REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2541/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Vuković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Luka Vuković i Adriana Vuković u Zagrebu, protiv tuženika HP-Hrvatska pošta d.d. iz Velike Gorice, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, kojeg zastupa punomoćnica ČTŠ i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Stančić-Rokotov i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž R-178/2024-2 od 15. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-641/2023-17 od 31. listopada 2024., u sjednici održanoj 20. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž R-178/2024-2 od 15. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-641/2023-17 od 31. listopada 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tuženik je naveo da ga podnosi zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku), kao i zbog povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku).
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu, posljedično za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Pravno pitanje navedeno u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije glasi:
"Može li poslodavac (tuženik) propisati način utvrđivanja radnikove obveze uzdržavanja radi usporedbe radnika prilikom donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu – u smislu čl. 115. st. 2. ZR – kao izraz njegove autonomije organizacije poslovnih procesa ?",
pri čemu je tuženik ustvrdio da je pobijana odluka suprotna pravnom shvaćanju koje je revizijski sud izrazio u odlukama broj Revr-1410/2015 od 15. lipnja 2016. i Revr- 951/2017 od 12. svibnja 2021., prema kojima ocjenjivanje radnika predstavlja autonomno pravo poslodavca i postupak ocjenjivanja ne mora biti posebno propisan.
6. U konkretnom slučaju, tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora te vraćanje tužitelja na radno mjesto na kojem je radio do trenutka otkaza, sukladno pobijanoj odluci, prihvaćen je iz više razloga - jer je odlukom o otkazu otkazan ugovor o radu kojeg tužitelj nije sklopio s tuženikom; pri čemu sudu nisu prezentirani svi usporedni radnici (te je ostalo upitno je li provedena zakonita i ispravna usporedba radnika); kao i zbog toga što poslodavac nije pravilno primijenio socijalne kriterije, a obrazloženje pobijane odluke o otkazu ugovora o radu nije dovoljno jasno jer nedostaje analiza primjene konkretnih kriterija za tužitelja i usporednog radnika zbog čega ista nije dovoljno obrazložena.
7. Stoga, obzirom na navedene razloge pobijane odluke, odgovor na pitanje naznačeno u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije u konačnici ne bi bio od utjecaja na (drugačiju) odluku u konkretnom sporu, radi čega se to pitanje ne može smatrati važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
8. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
9. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije istaknuo da je postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom povrijeđeno ustavno jamstvo poduzetničke slobode iz čl. 49. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav RH).
10. Prema ocjeni ovog suda, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo ograničeno njegovo pravo na poduzetničku slobodu, zajamčeno odredbom čl. 49. Ustava RH.
11. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije koji se temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 20. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
