Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-3093/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Aldo Mirošević, odvjetnik u Veloj Luci, 37. ulica 56, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Dubrovnik, Dropčeva 1, radi poništenja odluke i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj Pr-209/2021 od 8. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj Pr-209/2021 od 8. listopada 2021., u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj Pr-209/2021 od 8. listopada 2021., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen u iznosu od 1.681,60 eura/12.670,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, i u tom dijelu sudi:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.681,60 eura/12.670,00 kn[1] s pripadajućim zateznim kamatama."

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici troškove žalbe u iznosu od 165,90 eura u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici platiti tužitelju na ime troškova prijevoza iznos od 12.670,00 kn zajedno sa zateznim kamatama, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku:

- na iznos od 294,00 kn od 16.09.2012.,

- na iznos od 280,00 kn od 16.10.2012.,

- na iznos od 308,00 kn od 16.11.2012.,

- na iznos od 294,00 kn od 16.12.2012.,

- na iznos od 266,00 kn od 16.01.2013.,

- na iznos od 196,00 kn od 16.03.2013.,

- na iznos od 294,00 kn od 16.04.2013.,

- na iznos od 294,00 kn od 16.05.2013.,

- na iznos od 294,00 kn od 16.06.2013.,

- na iznos od 196,00 kn od 16.07.2013.,

- na iznos od 308,00 kn od 16.08.2013.,

- na iznos od 196,00 kn od 16.09.2013.,

- na iznos od 280,00 kn od 16.10.2013.,

- na iznos od 308,00 kn od 16.11.2013.,

- na iznos od 280,00 kn od 16.12.2013.,

- na iznos od 280,00 kn od 16.01.2014.,

- na iznos od 294,00 kn od 16.02.2014.,

- na iznos od 224,00 kn od 16.03.2014.,

- na iznos od 238,00 kn od 16.04.2014.,

- na iznos od 84,00 kn od 16.05.2014.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.06.2014.,

- na iznos od 266,00 kn od 16.07.2014.,

- na iznos od 308,00 kn od 16.08.2014.,

- na iznos od 266,00 kn od 16.09.2014.,

- na iznos od 308,00 kn od 16.10.2014.,

- na iznos od 182,00 kn od 16.11.2014.,

- na iznos od 280,00 kn od 16.12.2014.,

- na iznos od 294,00 kn od 16.01.2015.,

- na iznos od 224,00 kn od 16.02.2015.,

- na iznos od 280,00 kn od 16.03.2015.,

- na iznos od 168,00 kn od 16.04.2015.,

- na iznos od 294,00 kn od 16.05.2015.,

- na iznos od 210,00 kn od 16.06.2015.,

- na iznos od 182,00 kn od 16.07.2015.,

- na iznos od 336,00 kn od 16.08.2015.,

- na iznos od 266,00 kn od 16.09.2015.,

- na iznos od 308,00 kn od 16.10.2015.,

- na iznos od 266,00 kn od 16.11.2015.,

- na iznos od 98,00 kn od 16.12.2015.,

- na iznos od 112,00 kn od 16.01.2016.,

- na iznos od 266,00 kn od 16.02.2016.,

- na iznos od 294,00 kn od 16.03.2016.,

- na iznos od 308,00 kn od 16.04.2016.,

- na iznos od 224,00 kn od 16.05.2016.,

- na iznos od 154,00 kn od 16.06.2016.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.07.2016.,

- na iznos od 294,00 kn od 16.08.2016.,

- na iznos od 196,00 kn od 16.09.2016.,

- na iznos od 308,00 kn od 16.10.2016.,

- na iznos od 294,00 kn od 16.11.2016.,

- na iznos od 294,00 kn od 16.12.2016.,

- na iznos od 98,00 kn od 16.01.2017., do isplate, sve u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev za isplatu zateznih kamata za razdoblje od 1. rujna 2012. do 15. siječnja 2017. odbijen (točka I. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: "Djelomično se poništavaju Odluka Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske Klasa: 121-05/19-01/65, Ur.broj: 511-01-157-19-2 od 03.10.2019.god., kao i Odluka Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske broj 511-03-05/3-56/1063/5-12 od 12.03.2019.god., i to u dijelu u kojem je utvrđeno da tužitelj mora predočenjem računa odnosno drugog dokaza o trošku dokazati stvarne troškove putovanja trajektom Orebić-Dominče (Korčula)." (točka II. izreke). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama II. i III. izreke, pobija žalbom tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti presudu u pobijanom dijelu, i usvojiti tužbeni zahtjev u dijelu pod točkom II. izreke te naložiti tuženici nadoknaditi mu troškove parničnog postupka (točka III. izreke), uvećanih za troškove sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn.

3. Tuženica pobija žalbom presudu suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke u kojem je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen u iznosu od 12.670,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP. Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu, i presudu u pobijanom dijelu preinačiti, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje., uz nadoknadu troškova žalbe.

4. Žalba tužitelja je neosnovana, dok je žalba tuženice osnovana.

5. Predmet spora su tužbeni zahtjevi tužitelja da se djelomično ponište Odluka Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske Klasa: 121-05/19-01/65, Ur.broj: 511-01-157-19-2 od 03.10.2019., i Odluka Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske broj 511-03-05/3-56/1063/5-12 od 12.03.2019., i to u dijelu u kojem je utvrđeno da tužitelj mora predočenjem računa odnosno drugog dokaza o trošku dokazati stvarne troškove putovanja trajektom Orebić-Dominče (Korčula), i za isplatu troškova prijevoza u iznosu od 12.670,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

6. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je:

- da je tužitelj policijski službenik na radnom mjestu u Policijskoj upravi dubrovačko- neretvanskoj, Policijska postaja Korčula, da je s 1. kolovoza 2019.. raspoređen u Policijsku postaju Ston, na radno mjesto načelnika;

- da je prebivalište tužitelja u [adresa] (poluotok Pelješac) te da je radi dolaska na posao u Korčulu i povratka s posla u utuženom razdoblju morao koristiti trajekt ili brodicu kao jedino javno prijevozno sredstvo na moru;

- da je Odlukom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 3. listopada 2019. odbijen zahtjev tužitelja za zaštitu prava iz radnog odnosa, izjavljen protiv odluke Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska broj 511-03-05/3-56/1063/5-12 od 12. ožujka 2019. kojom je utvrđeno da tužitelj u vremenskom periodu od 2. kolovoza 2012. do 11. prosinca 2016. uz isplaćenu naknadu troškova međumjesnog prijevoza u visini 0,75 kn po prijeđenom kilometru na relaciji Kučište-Korčula-obratno ima pravo i na naknadu stvarnih troškova putovanja trajektom na relaciji Orebić-Domiče (Korčula) koji se dokazuju predočenjem računa odnosno drugog dokaza o trošku;

- da je tuženica kao poslodavac vodila evidenciju o zaposlenima i radnom vremenu;

- da je najpovoljnija cijena prijevozne karte kod pomorskog prijevoznika Jadrolinija pojedinačna jednosmjerna u iznosu 7,00 kn (otočna cijena), a nema popusta na povratno putovanje;

- da je iz obrazloženja odluke poslodavca od 3. listopada 2019. razvidno da je tužitelju priznato pravo na naknadu stvarnih troškova prijevoza u razdoblju od 2. kolovoza 2012. do 11. prosinca 2016. na relaciji Orebić-Dominče (Korčula) kao i povratno, ali uz predočenje računa odnosno drugog dokaza, pri čemu je teret dokazivanja stvarnih troškova putovanja na podnositelju zahtjeva, da se u svojoj Odluci poslodavac poziva na član 59. ranije važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

7. Polazeći od navedenih utvrđenja te odredbe članka 59. stavka 5. (u sporno vrijeme važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike "Narodne novine", br. 104/2013., 150/2013., 153/2013., 71/2016. i 123/2016. - dalje KU), te utvrđenja da je tužitelj u utuženom razdoblju bio na radu ukupno 905 dana, a da cijena najpovoljnije jednosmjerne karte iznosi 7,00 kn, pa da su tužitelju nastali stvarni troškovi prijevoza u visini izdataka za prijevoznu kartu trajektom radi dolaska na posao i povratka u iznosu od 12.670,00 kn (905 x 14,00 kn, potvrda Jadrolinije), sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 12.670,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok je djelomično odbio zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata za razdoblje od 1. rujna 2012. do 15. siječnja 2017. Sud prvog stupnja također je, kao neosnovan, odbio tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na djelomično poništenje predmetnih odluka tuženice, u suštini ocijenivši da tužitelj nije dokazao osnovanost tog tužbenog zahtjeva.

8. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja u okviru žalbenih navoda, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, utvrđeno je da sud prvog stupnja, nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tužitelj u žalbi. Pobijana presuda se može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

9. Nadalje, nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a kako to propisuje odredba članka 8. ZPP. Upravo postupajući u skladu s citiranom odredbom sud prvog stupnja je ocjenom provedenih dokaza utvrdio relevantne činjenice i na njima utemeljio svoje pravne zaključke, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

10. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo, kada je odbio tužbeni zahtjev radi djelomičnog poništenja predmetnih odluka tuženice, no pogrešno je primijenio materijalno pravo u smislu odredbe članka 59. stavka 5. KU, kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu stvarnih troškova prijevoza u utuženom iznosu s pripadajućim zateznim kamatama.

11. Naime, prema odredbi članka 59. stavka 5. KU, službeniku i namješteniku se nadoknađuju troškovi međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla međumjesnim javnim prijevozom koji omogućava službeniku i namješteniku redovit dolazak na posao i povratak s posla u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne, odnosno pojedinačne karte, ukoliko je mjesto stanovanja udaljeno do 100 km od mjesta rada.

11.1. Nadalje, prema tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike broj 18/59 od 23. listopada 2012. (Tumačenje članka 59. stavka 5. KU), službeniku i namješteniku koji nije u mogućnosti izbjeći naplatu cestarina, mostarina ili trajekta prilikom dolaska na posao i odlaska s posla, a na istoj relaciji ne postoji javni prijevoz koji je povoljniji za poslodavca, pripada naknada od 0,75 kn po prijeđenom kilometru i naknada stvarnih troškova mostarine, cestarine i trajekta koje dokazuje predočenjem računa odnosno drugog dokaza o trošku. Udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje se prema planeru Hrvatskog autokluba.

11.2. Slijedom prethodno navedenog, tužitelju bi pripadalo pravo na naknadu stvarnih troškova prijevoza, ali uz uvjet predočenja računa ili drugog dokaza o stvarnim troškovima, a što tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dokazao.

11.3. Stoga, je tužbeni zahtjev za djelomično poništenje predmetnih odluka u smislu citirane odredbe članka 59. stavka 5. KU i tumačenja navedene odredbe KU koje je dala Zajednička komisija, a koje se primjenjuje u konkretnom slučaju, neosnovan, tim više što tužitelj u žalbi uopće ne navodi određene razloge za djelomično poništenje predmetnih odluka, niti obrazlaže žalbene razloge, već samo općenito pobija odluku suda prvog stupnja u tom dijelu.

11.4. Slijedom navedenih razloga, a budući da tužitelj, a u smislu pravomoćnih odluka tuženice, nije ničim dokazao stvarne troškove prijevoza u utuženom razdoblju, (predočenjem računa odnosno eventualnim drugim adekvatnim dokazom (dakle da je troškove trajekta snosio), to je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.681,60 eura/12.670,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, u smislu citirane odredbe članka 59. stavka 5. i tumačenja navedene odredbe KU Zajedničke komisije, neosnovan.

12. Slijedom izloženih razloga, valjalo je žalbu tužitelja kao neosnovanu odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, potvrditi, a žalbu tuženice kao osnovanu uvažiti, i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, preinačiti te kao osnovanu žalbu uvažiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu preinačiti (članak 368. stavak 1. ZPP i članak 373. točka 3).

13. S obzirom na to da tužitelj nije uspio u sporu, to je njegova žalba, i u pogledu troškova parničnog postupka neosnovana.

14. Tuženici su dosuđeni troškovi žalbe u iznosu od 165,90 eura, a s obzirom na to da je tuženica sa žalbom uspjela u cijelosti (članak 166. stavak 2. ZPP).

U Zagrebu 19. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor