REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-315/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine, Jadranke Anić-Matić i mr. sc. Senije Ledić članova vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja AŠ, pok. A, OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelja JŠ, pok. A, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Nikola Pervan, odvjetnik u Vrgorcu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-383/15-2 od 4. listopada 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-382/11 od 7. listopada 2013., na sjednici održanoj 20. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija tužitelja.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da su tužitelji vlasnici nekretnine pobliže opisane u izreci te da su ovlašteni temeljem presude i prijavnog lista zatražiti i postići u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, uz obvezu tuženice da naknadi tužiteljima postupka tužiteljima (točka I. izreke) te je naloženo tužiteljima da naknade tuženici trošak postupka u iznosu od 4.000,00 kn (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju, temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije dopuštena.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti (izvanrednu) reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. Tužitelji u reviziji postavljaju sljedeće pitanje:
„Na koji su način tužitelji kao u ovom predmetu mogli doći do svjedoka koji imaju neposredna saznanja o predmetu spora, a obzirom da sud kao dokaz traži neposredna saznanja u vezi perioda do 6. travnja 1941. godine kroz razdoblje od 40 ili više godina, a takve osobe svjedoci ne postoje i nisu među živima, a da su među živima bili bi danas stariji od 100 godina.“.
9. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva, točno određenih dijelova č. zem. [katastarska čestica] u površini od 10 647 m2, dijela č. zem. [katastarska čestica] u površini od 55 m2, dijela č. zem. [katastarska čestica] u površini od 212 m2, te dijela č. zem. [katastarska čestica] u površini od 1951 m2, sve zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kako je to prikazano u skici vještaka mjernika CŠ od 2. travnja 2013. kao i za ovlaštenjem uknjižbe prava vlasništva na tim nekretninama.
10. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a, smatrajući kako se iz provedenih dokaza, iskaza svjedoka i tužitelja, ne može pouzdano zaključiti da su tužitelji, odnosno njihovi pravni prednici, dosjelošću stekli predmetne nekretnine poštenim posjedovanjem do 6. travnja 1941. kroz razdoblje od 40 ili više godina. Navedeno iz razloga, jer su saslušani svjedoci iskazivali o razdoblju koje je njima neposredno poznato, ali se iz njihovih iskaza nije moglo s dovoljnom vjerojatnošću utvrditi tko je i kako bio u posjedu predmetne nekretnine u periodu do 6. travnja 1941.
11. Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda postavljeno pitanje ne predstavlja materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje, važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.
12. Tužitelji u reviziji u odnosu na postavljeno pitanje nisu naveli razloge važnosti pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti je ovaj sud iz cjelokupnog obrazloženja revizije mogao zaključiti o njihovu postojanju. Naime, postavljenim pitanjem tužitelji preispituju pravilnost konkretne drugostupanjske odluke u odnosu na ocjenu dostatnosti izvedenih dokaza za utvrđenje činjeničnoga stanja.
13. S obzirom na to da, u reviziji uopće nema razloga važnosti postavljenog pitanja to još valja istaknuti ono što je ovaj sud već naveo u brojnim odlukama, kako pravo pitanje i navođenje razloga zbog kojih revident smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, čini cjelinu i razlikuje ovu izvanrednu reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a od redovne revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a. Samo pravno pitanje i kada bi bilo pravilno postavljeno, što nije slučaj u ovoj reviziji, bez izlaganja razloga zbog kojih je ono prema mišljenju podnositelja revizije važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, nije dovoljno za dopuštenost revizije.
14. Također, ovaj sud smatra korisnim uputiti na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluka U-III-3859/2012 od 4. studenoga 2014. objavljeno u „Narodnim novinama“, broj 146/14) u odnosu na podnošenje izvanredne revizije, koje glasi:
„… Ustavni sud u tom smislu naglašava kako nije prihvatljivo da se izvanrednom revizijom stranke koriste pokušavajući pred najvišim sudom u zemlji dokazati da su nadležni sudovi u pojedinom konkretnom slučaju pogrešno protumačili ili primijenili pravo, ili povrijedili pravila postupka, ili učinili druge povrede zakona protiv kojih postoje i za koje su namijenjena druga pravna sredstva, ili jednostavno još jednom iskazati svoje nezadovoljstvo pravomoćnim ishodom sudskog postupka, sve pod plaštom brige za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Ponašanje stranaka u parničnim postupcima mora biti odgovorno, uz strogo poštivanje svrhe i smisla zakonom priznatih pravnih sredstava zaštite.“.
15. Prema tome, u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost predmetne revizije, podnesene temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.
16. Stoga je, valjalo reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu temeljem odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a.
Zagreb, 20. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
