REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-676/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine, Jadranke Anić-Matić i mr. sc. Senije Ledić članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Ivan Šalina i Božo Vrkić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri u Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-874/2023-3 od 12. lipnja 2024., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-239/2019-35 od 20. srpnja 2023., na sjednici održanoj 20. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev: za utvrđenjem da je ugovor o kreditu sklopljen između stranaka 3. travnja 2007. ništetan i ne proizvodi pravne učinke, a slijedom čega da je tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos koji će tužitelj odrediti kada tuženik preda svu dokumentaciju vezanu uz ugovor o kreditu (točka I.1. izreke); za utvrđenjem da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 4.1. Ugovora o kreditu od 3. travnja 2007.; da su nezakonito donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa te da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli (točka I.2. izreke) i da je tuženik dužan vratiti tužitelju na ime preplaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 2.277,63 eura sa zateznim kamatama na mjesečne iznose kako je to navedeno u dijelu izreke pod točkom I.2. te iznos od 4.516,52 eura sa zateznim kamatama na mjesečne iznose kako je to navedeno u izreci pod točkom I.2., i uz naknadu parničnoga troška. Naloženo je tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 165,90 eura, dok je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u preostalom iznosu odbijen.
2. Drugostupanjskom je presudom, presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-874/2023-3 od 12. lipnja 2024., djelomično potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu točke I.1. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovora o kreditu broj 9012385135 od 3. travnja 2007. (a rješenjem istoga broja i datuma prvostupanjska je presuda djelomično ukinuta u dijelu pod točkom I.2. kojom je odbijen zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe članka 4.1. Ugovora o kreditu od 3. travnja 2007. i zahtjev za isplatu iznosa od 2.277,63 eura i zahtjev za isplatom iznosa od 4.516,52 eura i točkom III. izreke i u tim dijelovima predmet vraćen provstupanjskom sudu radi provođenja nove glavne rasprave).
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-4499/2024-2 od 22. listopada 2024., dopustio tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:
„Da li bez ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ništetne valutne klauzule, kao bitnih odredbi Ugovora o kreditu, predmetni Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženice, odnosno ništetnog predmeta tj. valuta te djelomično cijene, odnosno kamata, može opstati, odnosno radi li se o ništetnom Ugovoru o kreditu?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače, a podredno ukinu.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija nije osnovana.
7. Predmet spora je u revizijskoj fazi postupka je utvrđenje ništetnost - cijelog ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 3. travnja 2007. pod brojem 9012385135, a s obzirom na utvrđenu ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
8. Shvaćanje je nižestupanjskih sudova da ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenjala jednostranom odlukom banke iz čl. 4.1. osnovnog ugovora o kreditu i odredbi o valutnoj klauzuli izraženoj u CHF iz čl. 1. ugovora o kreditu, nemaju za posljedicu ništetnost cijelog ugovora. Pritome je shvaćanje drugostupanjskoga suda da ove odredbe nisu nužni sastojci ugovora o kreditu zbog kojih ugovor ne bi mogao opstati već je riječ o nuzgrednim sastojcima ugovora, bez kojih se može nastaviti ugovorni odnos stranaka.
9. U povodu revizije iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud u skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ZPP-a ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojega je dopuštena. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava.
10. Pretežnim revizijskim navodima, tužitelj ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, učinjene pred drugostupanjskim sudom, s tvrdnjom da su razlozi u pobijanoj presudi u odnosu na odlučne činjenice nejasni i proturječni sami sebi i dokazima koji se nalaze u spisu, a slijedom čega da se pobijana presuda ne može ispitati. Međutim, tužitelju radi takvog postupovnog pitanja revizija nije dopuštena, te stoga ti navodi tužitelja kao nedopušteni nisu niti ocjenjivani.
11. Dajući odgovor na postavljeno pitanje u reviziji, ovaj sud upućuje na to da je već u presudi ovoga suda poslovni broj Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024. u činjeničnopravnoj situaciji podudarnoj s ovopredmetnom izraženo pravno shvaćanje:
„Ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pod uvjetom da je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da one nisu postojale i da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne strane, i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda, s druge strane.“.
12. Navedeno je pravno shvaćanje ponovljeno i u odluci ovoga suda poslovni broj Rev- 1471/2024-2 od 17. travnja 2025., te se reafirmira i u ovoj odluci. Stoga, a kako se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci u bitnome podudara s pravnim shvaćanjem ovoga suda, pravilno je primijenjeno materijalno pravo od strane drugostupanjskog suda kada je donesena pobijana odluka.
13. Kako dakle, razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, ne utječu na donošenje drugačije odluke, primjenom odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 20. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
