REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2450/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marinko Brajko, odvjetnik u Đakovu, protiv tuženice Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koju zastupa punomoćnica Marija Vujasin odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tuženičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-385/2022-5 od 12. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-28/2021-20 od 4. ožujka 2022., u sjednici održanoj 20. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-385/2022-5 od 12. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu broj P-28/2021-20 od 4. ožujka 2022. pozivajući se na odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je navela da prijedlog podnosi zbog pravnih pitanja:
"1. Može li sud koji odlučuje o ništetnosti odredbi o promjenjivosti kamatne stope iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u EUR temeljiti odluku o ništetnosti tih odredbi na izravnoj primjeni utvrđenja iz postupka vođenog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u kojem je postupak vođen za ugovor o kreditima u valuti različitoj od valute EUR(konkretno valute CHF)?,
2. Počinje li teći zastarni rok za potraživanje s osnove ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope sadržane u potrošačkom ugovoru o kreditu odobrenom u EUR od dana donošenja presude iz postupka vođenog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u kojem je postupak vođen za ugovore o kreditima u valuti različitoj od valute EUR (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 3. lipnja 2014.g.)?,
3. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u EUR?".
1.2. Tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije također navela da ga podnosi na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede ljudskih prava i to: prava na jednakost svih pred zakonom, prava na djelotvoran pravni lijek te prava na pravično suđenje.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Prvo pravno pitanje koje je tuženica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude proizlazi da presuda i utvrđenja iz postupka vođenog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u kojem je postupak vođen za ugovor o kreditima u valuti CHF, na koju se tuženica pozvala u prijedlogu za dopuštenje revizije, nema obvezujući učinak na konkretan postupak. Naime, drugostupanjska presuda temelji se na odlučnim činjenicama (pobliže navedenim u točkama 16. i 17. obrazloženja drugostupanjske presude) utvrđenim dokazima provedenim u ovom parničnom postupku (saslušanje svjedoka KR, koja je u ime tuženice sklopila ugovor s tužiteljem sa spornom odredbom te saslušanjem tužitelja), kako je to i obrazloženo u točki 14. obrazloženja pobijane drugostupanjske presude.
3.2. Nadalje, drugo i treće pravno pitanje koje je tuženica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije prema ocjeni vijeća nisu važna za odluku u sporu u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev- 1089/2020 od 25. travnja 2023., broj Rev-953/2020 od 11. siječnja 2023., broj Rev- 2245/2017 od 20. ožujka 2017. i drugim odlukama, a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
4. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a stavak 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b stavak 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. U odnosu na navode predlagateljice iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da su joj pobijanom drugostupanjskom odlukom povrijeđena temeljna prava i to: pravo na jednakost svih pred zakonom, pravno na djelotvoran pravni lijek te pravo na pravično suđenje, zajamčena odredbama čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH), čl.18. st. 1. Ustava RH i čl. 29. Ustava RH te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06,2/10 i 13/17 - dalje: EKLJP) vijeće je ocijenilo da predlagateljica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena navedena temeljna prava.
5.1. U odnosu na navode tuženice kojima obrazlaže povrede temeljnih prava treba navesti da u primjeni čl. 385.a st. 2. ZPP nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga prava, niti je ta zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna revizija) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnosti konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povreda temeljnih prava na koje ukazuje u prijedlogu za dopuštenje revizije, koje se tiču pogrešne primjene materijalnog prava.
5.2. Što se tiče navoda predlagateljice iznesenih u prijedlogu za dopuštenje revizije koji se odnose na navodnu povredu prava na djelotvorno pravno sredstvo, zajamčenog čl. 13. EKLJP, ovaj sud primjećuje da je tuženica na raspolaganju imala žalbu kojom se i koristila. Pritom činjenica da tuženica nije uspjela u sporu ne čini to pravno sredstvo nedjelotvornim.
5.3. Nadalje, u odnosu na navode tuženice valja istaći da odredba čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava na pravično suđenje ne može doći zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, osim ako je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, o čemu nije riječ u konkretnom slučaju jer su presude nižestupanjskih sudova detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.
5.4. Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženici je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće tuženičine navode. Presude nižestupanjskih sudova su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženica nije imala pravično suđenje.
6. Zbog navedenoga vijeće je ocijenilo da tuženica navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena temeljna prava pa je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 20. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
