Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 822/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice V. P. iz O., OIB … i II-tužitelja M. P. iz O. OIB … , koje zastupaju punomoćnici M. Š. i V. R., odvjetnici u K., protiv tuženika U. o. d.d. Z., OIB … kojeg zastupa punomoćnik M. R. odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. & P. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-403/2019-2 od 12. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj Pn-127/2018-12 od 3. svibnja 2019., u sjednici održanoj 28. studenog 2023.,
p r e s u d i o j e :
I. Prihvaća se revizija tuženika i preinačava se presuda suda drugog stupnja i sudi:
Prihvaća se žalba tuženika i odbijaju se tužitelji s tužbenim zahtjevom koji glasi:
„I. Nalaže se tuženiku U. O. d.d., Z., OIB: … da prvo tužiteljici V. P. iz O., OIB: … plati iznos od 25.000,00 kn (slovima: dvadeset pet tisuća kuna) zajedno sa zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a teče od 06.09.2017. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku U. O. d.d., … , Z., OIB: … da drugo tužitelju M. P. iz … , O., OIB: … plati iznos od 25.000,00 kn (slovima: dvadeset pet tisuća kuna) zajedno sa zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a teče od 06.09.2017. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku U. O. d.d., … , Z., OIB: … da tužiteljima V. P., …, O., OIB: … i M. P., O., OIB: … plati troškove ovog postupka u iznosu od 7.900,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a teče od dana donošenja presude tj. 3.05.2019. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“.
II. Tužitelji su dužni tuženiku isplatiti na ime troškova postupka 930,72 EUR-a (7.012,50 kn), u roku od 15 dana.
III. Tužitelji su dužni naknaditi tuženiku trošak sastava revizije u iznosu 373,13 EUR-a (2.811,35 kn), u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno kao u točki I. izreke ove presude.
2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu ovosudnim rješenjem poslovni broj Revd 219/2023 od 16. svibnja 2023. podnosi tuženik zbog pitanja:
„Je li sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada odredbu ugovora, u kojoj je sadržana jasna i nedvosmislena volja ugovornih strana, nije primijenio onako kako ona glasi, već je istu tumačio prema pravilu o tumačenju formularnih ugovora?“.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija je osnovana.
5. Ovaj sud u povodu revizije iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP-a).
5. U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:
- da među strankama nije sporno da je pok. L. P. u trenutku prometne nezgode u kojoj je smrtno stradao bio zaposlenik Trgovačkog društva „P.“ d.o.o., te da su njegovi zakonski nasljednici, koji su utvrđeni rješenjem o nasljeđivanju majka V. P. i otac M. P., koji temeljem police osiguranja od nezgode zahtijevaju ugovoreni iznos za slučaj smrti uslijed nezgode i to iznos od 50.000,00 kuna,
- da su se tužitelji tuženiku obratili zahtjevom za mirno rješenje spora dana 6. rujna 2017. na koji zahtjev je tuženik odgovorio da ne postoji njegova - osiguravateljeva obveza isplate naknade, jer da je sukladno Općim uvjetima za osiguranje obveza od posljedica nesretnog slučaja (dalje: Općih uvjeta) OUN 1/2016, članak 19. st. n, isključena obveza osiguravatelja ako je nesretni slučaj nastao pri upravljanju plovilima, motornim i drugim vozilima bez propisane službene isprave, koja daje ovlast vozaču za upravljanje i vožnju tom vrstom i tipom vozila, motornog i drugog vozila, pa kako osiguranik nije imao propisanu službenu ispravu za vozilo kojim je upravljao u trenutku štetnog događaja ne postoji osnova za naknadu iz osiguranja po navedenoj polici osiguranja,
- da je među strankama sporno da li je tuženik dužan isplatiti štetu zakonskim nasljednicima L. P. s obzirom da se tuženik poziva na odredbu članka 19. stavak 1. točka. n. Općih uvjeta,
- da su opći uvjeti sastavni dio Ugovora, a nesporno je da je samu policu, kao i Opće uvjete propisao sam tuženik,
- da iz podataka Policijske postaje Križevci proizlazi da je u trenutku prometne nesreće L. P. posjedovao kategorije AM, A1, A2, B, F i G odnosno nije imao A kategoriju,
- da su netočne tvrdnje tuženika da vozač motocikla Yamaha, MT-07 nije imao vozačku dozvolu,
- da je snaga motora bila 55 kW što je neznatno više od kategorija koje je on kao vozač imao i to kategoriju Am, A1, A2, a pored toga i kategorije B, F i G,
- da je smisao je isključenja odgovornosti u koliko vozač vozila koji je upravljao motornim vozilom nije bio osposobljen takvim vozilom pa jedan od tih slučajeva i da nije bio sposoban upravljati u slučaju kada je na njega djelovao alkohol ili narkotička sredstva čak i bez obzira na bilo kakvu odgovornost treće osobe za nastanak nesretnog slučaja,
- da se smatra da je nesretni slučaj nastao zbog djelovanja alkohola ako je u vrijeme nastanka nesretnog slučaja utvrđena koncentracija alkohola u krvi bila viša od 0,50 g/kg.
6. Sud drugog stupnja prihvaća zaključke suda prvog stupnja te navodi:
„11. Nadalje, sud zaključuje da nejasne odredbe Općih uvjeta koji se smatraju sastavnim dijelom ugovora treba u ovom slučaju tumačiti u korist tužitelja koji traže isplatu temeljem navedene police i Općih uvjeta. Činjenica je da je tuženik pripremio ove Opće uvjete, a sigurno je da je odredba u točki n., koja isključuje obveze osiguratelja u najmanju ruku nejasna odredba, a pogotovo je i nepravična u odnosu na ostale slučajeve isključenja imajući u vidu činjenicu da je sada pok. L. P. posjedovao sve ostale kategorije za upravljanje motornim vozilima, kao što je kategorija AM, A1, A2, B, F i G, odnosno sama činjenica da je snaga motora kojim je upravljao bila samo malo iznad 50 kW, te bi po mišljenju tuženika to bio razlog za isključenje obveze osiguratelja za isplatom.
12. Pored toga sud nadalje zaključuje da osim što je takva odredba Općih uvjeta nejasna ona je u kontradiktornosti s ostalim razlozima za isključenje obveze osiguratelja, a pored toga je ista odredba i nepravedna gledajući u cijelosti konkretni slučaj.
13. Naime, da je L. P. upravljao bez bilo kakve vozačke dozvole, što bi bila pretpostavka da nije bio obučen na siguran način upravljati bilo kakvim motornim vozilom, radilo bi se o sasvim drugoj situaciji nego što su činjenice konkretnog slučaja pri kojima je posjedovanje svih ostalih kategorija za upravljanje motornim vozilom dokaz da uzrok nastanku prometne nezgode nije mogla biti činjenica to što on nije imao položenu samo "A" kategoriju pored položenih ostalih kategorija za upravljanje motornim vozilima.
14. Članak 19. Općih uvjeta govori da su isključene u cijelosti sve osiguravateljeve obaveze ako je nesretni slučaj nastao zbog svih ostalih slučajeva navedenih od točke 1, do točke q. Točka n. stavka 1. nejasna je odredba i kao takvu treba se tumačiti u korist druge ugovorne strane s obzirom da je tuženik već gotov tipski ugovor - policu osiguranja i opće uvjete sam pripremio i predložio drugoj ugovornoj strani.
15. Slijedom navedenog sud je prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da se ovdje radi o situaciji koju predviđa članak 320. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), koji u stavku 1. propisuje da u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane.
16. Ovaj sud u cijelosti prihvaća ovako utvrđeno činjenično stanje i pravne zaključke suda prvog stupnja, budući analiza činjeničnog stanja i rezultata raspravljanja, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravno opravdano upućuju na zaključak da su u postupku pred prvostupanjskim sudom, temeljem svih izvedenih dokaza, te njihove valjane ocjene, potpuno i istinito utvrđene sve pravne relevantne činjenice, na koje je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.
17. Naime, odredbom članka 319. ZOO-a, propisano je da se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase, te da se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti, kako to odgovara načelima obveznog prava, što drugim riječima znači da eventualne sporne odredbe ugovora treba logično tumačiti u skladu sa smislom i ciljem kojeg su stranke zaključenjem ugovora željele postići.
18. Ako se uz to ima u vidu da je ugovor sklopljen prema unaprijed, od strane tuženika, pripremljenom i predloženom sadržaju, a što je u ovom postupku nesporno utvrđeno, tada se u smislu odredbe članka 320. ZOO-a nejasne odredbe ugovora trebaju tumačiti u korist druge ugovorne strane, dakle tužitelja, kako je to u konkretnom slučaju učinio i prvostupanjski sud.
19. Pored navedenog, ovdje posebno treba imati u vidu i činjenicu da je zbog predmetne prometne nezgode u kojoj je smrtno stradao L. P. pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj K-110/20-23 od 29. siječnja 2021. drugi sudionik nezgode S. P. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u članku 227. stavku 6. u vezi stavka 2. i 1. Kaznenog zakona, kažnjivo po članku 227. stavak 6. Kaznenog zakona, a što znači da pok. L. P. svojim ponašanjem u prometu, prema stanju spisa ničim nije doprinio nastanku predmetne prometne nezgode u kojoj je smrtno stradao.
20. Stoga tuženik u svojim žalbenim navodima neosnovano osporava naprijed navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja koji su pravilni i zakoniti, te utemeljeni na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, koju ocjenu tuženik neosnovano osporava na način da preocjenjuje provedene dokaze u svom subjektivnom smislu, suprotno pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda.
21. Dakle, sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tužitelj svojim žalbenim navodima, kako je već naprijed navedeno, nije doveo u sumnju opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja i njegova stajališta, utemeljena na svim predloženim i provedenim dokazima u ovom postupku.
22. Stoga je prvostupanjski sud osnovano obvezao tuženika da isplati tužiteljima ugovorenu naknadu prema polici osiguranja od nezgode broj: 01-0051651-01, sklopljenoj između Trgovačkog društva "P." d.o.o. K. (čiji je pok. L. P. bio zaposlenik) i tuženika, a zbog smrti njihovog sina koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 13. lipnja 2017.“.
7. Pravno shvaćanje koje iznosi sud drugog stupnja odstupa od pravnog shvaćanja ovog suda izraženog glede u bitnom istovrsne činjenične i pravne situacije koje je izraženo u odluci poslovni broj Rev-615/2006 od 17. listopada 2006. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje zbog kojeg je revizija dopuštena, u kojem stoji:
„Dakle, iz sadržaja navedene odredbe Općih uvjeta koji čine sastavni dio predmetnog ugovora o osiguranju, jasno je vidljivo da je za isključenje obveze osiguratelja po tom ugovoru o osiguranju dovoljno da osiguranik nije bio ovlašten upravljati (nije imao propisanu ispravu koja ga za to ovlašćuje) motornim vozilom kojim je upravljao prilikom nezgode – neovisno o njegovoj krivnji ili ne-krivnji za nastanak štetnog događaja. Pri tome nije od značaja ni činjenica da li je osiguranik ujedno i ugovaratelj osiguranja ili ne.
U konkretnom slučaju tužitelj (osiguranik) je upravljao motornim vozilom bez položenog vozačkog ispita odnosno nije imao propisanu vozačku dozvolu pa time ni ovlaštenje za upravljanje tim motornim vozilom u smislu naprijed citirane odredbe Općih uvjeta kao sastavnog dijela ugovora o osiguranju. Zbog toga je isključena odgovornost osiguratelja za predmetnu štetu tužitelju kao osiguraniku po ugovoru o osiguranju.“.
8. Stoga prema ocjeni ovog suda odgovor na postavljeno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena glasi:
Sud ne može tumačiti odredbu ugovora koja je jasno i nedvosmisleno izražava volju ugovornih strana i ne primjenjivati je onako kako ona glasi, pa i kada se radi o ugovorima sastavljenim na unaprijed pripremljenom obrascu kojeg je sačinila jedna od ugovornih strana, ako uopće može doći do primjene takve ugovorne odredbe.
9. S obzirom na izloženo kako je glede tražbine tužitelja ostvaren uvjet koji je predviđa ugovor o osiguranju koji isključuje odgovornost osiguratelja pa kako sudovi pogrešno primjenjuju materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje valjalo je preinačiti presudu suda drugog stupnja na način da se prihvaća žalba tuženika i preinačuje presuda suda prvog stupnja tako da se tužitelje odbija s tužbenim zahtjevom.
10. Slijedom navedenog, a s obzirom da su nižestupanjske presude preinačene, valjalo je sukladno odredbi iz čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti i o parničnom trošku i to na način da se odbija zahtjev I i II-tužitelja za naknadu parničnog troška, te ujedno nalaže I i II-tužiteljima da naknade tuženiku trošak parničnog postupka koji se odnosi na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku na temelju odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 2. ZPP, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14,118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa).
10.1. Tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8/1), te za zastupanja na dva ročišta (30. listopada 2018. i 21. ožujka 2019.) u iznosu od po 1.000,00 kn (Tbr. 9/1), odnosno ukupno 3.000,00 kn, kao i PDV od 25% (Tbr. 42) u iznosu 750,00 kn, te trošak sastava žalbe (Tbr. 10/1) u iznosu 1.250,00 kn, kao i PDV od 25% u iznosu 312,50 kn, kao i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu 1.700,00 u skladu s Tbr. 1/2 Tarife sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15), odnosno ukupno 7.012,50 kn/930,72 EUR-a.
10.2. Stoga je o parničnom trošku odlučeno kao pod točkom I./III i II. izreke ove presude.
11. Nadalje, tuženik je podnio i zahtjev za naknadu troška sastava prijedloga za dopuštenje revizije i trošak revizije. Stoga je tuženiku je kao potreban dosuđen trošak sastava revizije, u skladu s Tbr. 10. t. 6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14,118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) u vezi čl. 2. ZPP, u iznosu 373,13 EUR-a (2.811,35 kn), zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.
11.1. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije, s obzirom na to da spisu ne prileži dokaz o plaćanju navedene pristojbe.
12. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. (1EUR=7.53450).
13. Zbog svih gore navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina