Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž R-131/2025-3
U I M E R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SD iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Antoniu Volareviću odvjetniku iz Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara br. 41., OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćnicima iz OD Mihočević & Bajs odvjetnicima iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 16989/2021 od 25. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja SD, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 16989/2021 od 25. ožujka 2025.
II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke odbijeni su tužbeni zahtjevi tužitelja kojim je tražio: 1) da se utvrdi da je Odluka o raskidu ugovora o pravima i obvezama člana uprave i otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 6. srpnja 2021. nedopuštena i da temeljem te Odluke tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika, 2) da se naloži tuženiku da vrati tužitelja na posao odnosno odgovarajuće radno mjesto u skladu s stručnom spremom i sposobnostima tužitelja u roku od 15 dana, 3) da se naloži tuženiku da naknadi parnični trošak.
Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 eur u roku od 15 dana.
2.Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/191991, 91/92, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u nastavku teksta ZPP-a).
3.Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio osnovanost žalbenih navoda tužitelja, te zatražio naknadu troškova odgovora na žalbu.
4.Žalba tužitelja nije osnovana.
5.Ocjenjujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi u prvostupanjskom postupku bila počinjena neka od povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.
6.Nisu osnovani navodi tužitelja kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava.
7.Naime iz stanja u spisu u bitnome proizlazi:
-da je tužitelj Odlukom Skupštine tuženika od 8. kolovoza 2016. imenovan članom Uprave tuženika na razdoblje od 4 godine, počam od 8. kolovoza 2016.; da je temeljem toga sa tuženikom sklopio Ugovor o pravima i obvezama članova Uprave i Ugovor o radu, da je čl. 14. tog Ugovora propisano da raskidom Ugovora o pravima i obvezama člana Uprave ne prestaje automatski i Ugovor o radu,
-da su iste ugovorne strane 8. kolovoza 2020. sklopile novi Ugovor o pravima i obvezama članova Uprave i Ugovor o radu, na daljnje razdoblje od 4 godine, koji je Ugovor opozvan Odlukom Skupštine tuženika od 14. lipnja 2021.,
-da je tuženik 6. srpnja 2021. donio Odluku o raskidu Ugovora o pravima i obvezama članova Uprave i Ugovor o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu, za radno mjesto Koordinator poslova 2 u podružnici Upravljanje projektima, s time da ako radnik u roku od 15 dana od dana primitka Odluke i ponude ugovora isti ne prihvati, da mu prestaje radni odnos kod poslodavca protekom otkaznog roka od mjesec dana,
-da iz obrazloženja navedene Odluke proizlazi pored ostalog i to da je tužitelj ranije spomenutom Odlukom tuženika opozvan kao član Uprave društva, te kako se u dodijeljenom roku nije očitovao o ponudi tuženika za obavljanje poslova na radnom mjestu Koordinator poslova 2, pa dakle nije prihvatio tu ponudu tuženika, a zbog opoziva s navedene funkcije ne postoji mogućnost obavljanja poslova člana Uprave tuženika, da je odlučeno kao u izreci pobijane Odluke,
-da je tužitelj 20. srpnja 2021. protiv pobijane Odluke uložio Zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio, te da je nakon toga pravovremeno zatražio zaštitu svojih prava podnošenjem ove tužbe,
-da je iz Podataka o popunjenosti svih radnih mjesta s koeficijentom složenosti poslova počam od 3,20 pa nadalje, za koji je uvjet VSS na 7. srpnja 2021., razvidno je da je u Podružnici Upravljanje projektima za radno mjesto koordinator poslova 2 s koeficijentom 3,60 bilo predviđeno 5 izvršitelja, te da su tada u toj podružnici radila 4 izvršitelja,
-da je iz iskaza svjedoka JD, ID i ŠD, razvidno pored ostalog da u vrijeme kad je tužitelju bilo ponuđeno radno mjesto Koordinator poslova 2 u Podružnici Upravljanje projektima, da je postojala informacija da će ta Podružnica ukinuti što se i desilo 24. rujna 2021.
8.1.Polazeći od ovakvih utvrđenja, kao i sadržaja ostale dokumentacije koja prileži spisu, sud prvog stupnja ponajprije zaključuje da Ugovor o pravima i obvezama člana Uprave i Ugovor o radu od 8. kolovoza 2020., po svom sadržaju predstavlja ugovor u praksi nazvan menadžerski ugovor, s elementima radnopravnog odnosa, slijedom čega da ugovorni odnos između člana uprave i društva nije radni odnos, već specifični ugovorno-statusni (mandatni) odnos koji ne regulira Zakon o radu. Isto tako nije isključeno da član uprave nekog dioničkog društva bude u radnom odnosu s tim društvom u pogledu nekog drugog posla. U svezi toga uvažava čl. 4. st.3. i 4., čl. 8. st.4. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/2014 i dr., dalje: ZR-a/14). Osim toga, rukovodeći se ranijim utvrđenjima, posebice činjenicom da tužitelj nije prihvatio ponuđeni ugovor tuženika za drugo radno mjesto, a za koje je tužitelj ima sve propisane uvjete, stajalište je prvostupanjskog suda da je u takvim okolnostima, tuženik osnovano tužitelju sukladno čl. 123. ZR-a/14 otkazao ugovor o radu jer nije prihvatio ponuđeno radno mjesto. Ujedno smatra da u ovoj situaciji nije tuženik bio u obvezi niti tužitelja rasporediti na radno mjesto u skladu sa stručnom spremom i sposobnostima tužitelja jer isto ne proizlazi iz sklopljenog Ugovora.
8.2.Isto tako, sud prvog stupnja ocijenio je neosnovanim tvrdnje tužitelja kojima je istakao da je Odlukom o opozivu članova uprave Društva koju je donijela skupština tuženika automatski raskinut Ugovor o pravima i obvezama člana uprave pa da su stoga naknadno poduzete radnje i donesene odluka koje se tiču radnopravnog statusa tužitelja protupravne.
U svezi toga, sud prvog stupnja je ukazao na čl.13.2. Ugovora o pravima i obvezama člana Uprave i ugovora o radu od 8. kolovoza 2020. kojim je određeno da se isti raskida ako odlukom nadležnog tijela Društva član Uprave bude opozvan s funkcije pa stoga činjenica je li Ugovor o pravima i obvezama člana Uprave raskinut samim opozivom tužitelja ili ga je trebalo raskinuti nema nikakve veze s radnopravnim statusom tužitelja i njegovim Ugovorom o radu, kako to ispravno ističe tuženik.
8.3.Prema prosudbi prvostupanjskog suda, u konkretnom slučaju nije od utjecaja činjenica da prema iskazima saslušanih svjedoka proizlazi da radno mjesto koje je tužitelju bilo ponuđeno je već tada bilo popunjeno, kao i to da je postojala informacija već tada da će se ta Podružnica ukinuti. To iz razloga jer da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelju ponuđeno sklapanje ugovora o radu za radno mjesto koje odgovara njegovom obrazovanju, radnom iskustvu i struci koju ima, a na koju ponudu se tužitelj nije očitovao pa se smatra da je ponudu odbio.
Slijedom prednje izloženog, a pozivom na čl. 115. st.1. t.1. ZR-a sud drži da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za otkaz ugovora o radu.
8.4.Sud nije prihvatio ni prigovor tužitelja da tuženik nije proveo postupak savjetovanja prije donošenja osporene odluke, pri čemu se pozvao na čl. 141. i 153. ZR-a, kao i pravna shvaćanja zauzeta u odlukama Vrhovnog suda RH poslovni broj: Rev 1091/2022 od 7. studenog 2023. i Rev 1162/2022 od 9. siječnja 2024. Također nije prihvatio kao utemeljene tvrdnje tužitelja ni u dijelu u kojem je pobijao predmetnu Odluku jer da je ista donijeta od neovlaštene osobe, pri čemu je sud prvog stupnja uvažio činjenicu da je sam tužitelj bio član Uprave tuženika, a imao je sklopljen Ugovor o pravima i obvezama člana Uprave i ugovor o radu s predsjednikom Nadzornog odbora, koji zastupa društvo prema članovima uprave, sukladno čl. 268. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj. 111/1993 i dr.). U svezi sa time sud ističe i to da i da je Odluku potpisala osoba koja nije bila ovlaštena za tuženikovo zastupanje niti po zakonu niti na temelju punomoći, ona proizvodi pravne učinke jer ju je tuženik nesumnjivo odobrio kao svoju već i podnošenjem odgovora na tužbu u ovoj parnici kojim se protivi tužbenom zahtjevu, pozivajući se na stajališta izražena u odlukama Vrhovni sud RH poslovni broj Revr 2283/2015 od 20. prosioca 2018. i Revr 773/2018 od 10. travnja 2019.
8.5.Neutemeljenim smatra prvostupanjski sud i tvrdnje tužitelja u dijelu u kojem je osporio tijek otkaznog roka, te je u svezi s time ukazao na čl. 16. Ugovora o pravima i obvezama člana Uprave i ugovora o radu ugovorili otkazni rok u trajanju od mjesec dana. Podredno je sud naveo da čak i u slučaju da je u osporenoj Odluci pogrešno navedeno računanje otkaznog roka, a prema stavu ovog suda nije, isto nema za posljedicu nedopuštenost otkaza već ugovor o radu prestaje istekom zakonom propisanog roka.
Neosnovanim drži sud i tvrdnje tužitelja o nedopuštenosti pobijane odluke jer da istom tužitelju nije predviđeno pravo na otpremninu, budući da po ocjeni suda predmetni Ugovor je sklopljen isključivo za obavljanje poslova člana Uprave i tužitelj nije sklopio ugovor o radu za neko drugo radno mjesto po kojem bi imao pravo na otpremninu.
Konačno, na nedopuštenost sporne Odluke prema stavu suda, nije od utjecaja činjenica da ista nije sadržavala uputu o pravnom lijeku, obzirom na to da je tužitelj neovisno o tom nedostatku imao pravo zahtijevati zaštitu svojih prava kod poslodavca odnosno kod nadležnog suda, a što je i učinio.
9.1.Odlučujući o osnovanosti žalbenih navoda tužitelja, ovaj je sud imao u vidu da odluka za koju tužitelj traži da se utvrdi nedopuštenom se po stavu ovog suda sastoji od 2 dijela:
a) Odluke o raskidu ugovora o pravima i obvezama člana uprave, b) otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora.
9.2.U odnosu na nedopuštenost dijela ove Odluke kojom se raskida ugovor o pravima i obvezama člana uprave, konkretno tužitelja, valja reći da sukladno rezultatima postupka, napose u kontekstu toga da je istoj prethodio opoziv tužitelja kao člana Uprave tuženika, od strane Skupštine tuženika, za zaključiti je da je pravilna odluka tuženika u tom dijelu, shodno čemu i ovaj sud prihvaća opširno tumačenje i stajalište prvostupanjskog suda izraženo u točkama 22., 23., 24., 25. i 26.obrazloženja pobijane presude.
10.1.U odnosu na dio odluke kojom se tužitelju otkazuje ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, vodeći računa o prednje iznesenom, pravno irelevantnim za pravilnost tog dijela iste drži ovaj sud žalbene tvrdnje tužitelja u dijelu u kojem ustraje i dalje na svojim razlozima zbog kojih nije prihvatio ponudu tuženika (da su u vrijeme kada je donesena pobijana odluka, na radnom mjestu Koordinator poslova 2 u Podružnici Upravljanje projektima bilo zaposleno 4 izvršitelja, te da je već tada bilo poznato da će se ta Podružnica ukinuti), što je po ocijeni tužitelja predstavlja grubu zlouporabu prava na njegovu štetu.
10.2.Naime, protivno stajalištu tužitelja, uvjerenje je ovog suda da u konkretnim okolnostima, apostrofirajući ponajprije činjenicu da je odbio ponudu tužitelja za sklapanje izmijenjenog ugovora o radu, ne postoje procesne mogućnosti raspravljanja o dopuštenosti sporne Odluke tuženika, obzirom na čl. 123. st.1. i 2. ZR-a/14. Prema čl. 123. st.1. ZR-a/14 odredbe ovog Zakona koje se odnose na otkaz primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, a prema st. 2. istog članka, ako su slučaju iz st.1. ovo članka, radnik prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza ugovora.
Obzirom na prednje, nameće se prema stajalištu ovog suda zaključak, da radnik može pobijati odluku o otkazu ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima samo u situaciji kada prihvati ponudu poslodavca i sklopi takav ugovor, a da u protivnom ne postoje procesne mogućnosti raspravljanja o dopuštenosti navedene odluke. Nastavno prethodno rečenom, prosudba je ovog suda da se ni u žalbenoj fazi postupka ne može ulaziti u analizu ranije navedenih žalbenih navoda tužitelja kojima pobija činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.
10.3.Zbog istih razloga, prema stajalištu ovog suda irelevantnim za ishod ovog spora, smatra ovaj sud i žalbene tvrdnje tužitelja u dijelu u kojem ustraje na tome da je odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena i zbog toga jer je donesena od strane neovlaštene osobe.
Podredno se upućuje tužitelja na dio obrazloženja pobijane presude u točki 35., a koje razloge ovaj sud u cijelosti prihvaća kao pravilne.
11.Budući da je iz dosadašnjih utvrđenja razvidno da se ovdje ne radi o situaciji iz citiranih odredaba ZR-a/14, to se po uvjerenju ovog suda se ovdje može raspravljati samo o ispunjenosti općih uvjeta za otkaz ugovora o radu.
Kako iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da su prilikom donošenja sporne Odluke tuženika, počinjene neke druge nepravilnosti (odluka donesena u pismenoj formi, obrazložena), da nisu na strani tuženika kao poslodavci postojali propusti ni glede savjetovanja, o čemu se detaljno očitovao i prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude, to ovaj sud smatra da ni tom pogledu nema razloga za nedopuštenost Odluke tuženika od 6. srpnja 2021.
12.U kontekstu do sada iznesenih razloga temeljem kojih u konačnici drži ovaj sud pravilnom odluku suda prvog stupnja, nije u pravu tužitelj ni kada pobija odluku o trošku sadržanu u točki II. izreke presude.
13.Slijedom rečenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja, te potvrditi prvostupanjsku presudu primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.
14.Tuženiku nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu jer je primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a odlučeno da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, pa je stoga odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Rijeci, 20. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća
Filka Pejković
