Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ob-84/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja mlt. ČZ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ocu i zz. UZ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Ireni Lerner i Senki Pilepić odvjetnicama iz Rijeke, protiv tuženice PZ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marijani Anđelić odvjetnici iz Rijeke, radi povećanja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženice, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-294/2022 od 28. ožujka 2025., 20. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice LZ, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-294/2022 od 28. ožujka 2025. u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke, određeno je da će tuženica na ime uzdržavanja za mlt. tužitelja, mjesečno doprinositi umjesto dotadašnjeg iznosa od 106,18 eur temeljem pravomoćne presude poslovni broj P Ob 362/2015, iznos od 189,24 eur počam od 30. kolovoza 2022. do 23. travnja 2023., iznos od 203,15 eur od 24. travnja 2023. do 10. ožujka 2024., te iznos od 229,60 eur počam od 11. ožujka 2024. pa nadalje dok za to budu postojale pretpostavke, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, počam od dospjelosti svakog obroka do isplate mjesečno unaprijed, a tekuće obroke da je dužna plaćati mjesečno unaprijed, najkasnije do 30. - tog u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun oca mlt. tužitelja.

Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev preko iznosa dosuđenog točkom I. izreke u visini od 237,00 eur, točkom III. izreke naloženo je tuženici da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 500,00 eur, dok je odbijen s preostalom dijelom zahtjeva za naknadu troška u iznosu od 625,00 eur, točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

2.Protiv citirane presude, odluke o parničnom trošku sadržane u točki III. izreke, žalbu podnosi tuženica iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/191991, 91/92, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u nastavku teksta ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tuženice nije osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga tuženice, ovaj sud nije utvrdio da bi u prvostupanjskom postupku bila počinjena neka od povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

6.Nisu osnovani navodi tuženice kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o trošku sadržanu u točki III. izreke.

7.1.Donoseći pobijanu presudu, sud prvog stupnja, uvažava sadržaj čl. 285., 288., 310., 311., 313., 317. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015 i dr., dalje: ObZ-a), te shodno tome utvrđuje da su potrebe mlt. tužitelja veće u odnosu na vrijeme donošenja ranije spomenute pravomoćne presude, kada je bio u dobi od 3 godine, dok je sada u dobi od gotovo 11 godina, da se shodno tome povećavaju potrebe mlt. tužitelja i to ne samo osnovne egzistencijalne (prehrana, odjeća, obuća i sl.), već rastu i troškovi školovanja, slobodnih aktivnosti i sl., što da zahtjev za preispitivanjem ranije sudske odluke nesumnjivo čini opravdanim. U svezi toga, prihvaća iskaz oca mlt. tužitelja da se radi o djetetu urednog psihofizičkog razvoja, čije su ukupne potrebe jednake potrebama druge djece istog uzrasta, te od dodatnih troškova izdvaja visoke troškove aktivnih treninga nogometa te s tim u svezi i povećanih troškova, u vidu članarine, opreme, dodatnih treninga i sl. Neovisno o tome, prvostupanjski sud ipak nije prihvatio tvrdnju oca mlt. tužitelja da bi ukupne potrebe djetetovog uzdržavanja iznosile 1.600,00 eur mjesečno, smatrajući taj iznos previsokim i neobjektivnim, te u svezi toga sud ukazuje na čl.311. ObZ-a kojom je propisano što predstavlja ukupne materijalne potrebe djeteta, ali i da se oni određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

7.2.Istodobno sud prvog stupnja, uvažava i ukupne imovinske mogućnosti tuženice kao obveznika uzdržavanja, uključujući i visinu njenih primanja u spornom razdoblju te ostale iskazane troškove (najma, režija i sl.), te sukladno tome utvrđuje da je tuženica u spornom razdoblju primala plaću u visini minimalne plaće, da je trenutno nezaposlena. Ujedno vodi računa o iskazu tuženice da je imala troškova dva najma i režija, u Njemačkoj i Hrvatskoj, da osim mlt. tužitelja ima obvezu uzdržavanja još jednog djeteta, za koje prima dječji doplatak u visini 250,00 eur i za koje otac navodno ne doprinosi za uzdržavanje (cijeneći da za tu tvrdnju tuženica ipak nije dostavila sudu relevantne dokaze), da je ranije znala zaraditi oko 150,00-200,00 eur mjesečno od čišćenja, od toga je odustala zbog narušenog zdravlja, tako da nije utvrđeno da bi imala dodatnih prihoda, a i radi se o minimalnim iznosima koji bitno nisu utjecali na standard tužene.

7.3.Nastavno tome, prvostupanjski je sud zaključio sukladno prednje spomenutim odredbama ObZ-a, kao i odredbama Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ broj 37/2022 i dr.), da je tuženica u konkretnim okolnostima u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. tužitelja mjesečni iznos od po 189,00 eur, dok preostali dio zahtjeva mlt. tužitelja smatra previsokim te ga odbija kao neosnovanog, te odlučuje kao u točkama I. i II. izreke, dok odluku o trošku temelji na čl. 366. st.1. ObZ-a.

8.1.U kontekstu prethodno iznesenog, prema uvjerenju ovog suda nisu pravno utemeljene žalbene tvrdnje tuženice kojima pobija odluku o parničnom trošku u dosuđujućem dijelu, držeći iznos od 500,00 eur koliko je mlt. tužitelju dosuđeno na ime troška previsokim, jer da se pri tome sud nije vodio svim specifičnim okolnostima slučaja, napose ističući da je prvotnim tužbenim zahtjevom, mlt. tužitelj tražio povećanje uzdržavanja sa iznosa od 106,18 eur na 256,55 eur mjesečno.

8.2.U svezi prednjeg, valja ukazati tuženici da je podneskom od 23. travnja 2024. mlt. tužitelj specificirao tužbeni zahtjev, tako da je smanjio prvotno zatraženi iznos, čime je došlo do djelomičnog smanjenja tužbenog zahtjeva. Posljedično tome, valjalo je i kod izračuna troškova postupka, uzeti u obzir samo konačni tužbeni zahtjev (u ovom slučaju onaj iz spomenutog podneska).

Polazeći od toga, te odluke suda prvog stupnja sadržane u točki I. izreke, uvjerenje je ovog suda da je u konkretnoj pravnoj situaciji, mlt. tužitelj u odnosu na visinu konačnog tužbenog zahtjeva, s istim uspio u omjeru od minimalno 64% (za razdoblje od 30. kolovoza 2022. do 23. travnja 2023.), pa do 90% (za razdoblje od 11. ožujka 2024. pa nadalje). Slijedom toga, odluka suda da od ukupno zatraženog parničnog troška u visini od 1.125,00 eur, tuženica naknadi iznos od 500,00 eur, protivno tumačenju tuženice, u ovom se slučaju ukazuje pravilnom, budući da ni prema ocjeni ovog suda, trošak dosuđen mlt. tužitelju ni u kom slučaju ne može biti manji.

8.3.Rukovodeći se prethodno navedenim, pravno irelevantnim smatra ovaj sud sve preostale izuzetno opširne žalbene navode tuženice, zbog čega ovaj sud nije držao potrebitim u analizu istih.

9.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tuženice, te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu primjenom čl. 380. t.2. ZPP-a.

10.Tuženici nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer ista nije uspjela u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

11.Presuda suda prvog stupnja u točkama I. II. izreke, te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki IV. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 20. kolovoza 2025.

Sutkinja

Svjetlana Pražić