Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-599/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Maji Skorić, u pravnoj stvari tužiteljice KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Stiege 1, zastupane po punomoćnici Ingrid Roce Hrastić, odvjetnici u Rovinju, protiv tuženika: 1. GR, iz [adresa], IR 437, Halmstad, 2. PR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 3. KRF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Vedranu Petriću, odvjetniku u Poreču, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo pod brojem Psp- 62/2024 od dana 30. travnja 2025. godine, dana 20. kolovoza 2025. godine

r i j e š i o  j e

I. Odbija se djelomično žalba tužiteljice kao neosnovana i pod točkom I. izreke i u odluci o parničnom trošku pod točkom II. izreke za iznos od 1.668,75 eura sa zateznim kamatama, potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo pod brojem Psp-62/2024 od dana 30. travnja 2025. godine, dok se djelomično uvažava žalba tužiteljice i djelomično preinačava odluka o parničnom trošku u preostalom dijelu pod točkom II. izreke na način da se u tom dijelu odbija zahtjev za naknadu troška u iznosu od 250,00 eura sa zateznim kamatama.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su tuženici smetali tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu dijela k. č. [katastarska čestica] dvorište, ostalo zemljište upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prikazanog žutom bojom na Izvodu iz katastarskog plana koji je sastavni dio ovog rješenja, u naravi vrta u [adresa], tako što je prvo tuženik 14. srpnja 2023., a za što je tužiteljica saznala isti dan, ušao u posjed prikazanog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postavio stolice, ležao na travi i kosio travu, te tako što su potom, 22. srpnja 2023. godine drugo i treće tuženici smetali tužiteljicu u mirnom posjedu istog navedenog i prikazanog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tako što su ušli u posjed istog, prikazanog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],za što je tužiteljica saznala isti dan, postavili stolice, ležali na travi i postavili sušilo za rublje, pa im se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljice ubuduće.

2. Nalaže se tuženicima da tužiteljici naknade prouzročene troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana donošenja prvostupanjskog rješenja pa do isplate i to po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. ZOO- a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenjivala na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 1.918,75 eura (tisuću devetsto osamnaest eura i sedamdeset pet centi) zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od donošenja rješenja o smetanju posjeda do isplate, u roku od 15 dana."

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga označnih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, pobijano rješenje preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev, te obveže tuženike na naknadu parničnog troška, uključujući i trošak žalbenog postupka, podredno, da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženici su osporili osnovanost žalbenih navoda i predložili da se žalba odbije kao neosnovana, uz zahtjev za naknadu parničnog troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud nakon što je izložio sadržaj iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, utvrdio:

- da se iz dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi da li je prije dolaska tuženika i prije nego što su drugo i treće tuženici kupili svoj stan u [adresa] do spornoga dijela, tužiteljica bila jedina posjednica spornoga dijela ili je taj posjed suposjedovala zajedno s drugima, konkretno sa svojom maćehom GRF od koje su drugi i treće tuženici kupili svoj stan,

- da nije bitno da li su tuženici nastavili posjed, suposjed spornog dijela od svoje prednice IRF, a obzirom na činjenicu da im je to tužiteljica zabranjivala, a da su usprkos tome oni nastavili posjedovati sporni dio, slijedom čega da je bitno kada su tuženici počeli posjedovati/suposjedovati sporni dio na način da su to pravo oduzeli tužiteljici ili ju uznemiravali u njenom posjedu, odnosno, da li se njihov posjed/suposjed spornog dijela umirio, u kom slučaju tužiteljica ne bi imala pravo na posjedovnu zaštitu,

- da su tuženici koristiti sporni dio kada su bili u svom stanu u proljeće 2023. godine za vrijeme dok su uređivali stan, da je tu bio brat tužiteljice, svjedok HR, koji da ih nije upozorio da to ne mogu činiti, te da je o tome izvijestio svoju sestru koja po tom pitanju nije ništa poduzela, pa od tada, a to da je bilo u proljeće 2023. godine, pa do 14. srpnja 2023. godine, posjed odnosno suposjed tuženika da se umirio,

- što se tiče ograđenosti dijela spornog dijela, isti da je ograđen od strane kuće povišenim žardinjerama za cvijeće te ogradom terase tužiteljice, ali uz žardinjere sa cvijećem postoji neograđeni dio baš nasuprot strani tuženika, te da tuženici iz svog stana imaju jednostavniji pristup na sporni dio nego tužiteljica,

- da su tuženici za vrijeme izvođenja radova na uređenju stana u proljeće 2023. godine, za vrijeme dok tužiteljica nije bila prisutna, koristili predmetnu nekretninu i postavili rasklopive stolice koje su koristili sa radnicima, a kakve da su bile postavljena i na očevidu u ožujku 2024. godine – a o čemu je na ročištu u odnosu na prisutne tuženike ad 2. i 3., iskazivao svjedok HR, brat tužiteljice,

- da je isti svjedok (za kojeg tužiteljica u žalbi navodi da je u [adresa] bio prisutan u ožujku ili travnju) iskazao da je u [adresa] bio u travnju 2023. godine, da je tuženike ad 2. i ad 3. vidio kako koriste predmetnu nekretninu i da im nije prigovorio, ali da je nekoliko tjedana kasnije po dolasku u Beč obavijestio tužiteljicu, koja da mu nije ništa rekla da bi nešto poduzela, a na raspravi je navela da se toga ne sjeća,

- da su tuženici ad 2. i ad 3. ušli u suposjed predmetne nekretnine u proljeće 2023. godine, a posjed da se umirio do 14. srpnja 2023. godine, slijedom čega da tužiteljica sukladno odredbi članka 21. stavak 3. ZV nema više pravo na zaštitu svog posjeda, odnosno suposjeda,

- da je tuženik ad 1. dana 14. srpnja 2023. godine koristio spornu nekretninu izvodeći svoje pravo iz prava tuženika ad 2. i ad 3.

6. Iz navedenih razloga pobijanog rješenja proizlazi da prvostupanjski sud utvrđujući da se posjed, odnosno suposjed tuženika u proljeće 2023. godine pa do 14. srpnja 2023. godine u odnosu na tužiteljicu umirio, ujedno smatra da tuženici prije travnja 2023. godine nisu bili u posjedu kao ni suposjedu spornog dijela, kao i da sa sigurnošću nije mogao utvrditi opseg posjedovanja tužiteljice, pa je za zaključiti da bi tuženici u odnosu na tužiteljicu i sa statusom suposjednice, prema razlozima pobijanog rješenja, bili u poziciji treće osobe, dakle, ne suposjednika.

7. Nije u pravu tužiteljica kada u žalbi ističe da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka koju označava kao povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP u vezi članka 377. stavak 2. ZPP, jer takva povreda nije propisana odredbama ZPP, a ukoliko tužiteljica smatra da prvostupanjski sud u ponovnom postupku nije postupio u skladu sa primjedbama i uputstvima iz ukidnog rješenja ovog suda broj Gž-545/2024 od dana 20. studenog 2024. godine, onda da se radi o bitnoj povredi iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 377. stavak 2. ZPP, koja nije ostvarena u odnosu na izvedene dokaze budući da je prvostupanjski sud po istoj sutkinji prema zapisniku glavne rasprave određene dana 19. ožujka 2025. godine nesporno izveo sve već izvedene dokaze na način da je izvršio uvid u materijalne dokaze i pročitao zapisnike o saslušanju svjedoka i stranaka, sve provedene dokaze, čemu se nisu protivili punomoćnice stranaka, koji su potpisali zapisnik.

8. Tužiteljica u žalbi prigovara pravilnosti utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda, pozivajući se na iskaze svjedoka, za koje smatra da nisu ocijenjeni u skladu sa odredbom članka 8. ZPP.

9. Odgovarajući na prigovore tužiteljice, koja u žalbi ističe da je na predmetu spora isključiva posjednica i poziva se pojedinačno na iskaze svjedoka, treba imati u vidu:

- da iz iskaza HR proizlazi da sporni dio „najviše“ koristi njegova sestra, pa time ne isključuje i druge suposjednike,

- da je u tom pravcu iskazivala svjedokinja TR, koja navodi da je stan kupila preko agencije od prodavateljice IRF, da su joj u Agenciji rekli da sporni dio ne može koristiti jer je vlasništvo Općine, potvrđujući da je na spornom dijelu limun tužiteljice, kao i da se žardinjera nalazi otprije, ali i da je vidjela da tuženici 2. i 3. sjede na predmetnoj nekretnini,

- da je svjedokinja ĐR navela da je vidjela tuženicu ad 2. da jednom kosi travu, a drugom prilikom da je to radio susjed, ŽR, zatim, kada bi tuženici došli da je na spornom dijelu trava uvijek bila velika i oni bi je išli pokositi, da su stol i stolice od kada je kupila stan 2020. godine, da na stolu piše K a tako da zovu tužiteljicu, a rasklopive stolice da su tu od srpnja ili kolovoza 2023. godine, dok tužiteljicu da poznaje, ali da je nikad nije vidjela na spornom dijelu,

- da je svjedok NR naveo da je njemu tužiteljica zabranila da suši rublje, ali da je vidio tuženicu ad 2. na spornom dijelu kako sjedi i pije kavu, dok tužiteljicu da nije vidio da bilo što radi na spornom djelu, da su stol i stolice od kada je došao, a rasklopive stolice odnedavno,

- da je svjedokinja VR navela da je na predmetu spora vidjela neke ljude da prolaze, ali da nije vidjela ni tuženike ni tužiteljicu, a plastični stolci da su se pojavili tek u proljeće prošle godine i prije da ih nije bilo,

- da je svjedok JR naveo da je radio posao vezan za legalizaciju objekta za oca tužiteljice, da se kretao spornim dijelom sa tužiteljicom, te da nikog drugog nije vidio,

- da je svjedok ŽR naveo da je stan kupio od Agencije i da su mu rekli da je sporni dio od Općine i da ga može koristiti, da se na tom prostoru igraju njegova djeca i da mu to tužiteljica nikad nije zabranila, da je u travnju prošle godine pokosio travu, a tuženici da su to učinili 2-3 puta ali ne zna točno kada, da je viđao tuženike ad 2. i ad 3. da sjede i piju kavu, druge ne, te da je sa više vlasnika uputio zahtjev Općini za otkup,

- da je svjedokinja UR (prijateljica tužiteljice, koja ne stanuje u zgradi) navela da na tom prostoru kada je dolazila nikog nije vidjela osim oca tužiteljice i same tužiteljice i da je tu uvijek postojao plastični stol sa stolicama,

- da je svjedokinja CR (koja živi u drugoj zgradi pored predmeta spora) navela da je tu vidjela da predmet spora koristi tužiteljica, koristeći ležaljku i sjedeći za stolom sa GRF, a tuženike da nikad nije vidjela, te da joj je rečeno kada je kupila stan od IRF, da može koristiti i sporni dio,

- da je svjedok DR naveo da je viđao tužiteljicu i GRF da koriste sporni dio, da je kupio stan od IRF i da mu je ona rekla da može koristiti sporni dio, da zbog otvorenih vrata na stanu tuženika pretpostavlja da je jednom prilikom nekog od tuženika iz stana tuženice ad 2., vidio da kosi sporni dio,

- da je svjedok ER naveo da nikog nije vidio na predmetu spora, odnosno da kada dođe ljeti, da vidi tužiteljicu, da je predmet kupio preko agencije od prodavateljice IRF i da mu nisu rekli da li sporni dio može ili ne može koristiti.

10. Slijedom navedenog, a odgovarajući na žalbene prigovore, treba reći da iz iskaza svjedoka proizlazi da je mogućnost korištenja predmeta spora (nesporno položenog i ograđenog uz stambeni objekt i korištenog prije prodaje dijela stanova, od strane oca tužiteljice, njene maćehe i obitelji brata tužiteljice) bila ponuđena i nekima od svjedoka koji su kupovali stanove od IRF (maćehe tužiteljice) koja ga je također koristila, da ga koristi i svjedok ŽR, pa je za zaključiti da su i tuženici ad 2. i ad 3. od vremena kupnje stanja od IRF – a o čemu je iskazivao dio svjedoka (TR, ĐR, NR, ŽR, DR) također koristili po potrebi i predmet spora kao okućnicu svoga stana (prema njihovim navodima od studenog 2022. godine, za Uskrs 2023. godine i u srpnju 2023. godine – koseći ga, te postavljanjem stolica), u kom pravcu treba cijeniti i utvrđenu činjenicu po prvostupanjskom sudu da se neograđeni dio uz popločani dio uz kuću prema predmetu spora, nalazi upravo nasuprot stana tuženika (prijašnjeg vlasništva IRF), dok nije sporno da se i tužiteljica i tuženici ne koriste objektom tijekom cijele godine, jer žive u inozemstvu.

11. Kako su dakle, tuženici ad 2. i ad 3. koristili predmetnu nekretninu zadnji put u proljeće 2023. godine (u travnju 2023. prema svjedoku HR) za vrijeme odsutnosti tužiteljice, kako to utvrđuje prvostupanjski sud – o čemu je tužiteljica (sve i da nije bila u saznanju za dotadašnji način korištenja predmeta spora) bila obaviještena putem svog brata, a koji je u [adresa], prema iskazu boravio u ožujku ili travnju i otišao nakon nekoliko tjedana u Beč kada je istu obavijestio o tuženicima ad 2. i ad 3. i nije ništa poduzela, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su tuženici ad 2. i ad 3. bili do događaja koji su predmet tužbe u suposjedu predmetne nekretnine, te da tužiteljica u postupku nije dokazala da bi korištenjem iste bila onemogućena u dotadašnjem načinu vršenja suposjeda, kao što je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik ad 1. (kojem se stavlja na teret da je ušao u posjed, postavio stolice, ležao na travi i kosio travu) koristio predmetnu nekretninu kao ovlaštenik suposjednika, slijedom čega je iz tih razloga trebalo odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsko rješenje (članak 380. točka 2. ZPP).

12. Djelomično je osnovana žalba tužiteljice zbog odluke o trošku, međutim, ne iz razloga što nije primijenjena Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe 28. srpnja 2023. godine, jer je pravilno primijenjena mjerodavna Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023, dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme zaključenja rasprave i donošenja odluke o trošku.

13. U odnosu na visinu troška, tužiteljica s pravom ističe da je pogrešno obračunat iznos nagrade iz Tbr. 7. točka 2. Tarife.

14. Naime, kod iznosa nagrade od 250 bodova, odnosno 500 eura, trebalo je na taj iznos priznati 20% za zastupanje više osoba što iznosi 100 eura (Tbr. 40. točka 1.Tarife), te potom PDV od 25 % u iznosu od 150 eura – Tbr. 46. Tarife), što iznosi ukupno 750,00 eura za postupak vođen prije, te potom u istom iznosu od 750,00 eura za postupak vođen nakon ukidne odluke (Tbr. 7. točka 2. Tarife), te trošak svjedoka od 50 eura i trošak tumača u iznosu od 118,75 eura, slijedom čega je tuženicima trebalo dosuditi iznos od 1.668,75 eura, te odbiti tuženike sa preostalim zahtjevom za naknadu troška u iznosu od 250,00 eura sa zateznim kamatama.

15. Tužiteljicu je trebalo odbiti sa zahtjevom za naknadu parničnog troška žalbenog postupka, jer ista žalbom nije uspjela u meritumu spora (članak 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP), a tuženike sa zahtjevom za naknadu sastava odgovora na žalbu, jer isti nije bio potreban za donošenje odluke u žalbenom postupku (članak 155. ZPP).

U Šibeniku, 20. kolovoza 2025. godine

S U D A C

Maja Skorić