REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gž-12/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Rijeka plus d.o.o., OIB 83938812619, sa sjedištem u Rijeci, Blaža Polića 2, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Vukić i partneri, sa sjedištem u Rijeci, protiv tuženika Nezavisnog sindikata radnika Hrvatske, OIB 00781927135, sa sjedištem u Rijeci, Korzo 35/II, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Banović, Fosić, Margić i Staničić d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Frana Vrbanića 58, radi zabrane štrajka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2/2025-34 od 2. srpnja 2025., u sjednici održanoj 20. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuju: presuda i rješenje u točkama I. i II. izreke te u dosuđujućem dijelu točke III. izreke Županijskog suda u Rijeci poslovni broj P-2/2025-34 od 2. srpnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrđenje da nije zakonit štrajk koji je Nezavisni sindikat radnika Hrvatske kod poslodavca Rijeka plus d.o.o. najavio organizirati s početkom 9. travnja 2025, kao i u dijelu kojim je traženo zabraniti tuženiku organiziranje i provođenje štrajka kod navedenog poslodavca, a koji je štrajk bio najavljen dopisom od 1. travnja 2025. Prvostupanjskim je rješenjem u točki I. izreke odbijen zahtjev za određivanje privremene mjere kojom bi se odmah zabranilo organiziranje i provođenje štrajka kod tužitelja do pravomoćnog okončanja parnice radi utvrđenja nezakonitim štrajka i zabrane organiziranja i provođenja štrajka u predmetu broj P-2/2025 ili do drugačije odluke suda. Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki II. izreke prvostupanjskog rješenja odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška, dok je u točki III. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.375,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama, a u preostalom je dijelu odbijen zahtjev za naknadom troška.

2. Protiv ove presude i rješenja žalbu podnosi tužitelj pobijajući ih u dijelu u kojem nije uspio zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja te ju je ocijenio neosnovanom i predložio odbiti uz naknadu troška.

4. Žalba nije osnovana.

5. Neutemeljeno tužitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP smatrajući da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu pri utvrđenju da dopis od 1. travnja 2025. kojim je najavljen štrajk poslodavcu sadrži sve što je propisano u smislu odredbe članka 205. stavka 3. ZR. Što se, pak, tiče tvrdnji o pravu poslodavca da bude upoznat s tim na koji će se način provoditi štrajk, valja napomenuti da su u dopisu kojim je najavljen štrajk naznačeni razlozi za štrajk (poslodavac ne želi regulirati plaću kolektivnim ugovorom i neprihvaćanje zahtjeva sindikata u kolektivnim pregovorima za povećanje materijalnih prava radnika), mjesto (kod poslodavca), dan i vrijeme početka štrajka (9. travnja 2025. u 6.00 sati) te način njegova provođenja (uskratom rada na radnim mjestima na svim otvorenim i zatvorenim mjestima gdje poslodavac vrši svoju djelatnost). No pravila o poslovima koji se ne smiju prekidati uređuju se na temelju odredbe članka 214. ZR, sporazumom sindikata i poslodavca, i to na prijedlog poslodavca.

5.1. Jednako tako, bez osnove žalitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP koja uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Žalitelj, naime, smatra da je ova bitna povreda počinjena time što sud prvog stupnja nije prihvatio njegov dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka GR. Točno je da je sud prvog stupnja odbio ovaj dokazni prijedlog tužitelja, ali je za takvu odluku dao razloge, i to u ocjeni da ovaj dokazni prijedlog nije predložen radi utvrđenja činjenica o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva, već na okolnost pravno neodlučnih činjenica. Kada sud prvog stupnja odbije dokazni prijedlog stranke i za to navede razborit razlog, tada takvo postupanje nema obilježje bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točke 6. ZPP.

5.2. Neutemeljeno žalitelj ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u vezi s člankom 8. ZPP jer je prvostupanjski sud kod ocjenjivanja u postupku izvedenih dokaza dokaze ocijenio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti imajući pritom na umu i među strankama nesporne činjenice, što znači da je pri odlučivanju vodio računa o rezultatima cjelokupnog postupka. Pitanje, pak, nezadovoljstva žalitelja zaključkom suda o tome da povođenjem štrajka ne bi bila narušena ravnoteža između prava sindikata na njegovo organiziranje te očuvanja socijalnog mira i stabilnosti kolektivnih radnih odnosa, tiče se žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, a ne spomenute relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka.

6. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje kao i postupak koji je prethodio njihovu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj sud, postupajući kao žalbeni, ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet je postupka zahtjev tužitelja, kao poslodavca, utemeljen na odredbi članka 217. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 - dalje: ZR) za utvrđenje da nije zakonit štrajk kojeg je tuženik najavio organizirati kod tužitelja s početkom 9. travnja 2025. i da se tuženiku zabrani organiziranje i provođenje štrajka najavljenog za dan 9. travnja 2025.

8. Tužitelj je tužbeni zahtjev utemeljio na tvrdnji da je štrajk nezakonit zbog toga što je postupak mirenja okončan Sporazumom koji je predviđen kao način rješavanja kolektivnih sporova u postupku mirenja u skladu s odredbom članka 209. ZR cijeneći da Sporazum ima pravne učinke kolektivnog ugovora, pa da stoga ne postoje razlozi za organiziranje štrajka zbog zaključenja kolektivnog ugovora, kao i stoga što štrajk nije najavljen u skladu s člankom 205. stavkom 6. ZR.

9. Prema utvrđenjima prvostupanjskog suda, radi provođenja mirenja u kolektivnom radnom sporu vođenom u svrhu zaključenja kolektivnog ugovora između tužitelja kao poslodavca i sindikata proveden je postupak pred miriteljem Gospodarsko - socijalnim vijećem. U tom su postupku na strani sindikata nastupili tuženik Nezavisni sindikat radnika Hrvatske (dalje: NSRH) i Sindikat primorsko goranskih komunalaca (dalje: SPGK) zato što je Povjerenstvo za utvrđivanje reprezentativnosti svojim rješenjem od 10. lipnja 2024. utvrdilo da su kod tužitelja reprezentativni za pregovaranje o sklapanju kolektivnog ugovora tuženik i SPGK. Između stranaka tijekom postupka nije bilo sporno da SPGK nema u svojem članstvu više od 50% radnika članova od ukupno organiziranih radnika kod reprezentativnih sindikata, dok tuženik to ima. Taj je postupak okončan Sporazumom o okončanju mirenja kojeg su 17. ožujka 2025. sklopili tužitelj kao poslodavac i SPGK kao sindikat, dok mirenje s tuženikom nije uspjelo.

10. U ponovljenom postupku, nakon što je ovaj sud rješenjem broj Gž-7/2025-2 od 2. lipnja 2025. ukinuo rješenje suda prvog stupnja broj P-1/2025-21 od 29. travnja 2025. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, sud prvog stupnja prihvaća pravno shvaćanje ovog suda izraženo u spomenutom rješenju broj Gž- 7/2025-2 prema kojem okolnost da je jedan od dva reprezentativna sindikata, i to onaj koji u svom članstvu ima manje od 50% radnika članova sindikalno organiziranih radnika, zaključio Sporazum u postupku mirenja ne utječe na pravo na štrajk drugog reprezentativnog sindikata koji u svom članstvu ima više od 50% radnika članova sindikalno organiziranih radnika jer je mirenje u odnosu na njega okončano bezuspješno. Stoga ocjenjuje da je organiziranje štrajka radi sklapanja ili izmjene kolektivnog ugovora od strane onog sindikata koji ima većinu dopušteno i zakonito jer odredba članka 209. stavka 2. ZR (prema kojoj sporazum kojim je okončan postupak mirenja ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora) u takvim okolnostima ne predstavlja ograničenje ustavnog prava na štrajk.

10.1. Pored toga, sud prvog stupnja utvrđuje i da dopis tuženika od 1. travnja 2025. upućen tužitelju kao poslodavcu kojim je tuženik najavio tužitelju kao poslodavcu organiziranje i provođenje štrajka, sadrži sve što je propisano odredbom članka 205. stavka 6. ZR, pa ni zbog tog razloga štrajk nije nezakonit.

10.2. Uz navedeno, sud prvog stupnja utvrđuje i da su spomenutim Sporazumom značajno povećane plaće, ali nisu ispunjeni zahtjevi tuženika za ostvarivanje ostalih socijalnih interesa radnika jer nisu svi elementi za izračun plaće uneseni u kolektivni ugovor pa se može dogoditi da se radniku poveća plaća, ali ako se promijeni sistematizacija tada se radniku može smanjiti koeficijent jednostranim aktom zbog čega on može imati manju plaću. S druge strane, prema tvrdnji zakonskog zastupnika tužitelja danog u dopunskom stranačkom iskazu, kada bi se u kolektivni ugovor uvrstili koeficijenti sistematizacija, tada za tužitelja ne bi nastala šteta. Stoga je sud prvog stupnja ocijenio da organiziranjem štrajka ne bi bila narušena ravnoteža između prava tuženika na organiziranje štrajka i očuvanja socijalnog mira i stabilnosti kolektivnih radnih odnosa.

11. U takvim je okolnostima sud prvog stupnja u primjeni odredbe članka 217. stavka 1. ZPP odbio tužbeni zahtjev, kao i prijedlog za određivanje privremene mjere.

12. Neutemeljeno tužitelj osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod odbijanja tužbenog zahtjeva i prijedloga za određivanje privremene mjere jer žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost primjene odredbe članka 217. ZR u vezi s člankom 205. stavcima 3. i 4. ZR, kao ni člankom 209. stavkom 2. ZR. Sadržaj u postupku utvrđenih činjenica ukazuje da za ograničavanje ustavnog prava tuženika na štrajk (članak 61. stavak 1. Ustava RH - „Narodne novine“ broj 56/91, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14) u okolnostima konkretnog slučaja nema osnove u zakonu jer razlozi na kojima je utemeljen zahtjev za zbranu štrajka nisu ostvareni. U tom smislu odbijanje tužbenog zahtjeva, usprkos povećanju plaća i u odnosu na radnike članove tuženika, ne narušava ravnotežu između prava tuženika na organiziranje štrajka s jedne strane te prava tužitelja kao poslodavca na očuvanje socijalnog mira i stabilnosti kolektivnih radnih odnosa, s druge.

12.1. Isto se, u bitnom, odnosi i na odbijanje prijedloga za određivanje privremene mjere jer kod odbijanja tužbenog zahtjeva nedostaje objektivna pretpostavka za određivanje ove mjere osiguranja, a to je vjerojatnost tražbine, pa je odbijanje ovog prijedloga također rezultat pravilne primjene materijalnog prava.

13. Pravilna je i odluka o parničnom trošku jer je pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP zato što je tuženik u cijelosti uspio u parnici, kao i zbog toga što je parnični trošak pravilno obračunat, što u žalbi nije ni osporeno.

14. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda i rješenje pobijaju, kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju odredbu članka 368. stavka 1. ZPP, a rješenje na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP.

15. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, ovaj sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP radi čega je zahtjev za naknadom tog troška valjalo odbiti kao neosnovan.

Zagreb, 20. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek