REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-741/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Jurčević, odvjetnica u Vinkovcima, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2616/2024-3 od 17. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Otoku poslovni broj P-323/2022-24 od 29. svibnja 2024., na sjednici održanoj 20. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2616/2024-3 od 17. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Otoku poslovni broj P- 323/2022-24 od 29. svibnja 2024.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naznačio devet pravnih pitanja:

„(i.) Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?

(ii.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?

(iii.) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?

(iv.) Je li sama činjenica da se o odredbi o naknadi za obradu kredita i o odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita nije pregovaralo dovoljna za zaključak da je takva ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna?

Odnosno

Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007) odluka suda kojom je odredba ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita i odredba o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja da se o ugovaranju iste nije posebno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?

(v.) Je li kreditor u obvezi detaljno navesti prirodu usluge koju, za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita, korisnik kredita plaća kreditoru sukladno poslovnoj politici kreditora?

(vi.) Je li odredba ugovora o kreditu, kojom se za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno poslovnoj politici kreditora, protivna ili sukladna odredbi čl. 1024. i čl. 354. st. 3. Zakona o obveznim odnosima?

Odnosno

Ima li kreditor pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava sukladno poslovnoj politici kreditora?

(vii.) Je li tuženiku (kreditoru), u postupku predmet kojeg spora je utvrđenje ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to odredbe o naknadi za prijevremenu konačnu otplatu kredita, onemogućeno raspravljanje u smislu čl. 354. st. 2. t. 6. Zakona o parničnom postupku kada je tijekom postupka odbijen s dokaznim prijedlogom financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost nastanka i visine štete koja nastaje tuženiku (kreditoru) prilikom prijevremene otplate kredita od strane potrošača, za koju je tuženik tvrdio da mu je nastala uslijed prijevremene otplate kredita?

(viii.) Protivi li se odredbi čl. 186. b st. 2. i 3. u vezi s čl. 325. a st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019) izvođenje dokaza vještačenjem radi utvrđenja visine novčanog zahtjeva tužitelja prije nego tužitelj odredi svoj zahtjev ako je tuženik po nalogu suda prethodno dostavio dokumentaciju potrebnu za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva?

(ix.) Protivi li se odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011,25/2013, 89/2014, 70/2019), određenje tužbenog zahtjeva u pogledu glavne stvari i sporednih traženja primjenom čl. 186. b. st. 4. Zakona oparničnom postupku (Narodne Novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019), nakon zaključenja prethodnog postupka?

Odnosno

Protivi li se Zakonu o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019) odluka suda kojom je prethodni postupak zaključen prije nego je tužbeni zahtjev dostatno određen u pogledu glavne stvari i sporednih traženja u smislu odredbe čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku?“.

3. Nadalje, predlagatelj još navodi da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), i to ustavno pravo na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, ustavno pravo na djelotvoran pravni lijek zajamčeno čl. 18. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, te ustavno pravo na pravično suđenje, odnosno pravo na pristup sudu zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, te pravo zajamčeno odredbom čl. 6. i 13.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02 i 1/06

- dalje: Konvencija).

4. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

5.1. Polazeći od odredbi čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da prva tri pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To iz razloga jer je riječ o pitanjima u odnosu na koja pobijana odluka ne odstupa od ranije ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koji bi trebalo preispitivati sudsku praksu.

5.2. Također, u odnosu na postavljena pravna pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije od četvrtog do šestog valja reći da ta pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer se radi o pitanjima u odnosu na koje navedena odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudi ovog suda poslovni broj Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022. i Rev-673/2023 od 13. veljače 2024. Osim toga, prema pravnom shvaćanju ovoga suda nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

5.3. U odnosu na sedmo i osmo pitanje proizlazi da se njima sugerira da su nižestupanjske odluke u pogledu odlučnih činjenica utemeljene na neosnovanom odbijanju dokaznog prijedloga tuženika koji je odbijen s dokaznim prijedlogom financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost nastanka i visine štete koja nastaje tuženiku (kreditoru) prilikom prijevremene otplate kredita od strane potrošača, za koju je tuženik tvrdio da mu je nastala uslijed prijevremene otplate kredita. Pored činjenice da iz dostavljenih nižestupanjskih odluka ne proizlazi da je tuženik u tijeku postupka predložio i dostavio dokaze za koje tvrdi da je predložio (sedmo pitanje) te da je po nalogu suda dostavio dokumentaciju potrebnu za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva (osmo pitanje), iz drugostupanjske odluke nije vidljivo da se o tim tuženikovim dispozicijama uopće odlučivalo i da je navedeno bilo predmetom razmatranja pred sudovima, jer u pobijanoj drugostupanjskoj presudi u odnosu na ta pitanja nije izraženo nikakvo pravno shvaćanje (riječ je o pitanjima koje nižestupanjski sudovi nisu razmatrali). Osim toga, u odnosu na sedmo postavljeno pravno pitanje valja navesti da ono ne može biti važno za odluku u sporu jer tuženik od tužiteljice nije naplatio naknadu štete, već ugovoreni iznos naknade temeljem ništetne ugovorne odredbe, a u postupku nije isticao prigovor radi prijeboja ili postavio protutužbeni zahtjev pa da bi se u postupku trebalo raspravljati je li tuženiku nastala šteta radi prijevremene otplate kredita. Stoga niti sedmo i osmo pitanje nemaju potrebno obilježje važnosti koje bi opravdavalo intervenciju ovog suda dopuštenjem revizije.

5.4. U odnosu na deveto pitanje koje se odnosi na primjenu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a, kao razlog važnosti navedena je odluka Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž- 281/2020 od 21. svibnja 2020., a u toj odluci je izneseno pravno shvaćanje koje se odnosi na iznošenje novih činjenica i novih dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka, odnosno na primjenu odredbe čl. 299. st. 2. ZPP-a, te za to pitanje nisu izneseni odgovarajući razlozi važnosti pitanja i zbog toga ni ono nije važno pitanje.

6. Slijedom navedenoga, u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješeno kao u točki I. izreke.

7. Prema ocjeni ovoga suda, tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije, s tim da povredu prava vezuje upravo uz pitanja primjene procesnog i materijalnog prava koja se ogledaju u prethodno naznačenim pravnim pitanjima u samom prijedlogu.

8. Stoga je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 20. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek