Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3074/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr. sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LM OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Srečku Posavcu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4832/2019-47 od 4. travnja 2025., dana 19. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4832/2019-47 od 4. travnja 2025. u dijelu pod točkom I i II izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:
"I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 4. Ugovora o [broj kredita] od dana 4. siječnja 2006., koji glasi:
"Kredit se otplaćuje u 84 (osamdesetčetiri) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 446,68 CHF (četristočetrdesetšest švicarskih franaka i šezdesetosam /100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja."
te dio odredbe sadržan u čl. 6. Ugovora o [broj kredita], od dana 4. siječnja 2006. koji glasi:
"Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke."
I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. isplatiti tužitelju LM iznos 3.486,38 eur sa zateznom kamatama tekućom:
- na iznos 0,007 eur od 31. ožujka 2007. do isplate;
- na iznos 0,007 eur od 30. travnja 2007. do isplate;
- na iznos 0,005 eur od 31.s vibnja 2007. do isplate;
- na iznos 0,005 eur od 30. lipnja 2007. do isplate;
- na iznos 0,005 eur od 31.srpnja 2007. do isplate;
- na iznos 0,005 eur od 31. kolovoza 2007. do isplate;
- na iznos 0,005 eur od 30. rujna 2007. do isplate;
- na iznos 0,005 eur od 31. listopada 2007. do isplate;
- na iznos 0,005 eur od 30. studenog 2007. do isplate;
- na iznos 0,007 eur od 31. prosinca 2007. do isplate;
- na iznos 0,005 eur od 31.siječnja 2008. do isplate;
- na iznos 0,007 eur od 29. veljače 2008. do isplate;
- na iznos 10,34 eur od 31.ožujka 2008. do isplate;
- na iznos 10,66 eur od 30. travnja 2008. do isplate;
- na iznos 10,28 eur od 31.svibnja 2008. do isplate;
- na iznos 10,27 eur od 30. lipnja2008. do isplate;
- na iznos 10,26 eur od 31.srpnja 2008. do isplate;
- na iznos 10,18 eur od 31.kolovoza 2008. do isplate;
- na iznos 10,17 eur od 30. rujna 2008. do isplate;
- na iznos 14,82 eur od 31. listopada 2008. do isplate;
- na iznos 12,91 eur od 30. studenog 2008. do isplate;
- na iznos 10,80 eur od 31.prosinca 2008. do isplate;
- na iznos 22,71 eur od 31. siječnja 2009. do isplate;
- na iznos 27,35 eur od 28. veljače 2009. do isplate;
- na iznos 19,88 eur od 31. ožujka 2009. do isplate;
- na iznos 21,14 eur od 30. travnja 2009. do isplate;
- na iznos 23,10 eur od 31. svibnja 2009. do isplate;
- na iznos 19,13 eur od 30. lipnja 2009. do isplate;
- na iznos 21,29 eur od 31. srpnja 2009. do isplate;
- na iznos 19,41 eur od 31.kolovoza 2009. do isplate;
- na iznos 18,79 eur od 30.rujna 2009. do isplate;
- na iznos 16,72 eur od 31. listopada 2009. do isplate;
- na iznos 20,54 eur od 30.studenog 2009. do isplate;
- na iznos 18,66 eur od 31.prosinca 2009. do isplate;
- na iznos 26,60 eur od 31. siječnja 2010. do isplate;
- na iznos 28,98 eur od 28. veljače 2010. do isplate;
- na iznos 35,41 eur od 31. ožujka 2010. do isplate;
- na iznos 33,91 eur od 30. travnja 2010. do isplate;
- na iznos 33,91 eur od 31.svibnja 2010. do isplate;
- na iznos 48,79 eur od 30. lipnja 2010. do isplate;
- na iznos 52,85 eur od 31.srpnja 2010. do isplate;
- na iznos 63,48 eur od 31.kolovoza 2010. do isplate;
- na iznos 63,79 eur od 30. rujna 2010. do isplate;
- na iznos 61,23 eur od 31. listopada 2010. do isplate;
- na iznos 69,32 eur od 30. studenog2010. do isplate;
- na iznos 83,17 eur od 31.prosinca 2010. do isplate;
- na iznos 73,79 eur od 31. siječnja 2011. do isplate;
- na iznos 70,45 eur od 28. veljače 2011. do isplate;
- na iznos 76,17 eur od 31. ožujka 2011. do isplate;
- na iznos 74,60 eur od 30. travnja 2011. do isplate;
- na iznos 92,61 eur od 31. svibnja 2011. do isplate;
- na iznos 104,37 eur od 30. lipnja .2011. do isplate;
- na iznos 125,66 eur od 31.srpnja 2011. do isplate;
- na iznos 114,47 eur od 31. kolovoza 2011. do isplate;
- na iznos 98,52 eur od 30. rujna 2011. do isplate;
- na iznos 93,41 eur od 31. listopada 2011. do isplate;
- na iznos 94,53 eur od 30. studenog 2011. do isplate;
- na iznos 102,16 eur od 31.prosinca 2011. do isplate;
- na iznos 109,80 eur od 31. siječnja 2012. do isplate;
- na iznos 111,12 eur od 29. veljače 20212. do isplate;
- na iznos 108,38 eur od 31. ožujka 2012. do isplate;
- na iznos 108,72 eur od 30. travnja 2012. do isplate;
- na iznos 111,76 eur od 31. svibnja 2012. do isplate;
- na iznos 110,37 eur od 30. lipnja 2012. do isplate;
- na iznos 109,16 eur od 31.srpnja 2012. do isplate;
- na iznos 107,92 eur od 31. kolovoza 2012. do isplate;
- na iznos 102,78 eur od 3. listopada 2012. do isplate;
- na iznos 108,14 eur od 6. studenog 2012. do isplate;
- na iznos 107,87 eur od 15. prosinca 2012. do isplate;
- na iznos 109,06 eur od 5. siječnja 2013. do isplate;
- na iznos 99,74 eur od 31. siječnja 2013. do isplate
te mu isplatiti i trošak parničnog postupka u iznosu 2.747,71 eur sa zateznom kamatom od 4. travnja 2025. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se za razdoblje do 31. prosinca 2007. prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 75,80 eur kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate:
- na iznos 102,78 eur za razdoblje od 30. rujna 2012. od 2. listopada 2012.
- na iznos 108,14 eur za razdoblje od 31. listopada 2012. od 5. studenog 2012.;
- na iznos 107,87 eur za razdoblje od 30. studenog 2012. do 14. prosinca 2012.
- na iznos 109,06 eur za razdoblje od 31. prosinca 2012. do 4. siječnja 2013."
2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik u dijelu pod točkom I i II izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima tuženika uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba tuženika je neosnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28713,89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka odluke je razumljiva te ne proturječi razlozima presude i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
5. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa kao i u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita po srednjem tečaju tuženika za CHF (valutna klauzula) te posljedično isplata preplaćenih iznosa u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu.
7. Između stranaka nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita i prednik tuženika (Hypo -Alpe -Adria-Bank) kao kreditor, 4. siječnja 2006. zaključili Ugovor o [broj kredita] za iznos 31.709,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1. Ugovora), da je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa te da se ista mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugom aktu tuženika, da je ugovorena otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 446,68 CHF po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan plaćanja te da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu (čl. 4. Ugovora), na rok otplate od 7 godina, te da je kredit u cijelosti otplaćen.
8. Međutim ovdje je sporno da li su ništetne ugovorne odredbe u pogledu promjenjive kamatne stope kao i valutne klauzule te je posljedično sporna isplata preplaćenih iznosa zbog rasta valute CHF te je sporno da li se radi o potrošačkom ugovoru.
9. Tuženik u žalbenim navodima u bitnome ističe da je osporio tužitelju status potrošača i to u podnesku od 22. siječnja 2024. kada je uspio ishoditi informaciju o činjenici da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu bio vlasnik taxi obrta - ... taksi broj ..., vl. LM, a što tuženik potvrđuje dostavljenim izvatkom iz registra obrta, a što sud nije uzeo u obzir pogrešno smatrajući da je tuženik imao mogućnost u ranijem stadiju postupka osporiti tužitelju status potrošača.
10. Suprotno ovim žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je, polazeći od utvrđenja da je tuženik tek na ročištu 19. siječnja 2024. i to nakon što je zaključen prethodni postupak dana 15. siječnja 2021. istaknuo prigovor statusa potrošača tužitelju, pravilno zaključio da tuženik nije ničim dokazao u smislu odredbe čl. 299. st. 2. ZPP-a da bez svoje krivnje nije te dokaze mogao predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.
11. Naime prema odredbi čl. 299. st. 1. ZPP-a stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu, iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, st. 2. istog članka je propisano da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka dok je st. 3. predmetnog članka propisano da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke predložile tijekom glavne rasprave protivno st. 2. ovog članka sud neće uzeti u obzir.
12. S obzirom da iz samog Ugovora o kreditu je člankom 2. (list 6 spisa) izričito navedeno da banka odobrava ovdje tužitelju kao korisniku kredita potrošački kredit za kupnju novog motornog vozila a što tužitelj u svom iskazu izričito potvrđuje da je vozilo kupio u privatne svrhe a kojeg su koristile i njegova supruga i kćer, neovisno što u vlasništvu ima obrt i bavi se taksiranjem, to je onda pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj dokazao svojstvo potrošača u smislu odredbe čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 - dalje: ZZP).
13. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kao i presude Vrhovnog suda RH, poslovni broj Rev-249/14 od 9. travnja 2015. a kojima je utvrđeno da je između ostalih i prednik tuženika u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametra koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) i to čl. 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) kao i Zakona o obveznim odnosima i to čl. 322. ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO-a).
14. Upravo u presudi Vrhovnog suda RH, posl. broj Revt-249/14 je zauzeto pravno shvaćanje da nije sporno da su odredbe u Ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne,ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u Ugovorima o kreditu koje su banke sklapale sa potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti, kako, te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, pa stoga buduća kamatna stopa kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.
15. Također jednake su posljedice u pogledu odluke iz istog spora koji se odnosi na zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezano za valutnu klauzulu u švicarskim francima (dalje CHF).
16. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno se prvostupanjski sud poziva na odluku Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a kojom je potvrđena odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke među kojima je i tuženik u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koje je vezana glavnica švicarski franak a što je potvrđeno i presudom Vrhovnog suda RH Rev-2221/18.
17. Ovdje valja reći da je presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C-26/13 odlučeno da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva što znači da su u ugovoru o kreditu morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako,da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.
18. Prema tome pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava a tom odredbom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi koje je tužitelj ovlašten štititi.
19. Žalbeni prigovori tuženika da se u ovom konkretnom predmetu ne radi o naknadi štete već se radi o stjecanju bez osnove pa stoga se ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnih presuda pozivom na odredbu čl. 118. ZZP/14 nisu osnovani jer pod pojmom "naknade štete" treba podrazumijevati i zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa koji su plaćeni po osnovi nepoštenih ugovornih odredbi za koje je utvrđeno da su ništetne po kolektivnim tužbama jer se njime uklanjaju posljedice povrede i vraća stečeno zbog takve povrede.
20. Zbog navedenoga nisu pravno odlučni žalbeni navodi vezani uz primjenu izmjena i dopuna čl. 502. c. ZPP-a kojima se uz riječi "naknada štete" dodaje i riječ "isplate".
21. Stoga kako su odredbe o promjeni kamatne stope i valutne klauzule odlučujuće ugovorne odredbe a u konkretnom slučaju ovise o jednostranoj odluci jednog ugovaratelja, ovdje tuženika, bez istovremeno jasno određenih parametara o promjenjivosti odredbi o kamatama i valutnoj klauzuli onda takove odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja s što dovodi do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti pa je stoga korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravan položaj a što je suprotno odredbi čl. 4. ZOO-a kojom je propisano da će se sudionici u zasnivanju obveznih odnosa pridržavati načela savjesnosti i poštenja, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti u smislu odredbe čl. 10. ZOO-a.
22. Stoga je prvostupanjski sud iz svega naprijed navedenog, pravilno utvrdio da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne odredbe a u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj ono što je primila na temelju takvog ugovora pa je stoga sud pravilno primijenio materijalno pravo pozivajući se na odredbe čl. 1111. ZOO-a a u vezi s čl. 323. st. 1. ZOO-a a u ovom konkretnom slučaju tuženik je dužan na ime ništetne odredbe u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu isplatiti preplaćeni iznos u smislu naprijed citirane odredbe.
23. Prvostupanjski sud je provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke Darku Prpiću, a kojeg sud prihvaća kao stručnog i obrazloženog, utvrdio da je tužitelj preplatio s osnova promjenjive kamatne stope kao i valutne klauzule iznos od 3.486,38 EUR a koji iznos je sud dosudio tužitelju kao osnovan iz svih naprijed navedenih razloga.
24. Ovdje treba dodati da je pravilno je određena isplata, sukladno cilju i zaštiti koja se pruža prema Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije, a prema kojima se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, a s obzirom da je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi, tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak.
25. Tako i u predmetu C-421/14 Banco Primus, sud je protumačio odredbu čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koja proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo načelo i zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene pa su stoga i iz navedenih razloga neosnovani prigovori tuženika u pogledu drugačijeg utvrđenja visine.
26. Tuženik u žalbenim navodima ističe da je prvostupanjski sud automatizmom primijenio utvrđenja iz presuda za kolektivnu zaštitu potrošača te je povrijedio tuženiku zajamčeno pravo na pravično suđenje jer se individualni potrošač ne može pozivati na utvrđenja iz presuda po kolektivnoj zaštiti potrošača već je ovdje odlučno utvrditi odredbe ugovora kojeg je zaključio tužitelj pa je stoga u svakom pojedinom predmetu trebalo utvrditi jesu li se sporne odredbe koristile u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.
27. Međutim ovdje valja naglasiti da je teret dokazivanja na tuženiku ,prema tome tuženik je bio dužan predložiti konkretne dokaze da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formuliranim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi a s obzirom da je u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i o promjeni tečaja za valutu CHF ništetne jer o njima banke uključujući ovdje i tuženika nisu pojedinačno pregovarale s potrošačima prilikom zaključivanja takovih ugovora, a što stvara značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te dovodi do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku tu promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti, a što je ovdje izostalo od strane tuženika.
28. Stoga žalbeni navodi tuženika nisu osnovani jer je sud proveo dokaz saslušanjem tužitelja, a iz čijeg iskaza jasno proizlazi da mu nisu pojašnjene sporne odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, već mu je djelatnica banke prezentirala ugovor u CHF kao najpovoljniji kredit za njega te nije imao mogućnost pregovarati o predmetnim odredbama već mu je ugovor koji je unaprijed sastavljen od banke dan na potpis, dok je tuženik u ovom postupku odustao od saslušanja svjedoka, djelatnika banke FM koja je sudjelovala u postupku obrade i sklapanja kredita kao i ostalih predloženih svjedoka, djelatnika tuženika.
29. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno otklonio prigovor zastare i to u odnosu na valutnu klauzulu kao i ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu jer zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice ništetnosti u ovom slučaju ništetnosti ugovorne odredbe počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je ta ništetnost utvrđena, stoga je prigovor zastare neosnovan.
30. Naime prema objedinjenom pravnom shvaćanju koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva kao posljedice ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
31. Prema tome zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke u postupku kolektivne zaštite potrošača i to u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu od odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu od odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.
32. Prema tome kako je tužba u ovom konkretnom predmetu podnesena 7. lipnja 2019. ista je podnesena u okviru zastarnog roka od 5 godina.
33. Također pravilno je sud primijenio odredbe čl. 1111. ZOO-a a u vezi s čl. 1115. ZOO-a temeljem kojih tuženik prilikom vraćanje stečenog na temelju ništetne odredbe je u obvezi vratiti zatezne kamate od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa jer je tuženikovo postupanje bilo nepošteno kada je ugovaranjem valutne klauzule i promjenjive kamatne stope propustio upoznati tužitelja s jasnim parametrima koje je primjenjivao pa je stoga tuženik nepošteni stjecatelj pa kamata teče od dana stjecanja.
34. Slijedom navedenog žalbeni navodi tuženika proizlaze iz pogrešnog pravnog pristupa u tumačenju kako materijalnog prava tako i važeće sudske prakse i relevantnih pravnih izvora u ovom konkretnom predmetu.
35. Žalbeni prigovori tuženika u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka nisu osnovani.
36. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) a koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. i prema kojoj je vrijednost boda = 2 eura a prema Tbr. 52. st. 3. Tarife je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.
37. S obzirom da je u trenutku donošenja pobijane odluke na snazi nova Tarifa ("Narodne novine" broj 138/23) te je tužitelj sukladno njoj zatražio troškove za sve radnje u postupku, to je prvostupanjski sud donio pravilnu odluku o trošku postupka.
38. Također pravilno je sud dosudio tužitelju trošak sudske pristojbe na tužbu jer iz stanja spisa proizlazi da je taj trošak tužitelj podmirio pa je stoga isti opravdan u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
39. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
40. Kako tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku ovaj sud je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odbio njegov zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka.
U Zagrebu, 19. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća:
Vesna Žulj
