Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-28/2020-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika Opće bolnice Virovitica, Ljudevita Gaja 21, OIB: 82844035780, kojeg zastupa punomoćnica ED, dipl. iur., protiv tuženice - protužiteljice EDJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Davor Lazić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate te radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pr-1/2018-17 od 6. studenoga 2019., u sjednici vijeća održanoj 19. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja - protutuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pr-1/2018-17 od 6. studenoga 2019., u pobijanom dijelu pod točkom II./1. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pr-1/2018-17 od 6. studenoga 2019., u pobijanom dijelu pod točkama II./2. i III. izreke, i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici-protutužiteljici da tužitelju- protutuženiku isplati naknadu na ime troškova specijalizacije u iznosu od 74.005,36 kn, zajedno sa zateznim kamatama kako slijedi:

-na ime naknade putnih troškova koje je tuženik dobivao za vrijeme specijalizacije iznos od 11.279,79 kn za razdoblje od 23. siječnja 2008., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2013. do isplate,

-na ime naknade za rad mentora isplati iznos od 6.753,16 kn za razdoblje od 23. siječnja 2008. do 25. veljače 2013., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2018. do isplate,

-na ime naknade za naknadu za odvojen život koje je tuženik za vrijeme specijalizacije isplati iznos od 46.214,03 kn za razdoblje od 23. siječnja 2008. do 25. veljače 2013., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2013. do isplate,

-na ime troškova polaganja specijalističkog ispita isplati iznos od 2.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2018. do isplate te

-na ime naknade troškova ustanove - KBC Rijeka, u kojoj se obavljao dio specijalističkog programa usavršavanja (od 26. siječnja 2009. do 25. veljače 2013.) isplati iznos od 7.758,38 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2018. do isplate (točka I. izreke). Odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"1.Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati naknadu na ime troškova specijalizacije u iznosu od 661.737,33 kn, zajedno sa zakonskim kamatama kako slijedi:

-na ime svih bruto plaća i naknada plaća koje je tuženik dobivao za vrijeme specijalizacije; iznos od ukupno 651.737,33 kuna za razdoblje od 23. siječnja 2008. do 25. veljače 2013., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2013. do isplate,

-na ime naknade za regres za godišnji odmor koje je tuženik dobivao za vrijeme specijalizacije: isplati iznos od 6.250,00 kuna za razdoblje od 23. siječnja 2008. do 25. veljače 2013., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2013. do isplate,

-na ime naknade za božićnicu koje je tuženik dobivao za vrijeme specijalizacije: isplati iznos od 3.750,00 kuna za razdoblje od 23. siječnja 2008. do 25. veljače ili

-da tuženik umjesto isplate naknade na ime troškova specijalizacije odradi kod tužitelja Opće bolnica Virovitica na radnom mjestu dr. med. specijalist anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine ukupno 42 mjeseca u punom radnom vremenu što odgovara ukupnom financijskom iznosu koji tužitelj potražuje na ime naknade troškova specijalizacije.

2.Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade ugovorne kazne isplati iznos od ukupno 472.867,37 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2013. do isplate." (točka II. izreke). Naloženo je tužitelju – protutuženiku tuženici – protutužiteljici nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 119.117,00 kn, u roku od 15 dana (točka III. izreke). Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je protutužba s protutužbenim zahtjevom koji glasi:

„I. Utvrđuje se ništetnom toč. 1. članka IV Ugovora o specijalizaciji iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja od 6. veljače 2018. godine, u dijelu u kojim je ugovorena obveza tuženice na povrat „bruto plaće i svih naknada plaće u bruto iznosu koje dobivala za vrijeme specijalizacije“ (točka I. izreke). Utvrđena je ništetnom točka 2. članka IV. Ugovora o specijalizaciji iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja od 6. veljače 2018. godine.“ (točka II. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama I., alineja 2, 4, i 5, izreke, (sadržajno prijedlog za donošenje dopunske presude u pogledu daljnjih zateznih kamata u smislu odredbe članka 341. stavka 2. ZPP) te II. i III. izreke, pobija žalbom tužitelj – protutuženik tužitelj-protutuženik (dalje:tužitelj) zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine, i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1.Pravomoćnom dopunskom presudom (poslovni broj Pr-1/20-22 od 26. ožujka 2025.) naloženo je tuženici da tužitelju na ime naknade za rad mentora u iznosu od 6.753,16 kn, troškova polaganja specijalističkog ispita u iznosu od 2.000,00 kn te troškova ustanove – KBC Rijeka u iznosu od 7.758,38 kn plati i daljnje zatezne kamate tekuće od 18. prosinca 2013. do 18. prosinca 2018., na koju presudu stranke nisu uložile žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženica-protutužiteljica (dalje: tuženica) se protivi navodima žalbe, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, uz nadoknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora u ovoj fazi postupka je tužbeni zahtjev za isplatu troškova specijalizacije u iznosu od 661.737,33 kn, i to: na ime svih bruto plaća i naknada plaća koje je tuženica dobivala za vrijeme specijalizacije iznos od 651.737,33 kn, na ime naknade za regres za godišnji odmor iznos od 6.250,00 kn i na ime naknade za božićnicu iznos od 3.750,00 kn, sve sa zateznim kamatama ili da tuženica umjesto isplate naknade na ime troškova specijalizacije odradi kod tužitelja Opće bolnica Virovitica na radnom mjestu dr. med. specijalist anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine ukupno 42 mjeseca u punom radnom vremenu što odgovara ukupnom financijskom iznosu koji tužitelj zahtijeva na ime naknade troškova specijalizacije te tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu ugovorne kazne u iznosu od ukupno 472.867,37 kn sa zateznim kamatama od 18. prosinca 2013. do isplate.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u okviru žalbenih navoda, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tužitelj u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, presuda se može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. U odnosu na žalbene navode tužitelja da je u presudi u dijelu pod točkom I. alineja 1. izreke, izostalo utvrđenje s kojim datumom završava obračunsko razdoblje za nadoknadu putnih troškova su neosnovani, jer je izreka pobijane presude razumljiva i bez tog podatka (obračunsko razdoblje za nadoknadu putnih troškova), koji niti nije potrebno navoditi, u izreci koja u konkretnom slučaju sadrži podatke koji su podobni za ovrhu (točno određen iznos naknade putnih troškova i tijek zateznih kamata na navedenu naknadu). Jednako tako nisu ostvarene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

7. Sud prvog stupnja je u postupku koji je prethodio žalbi utvrdio sljedeće:

- da je tuženica, nakon što joj je rješenjem Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Klasa: UP/I-131-02/07-01/535, Ur. broj: 534-08-2-2/1 od 22. siječnja 2008., odobrena specijalizacija iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja, s tužiteljem zaključila Ugovor o specijalizaciji iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja od 6. veljače 2008., kojim su stranke sporazumno uredile međusobna prava i obveze tijekom specijalističkog usavršavanja tuženice (što nije sporno);

- da je dio specijalističkog usavršavanja u vremenu od 23. siječnja 2008. do 25. siječnja 2009. tuženica provela kod tužitelja, a u razdoblju od 26. siječnja 2009. pa do završetka specijalizacije 13. siječnja 2013. specijalističko usavršavanje provedeno je u Kliničkom bolničkom centru Rijeka (što nije sporno);

- da iz priložene preslike uvjerenja Ministarstva zdravstva, Klasa: UP/I-133-02/13- 01/223, Ur.broj: 534-07-1-2-2/2-13-4 od 11. lipnja 2013. proizlazi da je tuženica 13. lipnja 2013. položila specijalistički ispit iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja te stekla naziv specijalist iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja (što nije sporno);

- da je tuženica, nakon što je položila specijalistički ispit, s tužiteljem zaključila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 17. lipnja 2013. na radnom mjestu doktora medicine specijaliste anesteziologa te da je pisanim Otkazom ugovora o radu od 16. rujna 2013. tuženica, bez prethodno pribavljene suglasnosti nadležnog Ministarstva, otkazala navedeni Ugovor o radu (što nije sporno);

- da je provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem utvrđeno da su tuženici za vrijeme trajanja specijalističkog usavršavanja od strane tužitelja uredno isplaćivane plaće i naknade plaće te plaćeni i svi troškovi specijalizacije, kako je to ugovoreno u čl. V alineja 2. i 3. Ugovora o specijalizaciji iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja 6. veljače 2008.;

- da unatoč tome što se odredbom čl. IV toč. 1. Ugovora o specijalizaciji iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja od 6. veljače 2008. tuženica obvezala da ako prekine radni odnos ranije u odnosu na obvezu iz čl. II alineja 9. Ugovora, da će Općoj bolnici Virovitica vratiti bruto plaće i sve naknade plaće u bruto iznosu, da potraživanje tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu svih bruto plaća i naknada plaća u bruto iznosu, koji su tuženoj isplaćeni za vrijeme trajanja specijalizacije, nije osnovano;

- da tužitelju ne pripada pravo od tuženice zahtijevati povrat isplaćenih plaća jer je odredba Ugovora o specijalizaciji u tom dijelu u suprotnosti s prisilnim propisima i stoga u tom dijelu nedopuštena u smislu odredbe članka 271. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO), kojom je propisano da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva, što citiranu ugovornu odredbu u tom dijelu čini ništetnom u smislu odredbe članka 322. stavka 1. ZOO;

- da je odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 149/2009., 61/2011., 82/2012., 73/2013.) bilo propisano da je poslodavac dužan radniku za obavljeni rad isplatiti plaću, a istovjetno propisuje i važeća odredba čl. 7. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023.);

- da je plaća novčana protuvrijednost rada koju je radnik obavio za poslodavca te ju je poslodavac dužan isplatiti radniku nakon obavljenog rada;

- da je pravo na plaću zaštićena ustavna kategorija sadržana u odredbi u članku 56. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010., 5/2014.) kojom se jamči svakome zaposlenom pravo na zaradu;

- da je tuženica za sve vrijeme trajanja specijalizacije obavljala rad, neovisno o tome što je taj rad u većem dijelu obavljen u drugoj zdravstvenoj ustanovi (KBC Rijeka);

- da iznos plaće isplaćene tuženici za obavljeni rad tijekom specijalizacije tužitelj nema pravo uračunati u ukupan trošak specijalizacije koji bi teretio tuženicu;

- da je stoga neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu gdje tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 651.737,33 kn na ime svih bruto plaća i naknada plaća koje je tužena dobivala za vrijeme specijalizacije i u dijelu gdje tužitelj na ime naknade za regres za godišnji odmor isplaćene tuženoj za vrijeme specijalizacije zahtijeva isplatu iznosa od 6.250,00 kn te na ime naknada za božićnicu koje je tužena dobivala za vrijeme specijalizacije u iznosu od 3.750,00 kn, jer je isplata iznosa po osnovi regresa za godišnji odmor i na ime božićnice izvršena po osnovi ostvarenog rada tuženice tijekom specijalizacije i nije u nikakvoj vezi sa troškovima specijalističkog usavršavanja tužene;

- da je neosnovan i dio tužbenog zahtjeva da tuženica umjesto isplate naknade na ime troškova specijalizacije odradi kod tužitelja na radnom mjestu dr. med. specijalist anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine ukupno 42 mjeseca u punom radnom vremenu jer je zahtjev iz točke 1. tužbenog zahtjeva u pretežitom dijelu odbijen kao neosnovan;

- da je neosnovan u cijelosti i zahtjev iz točke 2. tužbenog zahtjeva za isplatu naknade u iznosu od 472.867,37 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2013. do isplate, koji iznos naknade tužitelj smatra ugovornom kaznom;

- da se odredbom članka IV točke 2. Ugovora o specijalizaciji iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja od 6. veljače 2008. tuženica nije obvezala na plaćanje nikakve ugovorne kazne, već da će ako prekine radni odnos ranije u odnosu na ugovornu obvezu rada nakon završene specijalizacije, tužitelju na ime indirektne štete isplatiti iznos od 15.500,00 eura protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate po svakoj godini ranijeg odlaska;

- da je ovako ugovorena obveza tuženice u vrijeme zaključenja navedenog Ugovora o specijalizaciji bila dopuštena jer nije bila suprotna Ustavu RH, prisilnim propisima niti moralu društva (čl. 271. ZOO), ali da je navedena obveza tuženice ugovorena u vrijeme kada područje specijalističkog usavršavanja doktora medicine nije bilo uređeno nikakvim prisilnim propisima, pa niti upravnim aktima;

- da je prvi takav upravni akt bio Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine od 25. kolovoza 2011. koji je kasnije u više navrata mijenjan i dopunjavan;

- da je posljednjim izmjenama sadržanim u Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine od 16. siječnja 2017., dodana odredba čl. 11.a, kojom je u st. 6. istog čl. određeno da ako specijalist otkaže ugovor o međusobnim pravima i obvezama u zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatske bez prethodne suglasnosti ministarstva, obvezan je naknaditi troškove specijalizacije iz čl. 12. Pravilnika, koji se ne odnose na nikakvu „indirektnu štetu“, već troškove glavnog mentora, mentora i komentora, trošak zdravstvenih ustanova u kojima se obavlja specijalističko usavršavanje, trošak postdiplomskog specijalističkog studija, trošak završnog i specijalističkog ispita, trošak knjižnice o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i trošak dnevnika rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju, te naknadu iz st. 5. istog čl., odnosno naknadu u iznosu od jedne proračunske osnovice za obračun naknada i drugih primanja u Republici Hrvatskoj po mjesecu neodrađene ugovorne obveze rada nakon završene specijalizacije;

- da je citirana odredba čl. 11.a st. 6. Pravilnika kogentne naravi i kao takva obvezuje zdravstvene ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska na način da su nakon stupanja na snagu navedenog Pravilnika dužne prilikom sklapanja ugovora o specijalizaciji takvu obvezu ugovoriti sa specijalistom s kojim se zaključuje ugovor o specijalizaciji;

- da nije sporno da predmetni Ugovor o specijalizaciji iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja od 6. veljače 2008. nakon donošenja navedenog Pravilnika u tom dijelu nije izmijenjen, slijedom čega se citirana odredba Pravilnika zbog svoje kogentne naravi ima smatrati sastavnim dijelom predmetnog Ugovora o specijalizaciji;

- da se stoga tužitelj više ne može osnovano pozivati na spornu odredbu čl. IV toč. 2. predmetnog Ugovora o specijalizaciji niti ima pravo od tuženice zahtijevati ispunjenje takve ugovorne obveze.

8. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 651.737,33 kn na ime svih bruto plaća i naknada plaća (regres i božićnica) koje je tuženica dobivala za vrijeme specijalizacije. Naime, obveza isplate plaće i drugih davanja iz radnog odnosa ne predstavlja iznose troškova specijalizacije. Troškovi vezani uz provođenje i trajanje specijalističkog programa i educiranja specijalizanata strogo su odvojiva novčana kategorija u odnosu na prava specijalizanta koja proizlaze iz Ugovora o radu. Navedeni troškovi ne uključuju troškove koje zdravstvena ustanova kao poslodavac ima prema specijalizantu s osnova isplate bruto plaće i ostalih naknada vezanih uz radni odnos, a koji pravni odnos između bolnice i specijalizanta je i reguliran odvojenim pravnim poslom, odnosno ugovorom o radu na neodređeno vrijeme. Plaća specijalizanata predstavlja ekvivalent njegova rada, po osnovu ugovora o radu zbog čega niti ne može predstavljati trošak specijalizacije niti ulaziti u doseg bilo kakvog vida naknade štete poslodavcu za slučaj otkaza ugovora o radu prije dovršetka specijalističkog usavršavanja i/ili prije isteka ugovorenog roka specijalističke edukacije (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-4644/2021 od 11. rujna 2024.).

8.1. Pravilno je odbijen i tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženici da umjesto isplate naknade na ime troškova specijalizacije odradi kod tužitelja Opće bolnica Virovitica na radnom mjestu dr. med. specijalist anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine ukupno 42 mjeseca u punom radnom vremenu s obzirom na to da je dio zahtjeva za isplatu naknade na ime troškova specijalizacije prihvaćen i tuženici naloženo da taj dio plati tužitelju (točka I. izreke prvostupanjske presude), a preostali dio zahtjeva naknade na ime troškova specijalizacije je pravilno, odbijen.

9. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti, kao djelomično neosnovanu, i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom II. 1. izreke.

10. Odluka suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen dio zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 472.867,37 kn na ime ugovorne kazne za sada se ne može prihvatiti.

11. Naime, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-187/2015 od 11. srpnja 2017. pod točkom I. izreke je na temelju odredbe članka 38. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/1999., 29/2002. i 49/2002. - pročišćeni tekst) pokrenut postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom te su ukinuti članci 11. i 11.a Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine" broj 100/2011., 133/2011., 54/2012., 49/2013., 139/2014., 116/2015., 62/2016., 69/2016. i 6/2017.), a pod točkom III. izreke je odlučeno da ukinuti članci Pravilnika prestaju važiti 31. prosinca 2017., pa se ne može prihvatiti obrazloženje prvostupanjskog suda da se odredba čl. 11. a st. 6. Pravilnika (unesena Pravilnikom o izmjenama i dopuni Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, „Narodne novine“, broj 6/2017.) ima smatrati sastavnim dijelom predmetnog Ugovora o specijalizaciji i da se zbog navedenog tužitelj ne može pozivati na odredbu čl. IV. st. 2. Ugovora.

12. Imajući u vidu navedeno, s obzirom da pravna priroda sporne obveze prema odredbi čl. IV. st. 2. Ugovora nije razmotrena u svjetlu mjerodavnog prava, pravno shvaćanje suda prvog stupnja se za sada ne može preispitati.

13. Stoga je valjalo primjenom odredbe članka 369. stavka 1. ZPP, uvažiti žalbu tužitelja kao djelomično osnovanu i ukinuti presudu suda u dijelu pod točkom II./ 2. izreke, i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

14. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će na temelju utvrđenih činjenica utvrditi pravnu prirodu sporne ugovorne odredbe iz predmetnog Ugovora o specijalizaciji te utvrditi je li riječ o naknadi štete ili je riječ o troškovima specijalizacije, odnosno radi li se možda o sasvim drugom pravnom institutu obveznog prava (primjerice o ugovornoj kazni). Ako utvrdi da se radi o ugovornoj kazni dužan je voditi računa o odredbama članka 354. ZOO, jer ugovorna kazna u pravilu ne bi trebala biti nerazmjerno visoka s obzirom na vrijednost i značenja objekta obveze, te je (kao takva) u pravnom poretku Republike Hrvatske u službi zaštite legitimnog cilja ustavnopravno prihvatljiva kategorija. Pri tome valja razlikovati situaciju kada liječnik nakon završene specijalizacije ostaje u sustavu javnog zdravstva od one kada iz njega izlazi (koju distinkciju slijedi i zakonodavac u Zakonu u zdravstvenoj zaštiti/“Narodne novine“, br. 100/2018., 125/2019., 133/2020., 147/2020., 136/2021,. 119/2022., 156/2022., 33/2023., 145/2023., 36/2024., 102/2025./vidi odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-7155/21 od 24. travnja 2024.).

15. Budući da je djelomično ukinuta presuda u pogledu glavne stvari valjalo je, po žalbi tužitelja, ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka (članak 166. stavak 3. ZPP).

16. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

U Zagrebu 19. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor