Republika Hrvatska

Županijski sud u

Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-431/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ive Lovrin univ. spec. iur., kao predsjednice vijeća, te Hrvoja Viskovića i Sandre Radanović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sandre Paleka, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog EC, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj K-60/2024-40 od 10. lipnja 2025. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 19. kolovoza 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika EC kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj K-60/2024-40 od 10. lipnja 2025. godine okrivljenik EC u neubrojivom stanju ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela teške krađe u pokušaju iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 228. st. 1. i čl. 34. KZ/11 te mu je sukladno odredbi čl. 554. st. 1. ZKP/08 izrečen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 mjeseci.

1. 1. Temeljem čl. 554. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, optuženi EC, oslobađa se dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je okrivljenik putem branitelja Tihomira Violića, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, predlaže da se prihvati žalba okrivljenika, a pobijana presuda preinači ili ukine.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Žalba nije osnovana.

6. Neosnovana je žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer su iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama u prvostupanjskoj presudi potpuno jasni i neproturječni, dok se iznijeti razlozi zbog tog žalbenog osnova svode na prigovore ocjeni sadržaja iskaza svjedoka, tako da se radi o činjeničnim prigovorima. Time što okrivljenik ne prihvaća iznijete razloge u prvostupanjskoj presudi, ne ostvaruje se žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već to predstavlja žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti razloge iznijete u obrazloženju prvostupanjske presude, gdje su određeno i potpuno izložene činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio izvedenim dokazima, iznijeti su razlozi za donijete zaključke, kao i razlozi kojima se taj sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a posebno pri utvrđivanju postojanja kaznenog djela okrivljenika, što je sve sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP/08, tako da ne postoji nikakva bitna povreda postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, na koju bi se mogao odnositi sadržaj žalbe, zbog čega se okrivljenik još jednom upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.

8. Ni ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti, prema odredbi čl. 476. st. 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bilo kakvih bitnih povreda kaznenog postupka označenih u točki 1. čl. 476. st. 1. ZKP/08, niti da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.

9. Neosnovano se okrivljenik žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer iz provedenih dokaza, i to prvenstveno pravilne ocjene sadržaja iskaza svjedoka CC, te medicinske dokumentacije za okrivljenika i psihijatrijskog vještačenja prema kojem okrivljenik boluje od paranoidne shizophrenije u komorbiditetu s primarnom disocijalnom ličnosti i epilepsijom uslijed čega nije mogao shvatiti značenje svog postupanja niti upravljati svojom voljom. Dovođenjem ovih dokaza u međusobnu vezu, kao i u vezu s navodima obrane okrivljenika, proizlazi dokazanim da je okrivljenik postupio na inkriminirani način, opisan u izreci prvostupanjske presude i time u neubrojivom stanju ostvario bitna obilježja kaznenog djela teške krađe u pokušaju. Iako okrivljenik u obrani osporava izvršenje kaznenog djela suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka CC koji nema nikakvog razloga okrivljenika lažno teretiti, a koji je opisao kako je iz šupe svog susjeda koji živi u [adresa] čuo zvuk udaranja flaša, a kada se približio vidio potrgan lokot na vratima šupe u kojoj se nalazio okrivljenik koji je na spomen policije pobjegao.

9. 1. Kada se ovako utvrđeno činjenično stanje poveže s nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra koji je naveo da okrivljenik boluje od paranoidne shizophrenije u komorbiditetu s primarnom disocijalnom ličnosti i epilepsijom uslijed čega nije mogao shvatiti značenje svog postupanja niti upravljati svojom voljom, odnosno bio je neubrojiv, a u takvom stanju i opasan po okolinu zaključuje se kako je isti ostvario sva bitna obilježja protupravnog kaznenog djela koje mu se stavlja na teret kako je i utvrđeno pobijanom presudom. Okolnost da obrana ima svoju verziju događaja koja se ističe u žalbi ne utječe na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

9. 2. Žalbeni prigovori zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, svode se u suštini na pobijanje sudačkog uvjerenja utemeljenog na slobodnoj ocjeni dokaza u kaznenom postupku (čl. 9. st. 3. ZKP/08), pa kako je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude u svemu postupio prema odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08 i iznio uvjerljive, logične i prihvatljive razloge, koji su u skladu s rezultatima izvedenih dokaza tijekom glavne rasprave, te razloge, kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih upućuje okrivljenika.

10. Što se tiče izrečene sankcije – prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci riječ je o sankciji koja je propisana čl. 554. st. 1. ZKP/08. Naime, kada se radi o kaznenom djelu koje je okrivljenik počinio u neubrojivom stanju, a njegovo bolesno stanje i dalje predstavlja opasnost od činjenja novih kaznenih djela sud može izreći mjeru liječenja na slobodi samo u slučaju kada sudski vještak procijeni da je takvo liječenje adekvatno za ostvarivanje svrhe tog liječenja. U konkretnom slučaju vještak psihijatar je mišljenja da je okrivljenikova bolest takve prirode da se preporuča liječenje u stacionarnim uvjetima, odnosno u bolnici. Kraj takvog stanja stvari okrivljeniku nije ni bilo moguće izreći drugačiju sankciju (liječenje na slobodi) od one koja je, pravilno, izrečena prvostupanjskom presudom.

11. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno čl. 482. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zadru, 19. kolovoza 2025. godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Sandra Paleka

Iva Lovrin, univ. spec. iur.