Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž R-49/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Tanje Novak-Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sare Bračković, Josipa Dubravka Topića i Valentine Smolić - Ročak iz Zagreba, protiv tuženika Kliničke bolnice Dubrava (OIB: 32206148371), Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ravlić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-797/2023-25 od 24. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 20. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

I/ Prihvaća se žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-797/2023-25 od 24. siječnja 2025. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II/ O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos od 6.019,72 Eur sa zateznom kamatom na pojedinačno određene iznose, osim na iznos poreza na dohodak i prirezu poreza na dohodak, dok je toč. II. izreke naloženo tuženiku naknaditi mu trošak postupka od 1.515,45 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. Nepobijanom toč.III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka preko dosuđenog, a toč.IV. izreke i zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedenu presudu u odnosu na toč.I.-, toč. II.- i toč.IV. izreke pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) i kako navodi – "zbog pogrešne odluke o troškovima postupka", s prijedlogom ovom sudu da prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanim dijelovima preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tuženika odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz dosudu mu nagrade za sastav odgovora na žalbu po Tbr. 10/6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 200,00 Eur.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike bruto plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatke u periodu od 1. prosinca 2018. do 30. travnja 2023. po osnovi dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sate i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate, te na neobračunati dodatak za posebne uvjete rada u visini 28% na sve odrađene sate u periodu od 1. rujna 2019. do 31. listopada 2022. te posljedično tome po osnovi nepravilno obračunate naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u utuženom razdoblju.

6. Ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećim, iz dokaznog postupka proizašlim činjenicama:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju do listopada 2022. kod tuženika radio na radnom mjestu doktora medicine na specijalizaciji iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine, a od listopada 2022. na radnom mjestu specijalista anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine;

- da je provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. utvrđeno da za razdoblje od 1.prosinca 2018. do 30. travnja 2023. potraživanje tužitelja po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sate rada iznosi 336,77 Eur, da potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate rada iznosi 523,33 Eur, a pod pretpostavkom da tužitelju pripada dodatak za posebne uvjete rada u visini 28% na sve odrađene sate u radnom vremenu za razdoblje od 1. rujna 2019. do 31. listopada 2022. to da potraživanje s tog osnova iznosi ukupno 4.373,96 Eur, a manje obračunata naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad da iznosi 785,66 Eur, što sveukupno u zbroju iznosi 6.019,72 Eur te da parnične stranke na iznesena utvrđenja financijske vještakinje nisu imale primjedbe.

7. Primjenjujući odredbu čl. 47.stav.1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU/13 – "Narodne novine" br. 143/13) koja propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža i da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće, te primjenjujući čl. 57. i 59. KU/13 koji propisuju da na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti radniku pripada pravo na dodatak na plaću, kao i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi (istovjetno i čl.49. i čl.55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja - dalje: KU/18 – "Narodne novine" br. 29/18) kao i čl. 54. stav. 2. Temeljenog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU – "Narodne novine" broj 141/12) koji propisuje uvećanje osnovne plaće za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti, te Dodatak I Kolektivnom ugovoru (Dodatak I KU/13 – "Narodne novine" broj 96/15) koji je na snazi od 1. listopada 2015. koji propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine ostvaruju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, dok u nastavnom periodu od 1. ožujka 2018. primjenjuje odredbe čl. 49. i 55. KU/18 koji sadrži istovjetno normativno uređenje, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj ima pravo na isplatu navedenih dodataka i za vrijeme odrađeno u prekovremenom radu kao i po osnovu razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora koja je obračunata na bazi nižeg iznosa prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca (s osnova navedenih dodataka) pozivajući se istodobno i na istovjetno pravno stajalište koje je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske na 8. sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019. - da radnici imaju pravo na dodatke za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

7.1. U odnosu na utuženi dodatak za posebne uvjete rada u visini 28% na sve odrađene sate u periodu od 1. rujna 2019. do 31. listopada 2022. prvostupanjski sud polazi od Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (dalje: Uredba o nazivima radnih mjesta – "Narodne novine" broj br. 25/13, 72/13, 151/13, 9/14, 40/14, 51/14, 77/14, 83/14 - ispravak, 87/14, 120/14, 147/14, 151/14, 11/15, 32/15, 38/15, 60/15, 83/15, 112/15, 122/15, 10/17, 39/17, 40/17 - ispravak, 74/17, 122/17, 9/18., 57/18, 59/19, 79/19, 119/19., 50/20., 128/20., 141/20, 17/21, 26/21, 78/21, 138/21, 9/22, 31/22, 72/22, 82/22, 99/22 i 26/23) u kojoj je radno mjesto tužitelja (tada doktor medicine na specijalizaciji) određeno kao radno mjesto I. vrste pa zaključuje da se na njega primjenjuje dodatak od 28% obzirom da je u vrijeme specijalističkog usavršavanja iz anesteziologije radio u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani sukladno čl. 21. II Dodatka KU/18 - "Narodne novine" broj 92/19).

8. U žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi razlozima presude, u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni i proturječni, no protivno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. stav. 2. toč.11. ZPP- a jer izreka presude nije proturječna obrazloženju niti sadržaju provedenih dokaza, te sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka radi kojih se ne može ispitati njezina zakonitost. Prvostupanjski sud nije počinio niti ijednu od drugih bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. stav. 2. ZPP-a.

8.1. Nastavno tuženik u žalbi ponavlja tijekom postupka isticane prigovore i teze vezane uz pogrešnu primjenu odredbi KU smatrajući da se utuženi dodaci i uvećanja plaće obračunavaju samo na osnovnu plaću zbog čega da se ne mogu obračunavati i na sate ostvarene u prekovremenom radu jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. Radi navedenog osporava i dosuđeni iznos naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad. Osporava i tužitelju dosuđeni dodatak za posebne uvjete rada preko opsega od 19% ističući da iz njegovog ugovora o radu proizlazi da je za vrijeme utuženog razdoblja bio zaposlen na radnom mjestu doktor medicine na specijalizaciji iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine zbog čega da mu ne može pripadati dodatak od 28% koji je određen za specijaliste.

9. Ponajprije valja navesti da iako je prvostupanjski sud predmetno pravo tužitelja pogrešno prosuđivao pozivom na odredbe KU/13 i TKU/13 jer dospijeće utužene tražbine određuje primjenu odredbi KU/18, Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU/18 – "Narodne novine" broj 24/17, 128/17, 47/18, 123/19 i 66/20) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU/20 – "Narodne novine" broj 56/22, 127/22, 58/23 i 128/23) to je međutim od odlučnog značaja što je predmetna materija sadržajno istovjetno regulirana i odredbama mjerodavnog KU/18 – čl.45. KU/18 propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Razliku između osnovne plaće i dodataka na plaću istovjetno razrađuju i odredba čl.51.stav.1.KU/13 i odredba čl.49.stav.1. KU/18, a i da odredba čl.55. KU/18 propisuje - između ostalog - da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

9.1. Osnovanost zahtjeva tužitelja za isplatu dodataka za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi proizlazi iz odredbi KU/18 pa valja ponoviti da odredba čl. 45. KU/18 propisuje strukturu plaće na način da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću time da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća.

9.2. Prema odredbi čl. 55. KU/18 radnicima koji obavljaju poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću na način da im se uvećava osnovna plaća ovisno o radnom mjestu, dok prema čl. 58. KU/18 zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje imaju pravo na dodatak u iznosu od 8% od osnovne plaće.

9.3. Posljedično neisplaćenim navedenim dodacima postoji razlika u visini naknade plaće koja tužitelju pripada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora obzirom da se naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora obračunava na bazi prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca prema čl. 34. KU/18 a za vrijeme privremene nesposobnosti za rad sukladno odredbi čl.58. TKU/17 i čl.57 TKU/20.

9.4. Posebno valja naglasiti da KU/18 ne isključuje mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom, odnosno uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatkom, odnosno uvećanjem plaće s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi pa valja zaključiti da je očigledno zajednička volja ugovornih strana u samom kolektivnom pregovaranju bila da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati jer bi u protivnom stranke u tom KU izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije (kao što su npr. čl. 56. stav. 3. KU/18 odredile da se položajni dodatak ne može kumulirati s uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada).

10. Kao što je prvostupanjski sud pravilno zaključio, kriterij uvećanja plaće za prekovremeni rad, kriterij uvećanja plaće za posebne uvjete rada i kriterij uvećanja plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, međusobno se ne isključuju jer radnik i u redovnom radnom vremenu i u prekovremenom radu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi pa je očekivano da uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate provedene u prekovremenom radu.

10.1. Prethodno navedeno potvrđuje i odredba čl.94.Zakona o radu (dalje: ZR – "Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23) koja propisuje pravo radnika na povećanje plaće po četiri osnove koje se međusobno ne isključuju i to: za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. U situaciji kada bi pravo radnika na povećanje plaće za prekovremeni rad isključivalo pravo radnika na povećanje plaće po drugim osnovama, moglo bi se dogoditi da u određenim situacijama (kada je zbroj povećanja plaće po drugim osnovama veći od povećanja plaće za prekovremeni rad) radnik za ostvarene sate prekovremenog rada ostvari manju plaću (po satu) od plaće za rad u redovnom radnom vremenu. To bi bilo u direktnoj suprotnosti s intencijom zakonodavca iz navedenih zakonskih odredbi.

11. No osnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno odredio primjenu dodatka za posebne uvjete rada od 28% prema II Dodatku KU/18 jer tužitelj do listopada 2022. nije bio specijalist anesteziologije, već specijalizant – pa se na njega primjenjivao dodatak u opsegu od 19% koji mu je i isplaćivan.

11.1. Naime, odredbom čl.21. Dodatka II KU/18 izmijenjena je odredba čl. 55. KU/18 na način da je radnicima koji obavljaju poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada određen dodatak na plaću na način da se od 1. rujna 2019. zdravstvenim radnicima na radnom mjestu I.vrste uvećava osnovna plaća i to liječniku specijalistu 28% dok je takav dodatak za zdravstvenog radnika bez specijalizacije u bolnici određen u visini od 19% u kojem postotku je isti tužitelju i isplaćivan.

11.2. Iako je točno, da je cit. čl.21. Dodatka II KU/18 promijenjen popis zdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak zbog posebnih uvjeta rada (sada u visini od 28%) u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani (instrumentiranje i anesteziologija) i to na način da pored radnih mjesta II., III. i IV. vrste taj dodatak ostvaruju i radna mjesta I. vrste to se međutim takvim proširenjem nije mijenjao položaj liječnika bez specijalizacije u bolnici jer je isti ostao reguliran toč. 3. alinejom 2. za radna mjesta I. vrste. Navedenom promjenom omogućilo se onim zdravstvenim radnicima koji rade u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani (instrumentiranje i anesteziologija) a imaju visoku stručnu spremu (poput operacijske medicinske sestre instrumentarke/medicinskog tehničara instrumentara s visokom stručnom spremom ili medicinske sestre/tehničara na odjelu anesteziologije s visokom stručnom spremom) da za obavljanje poslova instrumentiranja i anesteziologije u intenzivnoj skrbi i operacijskog dvorani ostvare dodatak za posebne uvjete rada koji je dotad bio ugovoren samo za radna mjesta II., III. i IV. vrste, odnosno za ona s višom, srednjom i nižom stručnom spremom.

11.3. Prema pravnom shvaćanju ovog suda toč.3. alineju 2. čl.55. KU/2018 (izmijenjenog Dodatkom II. KU/18) za radna mjesta I. vrste treba tumačiti na način da svaki liječnik bez specijalizacije u bolnici ima pravo na dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada od 19% pa se ta odredba ima primijeniti na tužitelja koji je u utuženom razdoblju kod tuženika radio kao liječnik specijalizant. To stoga što je riječ o posebnoj odredbi kojom se uređuje visina dodatka za zdravstvene radnike I. vrste bez specijalizacije u bolnici (koja uključuje liječnike bez specijalizacije) koja derogira primjenu drugih, općih odredbi koje se odnose na druge zdravstvene radnike I. vrste (s visokom stručnom spremom).

12. Posebno valja navesti da je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da tužitelju pripada dodatak u visini od 28% jer je Uredbom o nazivima radnih mjesta njegovo radno mjesto (tada doktor medicine na specijalizaciji) određeno kao radno mjesto I. vrste.

12.1. Naime, citirana Uredba o nazivima radnih mjesta donesena je osnovom čl.6. (tada mjerodavnog) Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01 i 39/09) kojim su uređena načela za određivanje plaća službenika i namještenika u javnim službama (čl.1.) pri čemu je čl.3. navedenog Zakona određeno da se na pitanja plaća i drugih naknada na osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama koja nisu uređena tim Zakonom primjenjuju opći propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori. Prema čl.6. Zakona o plaćama u javnim službama propisana su radna mjesta ovisno o stručnoj spremi pa su radnim mjestima službenika i namještenika I. vrste određena ona za koja je opći uvjet visoka stručna sprema, radnim mjestima II. vrste ona za koja je opći uvjet viša stručna sprema, radnim mjestima III. vrste ona za koja je opći uvjet srednja stručna sprema, a radnim mjestima IV. vrste ona za koja je opći uvjet niža stručna sprema ili osnovna škola.

12.2. Imajući u vidu da je tužitelj u vrijeme stupanja na snagu Dodatka II KU/18 radio na radnom mjestu doktora medicine na specijalizaciji iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine to nije sporno da je takvo radno mjesto prema Uredbi o nazivima radnih mjesta – radno mjesto I.vrste zvanja. No navedena činjenica

– sama po sebi – ne određuje i njegovo pravo na dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada u visini od 28% prema izmijenjenoj odredbi čl.55. KU/18 iz razloga iznesenih u toč.11.2. ovog obrazloženja.

13. Prema odredbi čl.15.stav.1. KU/18 ugovorne strane osnivaju zajedničko povjerenstvo za tumačenje tog Ugovora, a prema nastavnoj odredbi čl.16.stav.6. KU/18 tumačenja povjerenstva obvezna su i dostavljaju se podnositelju upita te se objavljuju na mrežnim stranicama Ministarstva te imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu tog KU. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci broj Rev-281/2021 od 27. travnja 2021. sud je u primjeni KU vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje pa valja navesti da je Zaključkom broj 31. sa 8. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 7. studenog 2019. navedeno tijelo na upit da li specijalizant nuklearne medicine koji svakodnevno radi s otvorenim izvorima zračenja ima pravo na dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada od 25% odgovorilo da doktor medicine na specijalizaciji ima pravo na dodatak za posebne uvjete sukladno ugovoru o radu sa zdravstvenom ustanovom.

13.1. Iz sadržaja čl.16. tužiteljevog ugovora o radu od 3. ožujka 2017. proizlazi da dodatak na plaću za radno mjesto djelatnik bez specijalizacije iznosi 16% (prema tada važećem čl.57 KU/13) a koji je od 1.9.2019. stupanjem na snagu Dodatka II KU/18 povećan na 19%.

14. Obzirom na izneseno, pogrešno je stajalište prvostupanjskog suda da tužitelju pripada dodatak na plaću za posebne uvjete rada preko po tuženiku isplaćivanog od 19%, no kako je zbog toga i činjenično stanje pogrešno utvrđeno obzirom da je dosuđena razlika do 28% ušla u osnovicu za tužitelju dosuđeni iznos razlike naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje, to je unatoč pravilnom materijalno-pravnom stajalištu prvostupanjskog suda da tužitelju utuženi dodaci pripadaju i na prekovremene sate, potrebno dopuniti provedeno financijsko vještačenje u navedenom pravcu.

15. Slijedom toga valjalo je prihvaćanjem žalbe tuženika ukinuti pobijanu presudu u cijelosti pozivom na odredbu čl.370. ZPP-a i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u kojem će dopuniti provedeno financijsko vještačenje na način da vještak izračun utužene tražbine tužitelja obavi bez uvažavanja dodatka u visini od 28%, imajući u vidu da je tužitelju isti isplaćivan u visini od 19% (nakon 1.9.2019. po primjeni Dodatka II KU/18), a prije toga u visini od 16% (propisanoj osnovnim KU/18). No svakako da mu takav dodatak pripada i za vrijeme prekovremenog rada.

16. Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud će odlučiti i o svim troškovima postupka, uključivo i troškovima predmetnog žalbenog postupka (čl.166.stav.3. ZPP).

U Varaždinu 20. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec