Broj: Ppž-7417/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Renate Popović, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika TČ, zbog prekršaja iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), prekršaja iz članka 70. stavka 3. cit. Zakona, prekršaja iz članka 72. stavka 2. cit. Zakona, prekršaja iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“, broj: 62/15, 42/20 i 114/22), prekršaja iz članka 242. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršaja iz članka 282. stavka 9. tog Zakona i zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika TČ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću od 17. srpnja 2025., poslovni broj: Pp-852/2025-9, na sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe okrivljenika TČ, po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u izreci, u odnosu na djela činjenično opisana pod točkama 2. i 3. izreke, tako da se djelo okrivljenika činjenično i pravno opisano pod točkama 2. i 3. pravno označava kao prekršaj iz članka 72. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 114/2022, 133/2023).

II. Uslijed odluke iz točke I. ove presude preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj kazni za prekršaje iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršaja iz članka 70. stavka 3. cit. Zakona, prekršaja iz članka 72. stavka 2. cit. Zakona, prekršaja iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici i prekršaja iz članka 242. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i to na način da se u povodu žalbe okrivljenika TČ, po službenoj dužnosti preinačava prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku TČ za prekršaje iz članka 70. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 72. stavka 2. cit. Zakona („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20, 85/22, 114/22), činjenično opisanog pod točkom 3. izreke pobijane presude izriče novčana kazna u iznosu od 390,00 (tristodevedeset eura), dok se novčane kazne za prekršaj iz članka 32. stavka 4. cit. Zakona u iznosu od 390,00 (tristodevedeset eura), činjenično opisanog pod točkom 1. izreke pobijane presude, novčana kazna za prekršaj iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“, broj: 62/15, 144/20 i 114/22) činjenično opisano pod točkom 4. izreke pobijane presude u iznosu od 20,00 (dvadeset eura) i novčana kazna za prekršaj iz članka 242. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u iznosu od 30,00 (trideset eura) smatraju utvrđenima, te se okrivljeniku TČ primjenom članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), izriče novčana kazna u ukupnom iznosu od 830,00 (osamstotrideset eura), koju je okrivljenik TČ dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

III. U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu odbija se žalba okrivljenika TČ i potvrđuje prvostupanjska presuda.

IV. Temeljem odredbe članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik TČ oslobađa se obveze naknade paušalnog iznosa troška ovog drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz, članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 70. stavka 3. cit. Zakona, članka 72. stavka 2. cit. Zakona, članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici, članka 242. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 282. stavka 9. tog Zakona i prekršaj iz članka 286. stavka 12. cit. Zakona, te mu je za prekršaje iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 70. stavka 3. cit. Zakona, članka 72. stavka 2. cit. Zakona, članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici i iz članka 242. stavka 5. cit. Zakona primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 1.220,00 eura, dok mu je za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i za prekršaj iz članka 286. stavka 12. cit. Zakona, primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izrečena kazna zatvora u ukupnom iznosu od 60 dana. Izrečena kazna zatvora sukladno članku 40. Prekršajnog zakona umanjena je za vrijeme uhićenja u trajanju od 15 dana.

2. Istom presudom, temeljem članka 76.a Prekršajnog zakona okrivljeniku je određeno trajno oduzimanje predmeta i to osobnog automobila marke „Volkswagen“ registarskih oznaka i broja [registarska oznaka], broja šasije: [broj šasije] s pripadajućim ključem koje je bilo privremeno oduzeto od okrivljenika potvrdom Policijske postaje Metković serijski broj: [serijski broj] od 17. srpnja 20225. koje postaje vlasništvo Republike Hrvatske.

3. Istom presudom okrivljenik je oslobođen obveze naknade troškova prekršajnog postupka.

4. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žabu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Pri tome je po službenoj dužnosti nađeno da je počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona jer je glede prekršaja koji su predmet optužbe, činjenično opisanih pod točkom 2. i 3. prvostupanjske presude, primijenjen propis koji se ne može primijeniti, odnosno da je pogrešno primijenjen zakon u pravnoj oznaci prekršaja. Okrivljenik je pod točkama 2. i 3. prvostupanjske presude proglašen krivim, a po tom i kažnjen za dva prekršaja u realnom stjecaju i to zbog pretjecanja kolone vozila (tri vozila koja su se kretala u istom smjeru, opisanom u izreci pobijane presude - članak 70. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) i u isto vrijeme i na istom mjestu zbog pretjecanja kolone vozila u lijevom nepreglednom zavoju – članak 72. stavak 2. cit. Zakona).

9. Međutim, u pravni opis (biće djela), jednog od prekršaja i to u prekršaj iz članka 72. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ulazi sve nepravo navedenoga zbivanja, te nema potrebe kažnjavati okrivljenika i za djelo prekršaja iz članka 70. stavka 3. istog Zakona. Prekršaj iz članka 72. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, čija obilježja činjenično konkretno zbivanje sadrži, konzumira, dakle prekršaj iz članka 70. stavka 3. istog Zakona.

10. Slijedom iznijetog trebalo je po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona odlučiti kao što stoji u izreci ove presude pod točkom I.

11. Nadalje, iz same obrane okrivljenika koji je izričito priznao počinjenje prekršaja za koja je proglašen krivim, proizlazi da je počinio prekršaje na način činjenično i pravno opisan u izreci ove prvostupanjske presude, a što je utvrđeno i provedenim materijalnim dokazima, kako je to sve u pobijanoj presudi valjano obrazložio prvostupanjski sud dajući jasne razloge o odlučnim činjenicama, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

12. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prekršajnog prava odnosno iz provedenih dokaza je utvrdio da u konkretnom slučaju postoji opasnost da će se navedeni predmet prekršaja ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja i da je njegovo oduzimanje potrebno radi zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zaštite zdravlja ljudi ili iz moralnih razloga kako je to propisano odredbom članka 76.a stavka 1. u svezi sa stavkom 2. i 3. Prekršajnog zakona, vodeći računa i o razmjernosti između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca sukladno postojećoj sudskoj praksi (U-III-195/2006 od 18. lipnja 2008.

13. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima za koje je okrivljenik proglašen krivim zasnovao na ocjeni u postupku svih provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te je provođenje daljnjih dokaza nepotrebno, pri čemu je kako je već obrazloženo djelo pod točkom 2. izreke konzumirano djelom pod točkom 3. izreke pobijane presude.

14. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o kazni zatvora, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljeniku za prekršaje iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 289. stavka 4. cit. Zakona, za koje je propisana novčana kazna u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili alternativno kazna zatvora u trajanju od 60 dana, koja se propisuje u navedenom trajanju za najteže oblike prekršaja (članak 35. stavak 1. Prekršajnog zakona) pravilno i zakonito izrekao kaznu zatvora u trajanju od 30 dana za svako djelo, odnosno primjenom članka 39. Prekršajnog zakona ukupnu kaznu zatvora u trajanju od 60 dana umanjenu za vrijeme provedeno u uhićenju i zadržavanju u trajanju od 15 dana.

15. Kazna zatvora nije prestroga i valjano je obrazložena, te ovaj sud smatra da je primjereno odmjerena težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja. Naime, prvostupanjski je sud kao otegotnu okolnost ocijenio raniju prekršajnu kažnjavanost, odnosno činjenicu da je u posljednje 3 godine okrivljenik višekratno kažnjavan za najteže prekršaje i to iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, 282. stavka 9. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. cit. Zakona, konkretno u dva navrata, počinio isti prekršaj, dakle iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 286. stavka 12. cit. Zakona, što proizlazi iz evidencije Ministarstva pravosuđa, dakle, iskazao je izrazitu upornost u činjenju istovrsnih prekršaja. Stoga mu je pravilno prvostupanjski sud izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora u navedenom trajanju, kako bi se na taj način preventivno utjecalo na njegovo ponašanje u prometu, pa i ovaj sud smatra da mu je opravdano izrečena bezuvjetna kazna zatvora u navedenom trajanju, s obzirom da prethodno izrečene kazne, novčana kazna i kazna zatvora od 60 dana, uvjetno na 12 mjeseci, nisu utjecale na okrivljenika da više ne čini ovakve prekršaje.

16. Novčane kazne za prekršaje iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 72. stavka 2. cit. Zakona, članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici, i iz članka 242. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, također su odmjerene sukladno odredbi članka 36. Prekršajnog zakona. Kazne nisu prestroge, te ovaj sud smatra da su primjereno odmjerene težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja.

17. Nadalje, s obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, osloboditi okrivljenika obveze plaćanja paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog postupka, uzimajući u obzir imovinske prilike okrivljenika.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 20. kolovoza 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.