Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-129/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Svjetlane Pražić i Kristine Vukelić Aničić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NJ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nemanji Nožinić odvjetniku iz Nove Gradiške, protiv tuženika ĐJ, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz OD Igor Golovorški i dr., odvjetnicima iz Nove Gradiške, radi isplate, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pr 106/2018 od 23. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika ĐJ, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pr 106/2018 od 23. travnja 2025. u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos glavnice u visini od 6.622,87 eur, te tijek zakonskih zateznih kamata na glavnicu u visini od 4.207,31 eur za razdoblje od 9. svibnja 2018. do isplate, a na glavnicu u visini od 2.415,56 eur počam od 24. prosinca 2024. pa nadalje do isplate, kao i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke.

II.Djelomično se uvažava žalba tuženika, preinačuje se citirana prvostupanjska presuda u točki I. izreke u preostalom dosuđujućem dijelu, te se odbija tužitelj NJ sa dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđenu glavnicu u visini od 2.415,56 eur za razdoblje od 9. svibnja 2018. do 24. prosinca 2024. kao neosnovan.

III.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 6.622,87 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te mu je točkom II. izreke naloženo da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.017,58 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2.Prvostupanjsku presudu pobija tuženik iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u nastavku teksta ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tuženika je osnovana u manjem dijelu.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

6.Nisu osnovani navodi tuženika kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući je sud utvrdio sve činjenice, dok su djelomično osnovani navodi kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, što će se nastavno pojasniti.

7.1.Naime, donoseći pobijanu odluku prvostupanjski sud, sukladno rezultatima dokaznog postupka, te pozivajući se na čl. 111. st.1. Zakon o radu („Narodne novine“ broj 93/2014 i dr., dalje: ZR-a), te čl. 1045. st. 3. i 4., 1063., 1064. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO-a), utvrđuje da je 26. veljače 2018. tužitelj pretrpio ozljedu za vrijeme radnog odnosa, nespornim da je vlasnik kružne pile na kojoj se tužitelj ozlijedio tuženik, da sporna pila predstavlja opasnu stvar, sukladno čemu se za štetu nastale od iste odgovara po načelu objektivne odgovornosti, te shodno tome zaključuje da je u konkretnom slučaju nedvojbena odgovornost tuženika za nastalu štetu iz predmetnog štetnog događaja, koju ujedno da je u obvezi naknaditi tužitelju.

Osim toga, sud uvažava i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/2014 i dr., dalje: ZZR-a), te u svezi sa tim shvaćanje Vrhovnog suda RH izraženo u odluci poslovni broj Revr 794/2016, pa posljedično tome sud zaključuje da kad se radi o naknadi štete koju radnik pretrpi na radu ili u svezi s radom, da se moraju primijeniti opće odredbe o oslobađanju od odgovornosti iz čl. 1067. ZOO-a.

7.2.Nastavno prednjem, stajalište je suda prvog stupnja da u konkretnoj pravnoj situaciji, tuženik nije dokazao postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti u smislu čl. 1067. st.1.-3. ZOO-a, ali isto tako ni postojanje pretpostavki iz čl. 25. st.2. ZZR-a, budući da iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da tuženik odnosno poslodavac nije mogao utjecati na posljedice.

Ovo iz razloga jer da iako je u postupku bilo utvrđeno da je tužitelj kao radnik bio osposobljen za rad na siguran način, da je ipak utvrđeno da upute za rad na stroju na kojem je tužitelj radio nisu bile istaknute na hrvatskom jeziku na vidljivom mjestu, te da ni poslodavac, ni osoba zadužena za provođenje mjera zaštite na radu nisu upozoravali tužitelja na način rada, što da je obveza poslodavca. U svezi s tim, sud se poziva na iskaz tužitelja iz kojeg je pored ostalog razvidno da ga nikad nitko nije upozorio ni opomenuo da ne radi posao u skladu s pravilima struke, kao i na iskaz svjedoka ĆJ koje je između ostalog naveo da su svi radnici koristili sporni stroj na način kao što je to činio tužitelj – da se stavi fosna, jednom rukom da se drži ručka, pomoću koje se izvlači pila, a drugom rukom da se drži štitnik, te kada se obavi rezanje ručkom da se pila vraća nazad u kučište u početni položaj.

7.3.Shodno tome, uz uvažanje iskaza tužitelja, te provedenog inspekcijskog nadzora i provedenih vještačenja, po vještacima zaštite na radu, prvostupanjski sud nije utvrdio da je u postupanju tužitelja prilikom obavljanja radnih zadataka, pa time ni prilikom samog štetnog događaja u smislu ranije spomenutog čl. 25. ZZR-a bilo namjere ili krajnje nepažnje zbog koje bi poslodavac mogao biti oslobođen odštetne odgovornosti. Isto tako, sud prvog stupnja utvrđuje da je iz raspoložive dokumentacije razvidno da je tužitelj bio osposobljen za poslove obrade drveta, te za rad na siguran način na tim poslovima kao poslovima s posebnim uvjetima rada, sukladno odredbama ZZR-a.

Slijedom takvih utvrđuje, sud zaključuje da je tužitelj u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom ozljedom, ostvario pravo na naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje.

7.4.U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, iz kojeg proizlazi da je tužitelj uslijed zadobivene ozljede trpio tjelesne bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana, te slabog intenziteta u trajanju od 75 dana; sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana, te slabog intenziteta između 30 i 45 dana; da je kod tužitelja zaostalo umanjenje životnog aktiviteta u omjeru od 4%; da je zaostala i trajna naruženost srednjeg stupnja. Temeljem navedenog, te cijeneći Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH, sud prvog stupnja utvrdio je da bi pravična novčana naknada za pretrpljene tjelesne bolove iznosila 1.923,15 eur, za pretrpljeni strah 1.212,42 eur, za umanjenje životnog aktiviteta 746,57 eur, za naruženje 2.189,93 eur.

Budući da je po nalazu vještaka tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna 3 sata dnevno kroz prvih 15 dana, pa još po 2 sata dnevno daljnjih 30 dana, to je na ime imovinske štete tužitelju dosudio iznos od 132,72 eur, dok je za preostali zatraženi iznos po tom osnovu u visini od 285,36 eur ocijenio neosnovanim.

O pravu tužitelja na zatezne kamate na dosuđenu glavnicu, prvostupanjski je sud odlučio primjenom čl. 1103. i 1086. u svezi čl. 29. ZOO-a, dok je o troškovima postupka odlučio primjenom čl. 154. st.1. ZPP-a.

8.Ponajprije valja reći da nisu pravno utemeljeni žalbeni navodi tuženika u dijelu u kojem pobija utvrđenja suda prvog stupnja na okolnost postojanja njegove odštetne odgovornosti, smatrajući da razlozi temeljem kojih je sud tu odgovornost utvrdio (1. jer na stroju nisu postojale upute na hrvatskom, 2. da tuženik nije tužitelja spriječio da radi na nedozvoljen način) su pogrešni.

Naime, polazeći od nesporne činjenice da se štetni događaj desio prilikom rada tužitelja s povlačnom kružnom pilom, koja i po ocjeni ovog suda predstavlja opasnu stvar, kako je to ispravno ocijenio prvostupanjski sud, tada neupitnim smatra ovaj sud da pri odlučivanju o odštetnoj odgovornosti tuženika za nastalu štetu, dolaze u primjenu ne samo ranije spomenute odredbe ZR-a i ZZR-a, već isto tako i spomenute odredbe ZOO-a.

Drugim riječima i ovaj sud drži da u konkretnim okolnostima tuženik kao vlasnik predmetne pile odgovara po principu objektivne odgovornosti, te da je isti u obvezi dokazati eventualno postojanje pretpostavki osnovom kojih se može u cijelosti ili djelomično osloboditi od odgovornosti.

9.1.Nastavno prednjem, neodlučnim drži ovaj sud pozivanje tuženika na ranije spomenute razloge, te dio iskaza tužitelja vezano za upute za rad, kao i utvrđenja vještaka Roberta Ostrun, u dijelu u kojem je naveo da je tuženik kao poslodavac učinio sve potrebno u organizaciji rada i provođenju zaštite na radu, iskaz inspektora rada IJ koji je između ostalog naveo da je tužitelj rekao da je stručno osposobljen za rad na siguran način.

Ovo stoga, što time upire tuženik na postojanje suodgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja, iako za to ni po uvjerenju ovog suda nema valjanog zakonskog uporišta.

9.2.No, vezano za prednje, valja reći da iako je tužitelj u iskazu doista naveo pored ostalog da su postojale upute za rad, da nije izrijekom naveo da su iste bile na hrvatskom. Točno je također i to da je vještak Robert Ostrun, naveo pored ostalog, da je tuženik kao poslodavac učinio sve potrebno u organizaciji rada i provođenju zaštite na radu, te da je inspektor rada IJ između ostalog naveo da je tužitelj rekao da je stručno osposobljen za rad na siguran način.

9.3.Međutim, pri tome tuženik zanemaruje neka druga utvrđenja koja proizlaze iz stanja u spisu.

Naime, iz provedenog dokaznog postupka, točnije iskaza vještaka zaštite na radu Mirka Miršića, proizlazi pored ostalog da je predmetna pila stroj s povećanom opasnosti rada, da kao takva mora imati sve sigurnosne elemente, odnosno u ovom slučaju predviđenu polugu za koju radnik prilikom obavljanja radne operacije isključivo mora povlačiti povlačnu kružnu pilu s tom polugom, da je ta poluga uglavnom predviđena s desne strane što da znači da se radnik uvijek mora nalaziti s desne strane pile, kao i predmet obrade, što obvezuje radnika da s desnom rukom potiskuje ili dogura dasku do položaja gdje je treba odrezati ili okrajčiti, a lijevom rukom povlačiti kružnu pilu za predviđenu polugu, te da su sve druge radnje strogo zabranjene. Ovaj je sud vodio računa o tome da su u tijeku postupka provedena dva vještačenja s vještacima zaštite na radu, odnosno da je drugo vještačenje proveo ranije spomenuti Robert Ostrun. No, ono što je ovdje važno naglasiti je to da iz nalaza i mišljenja drugog vještaka nije razvidno da je isti na bilo koji način doveo u dvojbu prednje navedeni dio iskaza vještaka Mirka Mršića, na okolnost rukovanja spornom pilom, niti je taj dio iskaza vještaka tuženik doveo u sumnju.

Kada se to sagleda u kontekstu iskaza tužitelja, koji je rukovao pilom na način kako je to opisao vještak Mirko Mršić, tada se nedvojbeno dolazi do zaključka da u konkretnim okolnostima od strane tužitelja ipak nije bilo nikakvih propusta odnosno nepažnje, pa posljedično tome ni njegova doprinosa nastanku štetnog događaja.

10.1.Rukovodeći se prethodno iznesenim, nije u pravu tuženik ni kada osporava primjenu propisa obveznog prava u konkretnoj pravnoj stvari, pozivajući se na odluku Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 794/2016.

Naime, uvjerenje je ovog suda, da je obzirom na konkretne okolnosti nastanka štetnog događaja, sud prvog stupnja pravilno postupio kada se odlučujući o postojanju odštetne odgovornosti tuženika kao poslodavca tužitelja, pozvao ne samo na odredbe ZR-a i ZZR-a, nego isto tako i ranije navedene odredbe ZOO-a.

10.2.To iz razloga jer po ocjeni ovog suda, na primjenu propisa obveznog prava u ovakvim situacijama upućuju i čl. 25. st.1. ZZR-a, koji propisuje objektivnu odgovornost poslodavca za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, te čl. 111. st.1. ZR-a, koji propisuje primjenu propisa obveznog prava za naknadu štete koju radnik pretrpi na radu ili u vezi s radom.

Slijedom toga, a uvažavajući sadržaj čl. 1064. i 1067. st.1. ZOO-a, koji propisuju odgovornost vlasnika opasne stvari za štetu nastale od opasne stvari, te pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti za štetu nastalu od opasne stvari, neupitnim smatra ovaj sud pogrešnim ranije izneseno stajalište tuženika glede pravilnosti primjene mjerodavnog materijalnog prava.

U prilog pravilnosti prethodno navedenog stajališta, upućuje se na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 948/2919 od 13. veljače 2024.

11.1.No, osnovano tuženik upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava glede tijeka zakonskih zateznih kamata u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva. Iz stanja u spisu proizlazi pored ostalog da je tužitelj prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu naknade štete u iznosu od 4.207,31 eur, a nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 23. prosinca 2024. povećao prvotno postavljeni zahtjev na način da je zatražio naknadu štete u ukupnom iznosu od 6.622,87 eur sa zakonskim zateznim kamatama počam od podnošenja tužbe – 9. svibnja 2018., te je tako i dosuđeno točkom I. izreke pobijane presude.

11.2.Protivno shvaćanju suda prvog stupnja, stajalište je i ovog suda, da tužitelju zakonske zatezne kamate od podnošenja tužbe pa do isplate pripadaju samo na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, dakle na iznos od 4.207,31 eur, dok da na preostali dio dosuđene naknade štete, zatražene podneskom od 23. prosinca 2024. u iznosu od 2.415,56 eur, tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu tek od podnošenja tog zahtjeva, dakle 24. prosinca 2024. pa nadalje do isplate. Ovo stoga, što tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

U prilog ovom stavu, upućuje se na pravna shvaćanja iznesena u odlukama Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 1133/2021, te Rev 184/2024.

Obzirom na prednje, valjalo je odbiti tužitelja s dijelom zahtjeva u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđenu glavnicu u visini od 2.415,56 eur za razdoblje od 9. svibnja 2018. do 24. prosinca 2024.

12.U odnosu na odluku o parničnom trošku valja reći da unatoč tome, što je ovaj sud ipak uvažio žalbu tuženika, no samo u odnosu na neznatni dio zahtjeva tužitelja, da isti i dalje ima pravo na potpunu naknadu parničnog troška, sukladno čl. 154. st.5. ZPP-a, posljedično čemu se ista u konačnici ipak ukazuje pravilnom.

13.U odnosu na zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, valja reći da iako je dosadašnjeg dijela obrazloženja razvidno da je povodom žalbe tuženika, preinačena djelomično prvostupanjska presuda u točki I. izreke, no samo u odnosu na tijek zateznih kamata na dio dosuđene glavnice, to je ovaj sud stava da se ovdje radi o neznatnom uspjehu s žalbom, zbog čega je primjenom čl. 154. st.5. ZPP-a, valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

14.Zbog svega do sada navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika, potvrditi prvostupanjsku presudu točki I. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos glavnice u visini od 6.622,87 eur, te tijek zakonskih zateznih kamata na glavnicu u visini od 4.207,31 eur za razdoblje od 9. svibnja 2018. do isplate, a na glavnicu u visini od 2.415,56 eur počam od 24. prosinca 2024. pa nadalje do isplate, kao i odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke, sve primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.

Djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika, preinačena je pobijana presuda u točki I. izreke u preostalom dosuđujućem dijelu, na način pobliže naveden u točki II. izreke ove presude, primjenom čl. 373. t.3. ZPP-a.

U Rijeci, 20. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković