REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2250/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Čipčić-Bragadin, odvjetnik u Zagrebu, protiv I. tuženice JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Branimir Rozić, odvjetnik u Dubrovniku i II. tuženice FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Saša Lalić, odvjetnik u Splitu, radi predaje u suposjed, odlučujući o prijedlozima tužitelja i I. tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-995/2024-2 od 15. siječnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena djelomična presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli broj P-543/2021 od 13. rujna 2024., u sjednici održanoj 20. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Prijedlog I. tuženice za dopuštenje revizije se odbija.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog I. tuženice za dopuštenje revizije kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-995/2024-2 od 15. siječnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena djelomična presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli broj P-543/2021 od 13. rujna 2024.
1.1. Tužitelj je u prijedlogu naveo da ga podnosi zbog pravnog pitanja koje je važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. ZPP).
2. I. tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv navedene presude pozivajući se na odredbu čl. 387. ZPP, kao i pravovremenu dopunu tog prijedloga (čl. 388. st. 1. ZPP), navodeći da prijedlog podnosi zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Tužitelj je u odgovoru na I. tuženičin prijedlog za dopuštenje revizije predložio prijedlog odbaciti, odnosno odbiti, dok I. tuženica nije podnijela odgovor na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.1. Naime, u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naznačio pitanje kojim ukazuje da je djelomičnim odbijanjem tužbenog zahtjeva neopravdano ograničen u svojem zahtjevu za predaju u suposjed koji je upućen posrednom posjedniku koji je nepošten, te koji je neposredni posjed prepustio trećoj osobi na temelju pravih poslova koji su pravomoćnom presudom utvrđeni nevaljanima. Budući da navedeno pitanje polazi od činjeničnih tvrdnji predlagatelja na kojima nije utemeljena pobijana drugostupanjska presuda, to se pitanje ne može smatrati važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije istaknuo da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav RH) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine
- Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), odnosno da da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na mirno uživanje vlasništva prema čl. 48. Ustava RH i čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju.
6.1. U odnosu na iznesene prigovore, valja reći da se u konkretnom slučaju postupak pred nižestupanjskim sudovima odnosi na tipični građanskopravni spor između privatnih osoba, te da pobijana drugostupanjska presuda nije očigledno nezakonita, niti se može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.
7. Budući da je ocjena ovog suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena temeljna prava, zajamčena Ustavom RH i Konvencijom, prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
8. U odnosu na prijedlog I. tuženice za dopuštenje revizije, sukladno odredbi čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja koja je I. tuženica naznačila u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP.
8.1. Prvim pitanjem I. tuženica problematizira pravo zakonskih nasljednika na suposjed ostavinske imovine u situaciji kad ostavinski postupak još nije završen. U konkretnom slučaju, sudovi su se pozvali na čl. 141. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" , broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 - dalje: ZN) te su ocijenili da svim nasljednicima koji se u pogledu ostavinske imovine nalaze u nasljedničkoj zajednici kao zajedničarima pripada pravo na nepodijeljeni suposjed, pri čemu jedan od nasljednika ne može iz suposjeda isključiti drugog sunasljednika. Argumentirajući važnost postavljenog pitanja, I. tuženica se je pozvala na odluke revizijskog suda broj Rev-1235/15 od 12. listopada 2016., Rev-2025/89 od 5. listopada 1989. i Rev- 2133/1993 od 1. ožujka 1995. koje su donesene na temelju činjeničnih utvrđenja nepodudarnih ovom konkretnom predmetu te primjenom različitih materijalnopravnih odredbi, radi čega se postavljeno pitanje ne može smatrati važnim u smislu potrebe za intervencijom revizijskog suda radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Pritom I. tuženica nije određeno obrazložila zbog čega smatra da bi to pitanje bilo važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP iz drugih razloga, koji ne uključuju nepodudarnost pobijane odluke sa sudskom praksom na koju se je pozvala.
8.2. Drugim pitanjem naznačenim u prijedlogu za dopuštenje revizije I. tuženica ukazuje da nasljednik) nema pravni interes tražiti od drugog nasljednika predaju u suposjed nekretnine na kojoj je ostavitelj imao posredni posjed, obzirom na odredbu čl. 17. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV) kojom je propisano da ostaviteljevi posjedi prelaze na nasljednike u času smrti ostavitelja, onakvi kakvi su tad bili. Tako koncipirano pitanje ne može se smatrati važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi, obzirom da iz činjeničnih utvrđenja konkretnog predmeta proizlazi da je tužitelj onemogućen u suposjedovanju spornih nekretnina od strane drugog nasljednika (I. tuženice) te stoga okolnost ostaviteljevog posrednog posjeda nije odlučna. Pritom također valja reći da odluke na koje se je I. tuženica pozvala (odluke revizijskog suda broj Rev-937/2020 od 12. siječnja 2021. i Gzz-86/01 od 10. listopada 2001.) nisu donesene u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, niti su utemeljene na pravnom shvaćanju o postavljenom pravnom pitanju. Stoga se navedeno pitanje ne može smatrati važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
9. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog I. tuženice za dopuštenje revizije je valjalo odbiti, te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
10. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 20. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
