Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ob 65/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić, te Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠĆ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Glas, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženice BĆ, iz [adresa]., sada na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnici Almi Opačak, odvjetnici iz Slavonskog Broda, radi odluke o roditeljskoj skrbi, te u pravnoj stvari tužiteljice BĆ, iz [adresa], sada na adresi [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Almi Opačak, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika ŠĆ, iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Glas, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi odluke o roditeljskoj skrbi, uz sudjelovanje djece mlt. RĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] i mlt. ČĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po posebnoj skrbnici TĆ, djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Podružnice Osijek, odlučujući o žalbi tužiteljice BĆ, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob 340/2024 od 10. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice BĆ, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob 340/2024 od 10. travnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika ŠĆ za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P Ob 90/2022 od 3. srpnja 2024., točkom I. izreke razveden je brak između tužitelja i tuženice, sklopljen 26. srpnja 2008. u [adresa], točkom II. izreke, određeno je da će zajednička djeca stranaka, mlt. RĆ i mlt. ČĆ, nakon razvoda braka nastaviti će stanovati s ocem ŠĆ, a da će roditelji će ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb. Točkom III. izreke određeni su osobni odnosi majke BĆ s djecom mlt. RĆ i mlt. ČĆ na način kako je to pobliže navedeno u toj točki izreke. Točkom IV. izreke određeno je da je majka BĆ dužna za uzdržavanje mlt. RĆ i mlt. ČĆ doprinositi iznosima od po 125,00 eur mjesečno, za svako dijete, počevši od 21. ožujka 2022. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, uplatom do 15-tog dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Točkom V. izreke odbijen je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev radi uzdržavanja kao neosnovan, te je točkom VI. izreke određeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

2.Povodom izjavljene žalbe protiv te presude, ovosudnom presudom poslovni broj Gž 124/2024 od 9. listopada 2024., odbijena je žalba tužitelja ŠĆ, te je potvrđena prvostupanjska presuda u točki III. izreke u dijelu u kojem je određena dužina razdoblja kroz koje tuženica neće ostvarivati osobne odnose s mlt. djecom, te obvezu uključivanja u uslugu psihosocijalnog savjetovanja u obiteljskom centru u [adresa], te u točkama IV. i V. izreke.

Rješenjem istog suda, djelomično je uvažena žalba tužitelja, ukinuta je citirana prvostupanjska presuda u točki II. izreke u dijelu u kojem je određeno da će roditelji ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb, te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki VI. izreke, te je u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak

3.Prvostupanjskom presudom poslovni broj P Ob 340/2024 od 10. travnja 2025., točkom I. izreke određeno je da će otac ŠĆ samostalno ostvarivati roditeljsku skrb nad mlt. djecom RĆ i ČĆ u potpunosti, točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice BĆ kojim je ista tražila da roditelji ostvaruju zajedničku skrb u odnosu na mlt. djecu, točkom III. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak.

4.Protiv citirane presude, žalbu podnosi tužiteljica BĆ iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. t.2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

5.U odgovoru na žalbu tuženik ŠĆ osporio je žalbene navode tužiteljice kao neosnovane i zatražio naknadu troška odgovora na žalbu.

6.Žalba nije osnovana.

7.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

8.Nisu osnovani navodi tužiteljice BĆ kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava.

9.1.Donoseći pobijanu presudu, prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o tome s kojim će od roditelja nakon razvoda nastaviti stanovati mlt. djeca, uvažava poglavito dokumentaciju priležeću spisu, točnije nalaze i mišljenja stalni sudskih vještaka prof.prim.dr.sc. Katarini Dodig-Ćurković, dr.med., specijalista psihijatra, djelatnika Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju KBC Osijek i izv.prof.dr.sc. ZĆ, psihologa, kao i sve ostale dokaze.

9.2.Iz pismenog nalaza i mišljenja prof.prim.dr.sc. Katarine Dodig-Ćurković, dr.med., specijalistu psihijatru u bitnome proizlazi da se tužitelj ŠĆ pokazao kao aktualno podobniji otac da se skrbi o potrebama dvije mlt. kćeri, RĆ i ČĆ, da se s druge strane pokazalo da majka BĆ sukladno svom svakodnevnom psihičkom i općenito kognitivnom funkcioniranju nije u mogućnosti shvatiti i razumjeti na koji način svojim pristupom, ponašanjem i načinom komunikacije utječe negativno na emocionalno i psihičko funkcioniranje obje mlt. kćeri. Kod iste da izostaje uvid u njezine rizične obrasce ponašanja prema obje kćeri, nije u stanju prepoznati situacije u kojima se one osjećaju ugrožene i uznemirene pa i ustrašene radi njezinog primarno nepredvidljivog i potencijalno i rizičnog ponašanja, a što je jasno uočeno tijekom opažanja odnosa na relaciji majka-kćeri.

Iz pismenog nalaza i mišljenja izv.prof.dr.sc. ZĆ, psihologa, u bitnome proizlazi majka mlt. djece trenutno nema niti osnovne kapacitete za preuzimanje primarne skrbi o kćerkama, uzimajući u obzir da ih je, zbog svoje bolesti, izlagala fizičkom nasilju, zastrašivanju, te da nema dovoljno kritičnosti prema svojem ponašanju i svojem stanju. U pogledu Sinišinih roditeljskih kapaciteta, unatoč određenim poteškoćama (prvenstveno emocionalne reakcije koje su izrazito intenzivne, a potom i utjecaji, moguće nenamjerni, na kćeri koji produbljuju njihove neugodne emocije prema majci i odbijanje istih), vještak smatra da isti unazad dvije godine primarno skrbi o kćerkama uz pomoć svoje majke. lako je RĆ aktualno u izrazito emocionalno vulnerabilnom stanju, da je tužitelj za obje kćeri osigurao psihološku podršku. Sukladno tome, uz poticaje za adekvatnijom brigom o svom fizičkom i psihičkom zdravlju te u olakšavanju kćerkama da prorade negativna iskustva s majkom, a ne u podržavanju njihova straha od i zamjeranja majci, vještakinja smatra da tužitelj pokazuje dovoljne kapacitete za brigu o kćerkama.

9.3.Nadalje, iz mišljenja Stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Slavonski Brod, proizlazi da majka radi svoje bolesti trenutno nema niti osnovne kapacitete za preuzimanje primarne skrbi o kćerkama, te da otac pokazuje dovoljno kapaciteta za brigu o kćerkama, kao i to da nije protivno pravnom interesu mlt. djece da nastave živjeti s ocem u kućanstvu.

Pored toga dodaje se i to da postoji jasna neusuglašenost u pogledu obavljanja svakodnevne skrbi o mlt. djeci te primarnoj skrbi, na način da se izjave oca i mlt. djece te podaci iz više izvora ne podudaraju, no da kako ipak iz toga proizlazi da majka mlt., djece u razdoblju kada nije stanovala s mlt. djecom, da je redovito kontaktirala Područni ured s ciljem informiranja o svakodnevnom životu mlt. djece, odlazila na informiranje u školu, putem društvenih mreža pratila događanja i sudjelovanje mlt. djece u školskim i izvanškolskim aktivnostima, ostvarila suradan odnos sa svim stručnim radnicima, zbog čega je mišljenja da nije protivno interesu mlt. djece da roditeljska skrb, kao i do sada, ostane zajednička.

9.4.Iz iskaza tužitelja ŠĆ, u bitnome proizlazi da mlt. djeca i dalje žive s njim u kućanstvu, da on njima i dalje primarno skrbi, obje kćerke da su uključene u oblik psihološke pomoći kod dječje psihologinje u Slavonskom Brodu, da mlt. ČĆ pohađa 7. razred osnovne škole po prilagođenom programu, a mlt. RĆ da pohađa 2. razred osnovne škole, da obje kćerke ostvaruju osobne odnose s majkom u Obiteljskom centru, tužitelj da redovito pohađa individualne sastanke u škole koje djeca pohađaju, da s tužiteljicom BĆ nema nikakav kontakt posljednje 3,5 godine, da s njom ne razmjenjuje informacije o djeci, a da ni djeca ne kontaktiraju majku, da ni ne izražavaju želju da je vide.

Prema navodima tužiteljice BĆ, ista i nadalje živi s majkom, nije zaposlena, pohađa edukaciju za posao, koristi terapiju Litija, Lamala i drugih lijekova, da osjeća simptome nemoći, a inače da je zdravstveno dobro, da s tužiteljem nema nikakav kontakt, da su brojevi telefona djece blokirani, smatra da s tužiteljem treba zajednički ostvarivati skrb nad djecom, jer se smatra odgovornom osobom. Odlazi u škole koje djeca pohađa i informira se o njihovom uspjehu u školi, negirala je da bi prenosila susjedima i drugim osobama informacije oko zajedničke djece.

10.1.Polazeći od ovakvih utvrđenja, sud prvog stupnja, vodeći računa o sadržaju čl. 92., 104. st.1. i 4., 105. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015 i dr., dalje: ObZ-a), prihvaća nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka koji nisu bili u suprotnosti, kao ni mišljenje Stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Slavonski Brod, zaključuje da je osnovan zahtjev tužitelja ŠĆ kojim je zatražio da samostalno vrši roditeljsku skrb nad zajedničkom mlt. djecom.

U svezi sa tim, sud cijeni činjenicu da je tužiteljica BĆ vodila primarnu skrb o mlt. djeci dok je živjela u zajedničkom kućanstvu, kao i to da kad je isto napustila, da je tu primarnu skrb preuzeo tužitelj ŠĆ. Također je uvažio mišljenje vještaka da majka mlt. djece nema uvida u svoje ponašanje i samu prirodu svoje bolesti, zbog čega da su njene roditeljske sposobnosti znatno narušene primarno radi psihičke bolesti i da nije u mogućnosti djeci na razumljiv i prikladan način pristupiti, a da ih pri tome ne uplaši ili uznemiri, što da je izuzetan emocionalni i psihološki stres za obje kćerke, kao i to da ista kao majka trenutno nema ni osnovne kapacitete za preuzimanje primarne skrbi o kćerkama, obzirom da je zbog svoje bolesti iste izlagala fizičkom nasilju, zastrašivanju, te da nema dovoljno kritičnosti prema svojem ponašanju i svojem stanju. Konačno, prvostupanjski sud ima u vidu i to da parnične stranke kao bivši bračni drugovi ne komuniciraju, da se ne mogu dogovoriti oko bilo kojeg pitanja, pa tako i o ostvarivanju roditeljske skrbi, te da tužiteljica ne doprinosi ni novčano za uzdržavanje mlt. djece temeljem ranije pravomoćnog dijela prvostupanjske presude.

10.2.Slijedom prethodno navedenih razloga stav je suda prvog stupnja da uvažavajući ne samo prava tužiteljice BĆ kao majke, već isto tako i prava mlt. djece stranaka, da je u konkretnim okolnostima za dobrobit mlt. RĆ i mlt. ČĆ da otac ŠĆ ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb u potpunosti, jer majka mt. djece u ovom trenutku nema ni osnovne kapacitete za ostvarivanje roditeljske skrbi. Posljedično tome, prvostupanjski sud drži da su ispunjene pretpostavke da se udovolji zahtjevu tužitelja, a s druge strane da se odbijen zahtjev tužiteljice da parnične stranke zajednički ostvaruju roditeljsku skrb na mlt. kćerkama, pa pozivom na čl. 105. ObZ-a, odlučuje kao u točkama I. i II. izreke, a primjenom čl. 366. ObZ-a odlučuje kao u točki III. izreke.

11.1.Uvažavajući sve prethodno izloženo, neutemeljenim drži ovaj sud žalbene tvrdnje žaliteljice kojima pobija pravilnost stajališta prvostupanjskog suda o postojanju zakonskih pretpostavki za udovoljenje zahtjevu tužitelja ŠĆ da samostalno ostvaruje roditeljsku skrb nad mlt. djecom, odnosno neosnovanosti zahtjeva žaliteljice da obje stranke zajednički ostvaruju roditeljsku skrb nad mlt. djecom.

Naime, protivno uvjerenju žaliteljice, pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je odlučujući o ovim zahtjevima, prihvatio mišljenja ranije imenovanih stalnih sudskih vještaka (specijaliste psihijatra i psihologa), čija se mišljenja kako glede ponašanja mlt. djece parničnih stranaka koja su u uzročnoj vezi sa ponašanjem majke uzrokovano bolešću za vrijeme života u zajedničkom kućanstvu, tako i u dijelu koji se odnosi na međusobnu komunikaciju djece sa majkom, te i postupanja samih stranaka u odnosu prema mlt. djeci, s osvrtom na roditeljske kapacitete oba roditelja sukladno sadašnjim razmišljanjima i stavovima mlt. djece prema majci, a koja su i prema prosudbi ovog suda gotovo identična u odnosu na pravno relevantne okolnosti.

11.2.U svezi toga, svakako valja ukazati na dio Zaključnog mišljenja sudskog vještaka izv.prof.dr.sc. ZĆ, psihologa, koji također i po ocjeni ovog suda potvrđuje stručnost procjene vještaka na okolnost podobnosti jednog od parničnih stranaka da ostvaruje roditeljsku skrb nad djecom, a iz kojeg proizlazi pored ostalog i to da kod djece dolazi do razvijanja otpora prema majci kako s jedne strane zbog majčinog agresivnog i neprimjerenog ponašanja (koje je uzrokovano njenom bolešću), te neprepoznavanja potreba djevojaka, s druge strane zbog njihovih obilježja (razvojne dobi, Mateinom vulnereabilnošću zbog izrazite emocionalne napetosti koju proživljava, Katjinim poteškoćama uslijed poremećaja iz spektra autizma), kao i očevim (ne)namjernim podržavanjem i poticanjem straha od i zamjeranjem majci. Iako vještakinja za razvoj djevojaka, posebice RĆ, smatra važnim realizaciju nekog oblika odnosa s majkom, ista ipak smatra da kako BĆ slabo prepoznaje emocionalne potrebe djece i lako prelazi njihove granice, a da je RĆ trenutno u ogromnom riziku od internaliziranih problema, te da je nužno smanjiti emocionalno opterećenje koje djevojka doživljava, tako da već samo postojanje određenog datuma susreta pridonosi tom stresu, a da ni sama BĆ nema kapaciteta da osigura susret s kćerkama koji će biti ugodan. Dodaje se također i to da bi trenutni susreti i druženja djece s majkom bili u svrhu zadovoljavanja potreba BĆ, dok da ČĆ zbog svog stanja teže prolazi kroz susrete, a RĆ ti susreti izazivaju ponovno proživljavanje neugodnih situacija koje je doživjela i tjeraju ju da nastoji regulirati i svoje emocije, ali isto tako pobrinuti se za sestru, a da ju dodatno uznemiruju situacije u kojima drugi ne prepoznaju prijeteće aspekte majčinog ponašanja, što da može dovesti do prekomjernog stresa za RĆ.

11.3.Sve prednje navedeno, uključujući i ostala utvrđenja prvostupanjskog suda koja proizlaze iz provedenog medicinskog multidiciplinarnog vještačenja, a čiji zaključci ni na koji način od strane tužiteljice BĆ nisu dovedeni u dvojbu, po uvjerenju ovog suda, nepobitno upućuju na zaključak da su u konkretnim okolnostima ispunjene pretpostavke za udovoljenje zahtjevu tužitelja ŠĆ da samostalno ostvaruje roditeljsku skrb nad mlt. djecom stranaka.

12.Shodno tome, nije u pravu tužiteljica BĆ, koja se u žalbi poziva na mišljenje Stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Slavonski Brod, upirući na dio u kojem je navedeno da nije protivno interesu mlt. djece da roditeljska skrb, kao i do sada, ostane zajednička.

U svezi valja naglasiti da pri tome ista zanemaruje ranije navedena mišljenja sudskih vještaka koje su u svojim pismenim nalazima sačinile sveobuhvatne analize cjelokupne obiteljske situacije, a napose međusobnih odnosa mlt. djece s majkom i koji su suglasno iskazali da je u ovom trenutku tužitelj ŠĆ taj koji pokazuje dovoljne roditeljske kapacitete za brigu o kćerkama.

Slijedom toga, proizlazi da unatoč određenoj brizi koju je tužiteljica pokazivala kroz posjete školama koje mlt. djeca pohađaju i informiranje putem društvenih mreža o događanjima i sudjelovanjima mlt. djece u školskim i izvanškolskim aktivnostima, da iz razloga koji su izneseni u dosadašnjem dijelu obrazloženja ove presude, tužiteljica BĆ nema niti osnovne kapacitete za preuzimanje primarne skrbi o kćerkama.

13.Nastavno prethodno iznesenom, pravilnom drži ovaj sud i odluke prvostupanjskog suda u točkama II. i III. izreke.

14.Rukovodeći se prethodno navedenim razlozima, prosudba je ovog suda da je sud prvog stupnja utvrdio bitne činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja ŠĆ, pa suprotno ocjeni provedenih dokaza, interpretaciji istih izvršenih po tužiteljici BĆ u žalbi nema uporišta u činjeničnim utvrđenjima koja proizlaze iz tih dokaza, pa se nastavno tome ni interpretacija istih te osobni zaključci iste u odnosu na postojanje određenih pravno relevantnih činjenica, ne mogu prihvatiti kao utemeljenia, iz razloga što se očigledno radi o subjektivnom iznošenju mišljenja koje objektivno nema uporišta u sadržaju prvostupanjskog postupka odnosno u načinu ocjene provedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda, te na osnovi toga utvrđenih relevantnih činjenica.

Slijedom svega izloženog, ističe se da se pravna stajališta navedena u pobijanoj presudi zasnivaju na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, u okviru kojeg postupka je od strane suda prvostupanjskog suda uslijedila odgovarajuća pravna argumentacija koja upućuje na to da pobijana odluka nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava.

15.Zbog iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužiteljice OĆ, te potvrditi presudu suda prvog stupnja primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.

16.Tuženiku ŠĆ nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu jer je primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a odlučeno da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, pa je stoga odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci, 20. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković