REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2993/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ponikve usluga d.o.o. Krk, Vršanska 14, OIB:92143159456, kojeg zastupa Petar Petrinić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Kožuharov odvjetnik u Krku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli- Pola broj Gž-1791/2024-3 od 24. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenice, Stalne službe u Krku broj Povrv-42/2024-6 od 7. listopada 2024., u sjednici održanoj 20. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1791/2024-3 od 24. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenice, Stalne službe u Krku broj Povrv-42/2024-6 od 7. listopada 2024., zbog razloga navedenih u odredbi čl. 385.a Zakona o parničnom postupku.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naveo da prijedlog podnosi zbog sljedećeg pravnog pitanja:
„U okolnostima kada davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada ispostavlja vlasniku nekretnine račune s obračunatom cijenom za izvršene javne usluge a vlasnik mu nije predavao otpad, prema odredbama Zakona o gospodarenju otpadom nije vlasniku pružao javnu uslugu, nema Evidenciju iz čl. 82. ZGO ni dokaz da je od vlasnika nekretnine ikad preuzeo neki otpad, nije vlasniku nekretnine osigurao ili ga zadužio za spremnike ni za jednu vrstu otpada, odbija zamolbe vlasnika nekretnine da sklope ugovor o korištenju javne usluge na način damu davatelj dostavi prijedlog Izjave sukladno obvezama iz čl. 74. ZGO kojim se strane u dvostranoobveznom ugovornom odnosu korištenja javne usluge usuglašavaju o bitnim sastojcima ugovora, Odluke o načinu korištenja javne usluge JLS te Općih uvjeta korištenja javne usluge a u kojoj Izjavi bi bilo navedeno koje spremnike bi vlasnik nekretnine kao budući korisnik javne usluge mogao početi koristiti za primopredaju otpada davatelju javne usluge, a umjesto prijedloga Izjave s podacima sukladnima zakonu davatelj usluge dostavlja vlasniku nekretnine prijedlog za ovjeru neistinitih podataka s prijedlogom samo jednog spremnika i to kante za miješani komunalni otpad ali ne i spremnika za odvajanje otpada kakao je propisano ZGO-om, s tim da ni taj jedan spremnik u naravi ne postoji a ne postoji ni namjera davatelja javne usluge da ga osigura vlasniku nekretnine jer ni sam davatelj ne krije da nije pružio javnu uslugu te tvrdi da se taj spremnik kojega je sam davatelj usluge predložio, iz tehničkih razloga ne može koristiti na adresi nekretnine, stoga dopisima upućuje vlasnika da otpad slobodno odlaže u bilo koji javni spremnik koji je postavila JLS u svrhu nenaplatnog odlaganja otpada za turiste, slučajne prolaznike i sve ostale pravne i fizičke osobe koje žele besplatno odložiti odvojeni otpad, dakle smatra li se da je u takvim okolnostima davatelj javne usluge opravdano obračunao cijenu za pruženu javnu uslugu tom vlasniku nekretnine, sukladno načelu „onečišćivač plaća“ te sukladno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je takav račun obračunat sukladno čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, čl. 69. Zakona o gospodarenju otpadom, čl. 9. Zakona o obveznim odnosima i čl. 14. Direktive 2008/98/EZ EU Parlamenta i Vijeća od 19.11.2008. o otpadu?“
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je osporio tuženikove navode i predložio prijedlog odbiti, a njemu dosuditi trošak sastava odgovora na taj prijedlog.
3. Polazeći od odredbe članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga što je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o postavljenom pravnom pitanju podudarno sa pravnim shvaćanjem ovoga suda zauzetom u odluci broj Rev-186/2022 od 19. ožujka 2024., koje glasi: „Vlasnik nekretnine, koji nekretninu ne koristi cijelu godinu nego samo povremeno, dakle kojem usluga nije pružena za razdoblje kada vlasnik nekretnine ne stvara otpad i ne koristi uslugu odvoza otpada za predmetnu nekretninu, dužan je i kroz to vrijeme platiti fiksnu cijenu odvoza komunalnog otpada, a glede varijabilnog dijela treba provesti odgovarajući test proporcionalnosti jer se tek nakon provođenja takve analize, može izvesti pouzdani zaključak o tome kakav učinak na načelo „onečišćivač plaća“ ima zaduživanje vlasnika kuće za odmor obvezom plaćanja tzv. varijabilnog dijela cijene u preostalom, znatnom dužem razdoblju godine kada ne boravi u toj kući i ne proizvodi otpad.“
4. Budući da u odnosu na postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a stavak 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b stavak 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. Budući da je tuženik prijedlog za dopuštenje podnio pozivajući se na odredbu čl. 385.a ZPP bilo je potrebno, osim ispitivanja postojanja zakonskih pretpostavki za dopuštenje revizije propisanih odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, također ispitati jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP.
6. U odnosu na tuženikove navode iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije kojima tuženik ističe da mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: EKLJP) te Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH) jer smatra da u ovom sporu sudovi nisu pravično i nepristrano ispitivali njegov slučaj treba istaknuti da se navodi tuženikovog prijedloga za dopuštenje revizije dijelom svode na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze, kao i na osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a takvi razlozi se ne mogu isticati u prijedlogu za dopuštenje revizije niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
6.1. Glede tuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
6.2. To tim više što je tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U donesenim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika, presude su detaljno obrazložene pa se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
7. Kako, imajući u vidu izneseno, tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje vijeće je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučilo kao u točki II. izreke ovog rješenja.
8. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna za vođenje parnice pa je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 20. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
