REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2878/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Srđan Vrdoljak, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koju zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1954/2024- 2 od 23. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P- 3766/2021-24 od 21. listopada 2024., u sjednici održanoj 20. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1954/2024-2 od 23. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-3766/2021-24 od 21. listopada 2024. pozivajući se na odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je postavila pravna pitanja:
„1. Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?
2. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?“.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Pravna pitanja koja je tuženica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer pravna shvaćanja drugostupanjskog suda ne odstupaju od ustaljene prakse ovoga suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022., broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. i drugim, a nije riječ o pravnim pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
4. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. U odnosu na navode predlagateljice iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da su joj pobijanom drugostupanjskom odlukom povrijeđena temeljna prava i to: pravo na jednakost svih pred zakonom, pravno na djelotvoran pravni lijek te pravo na pravično suđenje, zajamčena odredbama čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH), čl. 18. st. 1. Ustava RH i čl. 29. Ustava RH te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06,2/10 i 13/17 - dalje: EKLJP) vijeće je ocijenilo da predlagateljica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena navedena temeljna prava.
5.1. U odnosu na navode tuženice kojima obrazlaže povrede temeljnih prava treba navesti da u primjeni čl. 385.a st. 2. ZPP nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga prava, niti je ta zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna revizija) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnosti konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povreda temeljnih prava na koje ukazuje u prijedlogu za dopuštenje revizije, koje se tiču pogrešne primjene materijalnog prava.
5.2. Što se tiče navoda predlagateljice iznesenih u prijedlogu za dopuštenje revizije koji se odnose na navodnu povredu prava na djelotvorno pravno sredstvo, zajamčenog čl. 13. EKLJP, ovaj sud primjećuje da je tuženica na raspolaganju imala žalbu kojom se i koristila. Pritom činjenica da tuženica nije uspjela u sporu ne čini to pravno sredstvo nedjelotvornim.
5.3. Nadalje, u odnosu na navode tuženice valja istaći da odredba čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava na pravično suđenje ne može doći zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, osim ako je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, o čemu nije riječ u konkretnom slučaju jer su presude nižestupanjskih sudova detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.
5.4. Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženici je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće tuženičine navode. Presude nižestupanjskih sudova su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženica nije imala pravično suđenje.
6. Zbog navedenoga vijeće je ocijenilo da tuženica navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena temeljna prava pa je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 20. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
