REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-887/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, mr.sc. Neri Radas članice vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnica Marina Ljubanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, u Zagrebu protiv tuženika Lučke uprave Ploče, OIB 98749709951, Ploče, Trg kralja Tomislava 21, kojeg zastupaju punomoćnici Ivan Sumić i Nora Matulić Sumić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Matulić Sumić & partneri, u Splitu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-189/2022-2 od 4. travnja 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-99/2020-7 od 14. prosinca 2021., u sjednici održanoj 20. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je nedopuštena pljenidba i prijenos sredstava u iznosu od 1.556.213,84 EUR- a/11.725.293,16 kn provedena od strane Financijske agencije prema ovršeniku (ovdje tužitelju) temeljem zahtjeva za izravnu naplatu podnositelja/ovrhovoditelja (ovdje tuženika) podnesen dana 20. prosinca 2018. na osnovi presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-132/12, zatim za utvrđenje da je nedopuštena pljenidba i prijenos sredstva u iznosu od 27.706,45 EUR-a/208.754,26 kn (s osnove zateznih kamata na parnični trošak) provedena od strane Financijske agencije prema ovršeniku (ovdje tužitelju) temeljem zahtjeva za izravnu naplatu podnositelja/ ovrhovoditelja (ovdje tuženika) podnesen dana 20. prosinca 2018., na osnovi presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-132/12, zatim za isplatu iznosa od 1.556.213,84 EUR- a/11.725.293,16 kn uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 19. veljače 2019. pa do dana isplate, te za isplatu iznosa od 27.706,45 EUR-a /208.754,26 kn uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 19. veljače 2019. pa do dana isplate. U točki II. naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 39.420,33 EUR-a/297.012,50 kn u roku od 8 dana. U točki III. odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 28.351,25 EUR- a/213.612,50 kn kao neosnovan.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-99/2020-7 od 14. prosinca 2021.u točki I. i dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 32.877,93 EUR-a. U točki II. preinačena je prvostupanjska presuda u preostalom dijelu točke II. izreke te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 6.542,40 EUR-a.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-3209/2023-2 od 13. veljače 2024. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na slijedeće pitanje:

„Je li dopuštena provedba izvansudske ovrhe pred Financijskom agencijom radi naplate zakonskih zateznih kamata na parnične troškove koje nisu određene sudskom ovršnom odlukom odnosno primjenjuje li se i odredba članka 30. st.2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) i u postupku koji provodi Financijska agencija na temelju zahtjeva za izravnu naplatu?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP-a.). Predlaže ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu odnosno podredno preinačiti drugostupanjsku presudu. Traži trošak za sastav revizije i sudske pristojbe na reviziju.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je neosnovana.

7. Predmet spora u revizijskom stupnju je proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u ukupnom iznosu od 1.583.920,29 EUR-a/ 11.934.047,42 kn (provedenih od strane Financijske agencije u Zagrebu na temelju tuženikovog zahtjeva za izravnu naplatu) i vraćanje tog iznosa tužitelju.

8. Nižestupanjski sudovi odbijaju zahtjev tužitelja pozivajući se na odredbu članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 - dalje: OZ-a) prema kojoj odredbi je propisano ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, koja odredba se u skladu sa stavkom 4. toga članka primjenjuje na postupak izravne naplate iz članka 209. navedenog zakona. Na temelju navedenog, zaključak je da nije odlučno to što tuženik u postupku koji se kod Trgovačkog suda u Splitu vodio pod poslovnim brojem P-132/12, nije postavio zahtjev za plaćanje zateznih kamata na troškove postupka.

9. Povodom revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP-a revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (članak 391. stavak 1. ZPP-a). U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (članak 391. stavak 2. ZPP-a).

10. Tuženik naznačenim pitanjem osporava tijek zateznih kamata na naplaćene troškove parničnog postupka u iznosu od 27.706,45 EUR-a/208.754,26 kn u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom u situaciji kada kamata na trošak parničnog postupka nije navedena u ovršnoj ispravi, temeljem koje se provodi izvansudska ovrha.

