Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž Ob-83/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Svjetlane Pražić i Kristine Vukelić Aničić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AS iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Bojanu Graheku odvjetniku iz Kutine, protiv tuženika CS iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući po žalbi tužiteljice, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P Ob-38/2024 od 16. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice AS, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P Ob-38/2024 od 16. travnja 2025. u točki 2. izreke i odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki 3. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja, točkom 1. izreke utvrđeno je da bračnu stečevina parničnih stranaka i to svakog u ½ dijela čine:
- osobno vozilo Toyota RAV 4, registriran 14.7.2021. (kupljen 7.6.2021.) reg. znake LL 147 DG (A),
- osobno vozilo Toyota Corolla kupljena 22.7.2016.
- osobno vozilo Peugeot 807, prva reg. 10.12.2018.,
- traktor Kubota, kupljen 2.2.2020. s priključcima (malčer, freza, 2 rotacione kosilice, plug i traktorski sanduk), traktor-kosilica kupljena 9.8.2018.,
- auto prikolice Humbaur (manja) Tip H75/100, model A022 L453, reg. oznake
[registarska oznaka] te priključno vozilo
- prikolica A (veća) reg. oznake [registarska oznaka], registrirana prvi puta 5.12.2018. Točkom 2. izreke odbijena je tužiteljica s tužbenim zahtjevima kojima je tražila da se utvrdi pored toga bračnu stečevinu predstavljaju i slijedeće pokretnine:
- građevinska skela pov. od oko 300 m2, a sastoje se od 49 ograda, 50 rama od 2 m i 4 rama od 1 m i 4 rama od 45 cm, drveni podovi 49 kom., završni stupovi 19 kom., podesive stope 50 kom., podesivo postolje 2 kom., pričvrsne cijevi 10 kom.,
- stolarija: 80 prozora, 11 balkonskih vrata, 1 ulazna vrata, 1 staklena stijena, 3 garažna vrata te 30 drvenih vrata,
što da je tuženik dužan priznati i trpjeti da se temeljem ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, upiše pravo suvlasništva tužiteljice u ½ dijela na onim pokretninama koje se upisuju u javne registre, kao i novčani iznos od 14.100,00 eur, pa da se naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 7.050,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Točkom 3. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
2.Prvostupanjsku presudu u točki 2. izreke i odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki 3. izreke, pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba tužiteljice nije osnovana.
5.Ocjenjujući presudu suda prvog stupnja u granicama žalbenih razloga parničnih stranaka, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a, kao ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2.t.11. ZPP-a, jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se nije mogla ispitati.
6.Nisu osnovani navodi tužiteljice, kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na pobijajući dio prvostupanjske presude.
7.Naime, pogrešnim drži ovaj sud stav tužiteljice u dijelu u kojem pobija ponajprije pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja, u odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje da li dijelovi građevinske skele pobliže navedeni u točki 2. izreke presude predstavljaju bračnu stečevinu.
8.1.Vezano za prednje, ponajprije se ukazuje tužiteljici da u situaciji kada svojim zahtjevom traži da se utvrdi da točno određeni dijelovi skele predstavljaju bračnu stečevinu parničnih stranaka, za osnovanost tog zahtjeva, ni prema uvjerenju ovog suda nije dostatno samo utvrđenje da li se radi o bračnoj stečevini ili ne, već i ovaj sud drži da je neophodno sa sigurnošću utvrditi da li upravo svi dijelovi i u količinama opisanim u tužbenom zahtjevu, predstavljaju bračnu stečevinu kako to tvrdi tužiteljica ili ne.
8.2.Polazeći od toga, ovaj sud prihvaća kao pravilno stajalište prvostupanjskog suda koji u odnosu na ovaj tužbeni zahtjev, sukladno rezultatima dokaznog postupka utvrđuje da iako je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva na građevinskoj skeli, da istu opisuje sa pojedinačnim dijelovima, nabrajajući svaki dio uz napomenu broja pojedinog dijela građevinske skele, no da se niti iz jednog dokaza nije sa sigurnošću moglo utvrditi da je upravo onaj broj pojedinih dijelova koji su navedeni u tužbenom zahtjevu postojeći, kao ni to da su stečeni ili koji su stečeni tijekom braka stranaka, odnosno iz koje imovine su stečeni, te tko je vlasnik pojedinog dijela. Pri tome je sud vodio računa o iskazu samog tuženika iz kojeg e pored ostalog vidljivo i to da je neke dijelove skele ukrao, slijedom čega sud drži da je u tom slučaju riječ o stjecanju koje je različito od stjecanja propisanog čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015 i dr., dalje: Obz/15). Cijeneći iskaze svjedoka, sinova parničnih stranaka, pravilno prema ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja smatra da postoje različite vrste skele, građevinska i/ili montažna, zbog čega da se njihovi iskazi ne podudaraju s traženim u tužbenom zahtjevu.
8.3.Obzirom na prethodno navedeno, a napose uzimajući u obzir čl. 8. ZPP-a, sukladno kojem valja cijeniti kako svaki dokaz zasebno, ali isto tako i sve dokaze zajedno, protivno tumačenju tužiteljice, iskaz svjedoka DS (sina stranaka), na kojeg tužiteljica upire u žalbi, kada ga se sagleda u ukupnosti sa svim ostalim dokazima, ni prema uvjerenju ovog suda, nije dostatan da bi se temeljem njega moglo nedvojbeno utvrditi da je ovaj tužbeni zahtjev osnovan,
Isto tako, ni preslike ugovora o najmu skele koje je tužiteljica dostavila u spis, po stajalištu ovog suda ne govore u prilog tvrdnje iste da bi dijelovi građevinske skele opisani u tužbenom zahtjevu iste predstavljali bračnu stečevinu stranaka.
8.4.Budući da dakle ni prema stajalištu ovog suda tužiteljica tijekom postupka nije nedvojbeno dokazala da je tijekom trajanja braka s tuženikom, stečena građevinska skela upravo u onom opsegu kako je to pobliže navedeno u tužbenom zahtjevu, to se pravilnim ukazuje odluka zaključak prvostupanjskog suda da nije bilo moguće utvrditi da je točna tvrdnja tužiteljice o stjecanju za vrijeme braka građevinske skele s dijelovima opisanim u točki 2. izreke, pa je posljedično tome, pravilno odbijen taj tužbeni zahtjev iste kao neosnovan.
9.Nadalje, neutemeljenim smatra ovaj sud žalbene tvrdnje tužiteljice i u dijelu u kojem smatra pogrešnom odluku suda prvog stupnja u dijelu u kojem je odbijena sa zahtjevom da stolarija pobliže navedena u točki 2. izreke ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka, ponovno upirući na iskaz svjedoka DS.
10.1.U odnosu na ovaj zahtjev, valja reći da je pravilno i po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud temeljem provedenih dokaza utvrdio da je riječ o predmetima koji su se kupovali i prodavali, te su se jedno vrijeme nalazili u dvorištu obiteljske kuće. No, isto tako, analizirajući iskaze stranaka, kao i svjedoka, te sve ostale raspoložive dokaze, sud prvog stupnja pravilno u konačnici ipak smatra da se temeljem tih dokaza nije moglo sa sigurnošću utvrditi da su upravo te pokretnine (opisane u točki 2. izreke presude) stečene u braku i to od zajedničkih sredstava stečenih u braku. Pri tome je sud imao u vidu činjenicu da se radi o predmetima koji su predmet poslovanja neprijavljenog rada tuženika, pa da se ne može sa sigurnošću utvrditi o kojim je pojedinačnim pokretninama koje bi predstavljali zajedničku imovinu stranaka.
10.2.Nastavno prednjem, ni po stavu ovog suda, iz rezultata dokaznog postupka, uključujući svakako i iskaz spomenutog svjedoka DS, nije sporno da se tuženik za vrijeme trajanja braka bavio kupovinom i prodajom stolarije. Međutim i u odnosu na ove pokretnine, zbog nemogućnosti točne identifikacije istih, ostaje i dalje sporno, odnosno sa sigurnošću neutvrđeno da bi (kako je to naveo i sud u obrazloženju pobijane presude) upravo taj broj prozora, balkonskih vrata, ulaznih vrata, staklenih stijena, garažnih vrata, drvenih vrata, doista predstavljao bračnu stečevinu parničnih stranaka. To napose u kontekstu iskaza svjedoka MS (sin stranaka) koji je u iskazu naveo pored ostalog da je nakon razdvajanja roditelja ostalo neprodanih 60-tak prozora, dva ili tri balkonska vrata, jedna garažna vrata i određen broj unutarnjih vrata, te iskaza samog tuženika da je i nakon razvoda braka nastavio dovoziti stolariju i iskrcavati u dvorište kuće, te ju prodavati.
10.3.Slijedom toga, nameće se zaključak da tužiteljica svojim žalbenim navodima, nije dovela u dvojbu pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda ni u odnosu na ovaj tužbeni zahtjev tužiteljice, pa se nastavno tome, pravilnom i utemeljenom na zakonu ukazuje i odluka suda prvog stupnja o neosnovanosti ovog tužbenog zahtjeva.
11.Konačno, nije u pravu tužiteljica ni kada pobija pravilnost odluke prvostupanjskog suda o neosnovanosti zahtjeva na utvrđenje da bi novčani iznos od 14.100,00 eur predstavljao bračnu stečevinu stranaka.
12.1.Vezano za ovaj zahtjev, pravilno je i prema uvjerenju ovog suda, prvostupanjski sud analizirao sve provedene dokaze, uključujući i dokumentaciju koja prileži spisu, što obuhvaća i fotografije koje je tužiteljica dostavila u spis, te je nastavno tome, ispravno postupio kada nije prihvatio kao uvjerljiv i dostatan dokaz samo utvrđenje da je tuženik stavljao novac u sef koji se nalazi u obiteljskoj kući, kao ni fotografije na kojima se vide snopovi novčanica. To stoga što se ni po ocjeni ovog suda, iako se na fotografijama vide snopovi novčanica, sa sigurnošću se može reći samo da se vide novčanice koje se nalaze na vrhu snopova, no istodobno nije nedvojbeno razvidno o kojim se ostalim novčanicama radi, da li je tu upravo riječ o utuženom iznosu od 14.100,00 eur.
Isto tako, što se tiče preslika papira na kojima su rokom napisani brojevi, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tijekom postupka nije tužiteljica nedvojbeno dokazala čiji je to rukopis, odnosno da je i ona sama mogla napisati što je htjela na papiru.
12.2.Obzirom na prednje, nije u pravu tužiteljica kada ističe da je pobrojala novčanice i o tome dala iskaz, pozivajući se pri tome na iskaz svjedoka DS. To iz razloga, jer protivno tome, iako, kao što je već navedeno, spisu doista prileže određene fotografije s novčanicama, riječ je o fotografijama s po nekoliko novčanica, no ni u kom slučaju nije nedvojbeno razvidno da se doista radi o utuženom iznosu. Sam iskaz tužiteljice da je riječ upravo o tom iznosu od 14.100,00 eur, te u svezi s tim iskaz svjedoka DS da mu je majka pokazala da je u sefu 15.000,00 eur, a da istodobno nisu evidentirani npr. serijski brojevi istih, ili da je popisano o kojim je apoenima riječ, prema ocjeni ovog suda doista ne može predstavljati pravno relevantne dokaze u prilog vjerodostojnosti tih tvrdnji tužiteljice, što je međutim u konkretnoj pravnoj situaciji izostalo.
12.3.Stoga, rukovodeći se prethodno izloženim, ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključke prvostupanjskog suda o neosnovanosti i ovog tužbenog zahtjeva tužiteljice, pa se prvostupanjska presuda i u ovom dijelu ukazuje pravilnom i utemeljenom na zakonu.
13.U kontekstu svega rečenog, ne mogu se prihvatiti kao utemeljeni žalbeni navodi tužiteljice ni u dijelu u kojem pobija odluku o trošku, a koju je sud prvog stupnja, obzirom na uspjeh tužiteljica, pravilnom donio, odlučivši da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
14.Slijedom rečenog, valjalo je odbiti žalbu tužiteljicu, te potvrditi prvostupanjsku presudu u točki 2. izreke i odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki 3. izreke, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.
16.Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka, jer ista nije uspjela s izjavljenom žalbom, to je primjenom čl. 166. st.1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Rijeci, 20. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća
Filka Pejković
