REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2563/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Šime Taraš i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukušić, Bokan i partneri u Zadru, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Dilber i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4459/2023-4 od 27. kolovoza 2024. kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci broj P- 471/2022-19 od 13. lipnja 2023., u sjednici održanoj 20. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4459/2023-4 od 27. kolovoza 2024. kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci broj P-471/2022-19 od 13. lipnja 2023.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tužiteljica je navela da prijedlog podnosi zbog sljedećih pravnih pitanja:
"1. Je li početna stopa ugovorene (promjenjive) kamate u potrošačkom ugovoru o kreditu valjana u okviru propisa koji štite prava potrošača, ukoliko je takva početna stopa određena na isti način kao i njezine kasnije promjene koje su već pravomoćno utvrđene ništetnima, dakle jednostrano od strane kreditora kao trgovca na unaprijed otisnutom obrascu ugovora, bez da se o visini početne stope pojedinačno pregovaralo s potrošačem kao korisnikom kredita, ili je takva početna stopa također nepoštena jer i ona protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita kao potrošača, te kao ugovorne strane koja nije predlagala ni sastavljala ugovor o kreditu?
2. Je li činidba na plaćanje kamata, stopa kojih kamata je ugovorena kao promjenjiva, a
a) nisu ugovoreni objektivizirani parametri promjenjivosti,
b) ugovor ne sadrži podatke pomoću kojih se visina stope može odrediti, i c) ugovorne strane nisu ostavile trećoj osobi da odredi visinu stope određena ili odrediva ili je takva činidba neodređena i neodrediva?;
3. U slučaju da bi činidba na plaćanje kamata iz gornjeg pitanja 2. bila neodređena i neodrediva, vrijedi li u takvoj pravnoj situaciji između ugovornih strana rektifikacijska stopa kamata propisana odredbom čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), odnosno predstavlja li navedena odredba valjan način uspostave zakonitog mehanizama promjene (ništetne) stope kamate?
4. Ima li čin tuženikova usklađenja načina promjene ugovorne stope kamate sukladno izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj: 143/13, 147/13, dalje i: ZPK/13), za posljedicu i otklanjanje pravnih učinaka ništetnosti ugovora o kreditu proizašle iz nepošteno ugovorenog načina promjene ugovorne stope kamate u ugovoru o kreditu, na način da tužitelj nema pravo potraživati razliku na ime stvarno plaćene kamate u odnosu na početnu stopu kamate iz ugovora o kreditu, za razdoblje od stupanja na snagu ZPK/13 (1. siječnja 2014.) pa nadalje?
5. Ima li tužitelj, koji je s tuženikom zaključio ugovor o kreditu u valuti EUR, pravo tražiti od suda da se deklaratornom odlukom u parničnom postupku utvrdi da u odnosu na tužitelja ne proizvodi pravni učinak nijedna odluka tuženika kojom se bez dozvole ili suglasnosti tužitelja određuje ili mijenja visina kamatne stope na tražbine iz njihovog ugovora o kreditu?".
3. Tuženik nije podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pobijana odluka ne odstupa od jedinstvene i čvrsto ustaljene prakse revizijskog suda, odnosno da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu naznačeni odgovarajući razlozi važnosti postavljenim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Prva tri pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije upućuju na potrebu primjene odredbe čl. 26. st. 3. ZOO u ovom i sličnim predmetima. U odnosu na ta pitanja pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda, već je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim u odlukama ovog suda broj Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., Rev-308/22 od 19. travnja 2022. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu. U odnosu na četvrto i peto pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, predlagateljica je općenito navela da je riječ o pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda, pri čemu nije određeno argumentirala zbog čega bi ta pitanja bila važna ne samo za odluku u ovom sporu, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, te se iz tog razloga ta pitanja ne mogu smatrati važnima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja pa je u tom dijelu riješeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
7. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP koji je tužiteljica podnijela zbog povrede prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav RH) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), valja reći da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom RH zajamčeno pravo na zakonito i pravično suđenje te pravo na obrazloženu odluku. Prema ocjeni ovog suda, nižestupanjski sudovi su odgovorili na odlučujuće navode tužiteljice iznesene tijekom postupka, presude i rješenja su obrazloženi te se ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnim. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.
8. U opisanim okolnostima kada tužiteljica nije dokazala da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, njezin je prijedlog temeljen na citiranoj odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 20. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
