REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2361/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, protiv tuženika ĆD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dejan Đerić, odvjetnik u Bjelovaru, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o prijedlozima tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1397/2024-2 od 11. veljače 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-908/2023-26 od 19. srpnja 2024., u sjednici održanoj 20. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužiteljici revizija protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1397/2024-2 od 11. veljače 2025. zbog pravnog pitanja:
"Je li u postupku radi isplate stečenog bez osnove koji se vodi nakon ukidanja pravomoćne presude radi isplate razlike plaće, radnik kao tuženik pored povrata neto iznosa glavnice i zatezne kamate pasivno legitimiran izvršiti i povrat doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (II. mirovinski stup)?".
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
III. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
IV. O troškovima povodom prijedloga tužiteljice za dopuštenje revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Tužiteljica i tuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1397/2024-2 od 11. veljače 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-908/2023-26 od 19. srpnja 2024.
2. Tužiteljica je u odgovoru na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije predložila ga odbiti, dok je tuženik u odgovoru na tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije predložio ga odbaciti, odnosno odbiti.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da je pravno pitanje postavljeno u prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pravnom pitanju u odnosu na koje nema prakse revizijskog suda, dok praksa viših sudova o tom pitanju nije jedinstvena (tužiteljica je navela odluku Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-783/2023 od 27. rujna 2024. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje suprotno onom izraženom u pobijanoj presudi).
4. Budući da su u ovoj pravnoj stvari ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije u odnosu na pravno pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, to je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP i čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke.
5. U prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije navedena su sljedeća pravna pitanja:
"1. Da li podnošenje revizije i znanje za podnošenje revizije generalno isključuje pravo na legitimno očekivanje da tuženik zadrži ovršno naplaćene plaće prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi ili svaki konkretni slučaj treba u smislu legitimnog očekivanja procjenjivati prema činjenicama i dokazima u tom predmetu i već postojećim odlukama VSRH po reviziji u istovrsnom predmetu i istom revizijskom pitanju kao i praksi i stavu ESLJP po pitanju mirnog vlasništva?
2. Da li je ovršno naplaćena plaća tuženika temeljem pravomoćne i ovršne presude u kontekstu stava ESLJP kada se radi o potraživanjima postala njegovo mirno vlasništvo, jer je to potraživanje bilo dovoljno utvrđeno da se može izvršiti, kao i kada pravo vlasništva u nacionalnom pravnom sustavu podliježe opozivu u određenim okolnostima to ne znači da ono ne predstavlja vlasništvo u smislu čl. 1. Protokola br. 1.?
3. Da li je tuženik dužan vraćati zakonske zatezne kamate preko iznosa koji je legalno mogao ostvariti na ime kamata u bankama u Republici Hrvatskoj oročenjem naplaćenih novčanih sredstava po pravomoćnoj i ovršnoj presudi, budući su kamate po oročenju u svim bankama desetak puta manje od zakonskih zateznih kamata te da li je presuđenjem na platež zakonskih zateznih kamata preko iznosa koje je legalno moguće ostvariti oročenjem narušeno načelo ravnopravnosti i ravnoteže jer tuženik nema nikakovu mogućnost ostvariti prihod u visini zakonskih zateznih kamata na iznos naplaćen temeljem pravomoćne i ovršne presude i da je do obračuna kamata imao oročen sav naplaćeni novac na ime plaća?
4. Da li selektivno podnošenje tužbe Republike Hrvatske samo prema tuženiku radi vraćanja stečenog bez osnove temeljem iste pravomoćne i ovršne presude po kojoj su po tužbi tuženika naplaćeni i drugi stjecatelji na proračunske račune predstavlja diskriminaciju tuženika te povredu prava na ravnopravnost i jednakost pred zakonom?".
6. Polazeći od odredbe čl. 385.a ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6.1. Naime, odluke na koje se tuženik u smislu razloga važnosti (čl. 387. st. 3. ZPP) poziva, ne odnose se na okolnosti konkretnog slučaja već se njima osporava pravilnost pravnog shvaćanja revizijskog suda u odnosu na pravno pitanje koje je bilo predmetom spora iz kojeg proizlazi tražbina tužiteljice prema tuženiku.
6.2. Preostalim razlozima tuženik upućuje na razloge za dopuštenje revizije za razvoj prava (čl. 385.a st. 1. ZPP).
6.3. Prema ocjeni ovoga suda postavljena pravna pitanja nisu važna niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo iz razloga što su u pogledu postavljenih pravnih pitanja zakonske odredbe (čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" , broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO), čl. 1115. ZOO u svezi sa čl. 1117. ZOO) jasne i nedvosmislene, a nižestupanjski sudovi su ih prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu pravilno primijenili u skladu sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda (Rev-1139/2019-2 od 18. listopada 2022.).
7. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja je odbijen te je odlučeno je kao pod točkom II. izreke.
8. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
8.1. Tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije sadržajno poziva na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih čl. 29. st. 1. i čl. 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), odnosno na povredu čl. 6. i čl. 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) obzirom na legitimna očekivanja učinka pravomoćne presude i povredu prava na mirno uživanje vlasništva.
8.2. U odnosu na navode tuženika da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na mirno uživanja vlasništva (sadržano u drugom postavljenom pravnom pitanju) prema čl. 48. Ustava i čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju valja odgovoriti da neovisno od okolnosti što je tuženik tražbinu naplatio u ovršnom postupku temeljem ovršne isprave, ne može se smatrati da je time anulirana primjena prethodno citiranih odredaba ZOO koje se odnose na stjecanje bez osnove, neovisno o tome podnosi li tužitelja zahtjev za povratom isplaćenih iznosa prema svim tuženicima u odnosu na koje je sa zahtjevima uspjela (pitanje broj 4.).
8.3. Do povrede prava na mirno uživanje vlasništva u okolnostima konkretnog predmeta spora moglo bi se govoriti tek kada bi od donošenja ovršne isprave i naplate po istoj pa do njenog ukidanja prošlo dugo razdoblje koja okolnost se u konkretnom slučaju nije ostvarila (naplata temeljem ovršne isprave izvršena je 2014., a tada je i odluka suda drugog stupnja donijeta, dok je ovršna isprava ukinuta povodom revizije 2016.).
9. Stoga je u odnosu na povredu temeljnih prava temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbačen te je odlučeno kao pod III. izreke ovoga rješenja.
10. Odluka o troškovima povodom podnesenog prijedloga tužiteljice za dopuštenje revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 20. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
