Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžzd-92/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljene GB, zbog dva kaznena djela iz čl. 172. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021., dalje: KZ), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva (dalje: ODO) u Vukovaru protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: Kzd-60/2022-24 od 4. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba ODO u Vukovaru te se ukida prvostupanjska presuda i predmet se upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja stavljena je izvan snage presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: Kzd-60/2022 od 7. ožujka 2023. kojom je izdan kazneni nalog te je okrivljena GB proglašena krivom zbog počinjenja dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, povredom dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u vezi st. 1. KZ i osuđena je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, uvjetno na tri godine.

1.1. Okrivljena GB je na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022., dalje: ZKP-22, valja napomenuti da je prvostupanjski sud pri navođenju brojeva "Narodnih novina" u kojima je ZKP objavljen pogrešno naveo i broj 36/2024., iako navedene izmjene i dopune još nisu stupile na snagu u vrijeme donošenja pobijane presude) oslobođena optužbe da bi počinila dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, povredom dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u vezi st. 1. KZ.

1.2. Na osnovi čl. 149. st. 1. ZKP-22 određeno je da nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljene padnu na teret proračunskih sredstava.

1.3. Na osnovu čl. 158. st. 3. ZKP-22 zakonski zastupnik oštećenika NB je sa imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

2. Protiv navedene presude žalbu je u zakonskom roku uložilo ODO u Vukovaru zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-22 te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i ukine pobijanu presudu te da predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Okrivljena GB putem svoje braniteljice Vesne Šnur dostavila je odgovor na žalbu tužitelja u kome predlaže da se pobijana presuda potvrdi u cijelosti.

4. Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024.) dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je dopisom broj KŽ-DO-800/2024-3 od 3. listopada 2024. isti vratilo ovom sudu.

5. Žalba je osnovana.

6. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka žalitelj nalazi u tome što je prvostupanjski sud donio oslobađajuću presudu na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP-22, smatrajući da nema dokaza da je okrivljena počinila kaznena djela, a da u obrazloženju pobijane presude obrazlaže (na stranici 9. točka 26. (pogrešno navedeno 24.) i 29.) nepostojanje namjere kao konstitutivnog elementa kaznenog djela. Dakle, žalitelj tvrdi da je presuda nerazumljiva iz razloga jer se okrivljenu oslobađa od optužbe iz jednog zakonskog razloga, a u obrazloženju presude navodi drugi razlog. Odnosno žalitelj navodi da je nepostojanje namjere okolnost koja isključuje krivnju i da je u tom slučaju prvostupanjski sud trebao donijeti oslobađajuću presudu temeljem čl. 453. toč. 2. ZKP- 22.

7. Nije u pravu žalitelj s naprijed navedenim navodima. Naime, prvostupanjski sud je ispravno naveo da okrivljenu oslobađa optužbe na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP-22, dakle zbog toga što nije dokazano da je okrivljena počinila kaznena djela za koja se optužuje te valja reći da je upravo tu zakonsku osnovu za oslobođenje okrivljene prvostupanjski sud obrazlagao u obrazloženju presude. Naime, oslobađajuća presuda na temelju čl. 453. toč. 2. ZKP-22 donijela bi se kada bi postojale okolnosti koje isključuju krivnju, a to su neubrojivost, nužna obrana, stvarna zabluda i dr. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu kaznenog postupka na koju se žalitelj poziva, a niti bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Međutim, u pravu je žalitelj kad navodi da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

9. Vezano uz pogrešno utvrđeno činjenično stanje žalitelj ističe da se u obrazloženju pobijane presude navodi da je okrivljena u periodu inkriminacije od 2. rujna 2018. pa do 1. svibnja 2022., izuzev perioda u kojem je izdržavala kaznu zatvora, kupovala djeci ono što im je bilo potrebno. Ujedno je okrivljena svojoj djeci davala novčane iznose na ruke, a to nisu bili iznosi određeni pravomoćnom presudom te je bilo perioda kada svojoj djeci nije davala ništa. Žalitelj pri tome ističe da je okrivljena zdrava i radno sposobna osoba te da ne postoji niti jedan ispričavajući razlog da okrivljena ne bi doprinosila uzdržavanju svoje djece i to u novčanom iznosu koji joj je dosuđen, a ne kupovinom poklona koji nisu dostatni određenoj alimentaciji.

10. U odgovoru na žalbu žaliteljica tvrdi da predmetna kaznena djela čini onaj tko svjesno i voljno odbija postupiti po pravomoćnoj presudi te tvrdi da to kod nje nije slučaj jer je ona dužne iznose uzdržavanja isplaćivala na ruke svoje djece, dakle da u konkretnom slučaju nema subjektivnog elementa kaznenog djela za koja se okrivljena tereti.

11. U pravu je žalitelj kad ističe da okrivljena nije ovlaštena mijenjati odredbe pravomoćne presude već mora poštivati pravomoćnu presudu te svoje dužne obroke alimentacije za svoju djecu sina G i kćer N plaćati na način, vrijeme, u visini i u rokovima propisanim pravomoćnom presudom. Bez obzira na mišljenje okrivljene da zakonski zastupnik i otac njihove malodobne djece NB taj novac neće potrošiti na djecu već na kocku i igre na sreću, ista nije ovlaštena mijenjati odredbe pravomoćne presude, već je trebala tražiti izmjenu načina plaćanja dužne alimentacije od strane suda.

12. Stoga je ovaj drugostupanjski sud prihvaćanjem žalbe ODO u Vukovaru na temelju čl. 483. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025.) odlučio kao u izreci.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ispraviti propuste na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će nakon provedenog postupka, točno utvrđenog činjeničnog stanja te detaljne analize obrane okrivljene i saslušanih svjedoka, a uzevši u obzir žalbene navode tužitelja, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti.

U Varaždinu 19. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić