

24. Tužiteljici je, a u odnosu na njezine žalbene navode, suviše i za navesti, da iz stanja spisa predmeta ne bi proizlazilo, da je tuženik pokrenuo postupak radi utvrđenja očinstva maloljetnog HB, te je tužiteljici i za navesti, da je tuženik, usprkos podnesenoj kaznenoj prijavi protiv tužiteljice, zbog kaznenog dijela utaje poreza i carine, u tom postupku, kao i u ovom predmetnom postupku, tvrdio da je iznos od 2.972.000,00 tužiteljici uplatio za uzdržavanje maloljetnog sina.

25. Nadalje, tužiteljici je i za navesti, da neki drugi način eventualnog osiguranja materijalnog interesa maloljetnog HB, nije niti predmet ovog postupka, te je suviše tužiteljici i za navesti, da roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljenjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (članak 310. stavak 1. ObZ-a).

26. Isto tako, tužiteljici je i za navesti, da je sud prvog stupnja obrazloženjem svoje odluke dao jasne i valjane razloge, zašto zaključuje, da uplaćeni predmetni iznos tužiteljici ne predstavlja dar ili izvanbračnu stečevinu, već zaključuje, da isti uplaćeni predmetni iznos tužiteljici od strane tuženika predstavlja iznos uplaćen za uzdržavanje maloljetnog sina stranaka, a koje razloge kao pravile u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud i koji razlozi nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužiteljice.

27. Prema tome, žalba tužiteljice, izjavljena protiv točke I. izreke prvostupanjske presude, zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

28. Budući, da na izloženi način, u ovom pobijanom dijelu, kojim je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a na ispravno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, dok prvostupanjskom odlukom u ovom pobijanom dijelu, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako nti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i u ovom pobijanom dijelu, kojim je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. a) izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

29. Međutim, osnovano tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom II. izreke odlučeno o troškovima postupka i naloženo tužiteljici da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.344,73 EUR-a, dok se žalba tuženika u tom dijelu, kojim se žali zbog nepriznatih mu daljnjih troškova postupka ukazuje neosnovana.

30. Naime, imajući u vidu okolnosti samog slučaja, kao i ishod ovog cjelokupnog postupka, u kojem postupku je tužiteljica djelomično uspjela u svom tužbenom zahtjevu i to da maloljetni sin stanuje s njom, kao i o načinu ostvarivanja osobnih odnosa maloljetnog sina s ocem, te da tužiteljica samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u odnosu na maloljetnog sina, osim u bitnim osobnim pravima djeteta iz članka 100. ObZ-a, kao i činjenicu da je tuženik u ovoj pravnoj stvari podnio protutužbu, kojom je, između ostalog, postavio podredni tužbeni zahtjev, kojim je zahtijevao da se opozove dar učinjen tužiteljici kao obdareniku, od strane tuženika, kao darovatelja, 8. travnja 2010., na način da je tuženik na račun tužiteljice uplatio iznos od 2.972.000,00 kuna, zbog grube nezahvalnosti obdarenika, a koju protutužbu je tuženik naknadno povukao, te i imajući u vidu odnos tužiteljice i tuženika, kao ponašanje samih stranaka tijekom prvostupanjskog postupka, to je pravilnom primjenom materijalnog prava i to odredbe članka 366. stavka 1. ObZ-a trebalo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, slijedom čega je, u ovom dijelu, uvažavanjem žalbe tužiteljice kao osnovane, a odbijanjem žalbe tuženika kao neosnovane, odlučeno kao u točki I. b). izreke (članak 380. točka 3. ZPP- a).

31. Odluka o troškovima žalbenog postupka (trošak sastava tuženikovog odgovora na žalbu tužiteljice) temelji se na odredbi članka 166. stavku 1. ZPP-a i to iz razloga jer isti po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nisu bili potrebni za donošenje pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, a glede točke I. izreke prvostupanjske presude (točka II. izreke).

32. Tužiteljici nisu priznati troškovi žalbenog postupka, obzirom da je ista svojom žalbom uspjela samo u sporednom potraživanju (troškovima postupka), slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke.

33. Sijedom sve naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci.

34. Nepobijani dio (prvostupanjsko rješenje), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

Split, 2. kolovoza 2025.

PREDSJEDNCA VIJEĆA

Tihana Pivac