Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-479/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović kao predsjednice vijeća, Zorana Nikolića kao suca izvjestitelja i Đorđa Benussi, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja BRODSKA POSAVINA d. d. za vodnogospodarsku djelatnost, OIB 10430829428, [adresa], zastupan po punomoćniku Mariu Puškaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kožul & Petranović u Zagrebu, protiv tuženika GB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivani Stigleitner Gotovac, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj proti presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-1481/2021-20 od 31. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 20. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja, te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-1481/2021-20 od 31. ožujka 2025. te se sudi:

"1. Nalaže se tuženiku GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], glavni urednik tjednika „NACIONAL“ i internetskog portala www.nacional.hr da u prvom sljedećem broju tjednika „NACIONAL“, računajući od pravomoćnosti ove presude, objavi na istom ili istovrijednom mjestu i na isti ili istovrijedni način na koji su objavljene informacije u tom tjedniku br. 1201 od 27. travnja 2021.g. na stranici 36., 37., 38. i 39. u članku autora CB naslova „Tvrtka najbogatijeg HDZ-ovca LB odgovorna za ekocid težak najmanje 27 milijuna kuna“ sadržaj zahtjeva za ispravak tužitelja Brodska Posavina d.d. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 10430829428, od 07. svibnja 2021.g. koji glasi:

1.1 U cijelosti je netočna informacija da je „Tvrtka (BRODSKA POSAVINA d.d.) … sudjelovala je u ekocidu čija se direktna šteta procjenjuje na oko 27 milijuna kuna, dok se neizravna šteta može popeti i do više stotina milijuna kuna.“ te je navedeno apsolutna neistina jer, tijekom izvođenja zakonito ugovorenih radova za investitora Hrvatske vode, temeljem Ugovora o uslugama preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava i leda na branjenom području 2: područje malog sliva Brodska posavina od dana 21. veljače 2020.g, Brodska Posavina d.d. nije počinila bilo kakvu štetu, a kamoli „ekocid“ odnosno „potpuno razorila ekosustav (flore i faune) nekog područja“ što ustvari znači riječ „ekocid“.

Dostavljaju se slike spornog područja na kojima su izvođeni radovi iz kojih se vidi da se poljoprivredna proizvodanja odvija neometano te je prisutan biljni i životinjski svijet iz čega proizlazi da nema govora o ekocidu.

1.2 U cijelosti je netočna informacija „da se ozbiljna devastacija prirode odvijala u najmanju ruku u suradnji s državnom tvrtkom Hrvatske vode, ako s njom nije i dogovorena“ jer niti je počinjena ikakva devastacija prirode niti je navodno počinjenje dogovoreno s Hrvatskim vodama.

1.3 U cijelosti je netočna informacija „a to je učinjeno tako što su više od 50 tisuća kubika različitog otpada istresli na obližnje poljoprivredne parcele različitih vlasnika i tako stvorili goleme deponije, usput devastiravši vrijedne površine“ jer BRODSKA POSAVINA d.d. nije istresla otpad nego je izvela radove u skladu sa ugovornim stavkama troškovnika, stavke 9. i 11. vodotoka Biđ. Dakle, ne radi se o otpadu nego o zemljanom materijalu „C“ kategorije.

Stavka 9. troškovnika glasi: Strojni iskop-obnova kanala/vodotoka u mokrom i ljepljivom materijalu “C” kategorije, dubine 3-6 m, veličina iskopa 6-12 m3/m. Stavka obuhvaća strojni iskop bagerom sa uređenjem profila iskopa i odbacivanje materijala na dohvat krana. Do 15 % količine može sadržavati žilje i korijenje. Izmjera i obračun stavke vrši se po m3 iskopanog materijala u sraslom stanju.

Stavka 11. troškovnika glasi :Strojni iskop za kanale i rovove, te iskopi u vodotocima, u materijalu "C" kategorije bagerom s dugim kranom. Stavka obuhvaća strojni iskop za kanale i rovove bagerom minimalne dužine krana 15-18 m i odbacivanje materijala na dohvat krana. Do 50 % količine može sadržavati žilje, korijenje i sitnije kamenje. Izmjera i obračun stavke vrši se po m3 iskopanog materijala u sraslom stanju.

1.4 U cijelosti je netočna informacija „U rujnu prošle godine došao je red na njegovo (Biđ) čišćenje i izmuljivanje, ali i rekonstrukciju i djelomično proširenje, za što su potrebni dokumenti poput studije utjecaja na okoliš i lokacijske dozvole, u sastavu kojih bi trebalo biti jasno navedeno gdje se deponira nastali otpadni materijal“, koju je ustvrdio g. UB, a u člancima je objavljena bez valjane provjere njegovih navoda.

Naime, radovi obnove Biđa nisu počeli „prošle godine u rujnu“ nego 2017.g. i nije došlo do rekonstrukcije (gradnje) - za što su potrebni (i) navedeni dokumenti nego je došlo do usluge održavanja postojećeg vodotoka u sklopu Plana upravljanja vodama, koji je javni podatak.

1.5 U cijelosti je netočna informacija „Evidentno je da su radovi izvedeni mimo svih pravila struke“ jer se radi o notornoj neistini jer su radovi izvedeni upravo sukladno svim pravilima struke i temeljem Ugovora - što je potvrdio stručni nadzor investitora.

1.6 U cijelosti je netočna informacija „a ukupna procjena štete i sanacije zemljišta dosegla je 27 milijuna kuna“, a što je razvidno i iz činjenice da je prema opisanim stavkama 9. i 11. ugovorenog troškovnika ukupna vrijednost radova na toj dionici iznosila 220 tisuća kuna, dakle manje od 1 % navedenog iznosa, odnosno 125 puta je bila manja vrijednost radova od iznosa navodne štete.

1.7 U cijelosti je netočna informacija koja se navodi u nalazu i mišljenju vještaka „utvrđeno je da je ono (tlo) kontaminirano„ te kako je posao dekontaminacije „ovlaštena tvrtka, taj posao procijenjen je na 27,5 milijuna kuna, prije svega zbog zbrinjavanja na deponiju u Vukovaru“ te je netočna informacija kako se „Upravo u tom podatku možda krije motiv za provedenu devastaciju: izostankom propisanog zbrinjavanja, naime, nastaju goleme uštede za tvrtke angažirane kao izvođače“. U kojoj mjeri je tvrdnja netočna vidljivo je iz razlike između ukupne cijene rada za čišćenja kanala u iznosu od 220 tisuća kuna i cijene insinuirane „dekontaminacije“ od cca. 27 milijuna kuna – kad bi ona bila nužna.

Naime, u člancima je optužena BRODSKA POSAVINA d.d. da bi činila nezakonite radnje s ciljem pribavljanja protupravne koristi i to „u najmanju ruku u suradnji s državnom tvrtkom Hrvatske vode“.

Slijedeće su nepobitne činjenice: u pitanju nije „otpad“ nego zemljani materijal koji je u Troškovniku definiran kao „materijal C kategorije“ koji se kopa u mokrom i ljepljivom stanju te može sadržavati od 15 do 50 posto žilja, korijenja i sitnog kamenja po m3 - kako je opisano u stavkama citiranog troškovnička, koji je sastavni dio Ugovora. Tehnološkim postupkom i ponudbenim troškovnikom nije predviđeno odvoženje i deponiranje „iskopanog materijala C kategorije“ nego njegovo razastiranje uz kanal. Je li neko tlo kontaminirano ili nije, ne utvrđuje izvođač radova (Brodska Posavina d.d.) nego investitor (Hrvatske vode). Ni prije niti poslije predmetnog „strojnog iskopa kanala-vodotoka (tzv. izmuljenja) nije bila utvrđena kontaminacija tla koja bi zahtijevala odvoz iskopanog materijala na odgovarajuće odlagalište, a da je to bilo nužno – u cijelosti ili djelomično – o tome bi investitor donio odluku i taj posao izvođaču platio kao naknadne, a ne redovno ugovorene, radove.

Dakle, netočno je tvrditi i/ili insinuirati kako bi radovi odvoza iskopanog materijala„ C kategorije“ bili ugovoreni - a ne izvedeni, te da je na taj način Brodska Posavina d.d. ostvarila ekstra profit.

1.8 U cijelosti je netočna informacija „ilegalni deponij ima 53.310,39 kubičnih metara, što se po propisima množi s koeficijentom rastresenosti 1,25 pa konačni volumen iznosi više od 66 tisuća kubika“ jer u pitanju nije ilegalni deponij nego troškovnikom predviđen tehnološki postupak „odbacivanja materijala na dohvat krana“ opisan u citiranim stavkama 9. i 11. troškovnika - prije njegova „razastiranja“ koje je također opisano u 12. stavku Troškovnika.

(Stavka 12. - Strojno razastiranje zemljanog materijala "C" kategorije (zemlja, pijesak, šljunak) na udaljenost 21-30 m. Do 25 posto količine može sadržavati korijenje, žilje i sitno kamenje. Izmjera i obračun stavke vrši se po m3 razastrtog materijala u sraslom (odnosno ugrađenom) stanju.)

Slijedom iznesenog BRODSKA POSAVINA d.d. traži da postupite u skladu s zakonskom obvezom iz članka 41. i 42. Zakona o medijima te objavite ispravak informacija na zakonom propisan način.

U Zagrebu, dana 7. svibnja 2021.g.

BRODSKA POSAVINA d.d., zastupana po punomoćniku

2. Nalaže se tuženiku GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], glavni urednik tjednika „NACIONAL“ i internetskog portala www.nacional.hr da po pravomoćnosti ove presude, na portalu www.nacional.hr objavi na istom ili istovrijednom mjestu i na isti ili istovrijedni način na koji su objavljene informacije na tom portalu dana 02. svibnja 2021.g. u članku autora CB naslova „Tvrtka najbogatijeg HDZ-ovca LB odgovorna za ekocid težak najmanje 27 milijuna kuna“ sadržaj zahtjeva za ispravak Tužitelja BRODSKA POSAVINA d.d. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 10430829428 od 07. svibnja 2021.g. koji glasi:

2.1 U cijelosti je netočna informacija da je „Tvrtka (BRODSKA POSAVINA d.d.) … sudjelovala je u ekocidu čija se direktna šteta procjenjuje na oko 27 milijuna kuna, dok se neizravna šteta može popeti i do više stotina milijuna kuna.“ te je navedeno apsolutna neistina jer, tijekom izvođenja zakonito ugovorenih radova za investitora Hrvatske vode, temeljem Ugovora o uslugama preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava i leda na branjenom području 2: područje malog sliva Brodska posavina od dana 21. veljače 2020.g, Brodska Posavina d.d. nije počinila bilo kakvu štetu, a kamoli „ekocid“ odnosno „potpuno razorila ekosustav (flore i faune) nekog područja“ što ustvari znači riječ „ekocid“.

2.2 U cijelosti je netočna informacija „da se ozbiljna devastacija prirode odvijala u najmanju ruku u suradnji s državnom tvrtkom Hrvatske vode, ako s njom nije i dogovorena“ jer niti je počinjena ikakva devastacija prirode niti je navodno počinjenje dogovoreno s Hrvatskim vodama.

2.3 U cijelosti je netočna informacija „a to je učinjeno tako što su više od 50 tisuća kubika različitog otpada istresli na obližnje poljoprivredne parcele različitih vlasnika i tako stvorili goleme deponije, usput devastiravši vrijedne površine“ jer BRODSKA POSAVINA d.d. nije istresla otpad nego je izvela radove u skladu sa ugovornim stavkama troškovnika, stavke 9. i 11. vodotoka Biđ. Dakle, ne radi se o otpadu nego o zemljanom materijalu „C“ kategorije.

Stavka 9. troškovnika glasi: Strojni iskop-obnova kanala/vodotoka u mokrom i ljepljivom materijalu “C” kategorije, dubine 3-6 m, veličina iskopa 6-12 m3/m. Stavka obuhvaća strojni iskop bagerom sa uređenjem profila iskopa i odbacivanje materijala na dohvat krana. Do 15% količine može sadržavati žilje i korijenje. Izmjera i obračun stavke vrši se po m3 iskopanog materijala u sraslom stanju.

2.4 U cijelosti je netočna informacija „U rujnu prošle godine došao je red na njegovo (Biđ) čišćenje i izmuljivanje, ali i rekonstrukciju i djelomično proširenje, za što su potrebni dokumenti poput studije utjecaja na okoliš i lokacijske dozvole, u sastavu kojih bi trebalo biti jasno navedeno gdje se deponira nastali otpadni materijal“, koju je ustvrdio g. UB, a u člancima je objavljena bez valjane provjere njegovih navoda.

2.5 U cijelosti je netočna informacija „Evidentno je da su radovi izvedeni mimo svih pravila struke“ jer se radi o notornoj neistini jer su radovi izvedeni upravo sukladno svim pravilima struke i temeljem Ugovora - što je potvrdio stručni nadzor investitora.

2.6 U cijelosti je netočna informacija „a ukupna procjena štete i sanacije zemljišta dosegla je 27 milijuna kuna“, a što je razvidno i iz činjenice da je prema opisanim stavkama 9. i 11. ugovorenog troškovnika ukupna vrijednost radova na toj dionici iznosila 220 tisuća kuna, dakle manje od 1 % navedenog iznosa, odnosno 125 puta je bila manja vrijednost radova od iznosa navodne štete.

2.7 U cijelosti je netočna informacija koja se navodi u nalazu i mišljenju vještaka u nalazu i mišljenju vještaka „utvrđeno je da je ono (tlo) kontaminirano„ te kako je posao dekontaminacije „ovlaštena tvrtka, taj posao procijenjen je na 27,5 milijuna kuna, prije svega zbog zbrinjavanja na deponiju u Vukovaru“ te je netočna informacija kako se „Upravo u tom podatku možda krije motiv za provedenu devastaciju: izostankom propisanog zbrinjavanja, naime, nastaju goleme uštede za tvrtke angažirane kao izvođače“ . U kojoj mjeri je tvrdnja netočna vidljivo je iz razlike između ukupne cijene rada za čišćenja kanala u iznosu od 220 tisuća kuna i cijene insinuirane „dekontaminacije“ od cca. 27 milijuna kuna – kad bi ona bila nužna.

2.8 U cijelosti je netočna informacija „ilegalni deponij ima 53.310,39 kubičnih metara, što se po propisima množi s koeficijentom rastresenosti 1,25 pa konačni volumen iznosi više od 66 tisuća kubika“ jer u pitanju nije ilegalni deponij nego troškovnikom predviđen tehnološki postupak „odbacivanja materijala na dohvat krana“ opisan u citiranim stavkama 9. i 11. troškovnika - prije njegova „razastiranja“ koje je također opisano u 12. stavku Troškovnika. 10

Slijedom iznesenog BRODSKA POSAVINA d.d. traži da postupite u skladu s zakonskom obvezom iz članka 41. i 42. Zakona o medijima te objavite ispravak informacija na zakonom propisan način.

U Zagrebu, dana 7. svibnja 2021.g.

BRODSKA POSAVINA d.d., zastupana po punomoćniku.

3. Nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.365,56 eura (dvije tisuće tristo šezdeset pet eura i pedeset šest centi) zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos parničnog troška teče od dana presuđenja, pa do isplate, po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, sve u roku 15 dana."

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-1481/2021-20 od 31. ožujka 2025. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za objavom ispravka koji sadrži navode:

- "koju je potpuno nekvalificirano, autoritativno i inkriminirajuće" (točka I.1.4. i I.2.4. izreke te presude),

- "jer se radi o apsurdnoj insinuaciji" (točka I.1.6. i I.2.6. izreke te presude),

- "konfabulirajuće dijelove nalaza i mišljenja vještaka " (točka I.1.7. i I.2.7. izreke te presude),

- "namjerno zla" (točka I.1.7. i I.2.7. izreke te presude),

- "tendenciozno i zlonamjerno " (točka I.1.7. i I.2.7. izreke te presude),

- "u pitanju tendenciozna i zlonamjerna tvrdnja potvrđuju " (točka I.1.7. i I.2.7. izreke te presude),

- „ Zaključno se ističe da su svi demantirani navodi i informacije, usmjereni isključivo na medijsko diskreditiranje BRODSKE POSAVINE d.d. kroz iznošenje neistine i manipuliranje činjenicama" (točka I.1.8. i I.2.8. izreke te presude).

III. Nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 365,59 eura (tristo šezdeset pet eura i pedeset devet centi) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn- 1481/2021-20 od 31. ožujka 2025. godine odlučeno je :

„I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi u ovoj pravnoj stvari koji glasi:

1. Nalaže se tuženiku GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], glavni urednik tjednika „NACIONAL“ i internetskog portala www.nacional.hr da u prvom sljedećem broju tjednika „NACIONAL“, računajući od pravomoćnosti ove presude, objavi na istom ili istovrijednom mjestu i na isti ili istovrijedni način na koji su objavljene informacije u tom tjedniku br. 1201 od 27. travnja 2021.g. na stranici 36., 37., 38. i 39. u članku autora CB naslova „Tvrtka najbogatijeg HDZ-ovca LB odgovorna za ekocid težak najmanje 27 milijuna kuna“ bez izmjena i dopuna sadržaj zahtjeva za ispravak Tužitelja BRODSKA POSAVINA d.d. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 10430829428, od 07. svibnja 2021.g. koji glasi:

“1. U cijelosti je netočna informacija da je „Tvrtka (BRODSKA POSAVINA d.d.) … sudjelovala je u ekocidu čija se direktna šteta procjenjuje na oko 27 milijuna kuna, dok se neizravna šteta može popeti i do više stotina milijuna kuna.“ te je navedeno apsolutna neistina jer, tijekom izvođenja zakonito ugovorenih radova za investitora Hrvatske vode, temeljem Ugovora o uslugama preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava i leda na branjenom području 2: područje malog sliva Brodska posavina od dana 21. veljače 2020.g, Brodska Posavina d.d. nije počinila bilo kakvu štetu, a kamoli „ekocid“ odnosno „potpuno razorila ekosustav (flore i faune) nekog područja“ što ustvari znači riječ „ekocid“. Dostavljaju se slike spornog područja na kojima su izvođeni radovi iz kojih se vidi da se poljoprivredna proizvodanja odvija neometano te je prisutan biljni i životinjski svijet iz čega proizlazi da nema govora o ekocidu.

2. U cijelosti je netočna informacija „da se ozbiljna devastacija prirode odvijala u najmanju ruku u suradnji s državnom tvrtkom Hrvatske vode, ako s njom nije i dogovorena“ jer niti je počinjena ikakva devastacija prirode niti je navodno počinjenje dogovoreno s Hrvatskim vodama.

3. U cijelosti je netočna informacija „a to je učinjeno tako što su više od 50 tisuća kubika različitog otpada istresli na obližnje poljoprivredne parcele različitih vlasnika i tako stvorili goleme deponije, usput devastiravši vrijedne površine“ jer BRODSKA POSAVINA d.d. nije istresla otpad nego je izvela radove u skladu sa ugovornim stavkama troškovnika, stavke 9. i 11. vodotoka Biđ. Dakle, ne radi se o otpadu nego o zemljanom materijalu „C“ kategorije.

Stavka 11. troškovnika glasi :Strojni iskop za kanale i rovove, te iskopi u vodotocima, u materijalu "C" kategorije bagerom s dugim kranom. Stavka obuhvaća strojni iskop za kanale i rovove bagerom minimalne dužine krana 15- 18 m i odbacivanje materijala na dohvat krana. Do 50 % količine može sadržavati žilje, korijenje i sitnije kamenje. Izmjera i obračun stavke vrši se po m3 iskopanog materijala u sraslom stanju.

4. U cijelosti je netočna informacija „U rujnu prošle godine došao je red na njegovo (Biđ) čišćenje i izmuljivanje, ali i rekonstrukciju i djelomično proširenje, za što su potrebni dokumenti poput studije utjecaja na okoliš i lokacijske dozvole, u sastavu kojih bi trebalo biti jasno navedeno gdje se deponira nastali otpadni materijal“, koju je potpuno nekvalificirano, autoritativno i inkriminirajuće ustvrdio g. UB, a u člancima je objavljena bez valjane provjere njegovih navoda. Naime, radovi obnove Biđa nisu počeli „prošle godine u rujnu“ nego 2017.g. i nije došlo do rekonstrukcije (gradnje) - za što su potrebni (i) navedeni dokumenti nego je došlo do usluge održavanja postojećeg vodotoka u sklopu Plana upravljanja vodama, koji je javni podatak.

5. U cijelosti je netočna informacija „Evidentno je da su radovi izvedeni mimo svih pravila struke“ jer se radi o notornoj neistini jer su radovi izvedeni upravo sukladno svim pravilima struke i temeljem Ugovora - što je potvrdio stručni nadzor investitora.

6. U cijelosti je netočna informacija „a ukupna procjena štete i sanacije zemljišta dosegla je 27 milijuna kuna“ jer se radi o apsurdnoj insinuaciji, a što je razvidno i iz činjenice da je prema opisanim stavkama 9. i 11. ugovorenog troškovnika ukupna vrijednost radova na toj dionici iznosila 220 tisuća kuna, dakle manje od 1 % navedenog iznosa, odnosno 125 puta je bila manja vrijednost radova od iznosa navodne štete.

7. U cijelosti je netočna informacija koja se u člancima navodi konfabulirajući dijelove nalaza i mišljenja vještaka „utvrđeno je da je ono (tlo) kontaminirano„ te kako je posao dekontaminacije „ovlaštena tvrtka, taj posao procijenjen je na 27,5 milijuna kuna, prije svega zbog zbrinjavanja na deponiju u Vukovaru“ te je netočna informacija kako se „Upravo u tom podatku možda krije motiv za provedenu devastaciju: izostankom propisanog zbrinjavanja, naime, nastaju goleme uštede za tvrtke angažirane kao izvođače“. U kojoj mjeri je tvrdnja namjerno zla vidljivo je iz razlike između ukupne cijene rada za čišćenja kanala u iznosu od 220 tisuća kuna i cijene insinuirane „dekontaminacije“ od cca. 27 milijuna kuna – kad bi ona bila nužna.

Naime, u člancima je tendenciozno i zlonamjerno optužena BRODSKA POSAVINA d.d. da bi činila nezakonite radnje s ciljem pribavljanja protupravne koristi i to „u najmanju ruku u suradnji s državnom tvrtkom Hrvatske vode“. Da je u pitanju tendenciozna i zlonamjerna tvrdnja potvrđuju sljedeće nepobitne činjenice: u pitanju nije „otpad“ nego zemljani materijal koji je u Troškovniku definiran kao „materijal C kategorije“ koji se kopa u mokrom i ljepljivom stanju te može sadržavati od 15 do 50 posto žilja, korijenja i sitnog kamenja po m3 - kako je opisano u stavkama citiranog troškovnička, koji je sastavni dio Ugovora. Tehnološkim postupkom i ponudbenim troškovnikom nije predviđeno odvoženje i deponiranje „iskopanog materijala C kategorije“ nego njegovo razastiranje uz kanal. Je li neko tlo kontaminirano ili nije, ne utvrđuje izvođač radova (Brodska Posavina d.d.) nego investitor (Hrvatske vode). Ni prije niti poslije predmetnog „strojnog iskopa kanala-vodotoka (tzv. izmuljenja) nije bila utvrđena kontaminacija tla koja bi zahtijevala odvoz iskopanog materijala na odgovarajuće odlagalište, a da je to bilo nužno – u cijelosti ili djelomično – o tome bi investitor donio odluku i taj posao izvođaču platio kao naknadne, a ne redovno ugovorene, radove.

Iskopani materijal razgrnut je na poljoprivrednim parcelama na kojima nije bilo usjeva. A tamo gdje je bila odrađena priprema za jesensku sjetvu, u dogovoru sa vlasnicima parcele, bit će razgrnut nakon skidanja usjeva. Ukupna količina tog materijala, bez dionice uz „spornu“ parcelu u zakupu PZ Zbor je otprilike 17.000 m3. Zaključno se ističe da su svi demantirani navodi i informacije, usmjereni isključivo na medijsko diskreditiranje BRODSKE POSAVINE d.d. kroz iznošenje neistine i manipuliranje činjenicama, a takvo postupanje izravno vrijeđaju prava i interese BRODSKE POSAVINE d.d. te joj nanose povredu prava na poslovni ugled. Dodatno, neistinite informacije objavljene u Vašem mediju, prenijeli su ostali mediji vrlo brzo, i to bez ikakve kritičke prosudbe i provjere istinitosti te na njoj grade zaključke i komentare uzimajući je kao istinitu. Slijedom iznesenog BRODSKA POSAVINA d.d. traži da postupite u skladu s zakonskom obvezom iz članka 41. i 42. Zakona o medijima te objavite ispravak informacija na zakonom propisan način.

U Zagrebu, dana 7. svibnja 2021.g.

BRODSKA POSAVINA d.d., Zastupana po punomoćniku”

2. Nalaže se tuženiku GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], glavni urednik tjednika „NACIONAL“ i internetskog portala www.nacional.hr da u po pravomoćnosti ove presude, na portalu www.nacional.hr objavi na istom ili istovrijednom mjestu i na isti ili istovrijedni način na koji su objavljene informacije na tom portalu dana 02. svibnja 2021.g. u članku autora CB naslova „Tvrtka najbogatijeg HDZ-ovca LB odgovorna za ekocid težak najmanje 27 milijuna kuna“ bez izmjena i dopuna sadržaj zahtjeva za ispravak Tužitelja BRODSKA POSAVINA d.d. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 10430829428 od 07. svibnja 2021.g. koji glasi:

Stavka 11. troškovnika glasi :Strojni iskop za kanale i rovove, te iskopi u vodotocima, u materijalu "C" kategorije bagerom s dugim kranom. Stavka obuhvaća strojni iskop za kanale i rovove bagerom minimalne dužine krana 15- 18 m i odbacivanje materijala na dohvat krana. Do 50 % količine može sadržavati žilje, korijenje i sitnije kamenje. Izmjera i obračun stavke vrši se po m3 iskopanog materijala u sraslom stanju.

7. U cijelosti je netočna informacija koja se u člancima navodi konfabulirajući dijelove nalaza i mišljenja vještaka „utvrđeno je da je ono (tlo) kontaminirano„ te kako je posao dekontaminacije „ovlaštena tvrtka, taj posao procijenjen je na 27,5 milijuna kuna, prije svega zbog zbrinjavanja na deponiju u Vukovaru“ te je netočna informacija kako se „Upravo u tom podatku možda krije motiv za provedenu devastaciju: izostankom propisanog zbrinjavanja, naime, nastaju goleme uštede za tvrtke angažirane kao izvođače“ . U kojoj mjeri je tvrdnja namjerno zla vidljivo je iz razlike između ukupne cijene rada za čišćenja kanala u iznosu od 220 tisuća kuna i cijene insinuirane „dekontaminacije“ od cca. 27 milijuna kuna – kad bi ona bila nužna.

U Zagrebu, dana 7. svibnja 2021.g.

BRODSKA POSAVINA d.d., Zastupana po punomoćniku”

3. Nalaže se tuženiku GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], glavni urednik tjednika „NACIONAL“ i internetskog portala www.nacional.hr naknaditi Tužitelju BRODSKA POSAVINA d.d. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 10430829428 prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos parničnog troška teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi zakonske zatezne kamate određene za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana,“

kao i prvo kumulirani tužbeni zahtjev iz podneska od 13. siječnja 2023. godine koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], glavni urednik tjednika „NACIONAL“ i internetskog portala www.nacional.hr da u prvom sljedećem broju tjednika „NACIONAL“, računajući od pravomoćnosti ove presude, objavi na istom ili istovrijednom mjestu i na isti ili istovrijedni način na koji su objavljene informacije u tom tjedniku br. 1201 od 27. travnja 2021.g. na stranici 36., 37., 38. i 39. u članku autora CB naslova „Tvrtka najbogatijeg HDZ-ovca LB odgovorna za ekocid težak najmanje 27 milijuna kuna“ bez izmjena i dopuna sadržaj zahtjeva za ispravak Tužitelja BRODSKA POSAVINA d.d. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 10430829428, od

07. svibnja 2021.g. koji glasi:

Stavka 11. troškovnika glasi :Strojni iskop za kanale i rovove, te iskopi u vodotocima, u materijalu "C" kategorije bagerom s dugim kranom. Stavka obuhvaća strojni iskop za kanale i rovove bagerom minimalne dužine krana 15- 18 m i odbacivanje materijala na dohvat krana. Do 50 % količine može sadržavati žilje, korijenje i sitnije kamenje. Izmjera i obračun stavke vrši se po m3 iskopanog materijala u sraslom stanju.

7. U cijelosti je netočna informacija koja se u člancima navodi konfabulirajući dijelove nalaza i mišljenja vještaka „utvrđeno je da je ono (tlo) kontaminirano„ te kako je posao dekontaminacije „ovlaštena tvrtka, taj posao procijenjen je na 27,5 milijuna kuna, prije svega zbog zbrinjavanja na deponiju u Vukovaru“ te je netočna informacija kako se „Upravo u tom podatku možda krije motiv za provedenu devastaciju: izostankom propisanog zbrinjavanja, naime, nastaju goleme uštede za tvrtke angažirane kao izvođače“ . U kojoj mjeri je tvrdnja namjerno zla vidljivo je iz razlike između ukupne cijene rada za čišćenja kanala u iznosu od 220 tisuća kuna i cijene insinuirane „dekontaminacije“ od cca. 27 milijuna kuna – kad bi ona bila nužna.

Zaključno se ističe da su svi demantirani navodi i informacije, usmjereni isključivo na medijsko diskreditiranje BRODSKE POSAVINE d.d. kroz iznošenje neistine i manipuliranje činjenicama, a takvo postupanje izravno vrijeđaju prava i interese BRODSKE POSAVINE d.d. te joj nanose povredu prava na poslovni ugled.

Dodatno, neistinite informacije objavljene u Vašem mediju, prenijeli su ostali mediji vrlo brzo, i to bez ikakve kritičke prosudbe i provjere istinitosti te na njoj grade zaključke i komentare uzimajući je kao istinitu.

Slijedom iznesenog BRODSKA POSAVINA d.d. traži da postupite u skladu s zakonskom obvezom iz članka 41. i 42. Zakona o medijima, te objavite ispravak informacija na zakonom propisan način.

U Zagrebu, dana 7. svibnja 2021.g.

BRODSKA POSAVINA d.d.,

Zastupana po punomoćniku”

II. Nalaže se tuženiku GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], glavni urednik tjednika „NACIONAL“ i internetskog portala www.nacional.hr da po pravomoćnosti ove presude, na portalu www.nacional.hr objavi na istom ili istovrijednom mjestu i na isti ili istovrijedni način na koji su objavljene informacije na tom portalu dana 02. svibnja 2021.g. u članku autora CB naslova „Tvrtka najbogatijeg HDZ-ovca LB odgovorna za ekocid težak najmanje 27 milijuna kuna“ bez izmjena i dopuna sadržaj zahtjeva za ispravak Tužitelja BRODSKA POSAVINA d.d. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 10430829428 od 07. svibnja 2021.g. koji glasi:

“1. U cijelosti je netočna informacija da je „Tvrtka (BRODSKA POSAVINA d.d.) … sudjelovala je u ekocidu čija se direktna šteta procjenjuje na oko 27 milijuna kuna, dok se neizravna šteta može popeti i do više stotina milijuna kuna.“ te je navedeno apsolutna neistina jer, tijekom izvođenja zakonito ugovorenih radova za investitora Hrvatske vode, temeljem Ugovora o uslugama preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava i leda na branjenom području 2: područje malog sliva Brodska Posavina od dana 21. veljače 2020.g, Brodska Posavina d.d. nije počinila bilo kakvu štetu, a kamoli „ekocid“ odnosno „potpuno razorila ekosustav (flore i faune) nekog područja“ što ustvari znači riječ „ekocid“. Dostavljaju se slike spornog područja na kojima su izvođeni radovi iz kojih se vidi da se poljoprivredna proizvodanja odvija neometano te je prisutan biljni i životinjski svijet iz čega proizlazi da nema govora o ekocidu.

Stavka 11. troškovnika glasi: Strojni iskop za kanale i rovove, te iskopi u vodotocima, u materijalu "C" kategorije bagerom s dugim kranom. Stavka obuhvaća strojni iskop za kanale i rovove bagerom minimalne dužine krana 15- 18 m i odbacivanje materijala na dohvat krana. Do 50 % količine može sadržavati žilje, korijenje i sitnije kamenje. Izmjera i obračun stavke vrši se po m3 iskopanog materijala u sraslom stanju.

7. U cijelosti je netočna informacija koja se u člancima navodi konfabulirajući dijelove nalaza i mišljenja vještaka „utvrđeno je da je ono (tlo) kontaminirano„ te kako je posao dekontaminacije „ovlaštena tvrtka, taj posao procijenjen je na 27,5 milijuna kuna, prije svega zbog zbrinjavanja na deponiju u Vukovaru“ te je netočna informacija kako se „Upravo u tom podatku možda krije motiv za provedenu devastaciju: izostankom propisanog zbrinjavanja, naime, nastaju goleme uštede za tvrtke angažirane kao izvođače“ . U kojoj mjeri je tvrdnja namjerno zla vidljivo je iz razlike između ukupne cijene rada za čišćenja kanala u iznosu od 220 tisuća kuna i cijene insinuirane „dekontaminacije“ od cca. 27 milijuna kuna – kad bi ona bila nužna.

Slijedom iznesenog BRODSKA POSAVINA d.d. traži da postupite u skladu s zakonskom obvezom iz članka 41. i 42. Zakona o medijima te objavite ispravak informacija na zakonom propisan način.

U Zagrebu, dana 7. svibnja 2021.g.

BRODSKA POSAVINA d.d.,

Zastupana po punomoćniku”

III. Nalaže se tuženiku GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], glavni urednik tjednika „NACIONAL“ i internetskog portala www.nacional.hr naknaditi Tužitelju BRODSKA POSAVINA d.d. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 10430829428 prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos parničnog troška teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi zakonske zatezne kamate određene za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana,“

te drugo kumulirani tužbeni zahtjev iz istog podneska koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], glavni urednik tjednika „NACIONAL“ i internetskog portala www.nacional.hr da u prvom sljedećem broju tjednika „NACIONAL“, računajući od pravomoćnosti ove presude, objavi na istom ili istovrijednom mjestu i na isti ili istovrijedni način na koji su objavljene informacije u tom tjedniku br. 1201 od 27. travnja 2021.g. na stranici 36., 37., 38. i 39. u članku autora CB naslova „Tvrtka najbogatijeg HDZ-ovca LB odgovorna za ekocid težak najmanje 27 milijuna kuna“ sadržaj zahtjeva za ispravak Tužitelja BRODSKA POSAVINA d.d. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 10430829428, od 07. svibnja 2021.g. koji glasi:

Stavka 11. troškovnika glasi :Strojni iskop za kanale i rovove, te iskopi u vodotocima, u materijalu "C" kategorije bagerom s dugim kranom. Stavka obuhvaća strojni iskop za kanale i rovove bagerom minimalne dužine krana 15- 18 m i odbacivanje materijala na dohvat krana. Do 50 % količine može sadržavati žilje, korijenje i sitnije kamenje. Izmjera i obračun stavke vrši se po m3 iskopanog materijala u sraslom stanju.

7. U cijelosti je netočna informacija koja se u člancima navodi konfabulirajući dijelove nalaza i mišljenja vještaka „utvrđeno je da je ono (tlo) kontaminirano„ te kako je posao dekontaminacije „ovlaštena tvrtka, taj posao procijenjen je na 27,5 milijuna kuna, prije svega zbog zbrinjavanja na deponiju u Vukovaru“ te je netočna informacija kako se „Upravo u tom podatku možda krije motiv za provedenu devastaciju: izostankom propisanog zbrinjavanja, naime, nastaju goleme uštede za tvrtke angažirane kao izvođače“ . U kojoj mjeri je tvrdnja netočna vidljivo je iz razlike između ukupne cijene rada za čišćenja kanala u iznosu od 220 tisuća kuna i cijene insinuirane „dekontaminacije“ od cca. 27 milijuna kuna – kad bi ona bila nužna.

Da je u pitanju netočna tvrdnja potvrđuju sljedeće nepobitne činjenice: u pitanju nije „otpad“ nego zemljani materijal koji je u Troškovniku definiran kao „materijal C kategorije“ koji se kopa u mokrom i ljepljivom stanju te može sadržavati od 15 do 50 posto žilja, korijenja i sitnog kamenja po m3 - kako je opisano u stavkama citiranog troškovnička, koji je sastavni dio Ugovora. Tehnološkim postupkom i ponudbenim troškovnikom nije predviđeno odvoženje i deponiranje „iskopanog materijala C kategorije“ nego njegovo razastiranje uz kanal. Je li neko tlo kontaminirano ili nije, ne utvrđuje izvođač radova (Brodska Posavina d.d.) nego investitor (Hrvatske vode). Ni prije niti poslije predmetnog „strojnog iskopa kanala-vodotoka (tzv. izmuljenja) nije bila utvrđena kontaminacija tla koja bi zahtijevala odvoz iskopanog materijala na odgovarajuće odlagalište, a da je to bilo nužno – u cijelosti ili djelomično – o tome bi investitor donio odluku i taj posao izvođaču platio kao naknadne, a ne redovno ugovorene, radove. Dakle, netočno je tvrditi i/ili insinuirati kako bi radovi odvoza iskopanog materijala„ C kategorije“ bili ugovoreni - a ne izvedeni, te da je na taj način Brodska Posavina d.d. ostvarila ekstra profit.

Slijedom iznesenog BRODSKA POSAVINA d.d. traži da postupite u skladu s zakonskom obvezom iz članka 41. i 42. Zakona o medijima te objavite ispravak informacija na zakonom propisan način.

U Zagrebu, dana 7. svibnja 2021.g.

BRODSKA POSAVINA d.d.,

Zastupana po punomoćniku”

II. Nalaže se tuženiku GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], glavni urednik tjednika „NACIONAL“ i internetskog portala www.nacional.hr da po pravomoćnosti ove presude, na portalu www.nacional.hr objavi na istom ili istovrijednom mjestu i na isti ili istovrijedni način na koji su objavljene informacije na tom portalu dana 02. svibnja 2021.g. u članku autora CB naslova „Tvrtka najbogatijeg HDZ-ovca LB odgovorna za ekocid težak najmanje 27 milijuna kuna“ sadržaj zahtjeva za ispravak Tužitelja BRODSKA POSAVINA d.d. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 10430829428 od

07. svibnja 2021.g. koji glasi:

„1. U cijelosti je netočna informacija da je „Tvrtka (BRODSKA POSAVINA d.d.) … sudjelovala je u ekocidu čija se direktna šteta procjenjuje na oko 27 milijuna kuna, dok se neizravna šteta može popeti i do više stotina milijuna kuna.“ te je navedeno apsolutna neistina jer, tijekom izvođenja zakonito ugovorenih radova za investitora Hrvatske vode, temeljem Ugovora o uslugama preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava i leda na branjenom području 2: područje malog sliva Brodska posavina od dana 21. veljače 2020.g, Brodska Posavina d.d. nije počinila bilo kakvu štetu, a kamoli „ekocid“ odnosno „potpuno razorila ekosustav (flore i faune) nekog područja“ što ustvari znači riječ „ekocid“. Dostavljaju se slike spornog područja na kojima su izvođeni radovi iz kojih se vidi da se poljoprivredna proizvodanja odvija neometano te je prisutan biljni i životinjski svijet iz čega proizlazi da nema govora o ekocidu.

Stavka 9. troškovnika glasi: Strojni iskop-obnova kanala/vodotoka u mokrom i ljepljivom materijalu “C” kategorije, dubine 3-6 m, veličina iskopa 6-12 m3/m. Stavka obuhvaća strojni iskop bagerom sa uređenjem profila iskopa i odbacivanje materijala na dohvat krana. Do 15% količine može sadržavati žilje i korijenje. Izmjera i obračun stavke vrši se po m3 iskopanog materijala u sraslom stanju.

Stavka 11. troškovnika glasi :Strojni iskop za kanale i rovove, te iskopi u vodotocima, u materijalu "C" kategorije bagerom s dugim kranom. Stavka obuhvaća strojni iskop za kanale i rovove bagerom minimalne dužine krana 15- 18 m i odbacivanje materijala na dohvat krana. Do 50 % količine može sadržavati žilje, korijenje i sitnije kamenje. Izmjera i obračun stavke vrši se po m3 iskopanog materijala u sraslom stanju.

7. U cijelosti je netočna informacija koja se u člancima navodi konfabulirajući dijelove nalaza i mišljenja vještaka „utvrđeno je da je ono (tlo) kontaminirano„ te kako je posao dekontaminacije „ovlaštena tvrtka, taj posao procijenjen je na 27,5 milijuna kuna, prije svega zbog zbrinjavanja na deponiju u Vukovaru“ te je netočna informacija kako se „Upravo u tom podatku možda krije motiv za provedenu devastaciju: izostankom propisanog zbrinjavanja, naime, nastaju goleme uštede za tvrtke angažirane kao izvođače“ . U kojoj mjeri je tvrdnja netočna vidljivo je iz razlike između ukupne cijene rada za čišćenja kanala u iznosu od 220 tisuća kuna i cijene insinuirane „dekontaminacije“ od cca. 27 milijuna kuna – kad bi ona bila nužna.

8. U cijelosti je netočna informacija „ilegalni deponij ima 53.310,39 kubičnih metara, što se po propisima množi s koeficijentom rastresenosti 1,25 pa konačni volumen iznosi više od 66 tisuća kubika“ jer u pitanju nije ilegalni deponij nego troškovnikom predviđen tehnološki postupak „odbacivanja materijala na dohvat krana“ opisan u citiranim stavkama 9. i 11. troškovnika - prije njegova „razastiranja“ koje je također opisano u 12. stavku Troškovnika. 10 (Stavka 12. - Strojno razastiranje zemljanog materijala "C" kategorije (zemlja, pijesak, šljunak) na udaljenost 21-30 m. Do 25 posto količine može sadržavati korijenje, žilje i sitno kamenje. Izmjera i obračun stavke vrši se po m3 razastrtog materijala u sraslom (odnosno ugrađenom) stanju.)

Slijedom iznesenog BRODSKA POSAVINA d.d. traži da postupite u skladu s zakonskom obvezom iz članka 41. i 42. Zakona o medijima te objavite ispravak informacija na zakonom propisan način.

U Zagrebu, dana 7. svibnja 2021.g.

BRODSKA POSAVINA d.d.,

Zastupana po punomoćniku”

III. Nalaže se tuženiku GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], glavni urednik tjednika „NACIONAL“ i internetskog portala www.nacional.hr naknaditi Tužitelju BRODSKA POSAVINA d.d. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 10430829428 prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos parničnog troška teče od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi zakonske zatezne kamate određene za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

svi kao neosnovani.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u visini od € 1660, u roku od 15 dana.“(završetak citata izreke pobijane prvostupanjske odluke).

2. Protiv te odluke tužitelj je izjavio pravodobnu i dopuštenu žalbu (čl. 358 Zakona o parničnom postupku "Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljem tekstu ZPP). Naime, prvostupanjska presuda dostavljena je žalitelju dana 31. ožujka 2025. putem e-oglasna ploča suda, a žalba tužitelja je podnesena dana 15. travnja 2025. godine, od ovlaštene osobe – punomoćnika tužitelja odvj. M. Puškara, s tim da je rok za žalbu na presudu u parničnom postupku za ispravak objavljene informacije propisan u trajanju od 3 dana (čl. 52. stavak 1 Zakona o medijima NN 59/04, 84/11, 81/13; u daljem tekstu ZM), međutim u uputi o pravnom lijeku u pobijanoj presudi je pogrešno navedeno da je rok za žalbu na tu presudu 15 dana. Unatoč tome sud smatra da je predmetna žalba tužitelja izjavljena pravodobno kada je izjavljena u roku od 15 dana, jer stranke postupanjem po pogrešnoj uputi suda o pravnom lijeku ne smiju trpjeti štetne posljedice čak i ako je zastupnik stranke stručna osoba – odvjetnik“ ( tako i Ustavni sud RH u odlukama U-III/4056/2011 od 3. prosinca 2014. g. i U-III-2808/2007 od 13. veljače 2008. g.). Tuženik je odgovorio na žalbu.

3. Žalba tužitelja je podnesena protiv presude u cijelosti, iz svih žalbenih razloga, zbog povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 353. stavak 1 točke 1. do 3. ZPP-a, te se pobija i odluka o troškovima postupka.

3.1 Tužitelj konkretizira svoje žalbene razloge da :

- je sud presudu bazirao na netočnoj premisi da je firma tužitelja „u vlasništvu istaknutog saborskog zastupnika, člana HDZ-a LB koji obnaša niz javnih dužnosti“, iz čega proizlazi interes javnosti, pa da presuda ima zbog toga nedostataka zbog kojih se ne može ispitati“ (čl. 354. stavak 2 točka 11 ZPP-a). Naime, da tužitelj tvrdi da LB nije vlasnik tužitelja, niti da obavlja bilo kakvu funkciju unutar tužitelja, time da je i pogrešno utvrđeno činjenično stanje,

- je netočno utvrđenje suda da tužitelj nije dokazao da bi mu bio povrijeđen ugled, kao i da nije dokazao da bi bili netočni navodi iz spornog članka. Naprotiv, tužitelj smatra da je temeljem čl. 48. stavak 1 i 2 ZM, na tuženiku – glavnom uredniku, teret dokazivanja istinitosti navoda iz novinskog članka (a ne da tužitelj dokazuje netočnosti tih navoda), a da je tužitelj dužan dokazati (samo) pretrpjelu povredu ugleda objavljenim člankom. Time smatra da je povrijeđeno materijalno pravo o teretu dokaza. Tužitelj smatra da je on dokazao da mu je tim tekstom povrijeđen poslovni ugled kao i već samim naslovom članka („TVRTKA NAJBOGATIJEG HDZ-ovca, LB ODGOVORNA ZA EKOCID TEŽAK NAJMANJE 27 MILIJUNA KUNA“). Tužitelj se poziva na sudsku praksu VS RH rev-400/2018-2 od 4. srpnja 2018 . godine – „i sam naslov članka bez obzira na tekst informacije može biti podoban izazvati povredu prava osobnosti na ugled, dobar glas i čast slijedom čega bi tužitelju pripadala pravična novčana naknada ako bi došlo do takve povrede prava osobnosti“. Na te okolnosti (povrede ugleda) tužitelj je predlagao i pregled spisa koji se paralelno vodi protiv nakladnika tjednika „Nacional“ , za naknadu štete povodom istog događaja (Pn- 1936/2021 Općinskog građanskog suda u Zagrebu), ali sud nije izveo taj dokaz. S druge strane tužitelj smatra da tuženik nije ničim dokazao i najmanju razinu točnosti iznesenih navoda saslušanog svjedoka ŠB ( nema vještačenja koja se spominju, da bi taj svjedok pokrenuo postupke o kojima govori, te niti jedan drugi korisnik zemljišta nije potvrdio iznesene navode tuženika ).

- sud nije obrazložio zbog čega nije izveo dokaze koje je predlagao tužitelj, pa smatra da se pobijana presuda ne može ispitati i da je u proturječnosti s izvedenim dokazima (čl. 354. stavak 2 točka 11 ZPP-a).

- sud nije smio "pokloniti vjeru" svjedoku ŠB čije izjave nisu ničim potkrijepljene, a smatra da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je poduzeo sve radnje u cilju provjere iznesenih činjenica, niti da je dostavio i jedan pisani dokaz da je prije objave ovakvog članka pokušao kontaktirati tužitelja ili odgovornu osobu investitora, iako je tužitelj tijekom postupka osporio navode tuženika o pokušaju kontakta. Smatra da je izostala brižljiva i savjesna ocjena svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te da je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. stavak 1 ZPP-a u vezi s odredbom čl. 8 ZPP-a.

- je pogrešno zbrojen parnični trošak koji je dosuđen neosnovano (zbroj bodova za obračun odvjetničke nagrade po odvjetničkoj tarifi bi trebao biti 500 umjesto obračunatih 700.

4. Tuženik GB u odgovoru od 7. srpnja 2025. godine na žalbu tužitelja u bitnome navodi da:

- smatra da nema nikakve osnove za objavu ispravka (niti jednog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva), jer tužitelj prvenstveno nije pravilno postavio tužbeni zahtjev. Poziva se na čl. 42 Zakona o medijima koji daje ovlaštenje za odbijanje objave ispravka,

- bi ispravak bio nerazmjerno duži od informacije čiji se ispravak traži,

- se u ispravku iznose komentari (optuživanje da je tužitelju nanesena povreda poslovnog ugleda) i vrijednosni sudovi u pogledu namjere autora, navodi se da su iznesene tvrdnje „ namjerno zle“ i „tendenciozne i zlonamjerne“ za koje smatra da se ne mogu smatrati dodatnim pojašnjenjima, a i da produžuju tekst, stoga smatra da je tuženik opravdano odbio objavu takvog ispravka, kao i da je prvostupanjski sud opravdano odbio tužbeni zahtjev,

- i nakon što je tužitelj izbacio neke riječi iz ispravka u eventualnom kumuliranom tužbenom zahtjevu tuženik smatra da ni takvim ispravkom nije udovoljeno uvjetima za objavu ispravka (ne navodi zašto),

- suglasan je s utvrđenjem prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da bi dijelovi teksta bili netočni, niti da bi tužitelju bila povrijeđena prava i interesi objavom spornog članka,

- vezano za vlasništvo tužitelja Brodske Posavine d.d., ističe da se to tijekom prvostupanjskog postupka nije osporavalo, a da tužitelj to tek sada ističe u žalbenom postupku, a da je iz uvida u povijesni izvod iz sudskog registra (kojeg nema u spisu) vidljivo da je prijašnji direktor tužitelja bio LB,

- smatra da ničim nije dokazano da bi tužitelju bio povrijeđeno „pravo na poslovni ugled“, čak ni samim naslovom teksta, bez da je ičim dokazano,

- pregled spisa Pn-1936/21 koji se vodi radi naknade neimovinske štete zbog istog članka smatra da je u potpunosti irelevantan, jer u tom postupku još nisu provedeni dokazi, pa je nejasno što bi se time dokazalo, te smatra da se radi o sasvim drugoj vrsti postupka,

- navodi da nije istina da autor članka nije kontaktirao z.z. tužitelja prije pisanja članka, a navodi da je ta činjenica konstatirana i u samom članku (da ga je pokušao kontaktirati), te je potvrđena i iskazom svjedoka CB – autora teksta koji je saslušan kao svjedok,

- sudsku praksu vezanu za naslov članka koju je priložio tužitelj, tuženik smatra neosnovanom (ne navodeći zašto),

- se poziva na interes javnosti, načelo slobode medija zajamčeno čl. 3 Zakona o medijima, slobode tiska, zajamčeno čl. 38, st. 1, 2 i 3 Ustava RH, te na slobodu izražavanja zajamčenu čl. 10 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

- smatra da je prvostupanjski sud ispravno odlučio, te da je žalba tužitelja neosnovana, te zahtjeva da mu se naknade troškovi odgovora na žalbu.

5. Žalba tužitelja je u pretežnom dijelu osnovana, a samo u razmjerno neznatnom dijelu neosnovana.

6. Prvostupanjski sud je u pobijanoj odluci odbio zahtjev tužitelja za objavom ispravka informacije u tjedniku Nacional i internetskom portalu www.nacional.hr i to sva tri eventualno kumulirana tužbena zahtjeva (iz čl. 188, st. 2 ZPP-a), glavni, prvotno kumulirani i drugo kumulirani.

7. U prvostupanjskom postupku sud je izveo slijedeće dokaze: uvid u presliku stranica 36, 37, 38 i 39 časopisa Nacional br. 1201 od 27. travnja 2021. i Impresuma (list 10- 31 spisa), u zahtjev za ispravak objavljene informacije objavljene u tjedniku „Nacional“ br. 1201 od 27. travnja 2021. uz punomoć s potvrdom o primitku pošiljke (list 32-35 spisa), u zahtjev za ispravak informacije objavljene na portalu Nacional.hr od 7. svibnja 2021. s potvrdom o primitku pošiljke (list 36-39 spisa, u e-mail od 7. svibnja 2021. (list 39-45 spisa), u dopis tuženika od 18. svibnja 2021. (list 50 spisa), u presliku stranica 36.,37., 38. i 39. časopisa „Nacional“, br. 1201 od 27. travnja 2021.g. i Impresuma (list 51-53 spisa), u preslika članka objavljenog na portalu Nacional.hr dana 02. svibnja 2021.g. i Impresuma (list 52-56 spisa, u zahtjev za ispravak informacije objavljene u tjedniku “Nacional” br. 1201 od 27. travnja 2021.g. uz punomoć (list 57-59 spisa) s potvrdom o primitku pošiljke; u zahtjev za ispravak informacije objavljene na portalu Nacional.hr od 07. svibnja 2021. g. uz punomoć, s potvrdom o primitku pošiljke, saslušan je tužitelj (z.z. tužitelja VB) na ročištu održanom 07. veljače 2024. godine, saslušan je svjedok CB, saslušan je svjedok UB. Druge dokaze prvostupanjski sud nije izvodio, kako navodi temeljem čl. 7, st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07 i 84/08 – dalje: ZPP).

7.1 Prvostupanjski sud smatra da je temeljem čl. 219, st. 1 ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne, pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze prvostupanjski sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane u dokaznom postupku i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi.

8. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno slijedeće činjenično stanje:

- da je konkretnom slučaju riječ o tekstu u kojem se navodi da tužitelj (koji je u vlasništvu člana HDZ-a) odgovora za ekocid u visini od 27 milijuna kuna, odnosno da je riječ o devastaciji prirode u Slavoniji koji je rezultirao ogromnom štetom, sve vezano za čišćenje i odmuljivanje kanala Biđ, prilikom čega je više od 50.000 kubika različitog otpada istreseno na obližnje parcele stvorivši time ogromne deponije i istovremeno prirodnu devastaciju. Hrvatske vode d.o.o. angažirale su tužitelja kao izvođača na poslovima čišćenja i odmuljavanja kanala Biđ (Bosut),

- da su u tekstu primarno citirane izjave imenovanih osoba – očevidaca, te su citirane informacije iz dokumentacije koja je autoru članku prezentirana od strane izvora informacija i koja se kao takva i navodi u tekstu,

- prvostupanjski sud vjeruje svjedoku CB da je postojao pokušaj kontaktiranja tužitelja, vodeći se činjenicom da je i u tekstu spornog članka navedeno da je tuženik pokušao kontaktirati VB, kao i inženjera Hrvatskih voda koji se službeno vodi kao nadzor provedenih radova na čišćenju spomenutog kanala, a da su oni ostali nedostupni, te da je uputio detaljan upit o cijelom slučaju, no do zaključenja broja odgovori iz te tvrtke nisu pristigli – iako zakonski zastupnik niječe ove navode, prvostupanjski sud mu nije povjerovao jer drži da je novinar tuženika izvršio ipak navedene pokušaje svjestan težine objavljenog teksta,

- da u tekstu spornog članka postoji informacija da su sudski vještaci koji su angažirani na zahtjev jedne od osoba koja u zakupu ima više desetaka hektara poljoprivrednog zemljišta na rok od 50 godina utvrdili da se radi o otpadu s različitim svojstvima koji se može klasificirati kao glomazni otpad, a čime je i cijena njegovog zbrinjavanja iznimno visoka,

- da su u tekstu spornog članka prenesene izjave očevica UB, poljoprivrednika i dugogodišnjeg zakupnika državnog zemljišta, a da se kao oštećena strana u tekstu navodi i Poljoprivredna zadruga ZBOR iz Starih Perkovaca, te da je u tekstu prenesena njegova izjava o teškoj devastaciji zemljišta i inertnosti odgovarajućih inspekcijskih tijela oko sanacije, te njegova izjava o nalazu i mišljenju sudskog vještaka i procjenitelja Grgesine, da je stanje tla nastalo deponiranjem otpada iz kanala Biđ kontaminirano miješanim otpadom koji sadrži trupce, grane i panjeve, plastiku, dijelove drenažnih cijevi, autogume, ostatke školjaka, štetnu floru, a da postoji rizik i da se zbog blizine ratnih djelovanja u otpadu nalaze i minsko – eksplozivna sredstva ili streljivo. Po procjeni tog vještaka, čak i nakon eventualne sanacije i odvoza otpada tlo bi se u prijašnje stanje moglo dovesti tek kroz pet do šest godina. UB ističe da su ostali sudski vještaci izmjerili da ilegalni deponij ima 53.310,39 kubičnih metara i dvoje dodatnih vještaka, koji su također konstatirali zagađenje (G i C),

- da se autor teksta vodio informacijama što od službenih osoba, što od neposrednih svjedoka, odnosno da je poduzeo sve potrebne mjere radi provjere točnosti objavljenih informacija, te da je prilikom objavljivanja teksta spornog članka postupao u dobroj vjeri, te da je sve prenesene informacije objavio nakon temeljite analize materijalne dokumentacije i razgovora – ujedno i prenesenih u tekstu spornog članka,

- da je članak objavljen u javnom interesu, te da kritički propituje pitanja i analizira situacije i postupanja o trošenju javnog novca jer je tužitelju povjeren posao od strane društva Hrvatskih voda d.d. koje je u državnom vlasništvu, a da je vlasnik tužitelja saborski zastupnik, član HDZ-a koji obnaša i niz javnih dužnosti (što tužitelj nije osporio), a radi se o temi održavanja vodotoka u kanalu Biđ i radovima vezanim za to, koji su radovi financirani javnim novcem,

- da nema niti jednog objektivnog dokaza o opsegu visine eventualne štete ili neugodnosti koje bi tužitelj pretrpio,

- da tužitelj nije dokazao ni postojanje povrede poslovnog ugleda iznošenjem neistinitih informacija kao i da bi svi navodi u tekstovima bili u cijelosti netočni.

- da je tužitelj taj koji je nanio štetu stanovitim drugim osobama, s obzirom na iscrpnost detalja devastacije prirode koje je iznio svjedok UB kojemu prvostupanjski sud u potpunosti vjeruje,

- da tužitelju nije povrijeđeno pravo ili interes objavljenim člancima.

9. Između parničnih stranaka je nesporno:

- da je dana 27. travnja 2021. u tiskanom izdanju tjednika „Nacional“, broj 1201, na stranicama 36., 37., 38. i 39. objavljen članak naslova „Tvrtka najbogatijeg HDZ-ova LB odgovorna za ekocid težak najmanje 27 milijuna kuna“ autora g. CB, a koji članak je dana 2. svibnja 2021. objavljen i u internet izdanju na internet stranici www.nacional.hr;

- da je tužitelj podnio Zahtjev za objavom ispravka informacija od dana 7. svibnja 2021.;

- da je tuženik na naprijed citirani Zahtjev tužitelja za objavom ispravka odgovorio dopisom – obavijesti od dana 18. svibnja 2021.godine, glavnog urednika tjednika „Nacional“ g. GB – koji je odbio tužiteljev zahtjev, iz razloga jer je bio nerazmjerno duži od informacije u kojoj su navodi radi kojih se ispravak traži, odnosno od dijela informacije na koji se neposredno odnosi.

10. U pobijanoj presudi prvostupanjski sud smatra da tuženik temeljem čl. 48. stavak 3 Zakona o medijima ima pravo odbiti objaviti traženi ispravak. Prvostupanjski sud je pobijanu presudu temeljio na istinitosti navoda svjedoka UB na temelju kojih je napisan sporni tekst u tjedniku i internetskom portalu kao i na ispravama koje im je on predočio, uslijed čega prvostupanjski sud smatra istinitim navode objavljenog spornog teksta, pa ako su oni istiniti, smatra da tuženik ne mora objaviti ispravak.

11. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. stavak 2 ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku o bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz odredbe čl. 354, stavak 2 točka 11 na koju tužitelj izrekom ukazuje smatrajući da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. stavak 1 ZPP-a u vezi s čl. 8 ZPP-a zbog izostanka brižljive i savjesne ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno.

12. Analizirajući žalbene navode tužitelja ovaj sud smatra da pitanje vlasništva tvrtke koje je apostrofirano u samom naslovu objavljenog teksta, samo po sebi nije odlučno za utvrđivanje postojanja javnog interesa da se piše o toj temi jer je ona važna i interesantna javnosti zbog same tematike (održavanje protupoplavnih kanala i navodne malverzacije oko tih radova koje su proizvele navodni ekocid), a ne samo zbog toga što je u to navodno umiješan „istaknuti saborski zastupnik, član HDZ-a LB“. I sam tužitelj u svojoj žalbi (u točki 18 žalbe) ne spori postojanje tog javnog interesa („ne spori da je tuženik kao novinar bio legitimno zainteresiran, pa i dužan izvještavati javnost o temama u javnom interesu“). Međutim, žalitelj gubi iz vida činjenicu da on u zatraženom ispravku objavljene informacije nije ni tražio ispravak "da je tužitelj firma u vlasništvu istaknutog saborskog zastupnika, člana HDZ-a LB", pa je taj žalbeni razlog vezano za vlasništvo trgovačkog društva u tom dijelu irelevantan.

12.1 Nadalje ovaj drugostupanjski sud smatra da je osnovan žalbeni navod tužitelja da je „netočno utvrđenje suda da tužitelj nije dokazao da bi mu bio povrijeđen ugled, kao i da nije dokazao da bi bili netočni navodi iz spornog članka“.

Osnovano žalitelj smatra da je temeljem čl. 48. stavak 1 i 2 Zakona o medijima, na tuženiku – glavnom uredniku teret dokazivanja istinitosti navoda iz novinskog članka (a ne da tužitelj dokazuje netočnosti tih navoda), a da je tužitelj dužan dokazati (samo) pretrpjelu povredu ugleda objavljenim člankom, te da je time povrijeđeno pravilo o teretu dokaza.

Naime, čl. 48. stavak 1 ZM koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme objavljivanja spornog teksta u medijima je bilo propisano da je rasprava o tužbi za objavu ispravka ograničena na raspravljane i dokazivanje činjenica u pogledu tuženikove dužnosti objave ispravka.

Člankom 48. stavak 2 ZM propisano je da je tuženiku kao razlog neobjavljivanja ispravka dopušteno dokazivati točnost činjenica iz objavljene informacije, osim ako je spornom informacijom povrijeđeno pravo na privatnost, zaštićeno na način utvrđen zakonom ili ako se sporna informacija poziva na činjenice obuhvaćene amnestijom, sudskom rehabilitacijom ili revizijom presude.

Člankom 40. stavak 1,2,3 i 4 ZM propisano je :

„(1) Svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi. Pravo na ispravak imaju i pravne osobe i druge organizacije i tijela, ako su informacijom bila povrijeđena njihova prava i interesi. Svrha ispravaka je ispravljanje netočne ili nepotpune informacije.

(2) Objava ispravka može se zahtijevati u roku od 30 dana od objave informacije. (3) Zahtjev za ispravak podnosi se glavnom uredniku u pisanoj formi. Zahtjev mora biti obrazložen i potpisan od strane podnositelja, te sadržavati sve potrebne podatke o podnositelju i njegovoj adresi.

(4) Pod pojmom ispravak ne misli se samo na ispravak u užem smislu, odnosno ispravljanje pogrešnih tvrdnji ili netočnih navoda u objavljenoj informaciji, već i na iznošenje činjenica i okolnosti kojima povrijeđeni pobija ili s namjerom pobijanja bitno dopunjuje navode u objavljenom tekstu.“

Stoga ovaj sud smatra da svatko, pa tako i tužitelj ima pravo zahtijevati od tuženika kao glavnog urednika medija u kome je objavljena netočna ili nepotpuna informacija da objavi ispravak takve informacije. Ovaj sud smatra da je spornim tekstom tužitelj kao pravna osoba prikazan u „negativnom poslovnom svjetlu“, kao netko tko pod političkom zaštitom moćnog političara posluje i da pri tome ta tvrtka ostvaruje nezakonitu dobit time što je načinila ekocid jer materijal - mulj izvađen prilikom čišćenja protupoplavnog kanala nije zbrinula na odgovarajuće mjesto već ga je razastrla uz kanal na susjedne parcele, i time načinila štetu koja će se otklanjati, čija bi sanacija koštala 27,5 milijuna kuna, a sebi omogućila uštedu.

Stoga ovaj sud smatra da je novinski članak očigledno pisan u negativnom kontekstu po tužitelja i da je time povrijeđen njegov interes i pravo na zaštitu poslovnog ugleda ( čl.19 Zakona obveznim odnosima NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; u daljem tekstu ZOO), koja povreda narušavanja poslovnog ugleda se može odraziti i na njegovo buduće poslovanje. Stoga sud smatra da tužitelj ima pravo od glavnog urednika nakladnika medija koji je objavio informaciju čiji se ispravak zahtjeva - tuženika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi (čl. 40. stavak 1 ZM).

12.2 Tuženik samo izuzetno iz razloga propisanih čl. 42. stavak 4 ZM može osnovano odbiti objavljivanje ispravka, a tuženik se u pisanoj obavijesti (čl. 42. stavak 5 ZM) o odbijanju objave ispravka, tijekom prvostupanjskog postupka faktički pozivao samo na to da je zatraženi ispravak nerazmjerno duži od informacije čiji se ispravak traži (čl. 42, stavak 4 alineja 5 ZM), a tek neizravno u odgovoru na tužbu da bi objavljivanje ispravka prouzročilo odgovornost nakladnika za štetu (da nakladnik postupa „namjerno zločesto, zlonamjerno i tendenciozno“, da je pisanje usmjereno isključivo na medijsko diskreditiranje tužitelja kroz iznošenje neistine i manipuliranje činjenicama“ ; l.s. 71 i 72, čime se prejudicira njegova nesavjesnost i građansko pravna odgovornost).

12.3 Već i vizualno se uočava da zatraženi ispravak nije nerazmjerno duži od dužine informacije čiji se ispravak traži. Sam ispravak je u dužini od oko tri stranice, dok je cijeli sporni tekst objavljen na oko tri i pol stranice (istina pisan u drugom slogu), te je opremljen i s fotografijama koje su također u funkciji argumentiranja osporavanog sadržaja i trebaju se smatrati sastavnim dijelom informacije koja se ispravlja. Kao što je u blato lako upasti, a od njega se puno teže oprati, tako treba razumjeti da je opovrgavanje navoda koji se ispravljaju zahtjevnije i traži i određenu argumentaciju kojom se opovrgnuti navodi osporavaju, pa su ispravci u pravilu duži od informacija koje se ispravljaju što je u skladu s čl. 40. stavak 4 ZM. Stoga ovaj sud smatra da taj razlog tuženika za neobjavljivanje ispravka nije osnovan.

12.4. Ovaj sud smatra da je osnovan žalbeni navod tužitelja da nije on taj koji je u ovom postupku morao dokazivati neistinitost informacije koju ispravlja. Naime, tuženik je taj koji je, ukoliko je smatrao da nije dužan objaviti ispravak informacije, dužan dokazivati da je istinito sve što je napisao, jer je njemu u ovom postupku, koji je postupak ograničen na raspravljanje i dokazivanje činjenica u pogledu tuženikove dužnosti objave ispravka (čl. 48. stavak 1 ZM - lex specialis), dopušteno dokazivati točnost činjenica iz objavljene informacije (čl. 48. stavak 2 ZM - lex specialis). Stoga prvostupanjski sud nije mogao na temelju postojećih činjenica osnovano izvesti zaključak da je tužitelj taj koji je trebao dokazati neistinitost činjenica iz objavljene informacije, kao i da to nije dokazao, tim prije što je tužitelj još u podnesku od 27. prosinca 2022. godine (l.s. 83) predlagao pregled spisa istog suda broj PN-1936/2021 koji se povodom istog teksta vodi po tužbi tužitelja protiv izdavača tjednika „Nacional“ radi naknade štete, u kome su, kako se navodi, predloženi svi relevantni dokazi. Prvostupanjski sud je čak u prethodnom postupku prije njegovog zaključenja bio odlučio da će u slučaju potrebe priklopiti taj spis (l.s. 125), međutim, glavna rasprava je zaključena, taj dokaz nije izveden, a odlučeno je da se neće izvoditi daljnji dokazi (l.s. 148), a u pobijanoj prvostupanjskoj presudi se ne navodi razlog zbog kojeg nije u dokaznom postupku izveden taj dokaz tim prije što je prvostupanjski sud pogrešno smatrao da je tužitelj taj na kome je teret dokaza vezano za neistinitost navoda u spornom medijskom tekstu, pa se postavlja pitanje kako bi to tužitelj mogao dokazati ako se ne izvode dokazi koje on predlaže, te se ne može zaključiti da tužitelj nije dokazao neistinitost informacije, ako je predlagao dokaze, a oni nisu izvedeni. Stoga ovaj sud smatra, budući je Zakon o medijima lex specialis u odnosnu na ZPP, u odnosu na pravila o teretu dokaza, da je tuženik taj koji je dužan dokazivati u ovom postupku da su njegove informacije istinite, ukoliko se odluči na to pozvati i odbiti ispravak objavljene informacije iz tog razloga, a tuženik to po mišljenju ovog suda nije s uspjehom učinio izvođenjem dokaza koje je on predložio.

12.5 Što se tiče navoda tuženika da bi objavljivanje ispravka, onako kako je to zatražio tužitelj, prouzročilo odgovornost nakladnika za štetu (jer u zatraženom ispravku tužitelj navodi da nakladnik postupa „namjerno zločesto, zlonamjerno i tendenciozno“, da je pisanje usmjereno isključivo na medijsko diskreditiranje tužitelja kroz iznošenje neistine i manipuliranje činjenicama“) sud smatra da je taj navod tuženika osnovan temeljem čl. 42. stavak 4 alineja 6 ZM jer kad bi to tuženik objavio on bi time indirektno priznao svoje nesavjesno postupanje, te time negativno utjecao na postojanje odgovornosti nakladnika za štetu u postupku radi naknade štete koji se vodi pred istim sudom povodom istog novinskog teksta. Naime, kada se objavljuje ispravak objavljene informacije, taj ispravak ne mora sadržavati samo gole činjenice kojima se ispravljaju navodi, već može sadržavati i obrazloženja kojima se pobijaju ili dopunjuju navodi objavljeni u tekstu. Međutim, tuženik nije dužan objavljivati takva obrazloženja ili komentare ili njihove dijelove izvan samih činjenica koje predstavljaju samu točnu informaciju, kojim se komentarima sam izlaže nepovoljnoj pravnoj situaciji, kao što je odgovornost za naknadu štete povodom objavljenog novinarskog teksta (čl. 42. stavak 4 alineja 6 ZM). Stoga sud smatra da se tuženik ne može osnovano obvezati na objavljivanje takvog ispravka bez izmjena, a koji u svim tužbenim zahtjevima (glavnom i eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima) u većoj ili manjoj mjeri sadržava neprimjerene komentare kojima se tuženik izlaže nepovoljnoj pravnoj situaciji koji glase :

- "koju je potpuno nekvalificirano, autoritativno i inkriminirajuće" ustvrdio g. UB …, (točka 4 ispravka glavnog tužbenog zahtjeva),

- "jer se radi o apsurdnoj insinuaciji" (točka 6 ispravka glavnog tužbenog zahtjeva),

- "konfabulirajuće dijelove nalaza i mišljenja vještaka " (točka 7 ispravka glavnog tužbenog zahtjeva),

- da je tvrdnja "namjerno zla" (točka 7 ispravka glavnog tužbenog zahtjeva),

- da je "tendenciozno i zlonamjerno" optužena BRODSKA POSAVINA d.d." (točka 7 ispravka glavnog tužbenog zahtjeva),

- da je "u pitanju tendenciozna i zlonamjerna tvrdnja potvrđuju" (točka 7 ispravka glavnog tužbenog zahtjeva),

13. Međutim, unatoč tome tuženik je, usprkos odredbi čl. 41. stavak. 1 ZM po kojoj se "ispravak mora objaviti bez promjena i dopuna…", da se "može objaviti u izmijenjenom obliku samo ako na to pristane podnositelj zahtjeva", mogao objaviti ispravak i u suženom obliku od predloženog koji bi sadržavao samo činjenične navode tužitelja koji se odnose na ispravak bez pežorativnih (pogrdnih) dodataka. Naime, odredba čl. 41. stavak. 1 ZM se odnosi na pravnu situaciju kada podnositelj zahtjeva za objavu ispravka podnese "besprijekoran zahtjev za ispravkom" na koga se ne mogu primijeniti izuzeci iz čl. 41. stavak. 4 ZM za neobjavljivanje ispravka, te u kojoj situaciji nema potrebe i nije osnovano mijenjati sadržaj zatraženog ispravka. U tom slučaju glavni urednik tjednika ili internetskog portala takav ispravak mora objaviti bez promjena i dopuna, te ga može objaviti u izmijenjenom obliku samo ako na to pristane podnositelj zahtjeva. Ako je pak podneseni zahtjev za ispravkom manjkav, ali otklonjivo manjkav, ovaj sud smatra da se ne može zabraniti, ili spriječiti glavnog urednika tjednika ili internetskog portala da objavi ispravak objavljene informacije u reduciranom sadržaju bez pežorativnih dodataka, jer time glavni urednik otklanja ili umanjuje eventualno nastalu štetu, što mu se ne smije uskratiti. S druge strane reduciranim ispravkom omogućuje se i tužitelju da se čuje njegova "verzija istine" koja do sada, opravdano ili ne, nije mogla doći do čitatelja, a pravni institut objave ispravka informacije je upravo ustanovljen u interesu onoga tko zahtjeva ispravak (drugo je pak pitanje što glavni urednik objavljuje u ispravku i je li to u skladu s onim što navodi onaj koji zahtjeva ispravak, te hoće li se to osporavati nakon toga u novom sudskom postupku). O tome da se može prihvatiti tužbeni zahtjev kojim je prihvaćeno objavljivanje samo dijela zatraženog ispravka objavljene informacije odlučivao je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-387/2006-2 od 9. svibnja 2006. kao i u odluci od Rev- 855/12-2 od 6. prosinca 2016.

14. Stoga je ovaj sud pobijanom presudom prihvatio žalbu tužitelja, te je preinačio pobijanu presudu temeljem čl. 373.a točka 2 ZPP-a jer je smatrao da je moguće utvrditi bitne činjenice i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu (saslušanjem svjedoka – autora i njegovog izvora informacija, te samog sadržaja objavljenog članka), a na temelju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak (da je istinita u cijelosti informacija koju je objavio tjednik Nacional i njegov internetski portal i da tužitelj nije pretrpio povredu poslovnog ugleda), s tim da ovaj sud utvrđuje i smatra da je tužitelju povrijeđeno njegovo pravo i interes (poslovni ugled i pravo na dobar glas) objavljenom informacijom čiji se ispravak zahtjeva, s tim da ne postoji nikakva druga okolnost zbog koje prema zakonu ne bi postojala obveza objave ispravka (čl. 48. stavak 3 ZM), a da istodobno tuženik nije dokazao točnost objavljenih činjenica čiji se ispravak zahtjeva (već samo da o tome ima informaciju) jer izvedeni dokazi još uvijek ne dokazuju da bi objavljene informacije, u bitnim dijelovima koji utječu na poslovni ugled tužitelja, bile istinite (ekocid i stjecanje enormne imovinske koristi uz činjenje velike materijalne štete), a već iz sadržaja objavljenog novinskog članka i sadržaja objavljenog na internetskom portalu, proizlazi osnovanost zahtjeva tužitelja za ispravak.

14.1 Iako je tužitelj, svoj tužbeni zahtjev postavio kao da se radi o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu iz čl. 188. stavak. 2 ZPP-a, u kome postoji glavni tužbeni zahtjev, te prvo i drugo eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi ovaj sud smatra da se ne radi o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, jer su svi eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi sadržani u glavnom tužbenom zahtjevu po načelu "obrnute piramide" na način da je svaki slijedeći kumulirani tužbeni zahtjev uži od prethodnog, a svi u većoj ili manjom mjeri sadrže nedopustive dijelove za ispravak, te kada se izdvoje ti neprihvatljivi sadržaji zatraženog ispravka, u preostalom dijelu svi tužbeni zahtjevi su identični. Stoga se faktički radi o jednom tužbenom zahtjevu, glavnom, o kojem je trebalo odlučiti, dok o ostalim tužbenim zahtjevima nije potrebno posebno odlučivati jer odlučujući o glavnom tužbenom zahtjevu faktički se odlučuje i o preostalim kvazi eventualno kumuliranim zahtjevima koji su sadržani u glavnom.

14.2 Ovaj sud smatra da tužitelj osnovano zahtjeva ispravak objavljene informacije u dijelu koji ne sadrži neprihvatljive kontaminirajuće dijelove navedene u točki 12.5 obrazloženja ove presude. Naime, tužitelj je dokazao da mu je povrijeđeno pravo ili interes (čl. 40. stavak. 1 ZM), kao što je to već prethodno obrazloženo. Istodobno ovaj sud smatra da ne postoje u odnosu na taj ispravak zakonski izuzeci iz čl. 42. stavak. 4 ZM koji bi dopuštali tuženiku da ne objavi takav reducirani ispravak. Također ovaj sud smatra da tuženik nije dokazao da bi informacije čije se ispravak zahtjeva bile istinite, pa da bi ga to ovlastilo da ne objavi ispravak, temeljem čl. 48. stavak. 2 ZM. Ono što je tuženik dokazao je da je o tim činjenicama autor teksta o predmetu pisanja dobio informaciju od izvora informacija, UB, kao i da je mogao smatrati da je opravdano da o tome informira javnost jer se radi o javnom interesu. Međutim, nesporana je činjenica, da tuženik do objave spornog teksta u medijima nije imao nikakav komentar ovlaštenog zakonskog zastupnika tužitelja (da li opravdano ili ne, za ovaj postupak nije ni bitno), a temeljni postulat novinarstva je „da se čuje i druga strana“ (slično kao i u sudskim postupcima). Pravni institut objave ispravka objavljene informacije je ustanovljen radi zaštite onoga koji je povrijeđen objavljenom informacijom, ali istodobno postoji i interes samog novinarstva i javnosti da dane informacije budu provjerene, objektivne i istinite, jer bi se u protivnom otvarao prostor za medijski reket. Stoga je u interesu obje parnične stranke da se čuje i istina tužitelja koji je do sada nije imao priliku iznijeti u predmetnim medijima, a istodobno je u interesu tuženika da zadovolji temeljno novinarsko načelu da se čuje i druga strana, a samim objavljivanjem ispravka utječe se i na eventualnu visinu eventualno nastale i eventualno osnovane štete, jer se samom objavom ispravka takva šteta smanjuje, ako je postojala. Stoga je racionalno ispravke koji zadovoljavaju zakonsku formu objaviti što prije jer to može dovesti do izbjegavanja daljnjih sudskih postupaka i umanjenja eventualne štete.

Prvostupanjski sud je nepravilno zaključio da je tuženik dokazao da je istinito ono što je napisao u spornom članku, jer za takvo što nije dovoljan iskaz autora i izvora autora, već i konkretni materijalni dokazi, čime je povrijedio čl. 354, stavak 1 u vezi sa člankom 8 ZPP-a. U prvostupanjskom spisu nema niti jednog vještačenja koja se spominju u spornom tekstu, nema materijalnog dokaza da je pokušan kontakt autora teksta i zakonskog zastupnika tužitelja, nema sudskog spisa osiguranja dokaza u kome je navodno provedeno vještačenje, niti jednog drugog vještačenja koja se spominju u spisu. Stoga ovaj sud smatra da tuženik nije dokazao u prvostupanjskom postupku da su navodi koji negativno terete i negativno konotiraju tužitelja, istiniti, pa da bi tuženik imao pravo odbiti objaviti ispravak objavljene informacije u reduciranom obliku koji je objektivno prihvatljiv, a koji ispravak zahtjeva sam tužitelj. Pežorativni izraz ("u kojoj mjeri je tvrdnja namjerno zla" – točka I.1.7 i I.2.7) je zamijenjena onim što se i tužbom zahtjeva ("da su netočne" informacije..), izrazom "da je tvrdnja netočna" kako bi preostali tekst rečenice mogao smisleno "funkcionirati" (bez pežorativnog izraza) čime se ostalo u granicama tužbenog zahtjeva, dok su u ostalim dijelovima pežorativni izrazi samo ispušteni.

15. Stoga je ovaj sud odlučio kao u točki I izreke ove presude temeljem čl. 40, čl. 41, čl. 42, čl. 46, čl. 48 ZM, čl. 366. stavak. 2 ZPP-a i čl. 373.a točka 2 ZPP-a .

16. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji sadrži pežorativne i neprihvatljive kvalifikacije u zatraženom ispravku informacije, a koji su navedeni u točki 12.5 obrazloženja ove presude sud je odbio u tom dijelu žalbu tužitelja kao neosnovanu temeljem čl. 42. stavak 4 alineja 6 ZM, te je u tom dijelu potvrdio pobijanu presudu te je odlučio kao u točki II izreke ove presude.

17. Sud je preinačio pobijanu odluku u odnosu na dosuđene parnične troškove, te je o troškovima parničnog postupka odlučio u svezi s čl. 154, stavak 5 ZPP-a smatrajući da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu glavnog tužbenog zahtjeva do kojega spora ne bi ni došlo da je tuženik objavio objektivno nesporni dio ispravka informacije, te je naložio tuženiku da tužitelju, isplati troškove parničnog postupka i to sve prema vrijednosti predmeta spora glavnog tužbenog zahtjeva od 1.327,36 eura (10.001,00 kn – fiksni tečaj konverzije 1 euro = 7,53450 kn) na ime odvjetničke nagrade za sastav tužbe u iznosu od 250,00 eura (100 bod x 2 eura + 25% PDV-a, tbr. 7, točka 1 važeće odvjetničke tarife NN 138/2023, u daljem tekstu OT), za zastupanje na 5 ročišta i to dana 16. siječnja, 13. studenog 2023. godine, 7.veljače, 2. prosinca 2024. godine i 12.veljače 2025. godine u iznosu od 1.250,00 eura ( 5 roč. x 100 bod x 2 eura + 25% PDV-a, tbr. 9, točka1 OT), pristup na ročište koje je odgođeno prije početka glavne rasprave16. rujna 2024. godine u iznosu od 62,50 eura ( 100 bod x 2 eura x 25% umanjena + 25% PDV-a, tbr. 9, točka 5 OT), sastava tri obrazložena podneska i to podnesaka od 27. prosinca 2022. godine, 13. siječnja i 2. kolovoza 2023. godine u iznosu od 750,00 eura ( 3 podn. x 100 bod x 2 eura + 25% PDV-a, tbr. 8, točka1 OT), kao i troškove sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 53,09 eura (2 x 26,54 eura), što ukupno iznosi 2.365,56 eura, te je naložio tuženiku da taj iznos isplati tužitelju u paricijskom roku od 15 dana. Stoga je odlučeno kao u točki I.3 izreke ove drugostupanjske odluke.

18. Sud je tužitelju dosudio trošak žalbe s obzirom da sa žalbom nije uspio u neznatnom dijelu i to prema vrijednosti predmeta spora glavnog tužbenog zahtjeva jer je prvostupanjska presuda pobijana u cijelosti, u iznosu od 312,50 eura ( 100 bod x 2 eura + 25% + 25% PDV-a, tbr. 10, točka1 OT), sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 53,09 eura, što ukupno iznosi 365,59 eura. Slijedom navedenog odlučeno je pod točkom III izreke ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 166. stavka 2 u vezi s čl. 154. stavka 5 ZPP-a.

19. Sud je zateznu kamatu na parnične troškove prvostupanjskog postupka odredio temeljem čl. 151. stavak 3 ZPP-a u vezi s čl. 29 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 s izmjenama, posljednja izmjena 155/2023) po zahtjevu tužitelja.

20. Paricijski rok od 15 dana u ovoj drugostupanjskoj odluci je određen na temelju čl. 328. stavak 2 ZPP-a.

21. S obzirom na čl. 10 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ( NN- Međunarodni ugovori broj: 18/97; u daljem tekstu Konvencije) koja se neposredno primjenjuje u pravnoj praksi Republike Hrvatske kao sastavni dio njenog unutarnjeg pravnog poretka, a koja odredba regulira "slobodu izražavanja", a na koju se u odgovoru na žalbu pozvao tuženik, ovaj sud smatra da je potrebno provesti u odnosu na to konvencijsko pravo takozvani test razmjernosti kako bi se procijenilo je li miješanje u slobodu izražavanja bilo neproporcionalno legitimnom cilju koji se htio postići. U tom testu razmjernosti sud treba odgovoriti na tri pitanja:

- je li miješanje utemeljeno na zakonu,

- je li miješnje utemeljeno na postizanje legitimnog cilja,

- je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu.

22. Je li miješanje utemeljeno na zakonu?

Ovaj sud smatra da je miješanje države putem sudbene vlasti u "slobodu izražavanja" utemeljeno na čl. 40, čl. 41, čl. 42, čl. 46, čl. 48 ZM, kojima je propisano pravo na ispravak objavljene informacije i procedura njegovog ostvarivanja koja je poštivana.

Primjena tih članaka je već obrazložena.

23. Je li miješnje utemeljeno na postizanju legitimnog cilja?

Ovaj sud smatra da jest, a legitimni cilj je objavljivanje ispravka netočne ili nepotpune informacije objavljene u tjedniku i internetskom portalu, kojom je informacijom bio povrijeđeno pravo ili pravni interes (poslovni ugled i dobar glas - čl.19 ZOO) tužitelja kao pravne osobe koji ima pravo iznijeti svoju činjeničnu poziciju.

24. Je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu?

Ovaj sud smatra da jest jer u konkretnoj situaciji tužitelj ima jedini mogući način da se očituje na iznesene optužbe u konkretnim medijima kroz objavljivanje ispravka u konkretnom mediju, čime će imati prvi put priliku kazati "svoju istinu" o navodima koji mu se spornim tekstom stavljaju na teret. To je ujedno i najblaži način koji u biti ne ugrožava deklamiranu slobodu izražavanja, već je unapređuje jer omogućuje da javnost čuje i drugu stranu objavljene priče što je temeljno načelo novinarstva i dovodi do odgovornog novinarstva. To će omogućiti daljnje rasvjetljavanja cijelog slučaja i eventualni nastavak medijske polemike što je u interesu medijskog nakladnika, ili pak završetak cijele priče nakon što se procijene, provjere i uvaže izneseni argumenti suprotstavljenih strana. Stoga tuženik kao glavni urednik nakladnika ima interes za objavljivanjem navedenog ispravka jer se time i u svakom slučaju umanjuje eventualno nastala šteta zbog eventualnog objavljivanje netočne informacije, jer to predstavlja savjesno ponašanje prema svom poslodavcu, a time se ni u čemu ne smanjuje sloboda izražavanja, dapače ona se izražava i pruža mogućnost daljnje medijske eksploatacije tog događaja ukoliko je to opravdano, a ujedno se poštuje novinarska etika (da se čuje i druga strana). Stoga objavljivanje ovog ispravka predstavlja takozvanu "win – win situaciju" za obje stranke.

25. Kako je odgovor na sva postavljena pitanja "da" to ovaj sud smatra nakon provedenog testa razmjernosti da nije povrijeđeno konvencijsko pravo – slobode izražavanja - ustanovljeno čl. 10 Konvencije, jer je za slobodu izražavanja važnije pravo tužitelja da se u javnosti čuje i njegovo mišljenje i stav što je također afirmiranje slobode izražavanja, a suzbijanje monopola na izražavanje, od obveze tuženika da objavi ispravak.

Dubrovnik, 20. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte