Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-309/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od Vesne Žulj, predsjednice vijeća, mr.sc. Iris Gović Penić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. JĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po majci OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Brlečić i dr. iz Varaždina, protiv tuženika ŽĆ, [adresa], privremeno u Njemačkoj, [adresa]-str. 1H, [adresa].d. Donau, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ines Mošmondor, odvjetnici iz Čakovca, radi povećanja uzdržavanja, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-56/2023-33 od 29. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 19. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-56/2023-33 od 29. travnja 2025. u točki I izreke te u točki III izreke u dijelu kojim tuženiku nije dosuđen trošak postupka.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob- 56/2023-33 od 29. travnja 2025. u točki III izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 560,00 eura.

III Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I. Mijenja se Presuda Općinskog suda u Čakovcu od 18. lipnja 2018. godine, pod poslovnim brojem P Ob-23/2018-83 u točki I. izreke na način da se nalaže tuženiku ŽĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje mldb. JĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 300,00 eura mjesečno i to počevši od podnošenja tužbe 31. siječnja 2023. pa nadalje, sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, time da je dospjele iznose uzdržavanja do dana donošenja ove presude dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a buduće iznose uzdržavanja do svakog 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, počevši od dospijeća svakog obroka uzdržavanja pa do isplate, sve to na račun majke i zakonske zastupnice OĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji se vodi kod Raiffeisenbank Austrija d.d. pod brojem [broj bankovnog računa].

II. Odbija se mlt. JĆ sa dijelom tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog od 300,00 eura, a do zatraženog od 331,81 eura.

III. Svaka strana snosi svoje troškove ovog postupka."

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I i III izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga, a protiv točke III izreke žalbu je podnio tužitelj također zbog svih žalbenih razloga te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba tuženika je neosnovana, a žalba tužitelja osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje žalitelji ističu u žalbama.

Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Sud prvog stupnja je, osim u dijelu odluke o troškovima postupka, i pravilno primijenio materijlano pravo.

6. Tužitelj je 31. siječnja 2023. podnio tužbu radi povišenja uzdržavanja. U tužbi se navodi da je presudom Općinskog suda u Čakovcu od 6. studenog 2017., pod poslovnim brojem P Ob-117/2015-64 razveden brak između tuženika i KĆ (sada OĆ), zakonske zastupnice i majke tužitelja, dok je presudom Općinskog suda u Čakovcu od 18. lipnja 2018., pod poslovnim brojem P Ob- 23/2018-83 određeno da je ovdje tuženik dužan doprinositi za uzdržavanje mldb. JĆ mjesečni iznos 172,54 eur/1.300,00 kuna.

Od dana donošenja presude bitno su se promijenile okolnosti koje utječu na određivanje visine uzdržavanja koju je tuženik dužan plaćati za mldb. tužitelja JĆ te postoji čitav niz objektivnih kriterija i činjenica koje opravdavaju povišenje tog iznosa, a to su:

- U vrijeme donošenja odluke o iznosu kojim tuženik doprinosi za uzdržavanje zajedničkog djeteta, mldb. ZĆ imao je četiri godine, odnosno bio je dijete vrtićke dobi, dok sada ima 8 godina i polaznik je trećeg razreda Osnovne škole u [obrt]. Dakle, životne prilike i potrebe tužitelja su se znatno promijenile i opravdavaju potrebu podnošenja ove tužbe kojom se traži povećanje iznosa uzdržavanja. Naime, polazak u školu podrazumijeva da postoje značajni mjesečni troškovi samo za podmirenje Kevinovih školskih potreba, a koji se odnose na: prehranu cca 26,54 eur/200,00kuna (1,33 eur/10 kuna dnevno za pecivo, voće ili slasticu)kao nužni dodatak školskoj užini, jednokratne ili povremene troškove nabave školske opreme (torba, radne bilježnice, bilježnice, pernice, oprema za tjelesni), a što premašuje iznos od 331,81 eur/2.500,00 kuna godišnje odnosno cca 26,54 eur/200,00 kn mjesečno, kupnju prijenosnog računala i dodatne opreme (pisač itd) vrijednosti cca 530,89 eur/4.000,00 kuna, što je doista neophodno uvažavajući potrebe suvremenog školstva.

- Tužitelj je uključen u sportske aktivnosti pohađanjem Nogometne škole Općine [adresa] 3 x tjedno, za što mjesečni troškovi članarine iznose 19,91 eur/150,00 kuna. Troškovi sezonske nabave neophodne sportske opreme iznose najmanje 199,08 eur/1.500,00 kuna (kopačke, dvoranske patike za zimsku sezonu, trenirke dugih rukava, čarape, majice i hlače kratkih rukava) godišnje (svake sezone treba kupovati novu opremu budući da će staru ZĆ prerasti ili će se istrošiti).

- Daljnji iznos od kao 132,72 eur/1.000,00 kuna mjesečno odnosi se na zdravu i uravnoteženu prehranu te povremene slastice i sokove dok specifični troškovi vezani uz higijenske i zdravstvene potrebe ZĆ iznose prosječno 13,27 eur/100,00 kuna mjesečno.

- Kako je mldb. ZĆ dijete u razvoju što podrazumijeva i ubrzani fizički rast i razvoj, troškovi nabave njegove odjeće i obuće iznose 39,82 eur/300,00 kuna, a koji iznos predstavlja prosječni mjesečni izdatak, obzirom da u ovisnosti od mjeseca, godišnjeg doba i djetetove potrebe, taj iznos varira (dakle, cca 477,80 eur/3.600,00 kuna godišnje majka troši na odjeću i obuću).

- Obzirom da ZĆ, kao dijete od 8 godina, iskazuje i sve veću potrebu za ostvarivanjem socijalnih kontakata, mjesečni troškovi takvih aktivnosti iznose u prosjeku do 66,36 eur/500,00 kuna, a što uključuje troškove odlaska na bazen, u kino, igraonice i dr. (prijevoz, džeparac).

- Tužitelj se druži sa školskim i drugim prijateljima te najmanje jednom mjesečno odlazi na dječje rođendane (premda takvih aktivnosti ponekad bude i tri puta mjesečno), što podrazumijeva kupnju poklona za djecu i troškove od prosječno 26,54 eur/200,00kuna mjesečno.

- Tužitelju je potreban i mobitel, kojeg trošak iznosi 26,54 eur/200,00 kuna mjesečno.

- Osim navedenih mjesečnih troškova, briga za ZĆ podrazumijeva i značajne jednokratne godišnje izdatke koji se primjerice odnose na trošak organizacije njegove rođendanske proslave koji iznosi 199,08 eur/1.500,00 kuna te trošak ljetovanja u iznosu od cca 265,45 eur godišnje (trošak smještaja i puta koji se odnosi na ZĆ).

- Svake godine nastane i neki dodatni trošak, kao npr. trošak proslave prve pričesti.

- Režijski troškovi za nekretninu u kojoj ZĆ stanuje sa svojom majkom iznose cca 238,90 eura mjesečno (voda, struja, Internet i telefon, troškovi drva za ogrjev). Tužitelj dalje u tužbi navodi da tuženik tužitelja viđa vrlo rijetko i neredovito, budući da stanuje u [adresa]. Čak štoviše, tužitelj gotovo uopće ne ostvaruje susrete i druženja s ocem, pa čak niti kad se otac nalazi u Republici Hrvatskoj i to iz razloga što ne postoji nikakva inicijativa oca za održavanje takvih susreta. Tako se primjerice u 2022. nije održan niti jedan susret i druženje djeteta i oca, a jedini kontakt djeteta i oca je telefonski.

Čak se i navedeni telefonski razgovori odvijaju isključivo u vrijeme kad se tužitelj nalazi kod bake po očevoj strain (koja stanuje na adresi [adresa]), premda tužitelj posjeduje vlastiti mobitel.

Iz gore navedenog proizlazi da je teret snošenja svih troškova koji su gore opisani, isključivo na majci tužitelja.

Zbog navedenog, majka je ujedno i jedina koja ZĆ vozi svojim osobnim automobilom na treninge 3x tjedno, na natjecanja, u školu, liječniku, itd pa samo na troškove goriva za ZĆ mjesečno troši cca 66,36 eur/500,00 kuna.

Sve navedeno predstavlja ukupne materijale potrebe djeteta sukladno odredbi čl. 311. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23, dalje ObZ) kojim je određeno: „ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta.“

Majka, dakle, za potrebe uzdržavanja mldb. ZĆ izdvaja prosječni mjesečni iznos od 464,53 eur/3.500,00kn–530,89 eur/4.000,00 kuna, od čega tuženik trenutno doprinosi sa iznosom od svega 172,54 eur/1.300,00 kuna što je daleko premalo, a zbog čega tužitelj podnosi ovu tužbu.

Majka UĆ zaposlena je pri poslodavcu FAVORIT SPORTSKA KLADIONICA d.o.o. na radnom mjestu „organizator područja“, što podrazumijeva terenski rad na području cijele Međimurske i Varaždinske županije. Majka ostvaruje mjesečna primanja u neto iznosu od 836,15 eur/6.300,00kuna, a kreditno je opterećena i mjesečnim obvezama u ukupnom iznosu od 436,66 eur/3.290,00 kn. Dakle, uvažavajući gore navedene troškove i visinu majčinih primanja i tereta, tužitelj smatra da majka jedva spaja kraj s krajem i da svojim primanjima ne može podmiriti sve mjesečne potrebe i priuštiti tužitelju sve što je potrebno za njegov uredan razvoj, pa u podmirenju dijelova troškove uskaču i njezini roditelji i teta, što je dugoročno potpuno neodrživo, a i obveza je prije svega roditelja da uzdržavaju svoju djecu, prateći njihov životni standard (pritom je životni standard oca daleko viši od standarda majke, o čemu će nastavno biti više riječi).

Smatra da majci, uz financijski doprinos uzdržavanja, treba uzeti u obzir i to da ZĆ pruža i dodatnu brigu i skrb koju dijete njegove dobi traži (emocionalna potreba, briga za učenje i izvršavanje školskih zadataka…), sve pozivom na odredbu čl. 310. ObZ-a kojim je određeno:

(1) Roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

(2) Svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

Tuženik, nadalje, već duži niz godina živi i radi u Republici Njemačkoj te je trenutno, prema saznanjima tužitelja zaposlen kod poslodavca Dipl. -Ing. H. Bendl GmbH & Co.

[obrt], [adresa].

Budući da tužitelj ne raspolaže preciznim informacijama o iznosu tuženikovih trenutnih mjesečnih primanja (kod ranijih poslodavaca kod kojih je radio kao soboslikar tuženik je zarađivao minimalno 1.700,00 eura mjesečno), to tužitelj predlaže da sud službenim putem zatraži od tuženikovog poslodavca taj podatak. U svakom slučaju, uzimajući u obzir da tuženik već duži niz godina živi i radi u inozemstvu, to majka tužitelja ima saznanja da tuženik raspolaže značajnijim financijskim prihodima u odnosu na njezina primanja, tim više što učestalo turistički putuje na razna daleka putovanja, tako je tuženik 2022. primjerice putovao na Karibe, a iz čega proizlazi da su tuženikov životni standard i materijalne prilike i više u odnosu na prilike koje su bile utvrđene u trenutku donošenja ranije odluke o visini iznosa uzdržavanja.

Osim toga, prema saznanju majke tužitelja tuženik je vlasnik osobnog automobila te ½ dijela nekretnine u Republici Hrvatskoj, i to nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel Čakovec, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o.

[adresa], i to čkrb. 334/A/2.

Zbog navedenog, tužitelj smatra da bi tuženik trebao i mogao, bez ugrožavanja vlastite egzistencije, doprinositi s iznosom od najmanje 331,81 eura mjesečno za njegovo uzdržavanje.

Pri takvom postavljanju tužbenog zahtjeva, uzete su u obzir odredbe Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine br. 37/2022) kojom odlukom je minimalni iznos potreban za mjesečno uzdržavanje djeteta, koji je dužan plaćati roditelj koji ne stanuje s djetetom u dobi od 7-12 godina, određen s 189,24 eura. Nadalje, prema Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine br. 37/2022) iznos potreba djeteta za platni razred prihoda obveznika uzdržavanja u rasponu od 1.526,45 eura-1.725,40 eura (što je razred tuženika), za dijete od 7-12 godina iznosi 345,08 eura.

Navedene odredbe i iznosi ukazuju kako je iznos kojim tuženik trenutno doprinosi za uzdržavanje tužitelja postavljen prenisko, pri čemu je odredbom čl. 311. st. 2.

Obiteljskog zakona pripisano da se: „

Ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja“ dok je odredbom čl. 27. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine -Međunarodni ugovori broj 12/1993 -dalje: Konvencija) propisano da dijete ima pravo na životni standard u skladu sa svojim potrebama, ali i mogućnostima osoba koje su ga dužne uzdržavati. Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, kao i razloge naprijed navedene, jasno je kako u ovom konkretnom slučaju, značaj izmijenjenih okolnosti u dovoljnoj mjeri opravdavaju postavljeni tužbeni zahtjev.

Tužbeni zahtjev koji se postavlja, tužitelj smatra da je potrebno dodatno sagledati uzimajući u obzir i aktualno povećanje životnih troškova uslijed sveopćeg poskupljenja proizvoda u odnosu na 2018. i to kako prehrambenih proizvoda, tako i goriva i energenata.

Takvo neizbježno povećanje životnih troškova, dodatno utječe na sniženje djetetovog životnog standarda, a što je zasigurno u suprotnosti s njegovim interesima.

7. Sud prvog stupnja je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio:

- da je presudom poslovni broj P Ob-23/2018-83 Općinskog suda u Čakovcu od 18. lipnja 2018. pod točkom I. obvezan ŽĆ doprinositi na ime uzdržavanja za mlt. JĆ iznos od 1.300,00 kn mjesečno (172,54 eura)

- prema potvrdi o imovnom stanju UĆ je imala 2023. dohodak 11.189,39 eura, neoporezivi primitak 849,28 eura, a 2024. od siječnja do listopada 2024. 9.515,60 eura i neoporezivi primitak 1.324,63 eura, a ŽĆ nije evidentiran kao primatelj dohotka.

8. Iz iskaza majke tužitelja OĆ proizlazi da je bila u braku sa ŽĆ do 2017., kada je brak razveden, a njihovo zajedničko dijete mlt. JĆ koji je rođen **.**.2014. nastavio je živjeti sa njom, dok je ocu između ostalog određeno plaćanje uzdržavanja u iznosu od tadašnjih 1.300,00 kn, odnosno danas je to 175 eura, tj. taj iznos otac plaća jer ga je zaokružio. Na pitanje kada je JĆ zadnji puta vidio oca odgovara da ga je vidio prošle godine u lipnju kada je otac bio u Međimurju, uz napomenu da otac nije inicirao to viđenje već su se na jednom događaju zapravo sreli.

U kolovozu 2021. su JĆ i ŽĆ bili zajedno na moru i to je zapravo bilo posljednji puta da je otac tražio viđanje sa djetetom. Otac osim plaćanja 175,00 eura na drugi način ne sudjeluje u uzdržavanju odnosno kupuje poklone za rođendan i za blagdane, ali to su pokloni maksimalne vrijednosti 100,00 eura, npr. zadnje je za Božić dobio sat otprilike te vrijednosti. U utuženom razdoblju može reći da mu je kupio za Božić 2023. Playstation 5, dakle to su sve pokloni, a na drugi način odnosno plaćanjem novčanih iznosa nije sudjelovao u plaćanju uzdržavanja. Mlt. JĆ ide sada u 5 razred Osnovne škole [obrt], odličan je učenik, a od izvannastavnih aktivnosti pohađa školu nogometa, a prije toga je trenirao druge sportove. Kad je se pita kolike bi bile njegove ukupne mjesečne potrebe odgovara da kao što je navedeno u tužbi to bi mogao biti iznos otprilike 465,00 eura mjesečno, a to se odnosi na njegove troškove hrane, odjeće, obuće, higijenskih potrepština odnosno svega što je navela u tužbi. Navodi da ona prima dječji doplatak iz Njemačke u iznosu od 219,00 eura i 30,00 eura iz RH, odnosno može reći da sveukupno na ime dječjeg doplatka prima 250,00 eura, a od siječnja ove godine iznos je 255,00 eura i dječji doplatak je počela primati od kolovoza 2023., a navodi da je i prije toga imala pravo, ali radi nesuradnje tuženika koji nije htio potpisati određene dokumente ona to pravo nije ostvarila sve dok nije od strane djelatnika našeg mirovinskog zavoda pomognuto u smislu da joj je njihova stručna služba popunila dokumente. Navodi i da je pokrenula postupak radi naplate uzdržavanja koje tuženik nije platio za razdoblje od 2015. do 2017. i u sklopu tog postupka je došao dopis koji je njezina punomoćnica predala u spis, a iz kojeg proizlazi da nakon provjere prihoda tuženika da je on pozvan izvršiti mjesečne uplate u iznosu od 250,00 eura kako bi plaćao zaostale iznose uzdržavanja, i dakle tuženi je uz 175,00 eura koje je dužan po presudi plaćati počeo plaćati tih 250,00 eura mjesečno, i prošle godine je u cijelosti otplatio taj dug. Zapravo njoj je njihovo tijelo koje je zaduženo za takve sporove odnosno slučajeve uplaćivalo iznose, a očito je on njima morao vraćati onda te iznose na ime tog uzdržavanja.

Što se tiče primanja tuženika ona nema točnih informacija, jedino zna da je njegov šogor koji radi u istoj firmi gdje sada radi i ŽĆ još 2015. imao plaću 3.000,00 eura, pa ne vjeruje da tuženik ima manju plaću. Osim toga ŽĆ je sam naveo koliko ima obveze po kreditima za auto 480,00 eura, za kuću 550,00 eura, dakle ima preko 1.000,00 eura obveza po kreditima, a uobičajeno je da se daju obveze za kredite u 1/3 od plaće.

Vezano uz navode iz odgovora na tužbu o pomoći članova tuženikove obitelji u uzdržavanju mlt. JĆ izjavljuje da je točno da i JĆ i ona imaju dobre odnose sa Kevinovom bakom odnosno Josipovom bakom odnosno i drugim članovima obitelji, te baka povremeno da JĆ po 20 eura, i znaju mu kupiti određene odjevne stvari, ali isto tako i članovi njezine obitelji sudjeluju na isti način u uzdržavanju, jer misli da joj oni ne pomažu da ne bi mogla sama snositi sve životne troškove. Živi sa JĆ u kući, vlasnik kuće je njezin otac, dakle ona živi sa svojim roditeljima i JĆ u njihovoj kući oni podmiruju i troškove režija, jer ne zna kako bi inače ona mogla sve sa prihodima koje ima podmiriti. Vlasnica je jedino pokretnine osobnog automobila marke Suzuki Swift 2010. godište.

Poznato joj je da je tuženi nakon razvoda braka u obvezi uzdržavati još dvoje djece, ali smatra da njegovi prihodi omogućavaju da i mlt. JĆ omogući isti standard života koji omogućuje očito i svojoj drugoj djeci.

9. Sud prvog stupnja pravilno navodi da se sukladno čl. 311. ObZ-a ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i dr. slične troškove djeteta, a ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

Prema čl. 313. st. 1. ObZ-a ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kada se uzdržavanje određuje, a čl. 313. st. 4. ObZ-a propisuje da sud kada utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika, uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu sa dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.

Prema čl. 314. ObZ-a ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine, određuje minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom.

Potrebe mlt. djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimum, ali ne manje od ½ polovice zakonskog minimuma: 1. ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili 2. ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanju.

10. Minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu i to:

za dijete do 6 godina 17% prosječne plaće

za dijete od 7 do 12 godina 20% prosječne plaće i

za dijete od 13 do 18 godine 22% prosječne plaće.“

11. U Narodnim novinama broj 48/23 objavljeni su podaci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, te je propisano da sukladno odredbama Obiteljskog zakona minimalni novčani iznos koji je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom iznosi:

za dijete do 6 godina 172,67 eura

za dijete od 7 do 12 godina 203,15 eura

za dijete od 13 do 18 godina 223,46 eura.

12. U Narodnim novinama broj 49/24 objavljeni su podaci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, te je propisano da sukladno odredbama Obiteljskog zakona minimalni novčani iznos koji je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom iznosi:

za dijete do 6 godina 195,16 eura

za dijete od 7 do 12 godina 229,69 eura

za dijete od 13 do 18 godina 252,56 eura.

13. S obzirom na sve utvrđene činjenice, a koje su prethodno izložene, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da su ispunjeni uvjeti za izmjenu odluke o uzdržavanju jer je od donošenja odluke o uzdržavanju pa do podnošenja tužbe prošlo 5 godina, odnosno 7 do zaključenja glavne rasprave i donošenja presude, a opće je poznato da su porasli troškovi života, minimalno propisani iznosi uzdržavanja su povečavali te su se povećale i potrebe tužitelja, pa sve su to okolnosti koje opravdavaju izmjenu odluke o uzdržavanju.

14. Na strani tuženika promijenile su se okolnosti na način da je postao otac još dvoje djece (mlt. NĆ rođen **.**.2019. i mlt. BĆ rođen **.**.2023.).

15. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se ukupne mjesečne potrebe tužitelja mogu podmiriti mjesečnim iznosom od 450,00 eura, jer je to iznos koji je realan uzimajući u obzir s jedne strane prosječne potrebe djeteta njegove dobi, njegove potrebe koje je navela majka u svojem iskazu, a uzimajući u obzir i prihode i primanja njegove majke i činjenice da je tuženik nesporno zaposlen u inozemstvu, s tim da standard djece mora biti u skladu da mogućnostima njihovih roditelja.

16. Imajući u vidu utvrđene potrebe tužitelja i sve izmijenjene okonosti pravilno sud prvog stupnja zaključuje da tuženik treba doprinositi za uzdržavanje od podnošenja tužbe pa nadalje iznosom od 300,00 eura mjesečno.

16.1. Pre tome je neodlučno što je Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta za djecu tužiteljeve dobi određeno da uzdržavanje iznosi 229,60 eura jer je tom Odlukom propisan samo minimalni iznos te neme zakonske prepreke da se dosudi viši iznos od minimalnog kada okolnosti to opravdavaju, a okolnosti ovog slučaja to opravdavaju.

16.2. Tuženik uzdržava još dvoje djece, no ovaj sud smatra da povišenjem uzdržavanja za tužitelja tuženik ne ugrožava niti svoju egzistenciju niti egzistenciju drugo dvoje djece. Naime, tuženik nije dostavio dokaze na okolnost svojih prihoda, iako je zaposlen i radi u Njemačkoj, pa je za zaključiti da su iznosi koje zarađuje toliko visoki da tuženik smatra da će u ovom postupku za povišenje uzdržavanja ostvariti bolju pravnu poziciju ako te podatke ne dostavi nego kada bi ih dostavio. Dakle, njegovi prihodi su očito veći i od onih koje tužitelj pretpostavlja da ih ima, a tužitelj tijekom postupka navodi da bi bila riječ o (barem) 3.000,00 eura.

16.3. Točna je tvrdnja tuženika da su troškovi života u Njemačkoj veći od troškova života u Republici Hrvatskoj, ali upravo zbog prethodno navedenoga, a i činjenice da je supruga tuženika kao majka drugo dvoje djece dužna doprinositi za uzdržavanje svoje djece, ovaj sud smatra da je odluka o visini uzdržavanja pravilna.

16.4. U odnosu na kreditne obveze tuženika treba navesti da plaćanje uzdržavanja za dijete ima prednost pred kreditnim obvezama roditelja, pri čemu treba istaknuti da već samo rata kredita za osobno vozilo koju tuženik plaća znatno premašuje čak i u ovom postupku povišeni iznos uzdržavanja.

17. Činjenica da majka tužitelja prima dječji doplatak za tužiteljane utječe na obvezu tuženika da plaća uzdržavanje. Prema članku 1. Zakona o doplatku za djecu (Narodne novine broj 94/01, 138/06, 107/07, 37/08, 61/11, 112/12, 82/15, 58/18) doplatak za djecu novčano je primanje koje koristi roditelj ili druga osoba određena tim Zakonom radi potpore uzdržavanja i odgoja djece, slijedom čega dječji doplatak nije prihod djeteta u smislu čl. 291. ObZ-a, pa se istog ne bi trebalo uzimati u obzir kod utvrđivanja obveze uzdržavanja.

18. Točno sud prvog stupnja navodi da se uzdržavanje plaća u novcu, te ukoliko bi i tuženi ili članovi njegove obitelji na drugi način npr. kupnjom poklona sudjelovali u uzdržavanju djeteta, to ne umanjuje niti ne utječe na njegovu obvezu plaćanja uzdržavanja u novčanom iznosu kao roditelja za mlt. dijete.

19. Slijedom navedenoga, žalba tuženika je kao neosnovana odbijena i prvostupanjska je presuda potvrđena u dijelu koji se odnosi na promjenu odluke o visini uzdržavanja primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

20. No, sud prvog stupnja pogrešno je odlučio o troškovima postupka primjenom čl. 366. st. 1. ObZ-a koji propisuje da između ostalog u stvarima uzdržavanja djeteta sud o troškovima postupka odlučuje slobodno vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

Neovisno o tome što je tuženik djelomično uspio u sporu, isti je dužan naknaditi tužitelju troškove postupka.

S obzirom na sve okolnosti ovog predmeta, ovaj sud zaključuje da nema opravdanog razloga da se odredi da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

Prije svega, tužitelj je uspio sa pretežnim dijelom svog zahtjeva, a zbog onog dijela s kojim nije uspio nisu nastali posebni troškovi.

Osim toga, tuženik nije dovoljno aktivno sudjelovao u postupku i doprinosio ubrzanju postupka, pa tako nije dostavio dokaze o svojim prihodima i nije pristupio na ročište na kojem je trebao biti saslušan.

U takvim okolnostima ovaj sud smatra da je tuženik dužan tužitelju naknaditi pouzročene troškove postupka.

21. Slijedom svega navedenoga, primjenom čl. 373. ZPP-a prvostupanjska je presuda u dijelu odluke o troškovima postupka preinačena na način da je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka.

21.1. Tužitelju je priznato pravo na jednokratnu nagradu u iznosu od 500,00 eura primjenom tbr. 7. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/15, 103/14, 144/14, 107/15, 126/22, 138/23). Isto tako, priznat mu je trošak prijevoda u iznosu od 60,00 eura.

22. Kako je tužitelj uspio sa žalbom tuženiku je naloženo da mu naknadi trošak sastava žalbe primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a

U Zagrebu 19. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj