Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-540/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jasmine Crnić predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Ane Jeleč- Pecirep i Dubravke Ćurko-Ventrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg po punomoći zastupa Andreas Mlikota, odvjetnik u Osijeku, Kapucinska 23/II, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d. d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg po punomoći zastupa Mateo Mandić odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1724/2019-34 od 12. svibnja 2025., u sjednici održanoj dana 19. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1724/2019-34 od 12. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I, II, III i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeni su ništetnim dijelovi odredbi Ugovora o kreditu broj: 198-50-4600768 od 19. prosinca 2007. solemniziran 12. prosinca 2007. kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa, pod br. OU-27323/07, a koje glase: - u čl.2. : „… je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.“ - u čl. 7. : „… u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća (točka I. izreke). Nadalje je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime pretplate po osnovi nezakonito ugovorene valutne klauzule iznos od 2.712,44 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta na način pobliže naznačen u izreci (točka II. izreke), te na ime preplate po osnovi nezakonite promjene kamatne stope iznos od 261,81 EUR zakonskom zateznom kamatom tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta na način pobliže naznačen u izreci (točka III. izreke ), kao i troškove postupka od 2.004,63 EUR s zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude (točka IV. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu (točka V. izreke).

2. Navedenu presudu, pod točkom I, II, III i IV. izreke, žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu odbijanjem zahtjeva u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška, podredno, predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak sastava žalbe i sudske pristojbe žalbe u ukupnom iznosu od 471,76 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Neutemeljeno tuženik prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parnično postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji ni proturječnost o tim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

6. Nije u pravu tuženik ni kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 502.c i članka 338. stavka 4. ZPP, jer je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima žalitelja, pravilno ocijenio da je u ovom postupku sud vezan utvrđenjima i pravnim učincima pravomoćnih presuda iz kolektivnog spora radi zaštite prava i interesa potrošača, na temelju rezultata sveobuhvatno provedenog dokaznog postupka u ovom pojedinačnom postupku kojeg je tužitelj kao potrošač pokrenuo radi utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora o kreditu i isplate preplaćenih iznosa, a koji dokazni rezultati su jasno naznačeni i ocijenjeni u razlozima presude. Slijedom toga, nije riječ o retroaktivnoj primjeni članka 502.c ZPP niti o nedostacima razloga presude zbog kojih bi ista predstavljala arbitrarnu odluku, jednako kao što, protivno navodima žalbe, tuženiku nije onemogućeno raspravljanje pred sudom i dokazivanje svojih prigovora, jer je na iste prvotno predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka, od kojih je, u kasnijem tijeku postupka odustao kako to utvrđuje prvostupanjski sud u točki 4. razloga presude, a kojima se očigledno ne bi utvrdile drugačije odlučne činjenice od onih koje je utvrdio prvostupanjski sud.

7. Kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to je žalba tuženika podnesena zbog navedenog žalbenog razloga neosnovana.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je ispitao sve činjenice od kojih ovisi odluka o zahtjevu koji se ostvaruje u ovom postupku, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj: 198-50-4600768 21.prosinca 2007. za kupnju osobnog vozila, kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 12.620,49 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita, uz ugovoreni rok otplate od 84 mjeseca,

- da je ugovorena redovna kamata od 6,45% godišnje kao promjenjiva sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora,

- da je kredit u cijelosti otplaćen u veljači 2015.,

- da je tijekom razdoblja otplate kredita došlo do promjene tečaja CHF, kao i da je tuženik nakon sklapanja ugovora višekratno i jednostrano mijenjao kamatnu stopu, pri čemu je istovremeno mijenjan (povećan) anuitet kredita,

- da se radi o potrošačkom ugovoru o kreditu jer je tužitelj ugovor sklopio kao fizička osoba radi kupnje osobnog vozila za osobne potrebe,

- da razlika nastala u isplatama mjesečnih anuiteta primjenom valutne klauzule prema tečaju tuženika za CHF ukupno iznosi 2.712,44 EUR, a da razlika u mjesečnim anuitetima koje je platio tužitelj tijekom razdoblja otplate kredita u odnosu na početnu kamatnu stopu iznosi 261,81 EUR, sve prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke u odnosu na kojeg tuženik nije imao prigovore činjenične naravi,

- da se o spornim dijelovima navedenih odredbi nije pojedinačno pregovaralo jer se radilo o unaprijed formuliranim standardnim ugovorima trgovca kao kreditora (tuženika), a da tuženik prije ili prilikom sklapanja ugovora tužitelja nije informirao o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje odluke o predmetnom kreditu utemeljenoj na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača,

- da je vođen postupak za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, pravomoćno okončan presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. i navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 13. lipnja 2014. u kojem je tvrđeno da je između ostalih banaka i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača,

- da sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzulu i promjenjivoj kamatnoj stopi odgovaraju sadržaju odredbi koje su analizirane i utvrđene ništetnima u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, pa je riječ o nepoštenim a time i ništetnim odredbama koje su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, slijedom čega prvostupanjski sud ocjenjuje da je u ovom postupku vezan utvrđenjima suda iz naprijed navedenih pravomoćnih presuda temeljem članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 79/09-dalje: ZZP/07) i članka 502. c ZPP.

9. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u spornim dijelovima jer su suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovale značajniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača imajući u vidu naprijed istaknute okolnosti, u smislu članka 96. stavka 1. i 2. i članka 102. tada važećeg ZZP/07 te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41708, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje; ZOO).

10. Kako su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, a člankom 323. stavak 1. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo dosudivši tužitelju preplaćenu razliku anuiteta primjenom početnog tečaja CHF prihvativši zahtjev za isplatu iznosa od 2.712,44 EUR iz osnove povrata preplaćenog temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na kn tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, kao i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa od 261,81 EUR po osnovi povećanja kamatne stope jednostranom odlukom tuženika u odnosu na početno ugovorenu, prema pravilima o vraćanju stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO), sve sa zateznim kamatama od dana kada su izvršene uplate (čl. 1115. ZOO) po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO.

11. Neosnovano tuženik u žalbi ističe prigovore - da se utvrđenja iz kolektivnog postupaka ne mogu primjenjivati u ovom pojedinačnom potrošačkom sporu, ističući da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu nepoštene budući se o istima pojedinačno pregovaralo osobito u odnosu na valutnu klauzulu jer je tužitelj mogao zaključiti ugovor ili u valuti CHF ili u EUR ili uzeti kunski kredit pa je na isto mogao utjecati zbog čega je birajući spornu valutu po svom izboru dobio nižu kamatnu stopu, dok je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi jasna i razumljiva te nije uzrokovala znatnu neravnotežu na štetu tužitelja, da se ništetnost nije mogla isticati jer je ugovor u cijelosti ispunjen kao i time što se eventualno radi o zabrani manjeg značaja, te sve i da su predmetne odredbe ništetne tuženik nije bio nepošteni stjecatelj jer ugovaranje takvih odredbi nije dovođeno u pitanje niti od strane regulatora niti sudske prakse te je sve do 2016. sporna valutna klauzula pravomoćno smatrana valjanom i u kolektivnom sporu, pa se ne može tvrditi da je u trenutku stjecanja tuženik mogao znati da su te odredbe nepoštene.

12. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno primijenio utvrđenja suda i pravne učinke iz kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača, koji su obvezujući za ostale sudove u postupku kojeg potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu sukladno članku 502.c ZPP koji je primjenjiv u ovom postupku, pa su navedeni žalbeni razlozi potpuno neosnovani imajući u vidu da su isti bili predmetom raspravljanja i ocjene u navedenom kolektivnom sporu. Tome treba dodati, glede vezanosti suda učincima naprijed navedenih pravomoćnih presuda iz kolektivnog spora, da je i odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14 i dr.) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku kojeg potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, odnosno i u postupcima isplate (čl. 502.c ZPP). Pored toga, prvostupanjski sud je, na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, prije svega pravilne ocjene sadržaja ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, utvrdio da je riječ o standardnim, tipskim odredbama koje je tuženik unaprijed sastavio i unio u sadržaj ugovora, zbog čega se po prirodi stvari o predmetnim odredbama nije niti moglo pregovarati, pa tužitelj nije imao bilo kakav utjecaj na njihov sadržaj jer se radi o unaprijed propisanim uvjetima kreditora, koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovale značajniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

13. Pored toga, neodlučno je isticanje okolnosti da je tužitelj imao mogućnost izbora valute te je birajući valutu u CHF sam utjecao na takav sadržaj ugovora, jer ta okolnost nema značaj one potpune informiranosti o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti koju je tuženik kao trgovac u ovom slučaju, prije i u vrijeme zaključenja Ugovora bio obvezan pružiti tužitelju, što je propustio učiniti.

14. Nije u pravu tuženik ni kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo ocijenivši neosnovanim istaknuti prigovor zastare na ime povrata preplaćenih anuiteta, jer suprotno žalbenim navodima, ističe se da je u ovom postupku primjenjivo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. prema kojem "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05 (čl. 104. st. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

15. Budući je ništetnost ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli utvrđena pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 13. lipnja 2018., a promjenjive kamatne stope pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017 od 13. lipnja 2014., imajući u vrijeme podnošenja tužbe (10. lipnja 2019.), očito je kako nije protekao petogodišnji zastarni rok određen člankom 225. ZOO, nastavno čemu je prvostupanjski sud pravilno postupio kada nije prihvatio istaknuti prigovor zastare, ocijenivši ga neosnovanim, jednako kao što je, protivno predmetnim prigovorima, vidljivo je da je tijek zatezne kamate određen s danom kada je tuženik primio utužene preplaćene iznose, pa je od tada dužan platiti zateznu kamatu, pri čemu se obveza plaćanja kamate prosuđuje po stjecanju bez osnove u smislu članka 1115. ZOO.

16. Ujedno, pravilna je i zakonita prvostupanjska odluka o obvezi naknade parničnog troška kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP) tako i visini (članak 155. ZPP).

17. Slijedom naprijed navedenog, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tuženika valjalo je odbiti, potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, te temeljem odredbe čl. 368. st.1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

18. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke II. izreke, temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP, a zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe žalbe valjalo je odbiti, jer nije uspio sa podnesenom žalbom (članak154. stavak 1. ZPP).

19. Ujedno, žalbom nepobijani dio prvostupanjske presude (u točki V. izreke) ostaje neizmijenjen.

U Šibeniku 19. kolovoza 2025

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Jasmina Crnić