11. Mjerodavne su slijedeće odredbe OZ-a:

Članak 30.

„Određivanje i naplata zateznih kamata

(…)

(2) Ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate.

(3) Na prijedlog ovrhovoditelja sud će odrediti naplatu zateznih kamata na troškove ovršnog postupka i osiguranja po propisanoj stopi od dana kada su ti troškovi učinjeni, odnosno plaćeni, do dana naplate.

(4) Ako plaćanje zatezne kamate nije određeno u obračunu poslodavca o naplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine, sud će na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana dospijeća do naplate.

(5) Ako je ovrhovoditelj zatražio naplatu zateznih kamata iz stavaka 2. i 4. ovoga članka u zahtjevu za izravnu naplatu novčane tražbine, Agencija će postupiti sukladno članku 209. ovoga Zakona.

Članak 209.

Izravna naplata

(1)Ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186. a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

(2)Sadržaj i oblik zahtjeva za izravnu naplatu utvrdit će ministar nadležan za poslove pravosuđa pravilnikom koji će donijeti u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Uz zahtjev ovrhovoditelj treba priložiti izvornik, otpravak, ovjereni prijepis ili ovjerenu presliku isprave iz stavka 1. ovoga članka osim zadužnica koje je ovrhovoditelj dužan priložiti u izvorniku te ovjereni prijevod te isprave na hrvatski jezik u slučaju kada je sastavljena na stranom jeziku.

(3)U postupku izravne naplate tražbine na temelju isprava iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članaka 205.,206. i 207. ovoga Zakona.

(4) Ovrha na novčanoj tražbini po računu ovršenika na temelju obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provest će se prije ovrhe radi naplate svih drugih tražbina po tom računu neovisno o vremenu njihova nastanka, osim ovrhe radi ostvarenja djetetove tražbine uzdržavanja. (5) Agencija će primjerak zahtjeva sa svim podacima o ispravi na temelju koje se provodi izravna naplata otpremiti ovršeniku na adresu iz članka 8. stavka 1. do 5. ovoga Zakona, odmah po upisu osnove za plaćanje u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje.

(6) Banka kojoj je Agencija naložila da provede zapljenu računa ovršenika dužna je bez odgode na način koji je uobičajen za obavještavanje imatelja računa o promjenama na računu obavijestiti ovršenika da su mu određena sredstava na računu zaplijenjena te da odgovarajuće podatke o tome može dobiti od Agencije (određene podružnice Agencije).

(7)Ako Agencija u roku od 60 dana od dana kad joj je dostavljena isprava iz stavka 1. ovoga članka ne primi rješenje suda o odgodi izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ili rješenje suda kojim se pljenidba i prijenos proglašava nedopuštenim na temelju ovršne isprave na temelju koje je ona zatražena, izdat će nalog bankama da obave prijenos sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja.

(…)“

12. Imajući u vidu ranije citirane odredbe OZ-a u kojima je propisana situacija kada u ovršnoj ispravi nisu navedene zatezne kamate na trošak parničnog postupka, te je dopušteno ovrhovoditelju u obrascu koji se podnosi Financijskoj agenciji zatražiti zateznu kamatu, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova o tome da je ovrhovoditelj postupio u skladu s odredbom članka 30. stavka 2. i stavka 5. OZ-a u vezi s odredbom članka 209. OZ.-a.

13. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

„Kada se provodi izvansudska ovrha pred Financijskom agencijom radi naplate zakonskih zateznih kamata na parnične troškove, koje zatezne kamate nisu navedene u ovršnoj ispravi-sudskoj ovršnoj odluci (radi se o situaciji koja je opisana u članku 30. stavak 2.OZ-a) primjenjuje se odredba stavka 5. istog članka, u kojoj odredbi je izričito navedeno da ako je ovrhovoditelj zatražio naplatu zateznih kamata iz stavaka 2. i 4. ovoga članka u zahtjevu za izravnu naplatu novčane tražbine, Agencija će postupiti sukladno odredbi članka 209. OZ-a.“

14. Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe članka 391. stavka 6. ZPP-a odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

Zagreb, 20. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek