Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž-578/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Mesarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zagoršćak & partneri u Zagrebu, protiv tuženice Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koju zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj P-311/2021-26 od 6. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 19. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženice te se ukida presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-311/2021-26 od 6. listopada 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 60010462692 sklopljenog između tužitelja i tuženice, a kojom je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valutna klauzula uz koju je vezana glavnica kredita, te je pod točkom II. izreke naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od 1.655,87 EUR/12.476,17 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, kao i da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.442,10 EUR/18.400,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 6. listopada 2023. do isplate (toč. III. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev uz nalog da joj tužitelj naknadi trošak, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnom odredba o valutnoj klauzuli sadržana u ugovoru o kreditu zaključenom između tužitelja kao korisnika kredita i prednice tuženice kao kreditora, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 1.655,87 EUR/12.476,17 kn na ime ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, sve sa tamo navedenim zakonskim zateznim kamatama.

6. Prvostupanjski sud zaključak o ništetnosti ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak temelji na pravnim utvrđenjima pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena u pogledu ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a koje odluke su donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te odredbi članka 502.c ZPP kao i članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07 i dr.) propisanoj obvezatnosti takve presude i u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika. Pored toga, prvostupanjski sud je, na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijsko- knjigovodstvene struke utvrdio da razlika više obračunatih i naplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja iznosi 12.476,17 kn, sada 1.655,87 EUR. Također je, ocijenivši neosnovanim prigovor zastare, utvrdio da je tuženica univerzalni slijednik Slavonske banke d.d. koja je bila pripojena Hypo Alpe Adria Banci d.d. iz Zagreba, a ona promijenila ime u Addiko bank d.d., to je pravilno zaključio da se pravni učinci kolektivne presude protežu i na nju.

7. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ista ne proturječi sama sebi niti razlozima obrazloženja, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

7.1. Neosnovano tuženica u žalbi navodi da je onemogućena u raspravljanju i da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP iz razloga što nije izveden dokaz financijskim vještačenjem na način kako je to predlagala. Ovo stoga što sudovi (ne stranke) imaju ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP), pa postupanjem prema toj ovlasti, prvostupanjski sud nije povrijedio niti jednu odredbu parničnog postupka. Naime, tuženica nije prigovarala matematičkom izračunu vještaka, koji je saslušan i na raspravi, a prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao objektivan i stručan, pa upućivanje tuženice na drugu metodologiju izračuna predstavlja prigovor pravne prirode koji od strane prvostupanjskog pravilno nije prihvaćen, pa shodno toga nije bilo potrebno odrediti dopunsko vještačenje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-945/24).

7.2. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP, pa žalba tuženice zbog tog žalbenog razloga nije osnovana.

8. Međutim, tuženica je još u odgovoru na tužbu osporavajući tužbeni zahtjev iznijela tvrdnju da je tužitelj pri sklapanju Ugovora o kreditu od strane službenice banke bio upoznat, odnosno ozbiljno i potpuno informiran o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi te da mu je kod sklapanja ugovora rastumačeno značenje ugovaranja valutne klauzule kao i ekonomske posljedice koje ista može imati za tužitelja, kod čega ustraje i u žalbi.

8.1. Dakle, tuženica je iznijela tvrdnje da se o spornim odredbama, čiju pravnu valjanost tužitelj osporava, prethodno pojedinačno pregovaralo, te je na te okolnosti predložila saslušanje djelatnice banke CJ koja je radila na obradi predmetnog kredita, međutim, prvostupanjski sud je taj prijedlog odbio uz obrazloženje da sukladno odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu OTP banka d.d. i drugi protiv Hrvatske zahtjev br. 38541/21 od 8. studenog 2022. nije osnovan prigovor povrede načela jednakosti stranaka budući da taj sud smatra da su domaći sudovi naveli razloge zašto saslušanje bankovnih službenika nije bilo potrebno.

9. S time u vezi treba reći da prema pravnom stajalištu izraženom u recentnoj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke (na koje se odnosi odluka o kolektivnom sporu) ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.

9.1. O tom pitanju u konkretnom slučaju ovisi i osnovanost prigovora zastare s obzirom da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje o zastari restitucijskih zahtjeva u kojem se navodi da kao posljedica utvrđenja ništetnosti pojedinih odredaba ugovora, zastara počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, a u odnosu na nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu CHF odluka je postala pravomoćna donošenjem odluke broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., s datumom donošenja te odluke.

9.2. Što se pak tiče pozivanja suda prvog stupnja na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu OTP banka d.d. i drugi protiv Hrvatske zahtjev br. 38541/21 od 8. studenog 2022., navesti je da iz iste, u bitnom, slijedi da je taj sud utvrdio da je iz odluka nadležnih domaćih sudova, prije svega Vrhovnog i Ustavnog suda RH, vidljivo da su sudovi razmotrili sve prigovore stranaka i o njima dali detaljne i obrazložene odluke, te da je prijedlog da se saslušaju djelatnici banke kao svjedoci odbijen uz obrazloženje da bi njihova svjedočenja bila irelevantna, s obzirom da je u spisu predmeta postojala pisana dokumentacija koja se upravo odnosila na okolnost na koju je predloženo svjedočenje tih svjedoka, te da njihova svjedočenja ne bi donijela ništa novo u postupku, a što nije slučaj u ovom predmetnom postupku.

10. S druge strane, u vezi predloženog saslušanja javnog bilježnika, a koji dokaz je prvostupanjski sud također odbio izvesti, treba reći da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda Republike Hrvatske o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru.

11. U odnosu na žalbene tvrdnje tuženice da se u predmetnom postupku ne radi o postupku naknade štete već potraživanju stečenog bez osnove, te da stoga ne postoji ni pravni osnov niti pravni interes tužiteljice za podnošenje ove tužbe, navesti je da je pravno shvaćanje o primjeni članka 502.c ZPP u postupcima s podudarnim činjeničnim i pravnim situacijama izraženo u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. i Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.). Također, da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku od 1. rujna 2019. odredba članka 502.c izmijenjena u tom smislu da je iza riječi za naknadu štete dodana riječ „ili isplatu“, te da ukoliko je netko nešto stekao na temelju ništetne ugovorne odredbe tada je prema odredbama koje reguliraju posljedice ništetnosti dužan drugoj strani vratiti sve ono što je primio po osnovi takvog ugovora, što znači da upravo za taj nepripadno stečeni iznos po jednoj ugovornoj strani, suprotna oštećena strana ima pravo tražiti restituciju u tom iznosu.

12. Slijedom iznesenog, a s obzirom na obvezujuće pravno shvaćanje izraženo u naznačenim odlukama Ustavnog suda, a utemeljeno na načelu jednakosti oružja i prava na pristup sudu, valjalo je uvažavanjem osnovane žalbe tuženice, a zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (članak 370. ZPP).

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će imati u vidu obvezujuće pravno shvaćanje Ustavnog suda, pa će izvođenjem predloženih dokaza na okolnost potpune obaviještenosti tužitelja o rizicima valutne klauzule u CHF, biti u mogućnosti pravilno i potpuno utvrditi sve odlučne činjenice, nakon čega će biti u mogućnosti uz pravilnu primjenu materijalnog prava donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, s tim da će se o troškovima u povodu žalbe tuženice odlučiti u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

U Šibeniku, 19. kolovoza 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić