Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-2316/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja OP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Milanović, odvjetnik u Umagu-Umago, protiv tuženika ŠP, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta za uslužne djelatnosti "[obrt]", iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Alen Kalčić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Alen Kalčić i Neven Švić, u Poreču-Parenzo, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv međupresude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj Pr-21/2020-23 od 5. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se međupresuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču- Parenzo, poslovni broj Pr-21/2020-23 od 5. srpnja 2021., i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

II. O troškovima postupka nastalim povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tuženik odgovoran za naknadu štete nastale tužitelju iz štetnog događaja od 24. prosinca 2016. (točka I. izreke). Odlučeno je da će se do pravomoćnosti ove presude zastati s raspravljanjem o iznosu tužbenih zahtjeva (točka II. izreke). Odluka o troškovima ostavljena je za kasniju presudu (točka III. izreke).

2. Međupresudu suda prvog stupnja pobija žalbom tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019,80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže pobijanu međupresudu preinačiti, i odbiti tužbeni zahtjev, ili pobijanu međupresudu ukinuti, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva nadoknadu troškova žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora su tužbeni zahtjevi tužitelja za naknadu štete isplatom iznosa od 587.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu do isplate (neimovinska šteta) te isplatom iznosa od 84.300,00 kn tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (imovinska šteta).

5. Polazeći od utvrđenja da je u pogledu osnove tužbenih zahtjeva za naknadu neimovinske i imovinske štete stvar sazrela za donošenje odluke, budući da će utvrđivanje visine štete zahtijevati znatne troškove, sud prvog stupnja je iz razloga svrsishodnosti primjenom odredbe članka 330. stavka 1. ZPP, donio pobijanu međupresudu.

6. Polazeći od utvrđenja:

- da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu od 1. siječnja 2014., za obavljanje poslova radnika na stroju, utovar-istovar;

- da je tužitelj i prije sklapanja tog ugovora o radu, bio zaposlen kod tuženika od 12. veljače 2007.;

- da su 24. prosinca 2016., po nalogu tuženika, kao poslodavca i izvođača radova na privremenom gradilištu spajanja kanalizacijske i fekalne vode u [adresa], Grad Poreč, ispred kuće koja ima kućni broj 93 u [adresa], u vlasništvu MP, iz [adresa], tužitelj i FP, također zaposlen kod tuženika, izvodili priključak kuće/objekta na kućnom broju 93 na gradsku mrežu kanalizacije, na način da je prethodno trebalo iskopati kanal, postaviti PVC cijev promjera 160 mm, te potom izvršiti zatrpavanje spomenute cijevi i kanala

- da je navedenog dana tužitelj vršio ručno zatrpavanje PVC cijevi, a da je FP istovremeno, upravljajući mini bagerom gusjeničarom težine 1,7 t vršio iskop kanala, da je prilikom obavljanja radova došlo do puknuća betonske ploče septičke jame, te pada bagera, zajedno s dijelom betonske ploče u septičku jamu, a kojom prilikom je i tužitelj pao u septičku jamu, te je bio prignječen od strane betonske ploče septičke jame, da je pritom došlo do ozljede tužitelja;

- da je tuženik predmetnu ozljedu na radu prijavio Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (izjava o ozljedi na radu), te polazeći od činjenica utvrđenih na temelju iskaza tužitelja i svjedoka FP, sud prvog stupnja je zaključio kako je tuženik kao poslodavac odgovoran tužitelju za nastalu štetu, a da do pada tužitelja u septičku jamu nije došlo zbog neopreznosti i nemara samog tužitelja (tužitelj nije bio u neposrednoj blizini bagera) pa da posljedično, do štete nije došlo krajnjom nepažnjom tužitelja (članak 111. Zakona o radu, "Narodne novine", br. 93/2014., 127/2017., 98/2019.-dalje: ZR, i članak 25. Zakona o zaštiti na radu, "Narodne novine", br. 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018., 96/2018. - dalje: ZZR), zbog čega je odlučio kao u izreci (članak 330. ZPP).

7. Prema odredbi članka 330. stavka 1. ZPP, ako je tuženik osporio i osnovu tužbenog zahtjeva i iznos tužbenog zahtjeva, a u pogledu osnova stvar je sazrela za donošenje odluke, sud može iz razloga svrsishodnosti donijeti najprije presudu samo o osnovi tužbenog zahtjeva (međupresuda). Do pravomoćnosti međupresude sud će zastati s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva (stavak 2.).

7.1. Dakle, međupresuda je deklaratorna odluka o osnovi kondemnatornog tužbenog zahtjeva koja ima prejudicijelno značenje za kasniju odluku o visini i iznosu tužbenog zahtjeva. Pretpostavke za donošenje međupresude su zrelost stvari za presuđenje u pogledu osnove, ocjena suda o postojanju odgovornosti i svrsishodnost.

7.2. U konkretnom slučaju tužitelj je postavio tužbene zahtjeve kojima zahtjeva naknadu neimovinske i imovinske štete, dakle, činjenična i pravna osnova u odnosu na predmetne tužbene zahtjeve nije istovjetna, zbog čega su u postupku trebali biti utvrđeni, i u obrazloženju presude, izneseni razlozi na temelju kojih sud utvrđuje odgovornost tuženika i osnovu za svaki od dva postavljena tužbena zahtjeva, a što je u ovom slučaju izostalo, budući da pobijana međupresuda, zbog pogrešnog pravnog shvaćanja suda prvog stupnja, prvenstveno ne sadrži odgovarajuće razloge o osnovi tužbenih zahtjeva za naknadu neimovinske i imovinske štete (na ime izgubljene zarade), a kako to osnovano i određeno upire tuženik u žalbi.

7.3. Slijedom navedenih razloga, sud prvog stupnja je donoseći pobijanu međupresudu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP te, ujedno, i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 330. stavka 1. ZPP, koja je od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke, a na koje bitne povrede tuženik određeno i osnovano upire u žalbi.

8. Nadalje, tuženik je u postupku osporio pasivnu legitimaciju i svoju odgovornost za nastanak štete tužitelju.

9. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku propisana je odredbama članka 111. ZR. Tako je odredbom stavka 1. tog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

10. Odredbom članka 25. stavka 1. ZZR, propisano je da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

11. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkama iz odredbe članka 25. stavka 2. ZZR i podredno pod pretpostavkama iz odredbe članka 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br.: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., dalje - ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobođenje poslodavca od objektivne odgovornosti.

12. Sud prvog stupnja pravilno je ocijenio prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovanim jer tuženik kao poslodavac odgovora za štetu tužitelju, svojem radniku u smislu odredbe članka 111. ZR, dok okolnost što je tuženik u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja osoba od posljedice nesretnog slučaja (nezgode) za slučaj smrti nezgode, trajnog invaliditeta, smrti zbog prometne nezgode i iznenadne smrti od bolesti, nije od utjecaja na pasivnu legitimaciju tuženika, poslodavca tužitelja.

13. Međutim, za sada se ne može prihvatiti zaključak suda prvog stupnja o postojanju isključive odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja i posljedično za nastalu štetu tužitelju, budući da u pogledu navedenog pobijana odluka ne sadrži dostatne i relevantne razloge, slijedom čega je i u pogledu navedenog ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju povredu također osnovano i određeno upire žalitelj u žalbi.

14. Ujedno je ostvarena i bitna povreda odredaba parničnog postupka članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP, koja povreda je utjecala na donošenje zakonite i pravilne odluke, a na koju povredu upire tuženik u žalbi.

15. Naime, sud može iskaze stranaka i svjedoka, ocijeniti manje ili više uvjerljivim ili logičnim, gledajući pojedinačno i u cjelini s ostalim dokazima te ima ovlast ocjenjivati izvedene dokaze, ali ne može otkloniti svoju obvezu da logičnim razlozima obrazloži svoje, za odluku u predmetu, bitno činjenično i pravno shvaćanje, a što je u ovom slučaju izostalo.

16. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je svoj zaključak o postojanju isključive odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja time i nastalu štetu, utemeljio na iskazima tužitelja i svjedoka FP, a pritom je propustio ocijeniti i ostale dokaze izvedene na okolnost odgovornosti tuženika za nastanak predmetnog događaja, u ovom slučaju, iskaz tuženika te svjedoka ČP i MP, kao i isprave priložene u spisu predmeta; zapisnike Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Područnog ureda Rijeka od 24. prosinca 2016. i 5. siječnja 2017., i to kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, u skladu s odredbom članka 8 ZPP, a propustio je dati valjane i dostatne razloge o dokaznom prijedlogu tuženika da se provede vještačenje po vještaku sigurnosti za rad, kako to osnovano upire žalitelj u žalbi, a što je odlučno za prosudbu je li stvar sazrela za donošenje odluke u pogledu osnove za naknadu neimovinske i imovinske štete te odgovornosti tuženika u smislu odredbe članka 330 stavka 1. ZPP.

17. Slijedom iznesenih razloga, valjalo je na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP, pobijanu međupresudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem (članak 371. ZPP).

18. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem, te će potom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

19. Odluka o troškovima pravnog lijeka, temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP.

U Zagrebu 19. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor