Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-510/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća, te Siniše Pleše i Vjerana Blažekovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog CL, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-895/2025-43 od 4. srpnja 2025. podnio optuženi NL, u sjednici vijeća održanoj 19. kolovoza 2025., u nazočnosti optuženog CL i branitelja optuženika, odvjetnika Zlatka Tomažića
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog CL kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog CL zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/ i na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 osudio ga je na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjesecI.
1.1. Na temelju članka 68. KZ/11 optuženom ML izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora na koju je osuđen, a ta mjera će, na temelju članka 68. stavak 2. KZ/11 biti izvršena u okviru zatvorskog sustava.
1.2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom ML u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. veljače 2025. pa nadalje.
1.3. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP) optuženi NL oslobođen je plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi NL po branitelju Zlatku Tomažiću odvjetniku iz Zagreba, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi od optužbe ili da ga blaže kazni, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
2.3. O sjednici vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP, na njihov zahtjev, izvješteni su optuženi NL, njegov branitelj odvjetnik Zlatko Tomažić te državni odvjetnik. Na sjednicu nije pristupio, uredno obaviješten, državni odvjetnik, dok su prisustvovali optuženi NL i njegov branitelj, koji su na sjednici iznijeli žalbene razloge. Sjednica vijeća održana je na temelju članka 475. stavak 7. ZKP jer se optuženi NL nalazi u Zatvoru u Zagrebu.
3. Žalba optuženog CL nije osnovana.
4. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, međutim, sadržajno ne obrazlaže u čemu se ta povreda sastoji. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je u razlozima presude, shodno odredbi članka 459. stavak 5. ZKP, jasno, valjano i dostatno, bez proturječja, izložio iz kojeg razloga je sporne činjenice našao dokazanim, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, a te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa imajući na umu navedeno, a i ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju sud pazi po službenoj dužnosti, tako da u tom dijelu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalba optuženika nije osnovana.
4.1. Nadalje, optuženik navodi da je državni odvjetnik neosnovano i bez jasnog argumenta izmijenio činjenični opis kaznenog djela nakon iskaza oštećenice dodajući tekst „da ne spominje bolnicu i policiju“, odnosno smatra da takva izmjena nije učinjena sukladno bilo kakvom provedenom dokaznom prijedlogu. Optuženik prije svega treba imati na umu da je državni odvjetnik do završetka dokaznog postupka ovlašten mijenjati činjenični opis kaznenog djela, a takva izmjena je sukladna iskazu oštećenice s rasprave održane 4. srpnja 2025. Uz navedeno optuženik također treba imati na umu da mu se inkriminira da je kazneno djelo počinio na način da je oštećenici prijetio da će ju usmrtiti, a iz činjeničnog opisa proizlazi da je to učinio na način da će oštećenici izvaditi pluća i taj dio činjeničnog opisa tvori zakonsko obilježje kaznenog djela. Kada se drugoj osobi prijeti tim riječima onda to nedvojbeno predstavlja prijetnju smrću, pa je žalba optuženika neosnovana i kada se žali na izmjenu činjeničnog opisa kaznenog djela od strane državnog odvjetnika i kada tvrdi da je sud pogrešno utvrdio da se radi o prijetnji smrću, očito smatrajući time da je na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon jer je trebao biti osuđen za blaži oblik inkriminiranog mu kaznenog djela.
4.2. Iz ostalog dijela sadržaja žalbe optuženika proizlazi da optuženik u stvari polemizira s analizom i ocjenom provedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda smatrajući da je iskaz oštećenice nevjerodostojan jer je konfuzan i kontradiktoran, zatim smatra da se radi o razmiricama i nesporazumu između majke i sina vezano uz provođene njegovog liječenja pa se ne radi o počinjenju kaznenog djela već bi se eventualno moglo raditi o njegovoj prekršajnoj odgovornosti te također ističe da je sud pogrešno ocijenio njegov iskaz i da on ne može počiniti kazneno djelo s izravnom namjerom ako je bitno smanjeno ubrojiv. U odnosu na sve navedeno treba istaknuti da se optuženik u tom dijelu žali iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim, analizom i ocjenom dokaza koje je optuženik iznio u žalbi time nije osporio pravilnost i potpunost utvrđenog činjenično stanja od strane prvostupanjskog suda. Ovdje treba istaknuti, a suprotno žalbenim navodima optuženika, da je prvostupanjski sud pravilno odbio dokazni prijedlog i dostatno ga je obrazložio da se u svojstvu svjedoka ispita brat optuženika jer iz iskaza oštećenice jasno proizlazi da je on bio u stanu, ali inkriminiranom događaju nije prisustvovao jer je spavao u drugoj sobi. Prvostupanjski sud je pravilno analizirao i ocijenio provedene dokaze pa je tako pravilno utvrdio da je iskaz oštećenice dosljedan u bitnim okolnostima i da svaki puta kada je iskazivala jasno tvrdi da joj je optuženik rekao da će joj izvaditi pluća što, imajući na umu njihov dosadašnji odnos i činjenicu da je optuženik već na štetu optuženice počinio isto kazneno djelo te da se radi o psihički bolesnoj osobi, što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatara, predstavlja ozbiljnu prijetnju smrću, a time su i ostvarena objektivna obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim. Činjenica što je optuženik tempore criminis bio bitno smanjeno ne upućuje na zaključak da on nije svjestan obilježja kaznenog djela, odnosno da izrečenim riječima oštećenici upućuje prijetnju, što još i potkrjepljuje tvrdnjom da mu ne spominje bolnicu i policiju, očito svjestan svog stanja i straha da ako ga oštećenica prijavi službenicima policije da će morati ići na liječenje, što ne želi. Iz svega navedenog proizlazi da je optuženik svjestan svih okolnosti počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, da to djelo hoće kao takvo i kao svoje pa je time ostvario i subjektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 za koje ga je prvostupanjski sud pravilno proglasio krivim. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitane oštećenice i vještaka te optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi s drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba optuženika niti u tom dijelu nije osnovana.
4.3. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni tvrdeći da sud nije na pravilan način vrednovao nalaz i mišljenje vještaka za psihijatriju i da nije pravilno i u skladu sa zakonom pristupio procesu individualizacije kazne. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno optuženiku kao olakotnu okolnost utvrdio da je kazneno djelo počinio u stanju bitno smanjenje ubrojivosti i tu okolnost je pravilno i vrednovao te mu je pravilno utvrdio kao otegotnu okolnost što je pravilno i vrednovao da je optuženik, na štetu iste optuženice, već osuđen zbog istog kaznenog djela i da mu je izrečena uvjetna osuda, koja očito nije polučila svrhu kažnjavanja, te je optuženik pod rokom provjeravanja počinio ovo kazneno djelo. Imajući na umu sve ovako utvrđene i ocijenjene okolnosti i ovaj drugostupanjski sud smatra da će se izrečenom kaznom zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, na koju je optuženik osuđen po prvostupanjskom sudu, ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno da će ta kazna u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.
5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).
6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koju povredu drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 19. kolovoza 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Jasna Smiljanić
