Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3469/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj kao predsjednice vijeća, mr.sc.Iris Gović Penić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Ines Kovačević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupano po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1343/2024-48 od 19. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 19. kolovoza 2025.
p r e su d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1343/2024-48 od 19. prosinca 2024.
Obrazloženje
1.Izreka prvostupanjske presude glasi:
"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: " Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da plati tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE iznos od 7.574,41 eur (57.069,41 kn) uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 2. siječnja 2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referento razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.".
II Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE naknaditi tuženiku Euroherc osiguranju d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 3.691,82 eur sa zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.”
2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući odluku suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje tužitelj ističe u žalbi.
5. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.
6. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja RĐ teško ozlijeđen kao pješak u prometnoj nezgodi 12. lipnja 2008. koju je skrivio CĐ čije je vozilo osigurano kod tuženika. CĐ proglašen je krivim za prometnu nezgodu. Na osnovu navedene nezgode, osiguraniku tužitelja je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad nastale uslijed ozljede izvan rada – prometne nezgode.
Tužitelj za ranija razdoblja vodi postupke za naknadu štete kod Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1518/18 i P-273/17, a kod Trgovačkog suda u Osijeku pod brojem P- 638/18. Kako je tužitelj nastavio s isplatom invalidske mirovine to je za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. studenoga 2019. ukupno isplatio 57.069,41 kn koji iznos predstavlja štetu za tužitelja u navedenom razdoblju.
Tužitelj je zahtjevom za naknadu štete od 10. prosinca 2019. potraživao štetu od tuženika koji je otklonio taj zahtjev dopisom od 30. prosinca 2019. pozivajući se na odredbe čl. 27. st. 2. i 3. Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14). Slijedom navedenoga, predlaže sudu da naloži tuženiku isplatu iznosa od tadašnjih 57.069,41 kn uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od 2. siječnja 2020. do isplate.
7. Između stranaka nije sporno da je osiguranik tužitelja RĐ **.**.2008. stradao u prometnoj nezgodi koju je skrivio vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] osiguranog kod tuženika. Nesporno je i da je rješenjem tužitelja spomenutom osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog gubitka radne sposobnosti
8. Između stranaka sporna je osnova i visina zahtjeva tužitelja s obzirom na različita stajališta stranaka o propisima do čije primjene dolazi u ovoj pravnoj stvari i s tim povezanog pitanja opsega i visine odgovornosti tuženika u konkretnom slučaju, kao i je li tužitelju nastala šteta odnosno je li mirovina koju sada isplaćuje tužitelju veća od mirovine koju bi isti primao zbog starosti. Sporna je i uzročna veza između ozljeda koje je osiguranik tužitelja zadobio u štetnom događaju te odlaska u invalidsku mirovinu.
9. Prema odredbama čl. 164. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16,18/18 i 62/18. – dalje: ZOMO) ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.
Naknada stvarne štete, koju ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ZOMO-a, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, kao i troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.
Odredbom čl. 164. st. 1. ZOMO-a propisano je da ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ZOMO-a i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).
Odredbom čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, br. 115/18 – dalje: ZIDZOMO) koja se primjenjuje od 1. siječnja 2019., a kojom je promijenjena odredba čl. 161. st. 2. ZOMO-a, propisano je da naknada stvarne štete koju ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati između ostaloga obuhvaća novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.
10. Iz citiranih odredbi općenito proizlazi da okolnost naknadnog ispunjavanja uvjeta osiguranika tužitelja kojem se isplaćuje invalidska mirovina za odlazak u starosnu mirovinu, nije od utjecaja na pravo tužitelja potraživati naknadu stvarno pretrpljene štete koja se sastoji od punog iznosa isplaćenih invalidskih mirovina svom osiguraniku.
Međutim, ovdje tuženik je društvo koji se bavi poslovima osiguranja, između ostaloga i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a što je uređeno Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. – dalje: ZOOP), zbog čega pravilno sud prvog stupnja zaključuje da se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja glede utvrđivanja visine i opsega obveze tuženika primjenjuje materijalno pravo koje regulira tu materiju, dakle ZOOP koji je i bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku.
Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
Odredbom st. 2. istoga članka propisano je da se stvarnom štetom iz prethodnog stavka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema odredbi st. 3. tog članka razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
11. Kako je u konkretnom slučaju osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada te tužitelj po toj osnovi potražuje predmetni iznos od tuženika, to u smislu odgovarajuće primjene citiranih odredbi čl. 27. ZOOP-a ne postoji razlika u visini mirovine koju bi tuženik eventualno bio dužan isplatiti tužitelju, a isto je utvrdio i vještak u svom nalazu i mišljenju, odnosno da je invalidska mirovina osiguranika tužitelja prouzročena ozljedom na radu iznos pretpostavljene invalidske mirovine osiguranika tužitelja bi bio veći od iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje, a isto se odnosi i na starosnu mirovinu.
11.1. Ovaj pravni stav potvrđuju i odluke Vrhovnog suda poslovni broj Rev- 1252/2022 od 24. listopada 2023., Rev-1251/2022 od 20. lipnja 2023., Rev-163/2023 od 28. ožujka 2023.
12. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja primjenio materijalno pravo kada je odbio tuženi zahtjev tužitelja pa je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a žalba tužitelja kao neosnovana odbijena i prvostupanjska je presuda potvrđena.
U Zagrebu 19. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća:
Vesna Žulj
