Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ob-311/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Gospić, OIB: 52966791065, protiv 1. protustranke OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. protustranke maloljetnog AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. protustranke maloljetnog SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], obojica iz [adresa], obojica zastupana po posebnom skrbniku ĐČ iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Oreškovićeva 25, Zagreb, radi oduzimanja prava majci na stanovanje s maloljetnom djecom i povjeravanja djece udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj R1 Ob-11/2024-50 od 12. lipnja 2025., 20. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj R1 Ob- 11/2024-50 od 12. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj R1 Ob-11/2024-50 od 12. lipnja 2025. odbijen je prijedlog predlagatelja da se majci djece, 1. protustranci, oduzme pravo na stanovanje s maloljetnom 2. i 3. protustrankom, u trajanju do godine dana i da se dječake povjeri ustanovama socijalne skrbi.
2. Protiv navedenog rješenja žali se predlagatelj ne navodeći određeno žalbene razloge predviđene odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Žalba predlagatelja nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
5. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog predlagatelja da se majci oduzme pravo na stanovanje s maloljetnim sinovima u trajanju do godine dana i da se dječake povjeri ustanovama socijalne skrbi.
6. Žalitelj u žalbi upire na pogrešnu odluku suda kojom odbija njegov prijedlog za oduzimanjem prava majci na stanovanje s djecom, unatoč činjenici što je protiv majke u tijeku kazneni postupak zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 – radi povrede djetetovih prava, uz to naglašavajući da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi nedostatak roditeljskih kapaciteta na strani majke, zbog čega smatra da je razvoj djece u primarnoj obitelji ugrožen jer majka vrlo negativno djeluje na svoju djecu i na njihov razvoj, posebice u odnosu na starijeg sina.
7. Iz stanja spisa i navoda prijedloga predlagatelja od 12. siječnja 2024., proizlazi da je pobijanom rješenju prethodilo rješenje predlagatelja od 16. studenog 2023. kojim se 1. protustranci određuje mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djeci, sa svrhom kontinuiranog praćenja dinamike i obiteljskih okolnosti (zbog ozbiljno ugroženog razvoja djece), s time da je prije toga rješenja, rješenjem Općinskog građanskog sud u Zagrebu od 4. ožujka 2016., otac maloljetnog AČ (rođenog **.**.2011.), NČ, lišen prava na roditeljsku skrb u odnosu na maloljetnog sina, dok je otac maloljetnog SČ (rođenog **.**.2023.), JČ, preminuo **.**.2023.
8. Iz aktualnog prijedloga predlagatelja proizlazi da je na dan počinjenja suicida od strane oca maloljetne 3. protustranke, s maloljetnom 2. protustrankom obavljen kraći razgovor, dok je majka savjetovana u pogledu traženja stručne podrške, osnaživanja i prorade emocionalne traume, pri čemu je dan nakon počinjenog suicida članovima obitelji pružena psihološka prva pomoć, a u naknadnom periodu je praćena obiteljska dinamika kroz telefonske kontakte s članovima proširene obitelji, da je 2. studenog 2023. dežurna djelatnica PU Gospić na poziv policijskih djelatnika izvršila terenski izvid zbog obraćanja maloljetne 2. protustranke koji je nazvao telefonom i rekao "počinit ću isto što i moj otac", nakon čega je majka savjetovana da potraži stručnu pomoć za maloljetnu 2. protustranku pri instituciji za zaštitu mentalnog zdravlja djece i ponuđena joj je mogućnost da se takva pomoć djetetu osigura, što je majka odbila smatrajući da djetetu takva pomoć nije potrebna, da je predlagatelj zatim proveo postupak procjene ugroženosti prava i dobrobiti djeteta na temelju kojeg je donesen zaključak Stručnog tima za djecu, mlade i obitelj o potrebi izricanja mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu zbog visoke razine rizika na strani obiteljskih okolnosti, obilježja roditelja i obilježja djeteta maloljetnog AČ, da je majka djece izjavila da nadzor ne odbija, ali da će se žaliti na rješenje, slijedom čega predlagatelj, s obzirom na to da majka ne prihvaća nesmetan nadzor, predlaže da joj se oduzme pravo na stanovanje s maloljetnim 2. i 3. protustrankama jer se osim toga sumnja da je počinila kazneno djelo povrede djetetovih prava.
9. U tijeku prvostupanjskog postupka na prijedlog predlagatelja izvedeno je kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje po stalnim sudskim vještakinjama, psihijatrici dr. Vladimiri Vozny Duk i kliničkoj psihologinji VČ (za koje sud prvog stupnja cijeni da su vještačenje obavile nepristrano i stručno, prihvaćajući ga u cijelosti), temeljem kojeg je uslijedio zaključak da je za dobrobit maloljetnih protustranki da i dalje stanuju s majkom, a da bi izdvajanje iz poznate sredine na njih imalo negativan utjecaj, kojem zaključku je prethodio pregled protustranaka i razgovor s vještakinjama koje su proučile svu dokumentaciju iz spisa, iz koje provedene psihijatrijsko-psihološke procjene proizlazi da psihologijska obrada ne ukazuje na postojanje psihopatološkog odstupanja kod majke (koja je naglašenog osjećaja ogorčenosti zbog percipirane krize na svim područjima života, pri čemu se kod iste registriraju ekstrovertirana obilježja ličnosti uz sklonost impulzivnom i neopreznom ponašanju, rizicima, društvenim konfliktima i neugodnim situacijama), s time da kod majke nije nađeno težeg poremećaja ili psihičke bolesti koja bi kompromitirala njezine roditeljske kapacitete, ali se aktualno nalazi u kriznom razdoblju uzrokovanom nizom egzogenih stresogenih događaja (jer je preživjela niz osobnih teških životnih situacija počevši od izbora neodgovarajućeg partnera, poteškoća pri zaposlenju i financijskih poteškoća), inače da se radi o osobi koja je naglašeno impulzivna, kruta u stajalištima i tvrdoglava, pa okolinu doživljava kao nešto protiv čega se mora boriti, a te osobine ličnosti uvjetuju i njezin odnos prema drugima i njezino reagiranje u različitim situacijama, što se očituje u njezinoj suradnji sa predlagateljem (u kojem je naglašen osjećaj ogorčenosti prema institucijama za koje smatra da joj nisu pomogle ni u jednom segmentu života, a pri tome pokazuje nerealna očekivanja od tih institucija pa izražava veliko nezadovoljstvo i smatra da se stvari mora mijenjati). Iz navedenog vještačenja za maloljetnog AČ proizlazi da se radi o dječaku koji je doživio niz traumatskih situacija, a osobito da mu nedostaje primarna očinska figura (u kratkom vremenu je promijenio više škola, kratko vrijeme je imao očinsku figuru u očuhu kojeg je naprasno izgubio, čemu je i svjedočio, radi čega su kod njega prisutni elementi PTSP-a, u dobi je kad mu je prihvaćanje vršnjaka izrazito važno, a promijenio je niz škola, u nekima od njih nije bio dobro prihvaćen, pa se osjeća neprihvaćen od strane vršnjaka te gotovo da i nema prijatelja, a etiketirali su ga kao psihopatu, što aktualno premašuje njegove adaptacijske kapacitete, slijedom čega mu je potreban suport), s time da se majka prema njemu postavlja vrlo zaštitnički i smatra da ga treba štititi od vanjskih utjecaja (ima stav da "ide protiv cijelog svijeta ako treba" da bi ga zaštitila), pri čemu je slabijeg uvida u njegove potrebe, ali da provedenim izvidom od strane predlagatelja nisu nađeni znakovi zanemarivanja djeteta.
10. Vještakinje u nalazu i mišljenju navode i to da su majčine roditeljske kompetencije djelomično kompromitirane time što nema uvida u to da je maloljetni O u osjetljivoj životnoj dobi u kojoj je vrlo bitno prihvaćanje okoline i osobito afirmacija društva vršnjaka, a da majka u borbi za osobna prava ne uviđa u potpunosti kako to sve djeluje na njega te ne uviđa da dječak još nije odrastao, s time da dječak ima poteškoće vezane uz niz faktora počevši od čestog preseljenja, gubitka očuha, svjedočenja njegovom suicidu (radi čega ima simptome traumatiziranosti kojih je majka svjesna, a mišljenja je da će maloljetni O to sam nadvladati uz njezinu pomoć).
11. Pri tome vještakinje smatraju da majka unatoč određenim sitnim nedostacima, ima dovoljno roditeljskih kapaciteta za brigu o svoja dva maloljetna sina, da iz dokumentacije koja se nalazi u spisu te pregledom majke vještakinje nisu ustanovile postojanje razloga zbog kojih bi trebalo izdvojiti djecu iz obitelji te da izdvajanje djece u ovom trenutku ne bi bilo za njihovu dobrobit, da maloljetni O ima prema majci pozitivan stav i doživljava ju kao pozitivnu figuru u svom životu, a da je komunikacija između njih adekvatna, u kojim okolnostima (kada dijete promijeni niz škola, kada doživi gubitak pozitivne očinske figure), smještanje djeteta u neku od ustanova socijalne skrbi bi imalo još gore posljedice po njegovo psihičko zdravlje i razvoj, temeljem čega se preporuča dijete uključiti u neki vid psihoterapije.
12. Zaključno, na temelju izvedenog kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja i dopune vještačenja utvrđeno je da kod majke ne postoji neka teža duševna bolest ili poremećaj zbog čega bi joj trebalo oduzeti pravo na stanovanje s djecom (već se radi o osobnosti sa naglašenim određenim crtama ličnosti zbog kojih je sklona konfliktu, a upravo to ju često dovodi u sukob s okolinom), da je majka naglašenog osjećaja da se mora boriti protiv okoline, a trenutno je u kriznom životnom razdoblju, zbog čega su te njene crte još naglašenije, s time da su njezine roditeljske kompetencije očuvane, a nedostatak se ogleda jedino u manjku uvida, uvažavanja i empatije prema aktualnom psihičkom stanju i potrebama maloljetnog sina AČ koji je dijete traumatizirano nepovoljnim životnim okolnostima, izostankom očinske figure, gubitkom očuha i svjedočenjem njegovom suicidu te čestom promjenom okoline, tako da bi njegovo Izdvajanje u nepoznatu okolinu aktualno još više doprinijelo njegovoj traumatizaciji i narušavanju već aktualno kompromitiranog psihičkog stanja, pri čemu isti odlazi kod školske psihologinje na razgovor, što je po stavu obje vještakinje, trenutno dovoljno.
13. Tijekom prvostupanjskog postupka saslušana je i majka, 1. protustranka, koja je iskazala da s maloljetnim sinovima stanuje u obiteljskoj kući s vrtom, da svaki sin ima svoju sobu, da je maloljetni O učenik 7. razreda osnovne škole [obrt], da je odličan učenik, da tri puta tjedno trenira boks, da je uspostavio fantastične socijalne kontakte s djecom i da se obožava družiti s prijateljima, da je uključen u psihosocijalni tretman na način da odlazi na razgovore kod školske psihologinje i prema potrebi u javno zdravstvo, da je ona nezaposlena, ali da aktivno traži posao, da ima dovoljno novčanih prihoda za uzdržavanje svoje djece, a da jedino nema dovoljno za sebe, da redovito kuha za djecu svaki dan, čisti, posprema i radi sve ostalo što treba, da je maloljetni A sada u dobi od 20 mjeseci, da je zdrav, da dobro napreduje, da je veseo i brblja, da je dobio potvrdu za vrtić, smatra da je sposobna voditi brigu o oboje maloljetne djece, pa predlaže da sud odbije prijedlog predlagatelja. Istovjetno predlaže i poseban skrbnik maloljetnih protustranaka koji je u cijelosti prihvatio naprijed navedeni nalaz i mišljenje vještakinja.
14. Nakon tako provedenog postupka, sud prvog stupnja odbija predloženu mjeru, cijeneći da je kombiniranim psihijatrijsko psihologijskim vještačenjem (koje je provedeno upravo na prijedlog predlagatelja), utvrđeno da je majka dostatnih roditeljskih kapaciteta za skrb o dvojici svojih maloljetnih sinova (maloljetnom AČ koji je u dobi od 13 godina i maloljetnom SČ koji je u dobi od 20 mjeseci i uskoro treba krenuti u vrtić), cijeneći da je isto u najboljem interesu djece, s obrazloženjem da je u konkretnom slučaju za oba djeteta izuzetno važna prisutnost majke koja je brižna, puna ljubavi prema svojoj djeci i bori se za njih i nastoji ih zaštititi, pri čemu je stava da majka ne odbija suradnju s institucijama, rukovodeći se time da maloljetni O odlazi kod školske psihologinje na razgovor (što obje vještakinje smatraju trenutno dovoljnim), prihvaćajući da je majka frustrirana radi postojeće obiteljske situacije i proživljenih trauma te nerazumijevanja okoline i institucija kojima se obraća, cijeneći da majčina ogromna požrtvovnost pred institucijama ostaje neprepoznata (pa izazove sukob, odnosno dovede do različitih konfliktnih situacija).
15. Odredbom čl. 155. Obiteljskog zakona („Narodne novine", br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje ObZ), je propisano da će sud u izvanparničnom postupku rješenjem roditelju oduzeti pravo na stanovanje s djetetom te će svakodnevnu skrb o djetetu povjeriti drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi: 1. na temelju obiteljske procjene centra za socijalnu skrb da djetetu ostankom ili povratkom u obitelj prijeti opasnost za život, zdravlje i razvoj ili
2. kad se nisu dogodile planirane promjene u obitelji iz prethodno određenih mjera za zaštitu djeteta, s time da se oduzimanjem prava na stanovanje s djetetom, roditelj lišava i prava na svakodnevnu skrb o djetetu,
16. S obzirom na sve navedeno, u okolnostima konkretnog slučaja u kojima je temeljem prihvaćenog kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja (na koje vještačenje, nakon njegove dopune i usmenog obrazlaganja obje vještakinje na ročištu od 22. travnja 2025., predlagatelj nije imao daljnjih pitanja, niti prigovora), utvrđeno da je za dobrobit maloljetnih dječaka da i dalje stanuju s majkom, a da bi izdvajanje iz poznate im sredine na njih imalo negativan utjecaj, kojim vještačenjem je ujedno otklonjena sumnja da bi djelomično kompromitirane majčine roditeljske kompetencije utjecale na očuvanje tih kompetencija te da kod majke ne postoji neka teža duševna bolest ili poremećaj zbog čega bi joj trebalo oduzeti pravo na stanovanje s djecom, tako da majka ima dovoljno roditeljskih kapaciteta za brigu o svoja dva maloljetna sina, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da ne postoje adekvatni razlozi zbog kojih bi trebalo izdvojiti djecu iz njihove obitelji (koju aktualno čini samo majka), o čemu je sud prvog stupnja dao jasne i logične razloge nakon što je za takvu odluku pravilno utvrdio sve činjenice koje su važne za pravilnu primjenu materijalnog prava iz odredbe čl. 155. ObZ-a, slijedom čega, i po stavu ovoga suda, u konkretnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji, imajući u vidu da mjera kojom se štite osobna prava i dobrobit djeteta treba biti razmjerna potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta, ne postoji životno i pravno relevantna nužnost za određivanje takve mjere.
17. To naročito kada se uzme u obzir da se radi o prijedlogu za oduzimanje prava majci na stanovanje s djecom na vrijeme do jedne godine, u kojem razdoblju, imajući u vidu dob maloljetne djece (13 godina koliko ima O i 20 mjeseci koliko ima A), može doći i do emocionalnog otuđenja djece spram majke te time i do znatno otežane mogućnosti ostvarivanja njihove ponovne zajednice, uz potencijalnu mogućnost da bi izdvajanje djece iz poznate im sredine na njih imalo negativan utjecaj i imalo još gore posljedice po njihovo psihičko zdravlje i razvoj, pri čemu je svakako neupitno da se roditelju koji pokazuje spremnost skrbiti se o djeci u punom obimu i s neupitnim angažmanom (kao što je u konkretnom slučaju spremna majka), treba pružiti pomoć i potpora u tome, naravno, sve to u skladu s dobrobiti maloljetne djece.
18. Suprotno žalbenim navodima predlagatelja, donoseći navedenu odluku prvostupanjski je sud imao u vidu djelomično kompromitirane majčine roditeljske kompetencije, pri čemu je pravilno zaključio (temeljem izvedenog vještačenja), da iste nisu od utjecale na očuvanje tih kompetencija te da se radi o stabilnoj osobi (unatoč nizu nestabilnosti koje ju okružuju te unatoč teškim životnim traumama koje su je u životu snašle), koja ima dovoljno roditeljskih kapaciteta za brigu o svoja dva maloljetna sina, na što, samo po sebi, s obzirom na sve naprijed obrazloženo, ne može bitno utjecati činjenica što je protiv majke u tijeku kazneni postupak zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 – radi povrede djetetovih prava.
19. Stoga, suprotno žalbenim navodima predlagatelja, rukovodeći se utvrđenim činjenicama tijekom postupka (naročito rezultatima nalaza i mišljenja kombiniranog vještačenja koje predlagatelj žalbenim navodima niti ne spori), neosnovano predlagatelj upire na to da je razvoj djece u primarnoj obitelji ugrožen uz tvrdnju da majka vrlo negativno djeluje na svoju djecu i na njihov razvoj, jer suprotno prozlazi iz sadržaja spisa i izvedenih dokaza, pri čemu je za naglasiti da iz sadržaja spisa i izvedenih dokaza ni na koji način nije utvrđeno, a to nije moguće iščitati niti iz samog prijedloga predlagatelja, postojanje negativnog i ugrožavajućeg utjecaja majke na razvoj mlađeg sina SČ, na što su svakako bez utjecaja karakterne osobine majke koje predlagatelj smatra odlučnim faktorom ugroze interesa oba maloljetna dječaka, tako da činjenice na koje se žalitelj poziva u žalbi, nisu činjenice koje bi utjecale na donošenje drugačije odluke u ovome sporu.
20. Dakle, i po stavu ovoga suda drugog stupnja, s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, nema relevantne osnove po kojoj bi se mogle prihvatiti tvrdnje žalitelja da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za određivanje predložene mjere, imajući u vidu da iz relevantnih činjenica utvrđenih tijekom prvostupanjskog postupka, koje žalitelj žalbenim navodima u biti niti ne spori, proizlazi da predložena mjera nije nužna za dobrobit maloljetne djece, a žalbenim navodima žalitelja navedeno nije dovedeno u sumnju.
21 Slijedom svega iznesenog, valjalo je žalbu žalitelja temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 20. kolovoza 2025.
Sutkinja:
Roberta Pandža
