REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

Gž-103/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Marte Plančić, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, kojega zastupa CM dipl. iur., zaposlenik tužitelja, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u OD Grgić i partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Poli broj Pn- 26/2022 od 21. studenog 2022.g., u sjednici vijeća održanoj dana 19. kolovoza 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Poli broj Pn-26/2022 od 21. studenog 2022.g.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 1.862,49 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od 04. ožujka 2022. g. (t. I izreke); tužitelj obvezan na naknadu parničnih troškova tuženiku u iznosu od 765,45 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude (t. II izreke) i odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška preko iznosa određenog t. II izreke (t. III izreke).

2. Navedenu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj navodeći uopćeno da je pobija iz svih žalbenih razloga (čl. 353. st.1. t.1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23., dalje: ZPP), dok je sadržajno pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava koji žalbeni razlog određen čl. 353. st. 1. t. 3. ZPP-a.

2.1. U žalbi tužitelj u bitnom navodi da je sud polazeći od primjene Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, 155/23, dalje ZOOP-a) pogrešno primijenio materijalno pravo u predmetnoj pravnoj stvari. Navodi da ima temeljem čl. 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, dalje ZOMO) izvorno pravo tužitelja potraživati štetu u slučajevima iz čl. 161. ZOMO od odgovorne osobe, u konkretnom slučaju tuženika kao osiguratelja, te da je isključivo i jedino moguća primjena odredbi ZOMO prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva. Navodi da odredbe ZOMO predstavljaju poseban propis kojim je uređena materija naknade štete koju Zavod pretrpi plaćanjem novčanih iznosa svojim osiguranicima kojima je priznato pravo na invalidsku i obiteljsku mirovinu, kao i način obračuna visine štete i od koga može zahtijevati tu naknadu štete sukladno odredbi čl. 164. ZOMO. ZOMO da niti jednom svojom odredbom ne upućuje na ZOOP, već da jedino čl. 170. isključuje iz primijene opći propis Zakon o obveznim odnosima ukoliko je u suprotnosti sa njegovim odredbama.

2.2. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu u njegovu korist, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade štete u iznosu od 1.862,49 eura na ime isplaćenog dijela invalidske mirovine svom osiguraniku GM u razdoblju od 28. veljače do 31. 12. 2021.g., koji iznos predstavlja 50% od punog iznosa isplaćene invalidske mirovine i daljnjih 20%, pri čemu da taj omjer od 50% predstavlja razlog umirovljenja zbog nezgode izvan rada/prometne nezgode koja se dogodila 23. 09. 2005.g., dok omjer od 20% predstavlja doprinos njegovog osiguranika nastanku nezgode, a koji je utvrđen u drugoj pravomoćno okončanoj parnici vođenoj između istih stranaka za drugo obračunsko razdoblje.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda, postupak koji joj je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je polazeći od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog u odlukama Rev-881/2022-2, Rev- 5259/2019-2 od 16. lipnja 2020.g., Rev-206/2022-2 od 23. ožujka 2022.g., te Rev- 12/2022 od 12. siječnja 2022.g., prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kada je štetu pretrpio Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada je izvršio isplatu svome osiguraniku, i to u razmjernom iznosu sukladno čl. 27. st. 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09-dalje ZOOP), te da je na tužitelju teret dokaza visine tužbenog zahtjeva, odnosno da postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu; pa kako je u ovopredmetnoj parnici provedenim financijskim vještačenjem utvrdio da bi invalidska mirovina koja bi bila određena osiguraniku tužitelja u slučaju ozlijede na radu bila veća od invalidske mirovine isplaćene mu u utuženom razdoblju, odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Uvodno, valja reći da tužitelj u žalbi pogrešno utuženi iznos definira kao iznos invalidske mirovine isplaćene svome osiguraniku GM u obračunskom razdoblju od 01. 01. 2019. do 31. 12. 2021.g., a to stoga što je taj činjenični navod tužbe ispravio podneskom dostavljenim sudu 14. 06. 2022.g., a što je i u skladu sa podacima o izvršenim isplatama i iznosima u provedenom vještačenju.

9. Tužitelj u žalbi u bitnom osporava pravilnu primjenu materijalnog prava i tvrdi da ostvaruje pravo na naknadu štete stvarne štete primjenom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/2022, dalje u tekstu: ZOMO) koji da niti jednom svojom odredbom ne upućuje na primjenu ZOOP-a. Time zapravo osporava da ostvaruje pravo na razmjerni iznos mirovine sukladno u čl. 27. ZOOP-a.

10. Žalbeni navodi tužitelja o primjeni materijalnog prava nisu osnovani.

10.1. Prema pravnom shvaćanju izraženom u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na koje se u svojoj odluci pozvao prvostupanjski sud, kao i u drugim odlukama Vrhovnog suda RH primjerice Rev-68/2019-2 od 1. ožujka 2022., Rev-866/2022-2 od 30. kolovoza 2022., Rev-235/2023 od 4. travnja 2023., za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osigurateljeva štetnika radi povrata iznosa isplaćenih iz mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, a to je trenutak izvršenih isplata. Naime, šteta za tužitelja, koji isplaćuje svom osiguraniku invalidsku mirovinu nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom invalidske mirovine i svaka takva isplata za tužitelja da predstavlja novu štetu. U takvoj situaciji se ne može primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori, jer je intencija zakonodavca bila da donošenjem ZOMO-a iz 2013. godine izmijeni odredbe ZOOP-a, kojima je uređena odgovornost osiguratelja, pa nije bilo zapreke da se donošenjem ZOMO-a 2013. godine stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZOMO-a, slijedom čega ZOOP u odnosu na opće odredbe ZOMO-a predstavlja lex specialis, pa vrijedi pravno načelo lex specialis derogat legi generali.

10.2. Osim toga, kako se radi o konkurenciji dvaju propisa istog ranga (ZOMO i ZOOP), s tim što ZOOP datira iz 2005., a ZOMO iz 2013.g., u odluci Revd-2838/2023 od 21. ožujka 2024.g. je izražen stav da u odnosu na položaj tuženika kao osiguratelja, Zakon o obveznim osiguranjima u prometu je lex specialis u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju, te se pritom primjenjuje načelo lex posterior generalis non derogat priori specialis (kasniji zakon ne derogira raniji specijalni zakon).

11. Prema tome, tuženik može odgovarati samo u okviru ZOOP-a i njime preuzetih obveza jer je temeljem tog Zakona i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (čl. 8. st. 1. ZOOP).

12. Stoga je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio na pravilnom pravnom shvaćanju ( pravilnoj primjeni materijalnog prava) da sukladno čl. 27. ZOOP-a tužitelj ostvaruje pravo na isplatu štete u razmjernom iznosu.

12.1. Odredbom čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a propisano da je društvo za osiguranje obvezno Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a razmjerni iznos mirovine utvrđuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

13. Konačno, kako se u konkretnom slučaju primjenjuje odredbe ZOOP-a, to u ovom predmetu prema čl. 27. ZOOP-a, tužitelj od tuženika kao društva za osiguranje ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine (uračunavajući umanjenje od 20% koliki je nesporno doprinos osiguranika tužitelja nezgodi, kao i umanjenje od 50% koliki je nesporno razlog umirovljenja osiguranika tužitelja zbog posljedica nezgode od 23. 09. 2005.g.), ali samo u visini razlike između iznosa mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a (invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti) i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu, pa kako je u konkretnom slučaju financijskim vještačenjem utvrđeno da je invalidska mirovina koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku niža od invalidske mirovine koju bi mu tužitelj isplaćivao zbog ozlijede da radu, pravilno odbio tužbeni zahtjev.

14. Što se tiče prvostupanjske odluke o troškovima postupka, tužitelj u žalbi ne navodi konkretne povrede i propuste prvostupanjskog suda, a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

16. Odluka o troškovima žalbenog postupka u smislu čl. 166. st. 1. ZPP-a je izostala, jer tužitelj nije postavio zahtjev za njihovom naknadom (čl. 2. u svezi s čl. 164. st.1.-3. ZPP-a).

U Šibeniku, 19. kolovoza 2025.g.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić