REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Gž-295/2025-2

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Marte Plančić, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, kojega zastupa punomoćnica UĆ, zaposlenica tužitelja, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, kojega zastupa KĆ, zaposlenik tuženika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4869/2024-7 od 28. veljače 2025.g., u sjednici vijeća održanoj dana 19. kolovoza 2025.g.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4869/2024-7 od 28. veljače 2025.g.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 12.937,17 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od 01. srpnja 2024.g. do isplate; te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

2. Navedenu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji žalbeni razlozi određeni čl. 353. st. 1. t.2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu u njegovu korist, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda, postupak koji joj je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 12.937,17 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od 01. srpnja 2024.g. do isplate, koji iznos je tužitelj isplatio u razdoblju od 01. listopada 2021.g. do 30. travnja 2024.g. s osnove obiteljske mirovine iza pokojnog osiguranika EĆ koji je smrtno stradao na radu u prometnoj nesreći koja se dogodila 05. srpnja 1994.g., koja nesreća je prouzročena autobusom osiguranim kod tuženika.

7. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjeva polazeći od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odlukama Rev- 5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/22 od 17. svibnja 2022., Rev-850/2022 od 25. listopada 2022., prema kojem tužitelj ostvaruje pravo na naknadu štete u razmjernom iznosu sukladno čl. 27. st. 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09-dalje ZOOP), te da je na tužitelju teret dokaza visine tužbenog zahtjeva, odnosno da postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu, a taj iznos tužitelj nije dokazao.

8. Tužitelj u žalbi u bitnom osporava pravilnu primjenu materijalnog prava i tvrdi da ostvaruje pravo na naknadu štete u punom iznosu, odnosno stvarnu štetu primjenom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/2022, dalje u tekstu: ZOMO) jer ZOOP nije ni po čemu specijalni propis u odnosu na ZOMO, a time osporava da ostvaruje pravo na razmjerni iznos mirovine i ukazuje da u čl. 27. ZOOP- a na koji se prvostupanjski sud poziva, nije definirano na koji način bi se trebala utvrđivati razlika u slučaju kada je rješenjem priznato pravo na obiteljsku mirovinu, već je predviđeno samo za situaciju kada je priznato pravo na invalidsku mirovinu i to u visini razlike između ozljede na radu i ozljede izvan rada.

9. Žalbeni navodi tužitelja o primjeni materijalnog prava nisu osnovani.

10. Prema pravnom shvaćanju izraženom u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na koje se u svojoj odluci pozvao prvostupanjski sud, kao i u drugim odlukama Vrhovnog suda RH, primjerice Rev-68/2019-2 od 1. ožujka 2022., Rev 866/2022-2 od 30. kolovoza 2022., Rev-235/2023 od 4. travnja 2023., za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osigurateljeva štetnika radi povrata iznosa isplaćenih iz mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, a to je trenutak izvršenih isplata.

11. Prema tome, tuženik može odgovarati samo u okviru ZOOP-a i njime preuzetih obveza jer je temeljem tog Zakona i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (čl. 8. st. 1. ZOOP).

12. Osim toga, i u odluci EU suda poslovni broj C-371/12 od 23. siječnja 2014., izneseno je pravno shvaćanje da se na odnose osiguratelja i oštećenih osoba, u pogledu postojanja i visine obveze osiguratelja za naknadu štete osnovom zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti uporabom motornog vozila za štete nastale u prometnim nezgodama, primjenjuju odredbe zakona koji regulira obvezno osiguranje vozila. Taj sud razlikuje građanskopravnu odgovornost za štetu uzrokovanu motornim vozilima, koju definira i jamči zakonodavstvo Unije od naknade štete oštećenicima na ime građanskopravne odgovornosti osiguranika (područje koje je uglavnom uređeno nacionalnim pravom, presuda poslovni broj C-484/09 od **.**.2011. PĆU).

12.1. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, koja materija je uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju navedeni Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

12.3. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu na temelju kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego na temelju zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi: „Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“

12.4. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

13. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari pravilno je prvostupanjski sud odlučio primjenom odredbe čl. 27. ZOOP-u koja uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.“

14. Prema odredbi iz čl. 27. ZOOP-a obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između utvrđene obiteljske mirovine i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, time da mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate, a ne ZOMO koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode). Obiteljska mirovina u punom iznosu, koju je tužitelj isplatio po odredbama ZOMO-a, ne može se smatrati stvarnom štetom u smislu čl. 27. st. 2. ZOOP-a budući ta odredba stvarnom štetom podrazumijeva razmjerni iznos isplaćene mirovine, koji u svakom slučaju treba utvrditi.

15. Budući da iz činjeničnog stanja proizlazi da tužitelj nije dokazao da bi priznata obiteljska mirovina bila veća od one koja bi tužiteljevom osiguraniku bila priznata zbog ozljede na radu, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 27. ZOOP-a kad je odbio tužbeni zahtjev.

16. Stoga je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio na pravilnom pravnom shvaćanju ( pravilnoj primjeni materijalnog prava) da sukladno čl. 27. ZOOP-a tužitelj ostvaruje pravo na isplatu štete u razmjernom iznosu jer obiteljska mirovina u punom iznosu, koju je isplatio HZMO svom osiguraniku po propisima Zakona o mirovinskom osiguranju, ne može se smatrati stvarnom štetom u smislu čl. 27. st. 2. ZOOP-a, budući da ta odredba stvarnom štetom podrazumijeva razmjerni iznos isplaćene mirovine, koji je trebalo utvrditi, jer tužitelj od tuženika kao društva za osiguranje ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između iznosa mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a (obiteljske mirovine) i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu (čl. 27. st.3. ZOOP-a).

17. Tužitelj je na okolnost visine štete dostavio u spis rješenja kojim se priznaje članu obitelji poginulog osiguranika pravo na obiteljsku mirovinu i određuje iznos mirovine kao i podatke o isplaćenim sredstvima korisniku obiteljske mirovine u utuženom razdoblju. Međutim, navedeni dokazi nisu adekvatni dokazi za utvrđenje visine štete na temelju čl. 27. st. 3. ZOOP- a, a tuženik je osporavao visinu tužbenog zahtjeva. Naime, adekvatan dokaz za utvrđenje gore navedenog bilo bi provođenje financijskog vještačenja koje tužitelj nije predlagao pogrešno ustrajući u tome kako na predmetni spor valja primijeniti odredbe ZOMO-a.

18. Stoga prvostupanjski sud nije mogao utvrditi visinu štete temeljem odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a odnosno pravilno utvrditi činjenično stanje, pa je o spornoj činjenici visine tužbenog zahtjeva odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a. Naime, pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Dužnost je stranaka u parnici iznijeti činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti dokaze na kojima se te činjenice mogu utvrditi. Njihova je dužnost također iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost i visina zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan.

19. Što se tiče prvostupanjske odluke o troškovima postupka, tužitelj u žalbi ne navodi konkretne povrede i propuste prvostupanjskog suda, a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

21. Odluka o troškovima žalbenog postupka u smislu čl. 166. st. 1. ZPP-a je izostala, jer tužitelj nije postavio zahtjev za njihovom naknadom (čl. 2. u svezi s čl. 164. st.1.-3. ZPP-a).

U Šibeniku, 19. kolovoza 2025.g.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić