Poslovni broj: 10 Kž-750/2023-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

                                                                                        Poslovni broj: 10 Kž-750/2023-3

 

 

U I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Renate Miličević, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. L., zbog kaznenog djela protiv osobne slobode nametljivo ponašanje iz članka 140. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, broj: K-470/2022 od 22. kolovoza 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              

 Žalba optuženog D. L. odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda. 

 

 

Obrazloženje

 

             

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, broj: K-470/2022 od 22. kolovoza 2023., optuženi D. L. proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv osobne slobode – nametljivo ponašanje, počinjeno na štetu M. S. opisano u članku 140. stavku 1. i 2. KZ/11., kažnjivo po članku 140. stavku 2. KZ/11. i na štetu G. Z., opisano i kažnjivo po članku 140. stavka 1. KZ/11., sve u vezi sa člankom 51. KZ/11.

 

1.1. Na temelju članka 140. stavka 2. KZ/11., za kazneno djelo počinjeno na štetu M. S. optuženom je utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 140. stavka 1. KZ/11., za kazneno djelo počinjeno na štetu G. Z., utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 5 (pet) mjeseci, a na temelju članka 51. KZ/11., osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, nakon čega je na temelju članka 55. stavka 1. i 2. KZ/11., jedinstvena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, zamijenjena je radom za opće dobro na slobodi, na način da je jedan dan zatvora zamijenjen sa 2 (dva) sata rada za opće dobro.

 

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženom je u izrečenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, uračunato vrijeme uhićenja od 15. travnja 2022. u 2,40 sati do 15. travnja 2022. u 18,03 sati.

 

1.3. Rad za opće dobro izvršit će se samo uz pristanak optuženika. Ako se optuženik u roku 8 (osam) dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja ako je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro. Ako optuženik svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu ili u cijelosti. Ako optuženik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžit će rok iz stavka 6. ovog članka.

 

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točka 6. i 8. ZKP/08., optuženik je dužan nadoknaditi trošak kaznenog postupka koji se odnosi na sudski paušal u iznosu od 150,00 eura (stotinu pedeset eura) / 1.130,18 (tisuću sto trideset kuna i osamnaest lipa) te iznos od 15,28 eura (petnaest eura i dvadeset osam centi) / 116,00 kuna (stotinu šesnaest kuna), koji se odnosi na putne troškove isplaćeni svjedocima oštećenicima i to u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnijela optuženi D. L. po branitelju A. S., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni koja je zamijenjena radom za opće dobro na slobodi s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca ili da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne „blaža kaznena sankcija“.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Žaleći se zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., optuženik u žalbi ističe da u izreci pobijane presude u odnosu na oštećene M. S. i G. Z. „…nisu navedeni nikakvi telefonski brojevi bilo oni s kojeg su pozivi upućivani ili oni na koje su pozivi primljeni…“. U njenom obrazloženju „…ne navodi se datumi ni vrijeme kada su inkriminirane poruke poslane…“, u kojem obrazloženju je izostala bilo kakva ocjena jesu li radnje za koje se tereti uopće objektivno podobne da izazovu uznemirenost i strah takvog inteziteta da bi bila ostavarena obilježja kaznenih djela iz članka 140. stavka 1. i 2. KZ/11. Ukazuje da u obrazloženju presude fotografije koje se nalaze na listu 126 i 127 spisa, „nisu izvedene na raspravi“, zbog čega nije jasno iz kojeg dokaza je prvostupanjski sud u izreci presude utvrdio „da je optuženik učestalo i svakodnevno pozivao oštećenika…“ u inkriminirano vrijeme. Ovakvom argumentacijom istaknutih povreda, optuženik izražava nezadovoljstvo utvrđenim činjeničnim stanjem i ocjenom izvedenih dokaza, zbog čega se zapravo radi o prigovorima činjenične naravi.

 

6.1. Osim toga, pobijana presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, one su potpune i u skladu sa sadržajem svih izvedenih dokaza na raspravi, koje je prvostupanjski sud valjano ocijenio kako pojedinačno, tako i njihovoj međusobnoj povezanosti, dovodeći ih u vezu s obranom optuženika, nakon čega su u obrazloženju presude navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama. Sasvim određeno je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude iznio razloge zašto prihvaća iskaze svjedoka oštećenih M. S. i G. Z., ali i ostale pročitane i pregledane isprave, a zašto ne prihvaća obranu optuženika, dajući uz to pravnu ocjenu inkriminiranih radnji i zaključaka da je ostvario obilježja kaznenih djela u objektivnom i subjektivnom smislu, koja mu se optužbom stavljaju na teret.

 

6.2. Optuženik se nastavno žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. u vezi članka 10. stavka 2. ZKP/08., navodeći da je prvostupanjski sud odbio prijedlog obrane da se iz spisa predmeta izdvoje kao nezakoniti dokazi „…fotografije ispisa odnosno objave poziva i poruka s mobilnog uređaja i F. stranice…“, sa zaslona mobitela oštećenika (u vremenu od 9. prosinca 2021. do 9. ožujka 2022. i u vremenu od 1. siječnja 2022. do 28. veljače 2022.), koje su s njihove strane dragovoljno predane sudu, ali nije razvidno „…s kojih mobilnih uređaja su presnimljene, tko ih je presnimio, kada i iz čega proizlazi da one, djelomično ili u cjelini potječu od optuženika. A kako su pribavljeni na nezakonit način, protivno članku 330. ZKP/08., predstavljaju nezakonit dokaz.

 

6.3. Ovi žalbeni navodi su neosnovani, jer iz iskaza svjedoka oštećenika M. S. i G. Z. jasno proizlazi da su dragovoljno predali prvostupanjskom sudu preslike ispisa telefonskih poziva i poruka (list 19-23 spisa), ispis objava s F. stranice (list 24-42 spisa), ispis poziva pozivatelja bez ID-a (list 50-59 spisa), ispis objava s F. stranice (list 61-64 spisa), te ispis poziva pozivatelja bez ID –a, a na temelju kojih je prvostupanjski sud samo utvrđivao da je tim porukama ostvarena i komunikacija s navedenim oštećenicima, bez da je uvidom u te poruke utvrđivao sadržaj komunikacije između njih, zbog čega takvi dokazi nisu nezakonit dokaz iz članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08. Stoga, nije počinjena bitna povreda kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., a o svemu tome prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude (pod točkama 3.3., 3.4., 3.4.1. i 3.4.2.), dao opširne i detaljne razloge zašto smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o nezakonitim dokazima, koje u svemu prihvaća i ovaj sud.

 

6.4. Nadalje, optuženik se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 5. ZKP/08. (pogrešno se u žalbi poziva na povrede iz članka 469. točke 3. i 4. ZKP/08.), naglašavajući da se „kaznena djela iz članka 140. KZ/11., progone po prijedlogu oštećenika…“, a za koja djela se oštećenici M. S. i G. Z. nisu jasno očitovali, je li žele njegov kazneni progon ili ne, uslijed čega u biti za kaznena djela za koja je proglašen krivom, nema optužbe ovlaštenog tužitelja.

 

6.5. Međutim, nije u pravu optuženik kad tvrdi da oštećenici M. S. i G. Z. nisu podnijeli prijedlog za kazneni progon optuženika, jer su državnom odvjetniku ponijeli kaznene prijave, uslijed čega se smatra da su time stavili i prijedlog za kazneni prigon (članak 47. stavka 3. ZKP/08.). Kako je kazneno djelo iz članka 140. stavka 1. i 2. KZ/11., počinjeno u odnosu na oštećenu M. S. s kojom je optuženik bio u intimnoj vezi za koje djelo je proglašen krivim, posve je razvidno da se u odnosu na to djelo kazneni postupak pokreće (i progoni) po službenoj dužnosti i bez prijedloga za kazneni progon (članak 140. stavka 3. KZ/11.). Zbog tih razloga prvostupanjski sud nije povrijedio spomenute ili neke propise kaznenog postupka o pitanju postoji li optužba ovlaštenog tužitelja, odnosno prijedlog oštećenika, na koje se ukazuje žalbom.

 

7. Uvodno u žalbi optuženik ističe da se žali i zbog povrede kaznenog zakona, koju povredu zakonski ne označava, a niti je obrazlaže, već presudu pobija zbog tzv. povrede kaznenog zakona, ukazujući na to da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je počinio kaznena djela te je na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje nepravilno primijenio odredbe kaznenog zakona.

 

7.1. Nasuprot tome, prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, ispravno primijenio kazneni zakon kada je djela optuženika pravno označio kao kazneno djelo protiv osobne slobode nametljivo ponašanje i to djelo počinjeno na štetu oštećene M. S. iz članka 140 stavka 1. i 2. KZ/11. i  kazneno djelo počinjeno na štetu G. Z. iz članka 140. stavka 1. KZ/11., jer su utvrđene sve odlučne činjenice koje čine obilježja navedenih djela, uslijed čega je neosnovana žalba optuženika i zbog povrede kaznenog zakona.

 

8. Bez bilo kakvih osnova je žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nalazi u pogrešnom utvrđenju i zaključivanju prvostupanjskog suda da je ostvario obilježja kaznenih djela koja mu se optužbom stavljaju na teret, koja djela je porekao. Smatra da je prvostupanjski sud „nekritično“ i „površno ocijenio“ iskaze svjedoka oštećenika M. S. i G. Z., posebno da je imao „namjeru uspostaviti ne željene kontakte“ s njima. Nije utvrđeno ni da su njihovi kontakti bili „učestali i svakodnevni“ i da su bili „podobni da bi kod njih „izazivali uznemirenost i strah“ za njihovu sigurnost. Smatra da je „u svojoj obrani osporio vjerodostojnost i istinitost određenih poziva i poruka, sumnjajući da su nastali manipulacijama s informatičkom i digitalnom tehnikom i da su iskazi svjedoka oštećenika tome prilagođeni“. Upravo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nalazi u tome da je bilo potrebno provesti „informatičko vještačenje radi utvrđenja i prepoznavanja tko je koristio brojeve telefona navedeni u optužnici te na koje uređaje su slani,“ je li se „radi o originalnim porukama ili o svojevrsnim kompilacijama i fotomontažama“. Na izneseni način, optuženik zapravo ukazuje da se radnje opisane u izreci pobijane presude nisu ni dogodile i da nema bilo kakvog dokaznog materijala u vezi inkriminiranih radnji.

 

8.1. Suprotno tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je sa sigurnošću utvrdio da je optuženik u kritično vrijeme počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, a za koja djela je i kazneno odgovoran. Na raspravi su izvedeni svi potrebni dokazi za zaključak o postojanju njegove krivnje i kaznene odgovornosti, nakon čega na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ništa nije ukazivalo na potrebu izvoditi dokaz na koji ukazuje žalba.

 

8.2. Naime, za sva činjenična utvrđenja, prvostupanjski sud je iznio argumentirane razloge, koje u cijelosti i u svemu prihvaća ovaj sud. Sasvim opravdano utvrđuje odlučne činjenice prvenstveno na iskazima oštećenika M. S. i G. Z., koje s pravom prihvaća i cijeni vjerodostojnim i istinitima, povezujući ih s ispisima telefonskih poziva i poruka (list 19-23 spisa), ispisima objava s F. stranice (list 24-42 spisa), ispisima poziva pozivatelja bez ID-a (list 50-59 spisa), ispisima objava s F. stranice (list 61-64 spisa), ispis poziva pozivatelja bez ID –a, s pregledanim slikama zaslona mobitela oštećenika, ali i s dijelom prihvaćene obrane optuženika, kako to obrazlaže prvostupanjski sud, koji je kroz dulje vrijeme i ustrajno pokušavao uspostaviti ne željeni kontakt. U svojim iskazima su oštećenici M. S. i G. Z. određeno i okolnosno opisali događaje i radnje opisane u izreci pobijane presude, kojima su bili izloženi od strane optuženika.

 

8.3. Na temelju navedenih dokaza, prvostupanjski sud je utvrdio da je optuženik kroz dulje vrijeme, nakon što je intimna veza između njega i oštećene M. S. bila prekinuta, učestalo i svakodnevno s telefonskih brojeva navedenih u izreci presude, iako mu je dala do znanja da daljnji kontakt s njim ne želi, uporno  uspostavljao kontakt pozivima i SMS porukama s više brojeva, pokušavajući uspostaviti kontakt koji nije željela, nakon toga je napravio F. stranicu naziva „D. S. od M.“, na kojoj je objavljivao zajedničke fotografije iz vremena kada su bili zajedno, šaljući zahtjeve za prijateljstvo prijateljima oštećenice, pišući uvredljive tekstove, nastojeći ostvariti neposredne i ne željene kontakte, a koje radnje su kod nje izazvale uznemirenost i osjećaj straha za njezinu sigurnost. Isto tako, iako mu je oštećeni G. Z. jasno dao do znanja kako s njim ne želi kontakt, učestalo i svakodnevno ga uznemiravao pozivima na mobitel, oko dvadeset puta dnevno, što proizlazi iz slika zaslona, sve dok nije promijenio broj. Nakon što je nabavio njegov novi broj skinuo je njegove fotografije s aplikacija W., postavio ju za profilnu sliku svog broja na aplikacije V. i W., te na društvenu mrežu F., naziva „D. S. od M.“, pišući da je narkoman, kako šmrče drogu, naziva ga bosanskim majmunom i osobom koja ima mozak djeteta, što je kod ovog oštećenika izazivalo opravdani osjećaj straha i uznemirenosti. Dakle, sve te okolnosti u svojoj dinamici i učestalosti, ukazuju na ustrajno ponašanje optuženika, dovoljno dugo da je kod oboje oštećenika izazivalo osjećaj uznemirenosti i straha za vlastitu sigurnost, dok je samo vremensko razdoblje u konkretnom slučaju očito bilo dovoljno dugo u smislu ostvarenja kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. i 2. KZ/11., počinjeno na štetu oštećene M. S. i kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. KZ/11., počinjeno na štetu G. Z..

 

8.4. Zbog svega iznesenog, žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije utemeljena.

 

9. Pobijajući presudu zbog odluke o kazni, optuženik ukazuje na okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio pri odmjeravanju kazne, zatim ih ponavlja, ističući da je „precijenio“ značaj utvrđene otegotne okolnosti „raniju osuđivanost“, dok naglašava da se „isprike i kajanja“ ne može cijeniti kao otegotna okolnost, slijedom čega smatra da mu treba izreći „blažu kaznenu sankciju“.

 

9.1. Razmatrajući odluku o kazni i prigovore optuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti na strani optuženika koje su bile od utjecaja na primjenu vrste i mjere kazne, koje je dostatno vrednovao i cijenio, ali i one istaknute u žalbi, kako prilikom utvrđivanja pojedinačnih kazni zatvora (za kazneno djelo nenametljivog ponašanja počinjeno na štetu Marine Sklizović iz članka 140, stavka 1. i 2. KZ/11., utvrdio kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, za kazneno djelo nenametljivog ponašanja počinjeno na štetu G. Z. iz članka 140, stavka 1. KZ/11., utvrdio kaznu zatvora u trajanju pet mjeseci), tako i prilikom izricanje jedinstvene kazne zatvora u trajanju deset mjeseci uz primjenu članka 51. KZ/11., koja mu je temeljem članka 55. KZ/11., opravdano zamijenjena radom za opće dobro. Pri tome je prvostupanjski sud ispravno optuženiku utvrdio kao olakotno da je otac jednog maloljetnog djeteta, djelomično priznanje počinjenja kaznenih djela, a kao otegotno dosadašnju osuđivanost u dva navrata (u R. N.), te njegov odnos prema djelima i žrtvama nakon počinjenja kaznenih djela.

 

9.2. U sklopu iznesenih okolnosti, uzimajući u obzir stupanj krivnje optuženika, pogibeljnost djela, pobude iz kojih je kaznena djela počinio, društvenu opasnost inkriminiranih djela, što je ocijenjeno kroz način njihova počinjenja, dok izostanak kritičnosti i kajanja prvostupanjski sud mu nije cijenio kao otegotno, kako on pogrešno ističe u žalbi, tada sve to u svojoj ukupnosti opravdava da mu se izrečena jedinstvena kazna zatvora zamjeni radom za opće dobro, a ne nikako da mu se izrekne neka "blaža sankcija“.

 

9.3. Zbog navedenih razloga, zamjena kazne zatvora radom za opće dobro je u svemu zakonita i pravična, a kojom će optuženik dobiti priliku da svojim zalaganjem vrati dug zajednici i doprinese općem boljitku društva, koja će kao takva ostvariti svrha kažnjavanja, kako u vidu specijalne, tako i u vidu generalne prevencije.

 

10. Kako ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu na temelju članku 482. ZKP/08. i potvrditi prvostupanjsku presudu.

                                                                                                    

 

 

 

U Zagrebu 28. studenog 2023.

 

 

 

Predsjednica vijeća:

 

                                                                                       Dušanka Zastavniković Duplančić, v. r.