Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-205/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužiteljice HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Kuprešak, odvjetnik u Zagrebu, Meštrovićev trg 10, protiv tuženika Klinika za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević, Zagreb, Mirogojska 8, OIB: 47767714195, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2912/2020-61 od 28. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2912/2020-61 od 28. siječnja 2025. pod točkom I., II. i VI. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 8.700,00 eura, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2020. do isplate, u roku od 15 dana. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici, na ime naknade za tuđu pomoć i njegu, isplati iznos od 168,00 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od 28. siječnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana. Pod točkom III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 65,29 eura s osnova troškova liječenja, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 12. svibnja 2020., kao neosnovan. Pod točkom IV. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 1.282,94 eura zajedno sa zatraženim zateznim kamatama, a što predstavlja razliku između zatraženog i dosuđenog iznosa pod toč. I. te u dijelu zatražene zatezne kamate na dosuđeni iznos u točci I. i to za razdoblje od 28. veljače 2020. do 4. svibnja 2020., kao neosnovan. Pod točkom V. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 243,36 eura zajedno sa zatraženom zateznom kamatom, a što predstavlja razliku između zatraženog i dosuđenog iznosa materijalne štete (tuđe pomoći i njege) pod toč. II. te u dijelu u zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos pod toč. II. i to za razdoblje od 22. rujna 2019. do 28. siječnja 2025.

Pod točkom VI. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.724,12 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude pod točkom I., II. i VI. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 82/22. i 114/22. – dalje: ZPP) te predlaže da se prvostupanjska presuda ukine, podredno preinači.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koja joj je nastala na radu kod tuženika kao poslodavca.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje tuženik u žalbi s obzirom da je presuda razumljiva, sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, naveo je i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a presudi ne proturječi sama sebi niti razlozima presude i ima razloga o odlučnim činjenicama. Nadalje, nije utvrđeno da bi bile počinjene ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Prvostupanjski sud je u odnosu na predmet odlučivanja u žalbenom postupku utvrdio:

-da među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija,

-da je iz prijave o ozljedi na radu razvidno da je do ozljede tužiteljice kao pomoćne radnice u praonici rublja došlo za vrijeme normalnog odvijanja radnog procesa odnosno dok je rukovala strojem za peglanje rublja,

-da iz iskaza saslušanih svjedoka GČ, EČ i KČ jasno proizlazi da je do ozljede tužiteljice došlo za vrijeme redovitog obavljanja radnog procesa pri čemu da treba imati u vidu kako nitko od saslušanih svjedoka nije bio prisutan samom štetnom događaju odnosno nije vidio sam nastanak štetnog događaja tj. ozljedu tužiteljice,

-da iz iskaza svjedoka EČ proizlazi da ni sama tužiteljica nije mogla objasniti što se dogodilo pa da je u tom smislu neuvjerljiv iskaz svjedoka KČ u dijelu u kojem navodi, a što je i napisao i u prijavi o ozljedi na radu da je do ozljede došlo uslijed izvođenja operacije na način protivan pravilima zaštite na radu,

-da u odnosu na navode svjedoka da je tužiteljica krivo gurnula ruku i da joj je stroj uhvatio dio prsta, a da to zna prema prijavi koju mu je dao njezin šef TČ i prema onome što je vidio kad je tužiteljica napisala izjavu što se dogodilo prvostupanjski sud ističe kako je sam TČ, a kako je to gore već rečeno, jasno iskazao da mu ni danas nije jasno kako je došlo do ozljede tužiteljice, a pri tome nitko od ostalih svjedoka ne spominje takvu izjavu tužiteljice već je što više, svjedok EČ u tom smislu jasno iskazala da su tužiteljicu upitali što se dogodilo i da je ona je rekla da ne zna, da se jednostavno ne može sjetiti što se dogodilo,

-da je iz izjave tužiteljice od 16. svibnja 2018. razvidno da joj je stroj za peglanje uhvatio palac desne ruke pri čemu je zadobila ozljedu desnog palca iz čega da se, suprotno tvrdnji svjedoka KČ, ne može izvesti nikakav logičan zaključak da bi tužiteljica krivo gurnula ruku u stroj koji joj je pri tome uhvatio dio prsta,

-da iz iskaza tužiteljice proizlazi da su strojevi jako stari i pokvareni, a da je konkretan stroj specifičan jer se rukuje sa tri štekera i magnetom koji je bio pokvaren zbog čega da kada ga je prvi put pritisnula nije napravio vibraciju koju je trebao, nakon čega ga je ponovno pritisnula i tada joj je povukao ruku,

-da je, dakle, utvrđeno da je tužiteljica dana 14. svibnja 2018. pretrpjela ozljedu na radu obavljajući redovne poslove svojeg radnog mjesta pomoćne radnice u praonici rublja konkretno da joj je prilikom peglanja stroj uhvatio palac desne ruke,

-da je tuženik tijekom postupka naveo da predmetne zgode tužiteljica nije postupala sukladno proceduri iz čega bi proizlazilo da je šteta nastala isključivo radnjom tužiteljice, koju radnju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći, niti otkloniti,

-da u konkretnom slučaju ne postoji uvjeti za oslobođenje tuženika od objektivne odgovornosti sukladno čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) ,

-da iz izvedenih dokaza nije utvrđeno da bi postupanje tužiteljice predstavljalo krajnju nepažnju, odnosno namjeru, u kojem slučaju bi bila isključena tuženikova odgovornost, -da iz dinamike nastanka štetnog događaja, kako je ista utvrđena u postupku, proizlazi da je tužiteljica u trenutku nastanka štetnog događaja postupala na uobičajen način, u uobičajenom i od tuženika organiziranom procesu rada,

-da tuženik nije dokazao da je tužiteljica svojom radnjom uslijed namjere, odnosno krajnje nepažnje, prouzročila odnosno doprinijela nastanku štetnog događaja, odnosno nije dokazao postojanje okolnosti na temelju kojih bi se oslobodio od odgovornosti,

-da je slijedom navedenog tuženik u cijelosti odgovoran za svu štetu koju je tužiteljica pretrpjela u ovom štetnom događaju te da nema razloga za isključenje, odnosno umanjenje odgovornosti tuženika,

-da stoga, na temelju odredbe čl. 19. ZOO, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti,

-da je radi utvrđenja ozljede koju je tužiteljica zadobila u štetnom događaju provedeno kombinirano medicinsko vještačenje po vještaku dr. Gojku Buljatu te dr. PČ,

-da je prema nalazu i mišljenju vještaka u predmetnom štetnom događaju tužiteljica zadobila traumatsku amputaciju dijela donjeg članka palca desne šake te je RTG desne šake pokazao vidljiv defekt mekih česti vrška palca bez znakova koštane traume, da je bila učinjena reamputacija donjeg članka palca desne šake te je kost nakon reamputacije prekrivena mekim tkivom kože i potkožja,

-da je tužiteljica na psihičkom planu razvila simptomatiku reaktivnog mješovitog anksioznog i depresivnog poremećaja,

-da je tužiteljica u okolnostima štetnog događaja bila izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je uz liječenje i zaostale tjelesne posljedice, i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja,

-da vještaci navode da je tužiteljica trpjela fizičke bolove koji su trajali neposredno nakon ozljede, tijekom razdoblja cijeljenja rane i tijekom fizikalne terapije, te da su bolovi jakog intenziteta trajali 4 dana, srednjeg intenziteta mjesec dana te da i dalje trpi bolove lakšeg intenziteta, tužiteljica je pri štetnom događaju trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je umjereni do jaki oscilirajući strah do sveukupno 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno 2 tjedna, po navedenom trpjela je slabiji oscilirajući strah do sveukupno 6 tjedana, zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj, tužiteljici je tuđa pomoć druge osobe radi zadovoljenja osnovnih dnevnih i životnih potreba bila potrebna 3 tjedna u trajanju od 2 sata dnevno, kod tužiteljice je nakon ozljede i amputacije dijela donjeg članka desne šake prisutno srednje naruženje, trajne posljedice smanjenja opće životne aktivnosti iznose objedinjeno i realno vještaci cijene 10% (8% s kirurškog stanovišta, 3% s psihijatrijskog stanovišta) te da nema potreba za trajnom tuđom pomoći,

-da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Gojka Buljata te dr. PČ, kao i dopunsko pisano te usmeno očitovanje vještaka dr. Gojka Buljata,

-da prema ocjeni prvostupanjskog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO u iznosu iznos od 8.700,00 eura,

-da su troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužiteljici pružali ukućani, utvrđeni u skladu s iskazom tužiteljice i nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 42 sata s cijenom jednog sata pružanja takve pomoći od 4,00 eura uzimajući u obzir cijenu takve usluge u mjestu stanovanja tužiteljice, u smislu čl. 223. st. 1. ZPP, pa je sud tužiteljici s ove osnove dosudio ukupan iznos od 168,00 eura,

-da je tužiteljici na temelju odredbe čl. 1103. ZOO-a na neimovinsku štetu dosuđena zatezna kamata od 4. svibnja 2020. (datum podnošenja odštetnog zahtjeva) do isplate,

-da je na dosuđeni iznos s osnova imovinske štete (tuđe pomoći i njege) dosuđena zatezna kamata od 28. siječnja 2025. (datum donošenja presude) do isplate.

7. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tuženik u tijeku postupku, a niti u navodima žalbe, nije s uspjehom osporio, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zahtjev tužitelja u pobijanom dijelu osnovanim, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tuženika takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

8. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku propisana je odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023.) prema kojoj ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava te odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018. i 96/2018., dalje u tekstu: ZZR) prema kojoj poslodavac za ozljedu na radu odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

9. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe čl. 25. st. 2. ZZR. Iz sadržaja odredbe članka 25. stavak 2. ZZR proizlazi kako se poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10. Nije sporno da se tužiteljica ozlijedila tijekom rada i to prilikom redovnog obavljanja poslova svojeg radnog mjesta pomoćne radnice u praonici rublja kada joj je prilikom peglanja stroj uhvatio palac desne ruke.

11. Teret dokaza postojanja razloga za potpuno ili djelomično oslobođenje od objektivne odgovornosti na poslodavcu, pa tako i da je do štete došlo namjerom ili krajnjom nepažnjom tužiteljice, kako to upire tuženik u žalbi. Namjerno postupa onaj koji postupa znajući i hotimice (s namjerom), dok s krajnjom nepažnjom postupa onaj štetnik koji u svom radu ne upotrijebi ni onu pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek. Međutim, s obzirom da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti iz čl. 25. ZZR zbog kojih bi se mogao osloboditi odgovornosti ili je umanjiti, pa tako ni tako ni da je do štete došlo namjerom ili krajnjom nepažnjom tužiteljice, dužan je tužiteljici nadoknaditi štetu koja joj je nastala.

12. Vezano za žalbene navode tuženika koji se odnose na ocjenu dokaza sa tvrdnjom da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze u odnosu na tvrdnje tuženika da je tužiteljici šteta nastala zbog krivog rukovanja strojem, valja reći da su isti u cijelosti neosnovani jer je prvostupanjski sud pri ocjeni provedenih dokaza dao jasne i valjane razloge, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje tih dokaza i davanje vlastite i pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud, pa stoga nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP, na koju opisno ukazuje tuženik.

13. Žalbeni navodi tuženika svode se na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od one ocjene dokaza suda prvog stupnja i o pravnoj (ne)utemeljenosti zahtjeva tužitelja, a koji navodi i tvrdnje nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke budući je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti važne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu i za svoj zaključak dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Žalitelj u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu navedenih okolnosti, već ocjenjuje pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost pobijane presude.

14. S obzirom da je tuženik na ročištu 16. prosinca 2024. odustao od dokaznog prijedloga za provođenje uviđaja, žalbeni navodi tuženika kojima obrazlaže potrebu provođenja istog dokaza nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost presude u pobijanom dijelu.

15. Kako dakle u provedenom postupku nisu utvrđene pretpostavke za oslobađanje poslodavca od odgovornosti u smislu odredbe čl. 25. st. 2. ZZR odnosno iz odredbe čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO u vezi s člankom 111. ZR, to postoji obveza tuženika da tužiteljici naknadi nastalu štetu.

16. Zatezna kamata na neimovinsku štetu je dosuđena pravilnom primjenom odredbe čl. 1103. ZOO od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa su neosnovani suprotni žalbeni navodi tuženika.

17. Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita kako u osnovi tako i u visini ( čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP), time da tuženik određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tužiteljici dosuđen trošak.

18. Stoga, imajući u vidu sve navedeno te činjenicu da tuženik nije osporio visinu dosuđenog iznosa neimovinske i imovinske štete, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

U Zagrebu 19. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj