Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-230/2024-3

U  I M E R E P U B L I K E  H RV A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Jeleč-Pecirep, predsjednice vijeća, Jasmine Crnić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Ćurko Ventrić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb-Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička 1, OIB: 74364571096, protiv tuženika AGROBURZA d.o.o. Zagreb, Ksaverska cesta 16, OIB: 53425232703, zastupanog po punomoćniku Ozrenu Pučaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Travaš i partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-733/2023-10 od 27. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika AGROBURZA d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-733/2023-10 od 27. ožujka 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Održava se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Dabelić iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 284, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1835/2022 od 25. siječnja 2023. godine pod točkom I. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.430,29 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. siječnja 2022. godine do isplate, i to do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Dabelić iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 284, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1835/2022 od 25. siječnja 2023. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR /187,50 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 25. siječnja 2023. godine do isplate.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 77,98 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 24,89 EUR, počev od 27. ožujka 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u cijelosti.“

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Ujedno traži naknadu troška žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. U ovom predmetu radi se o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nastavljenom kao povodom prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje: OZ).

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 1.430,29 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, sve s osnove isporučenog i utrošenog plina za grijanje preko sustava zajedničke kotlovnice za prosinac 2021.

8. Prvostupanjski sud je u postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnom utvrdio:

- da je na sjednici Savjeta suvlasnika poslovnog kompleksa Ksaver od 29. srpnja 2013. donesena Odluka o načinu ugovaranja opskrbe plinom i plaćanja plina potrošenog u zajedničkoj kotlovnici iz koje se toplinskom energijom opskrbljuju poslovni prostori u "[adresa], a kojom se nalaže Upravitelju, Termo servis d.o.o., da s tužiteljem izmjeni Ugovor o opskrbi plinom koji se troši u zajedničkoj kotlovnici za grijanje prostora u poslovnom kompleksu Ksaver,

- da je Ugovor o opskrbi plinom izmijenjen na način da je kao kupac plina naveden „Zajednica suvlasnika Poslovnog kompleksa Ksaver" zastupana po Upravitelju Termo servis d.o.o. Zagreb,

– da su upravitelj "Poslovnog kompleksa Ksaver" Termo servis d.o.o. i tužitelj sklopili novi Ugovor od 1. listopada 2013. u kojem je sadržano da se tužitelj, kao opskrbljivač plinom, obvezuje na temelju očitanih stanja plinomjera sačiniti obračun i ispostaviti kupcu (suvlasnicima) račun s dospijećem plaćanja,

- da je u čl. 16. Ugovora navedeno kako će opskrbljivač svakom suvlasniku (članu) kotlovnice dostaviti Ugovor o opskrbi plinom raspodjela troškova članova kotlovnice (kategorija poduzetništvo) izrađenih na temelju suglasnosti suvlasnika sa podacima o članovima kotlovnice i načinu raspodjele pripadnog troška plina očitanog na zajedničkom obračunskom mjernom mjestu koja je potpisana od najmanje 51% vlasnika suvlasničkih dijelova zgrade,

- da će tužitelju potpisani ugovor članovi kotlovnice vratiti uz napomenu da se taj ugovor smatra važećim ne samo ako kupac podmiruje prispjele obveze, već i onda ako u roku od trideset dana od dana zaprimanja ugovora pisanim putem ne iskaže primjedbe na ponuđeni ugovor ili izričito ne odbije ugovor,

- da je tuženik evidentiran kao korisnik na temelju dopisa punomoćnika tuženika odvjetničkog društva Travaš i partneri od 23. travnja 2019. kojim obavještava tužitelja da je došlo do promjene vlasnika poslovnog prostora sukladno ugovoru o kupoprodaji nekretnine,

- da je tužitelj odmah nakon obavijesti o promjeni vlasnika nekretnine tuženiku na adresu sjedišta društva dostavio UGOVOR O OPSKRBI PLINOM ČLANOVA KOTLOVNICE (kategorija PODUZETNIŠTVO) br. STP-TG2-ZG-TM7- 2019/95997 od 1. svibnja 2019.,

- da tuženik navedeni ugovor nije potpisao u roku od trideset (30) dana od dana zaprimanja ugovora,

- da tuženik u smislu čl. 219 ZPP nije dokazao da je pisanim putem iskazao primjedbe na ponuđeni ugovor ili da ga je izričito odbio, slijedom čega tuženika da navedeni ugovor o opskrbi plinom od 1. listopada 2013. obvezuje jednako kao i ostale suvlasnike iz Zajednice suvlasnika poslovnog kompleksa Ksaver,

- da je zajednica suvlasnika poslovnog kompleksa [adresa], kao krajnji kupac, po upravitelju Termo servis d.o.o. Zagreb, sklopila ugovor o opskrbi plinom s tužiteljem, kao opskrbljivačem, na temelju kojega tužitelj isporučuje plin zajedničkoj kotlovnici poslovnog kompleksa,

- da tuženika obvezuje Međuvlasnički ugovor jer se odnosi na kotlovnicu koja se nalazi na adresi [adresa], te su potpisnici vlasnici prostora koji se opskrbljuju plinom putem zajedničke kotlovnice, slijedom čega je irelevantno za meritum spora što se poslovni prostor nalazi na adresi [adresa],

- da je tuženik predmetni poslovni prostor prodao 31. prosinca 2020. društvu Europrojekt d.o.o.

9. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja primjenom čl. 61. st. 1. i 5. i čl. 57., čl. 58. st. 3. Zakona o tržištu plina (''Narodne novine'', broj 28/13, 14/14 i 16/17), kao i Općih uvjeta za opskrbu prirodnim plinom (''Narodne novine'' broj 43/09 i 87/12 – dalje: Opći uvjeti) zaključio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik ističe u žalbi, a nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

11. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima tuženik ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

12. Tuženik je u ovom postupku isticao da ga Odluka suvlasnika od 29. srpnja 2013. ne obvezuje, da s tužiteljem osobno nije sklopio ugovor o opskrbi plinom u smislu čl. 16. Ugovora od 1. listopada 2013., da se njegov poslovni prostor ne grije i da ne koristi usluge isporuke plina te da ispostavljeni računi nisu utemeljeni na ugovornom odnosu. Također je istaknuo i da u utuženom razdoblju on nije više niti bio vlasnik predmetnog poslovnog prostora jer ga je 31. prosinca 2020. prodao.

13. Međutim, tuženik uopće ni ne tvrdi, da se uz suglasnost ostalih suvlasnika izdvojio iz sustava zajedničke kotlovnice, kojoj tužitelj isporučuje javnu uslugu, dok iz računa koje je tužitelj dostavio u spis, proizlazi količina utrošenog plina, njegova jedinična cijena i mjesečni iznos obveze tuženika u utuženom vremenskom razdoblju.

14. Suprotno žalbenim navodima Savjet suvlasnika je ovlašten donositi odluke koje se tiču upravljanja "Poslovnog kompleksa Ksaver", a koje ovlaštenje se temelji na odredbi čl. 23. Međuvlasničkog ugovora od 21. prosinca 2011. (list 53-97 spisa) kao i Ugovoru o upravljanju od 30. prosinca 2011. sklopljenim sa Termo servis d.o.o. (čl. 30. Ugovora). Navedene Ugovore su sklopili suvlasnici posebnih dijelova prostora koji ukupno imaju više od 50% ukupne površine.

15.1. S obzirom da je Odluku od 29. srpnja 2013. donio Savjet suvlasnika, tada isti obvezuje i ostale suvlasnike, tim više što su navedenu odluku donijeli suvlasnici s udjelom od 67,81%, a tuženik ne tvrdi niti ne dokazuje da je taj udio manji. Pri tome je za pravilnost i zakonitost presude neodlučno što prvostupanjski sud nije utvrđivao što točno predstavlja "Poslovni kompleks Ksaver" jer je popis suvlasnika poslovnih prostora zajedno s njihovim suvlasničkim omjerom (uključujući i prednicu tuženika) dio Privitika 1. Ugovora o upravljanju iz 2011., a tuženik nije niti tvrdio da navedeni popis ne odgovara stvarnom stanju.

15. Dakle, aktivna legitimacija tužitelja temelji se na Međuvlasničkom ugovoru kao i na Ugovoru o upravljanju "Poslovnim kompleksom Ksaver" iz 2011., te na Odluci od 29. srpnja 2013., koju je donio Savjet suvlasnika. S time u vezi valja istaknuti da prvostupanjski sud pravilno zaključuje da činjenica da je tuženik bio vlasnikom poslovnog prostora na adresi [adresa], a računi i Ugovor o upravljanju 2011. se odnose na adresi [adresa], nije od utjecaja na meritum spora, jer se zajednička kotlovnica nalazi na adresi [adresa] za koju se ugovara isporuka plina.

16. Nadalje, isto tako neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima spori predmetnu tražbinu tužitelja navodeći da mu tužitelj nikada nije ponudio/dostavio pojedinačni ugovor o opskrbi plinom, a što je bio obvezan sukladno članku 4. Općih uvjeta opskrbe plinom („Narodne novine“ broj 158/13 i 74/17), budući da, iako je nesporno da tužitelj s tuženikom nije u pisanom obliku zaključio ugovor o opskrbi plinom, isto tako je nesporno da je tužitelj, preko zajedničke kotlovnice tuženiku pružio uslugu isporuke plina. U prilog tome da se tuženik smatrao korisnikom usluge tužitelja je i činjenica da je tuženik putem punomoćnika Dopisom od 23. travnja 2019. obavijestio tužitelja o promjeni korisnika na način da ga je obavijestio da je on novi vlasnik poslovnog prostora.

16.1. Stoga, a s obzirom da je odredbom članka 294. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) propisano da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo, neosnovano tuženik spori postojanje pojedinačnog ugovora o opskrbi plinom između njega i tužitelja.

17. Isto tako, za istaknuti je da obveza tuženika na plaćanje predmetne tražbine proizlazi i iz odredbe članka 84. stavka 2. Zakona o vlasništvu ("Narodne novine" 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV) kojom je propisano da kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga.

17. 1. U žalbi je točno navedeno da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo pozvavši se na odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 36/1995, 109/1995, 21/1996, 70/1997, 128/1999, 57/2000, 129/2000, 59/2001, 82/2004, 110/2004, 178/2004, 38/2009, 79/2009, 153/2009, 153/2009, 49/2011, 84/2011, 90/2011, 144/2012, 56/2013, 94/2013, 153/2013, 147/2014, 36/2015), te odredbe Odluke o plaćanju komunalnih usluga (Službeni glasnik Grada Zagreba 5/92 i 3/93) jer navedeni propisi nisu bili na snazi u utuženom razdoblju. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe Općih uvjeta za opskrbu prirodnim plinom važećih u vrijeme sklapanja ugovora o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice od 1. listopada 2013., stoga navedeno nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost presude.

17.2. Naime, u odnosu na istaknuti prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika valja istaknuti da Opći uvjeti za opskrbu plinom (Narodne novine br. 50/18, 88/19, 39/20, 100/21, 103/22, 68/23) koji se primjenjuju za utuženo razdoblje odredbom čl. 10. st. 1. propisuju da je kod promjene vlasništva građevine ili samostalne uporabne cjeline krajnji kupac dotadašnji vlasnik građevine ili samostalne uporabne cjeline dužan u roku od 30 dana od promjene vlasništva podnijeti zahtjev za raskid ugovora o opskrbi plinom uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva, a novi vlasnik te građevine ili samostalne uporabne cjeline dužan je u istome roku podnijeti zahtjev za sklapanje novoga ugovora o opskrbi plinom uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva i dostaviti opskrbljivaču plinom očitanje stanja plinomjera koje su suglasno utvrdili dotadašnji i novi vlasnik građevine ili samostalne uporabne cjeline. Stavcima 4. i 5. istog članka propisano je da je obračun na temelju očitanja stanja plinomjera kod promjene vlasništva ili prema zadnjem obračunu temelj je razgraničenja ugovornih odnosa opskrbljivača plinom i operatora distribucijskog sustava ili operatora transportnog sustava s dotadašnjim i novim vlasnikom građevine ili samostalne uporabne cjeline, te da nakon razgraničenja ugovornih odnosa iz stavka 4. tog članka, opskrbljivač plinom nema pravo tražiti novog vlasnika podmirenje novčanih obveza dotadašnjeg vlasnika niti uskratiti pravo novom vlasniku opskrbu plinom.

18. Kako iz dokumentacije u spisu ne proizlazi da bi tuženik ili novi vlasnik nekretnine, podnijeli zahtjev za promjenu matičnih podataka ili zahtjev za promjenu naziva obveznika / potrošača, neosnovan je i prigovor tuženika da on nije pasivno legitimirana (u obvezi) u odnosu na predmetni račun, iako je u odnosu na navedeno pravno pitanje prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, ali je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

19. Stoga, kako tuženik tijekom postupka niti ne osporava valjanost načina obračuna utrošenog plina po pojedinom poslovnom prostoru kao posebnom dijelu zgrade, prema odnosu ukupne površine svih poslovnih prostora te površine pojedinačnog poslovnog prostora, a nije uspješno osporio aktivnu ni pasivnu legitimaciju, isti je u obvezi platiti utuženo potraživanje.

20. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, a posebno se navodima žalbe i ne osporava.

21. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi koje tuženik ističe u žalbi, kao ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom čl. 368. st. 1. i 2. ZPP je valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude pod točkom I.

22. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.

U Šibeniku 19. kolovoza 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ana Jeleč-Pecirep