Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Gž Ovr-36/2025-2

51000 Rijeka

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Svjetlani Pražić, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja ŽJ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj]¸ zastupan po punomoćnicima iz ZOU Zlatko Grgurić i dr. odvjetnicima iz Bjelovara, protiv ovršenika LJ, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], radi troškova izvansudske ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Ovr-3086/2024 od 3. prosinca 2024., 19. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja ŽJ, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Ovr 3086/2024 od 3. prosinca 2024. u dijelu u kojem je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate za iznos od 62,50 eur.

II. Djelomično se uvažava žalba ovrhovoditelja, preinačuje se citirano prvostupanjsko rješenje u preostalom odbijajućem dijelu za iznos od 125,00 eur i rješava:

„Nalaže se ovršeniku LJ da naknadi ovrhovoditelju ŽJ trošak izravne naplate u iznosu od 125,00 eur u roku od 8 dana."

III. Nalaže se ovršeniku da naknadi ovrhovoditelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 41,87 eur u roku od 8 dana, dok se odbija ovrhovoditelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 20,63 eur ka neosnovanim.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja, odbijen je kao neosnovan prijedlog ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate kod Financijske agencije.

2.Protiv prvostupanjskog rješenja, žalbu izjavljuje ovrhovoditelj iz žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. t.1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a), koji propis se primjenjuje sukladno čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012 i dr., dalje: OZ-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba ovrhovoditelja je djelomično osnovana.

5. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st.1 OZ-a, na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4,. 8., 9., 13. i 14. ZPP- a, nije utvrđeno da bi donošenjem pobijanog rješenja bila ostvarena koja od tih procesnih povreda, kao ni postupovna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, jer pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6.Djelomično su osnovani navodi ovrhovoditelja kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz razloga koji će se nastavno pojasniti.

7.Iz stanja u spisu proizlazi pored ostalog:

-da je temeljem pravomoćne i ovršne kaznene presude kao ovršne isprave poslovni broj K 344/2021 od 9. veljače 2022., ovršenik bio u obvezi ovrhovoditelju isplatiti iznos u visini od 1.459,95 eur, što isti nije učinio,

-da se stoga ovrhovoditelj obratio Financijskoj agenciji sa zahtjevom za izravnu naplatu,

-da je temeljem toga ovrhovoditelj podnio sudu zahtjev za naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe u ukupnom iznosu od 187,50 eur (iznos od 100,00 eur na ime troška za sastav prijedloga po Tbr. 11. t.6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/2023, dalje: Tarife), iznos od 50,00 eur na ime troškova pribave klauzule pravomoćnosti po Tbr. 35. Tarife, uz uvećanje za PDV).

8.Donoseći pobijanu odluku, sud prvog stupnja pozivom na čl. 1. st.1. OZ-a, zaključuje da postupak izravne naplate kod Financijske agencije nije ovršni postupak u smislu čl. 1. OZ-a, posljedično čemu da ovrhovoditelj primjenom čl. 14. st.7. istog Zakona nema pravo na naknadu troškova izravne naplate, a kao troškova ovrhe, dodajući da ni jednom odredbom OZ-a, nije utvrđeno pravo ovrhovoditelja na .naknadu ovih troškova.

Stoga odlučuje kao u izreci pobijane odluke.

9.Shodno prednje izloženom, pogrešno je postupio sud prvog stupnja kada je zaključio da je neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška za sastav prijedloga za radi dostave pravomoćne i ovršne kaznene presude u zatraženom iznosu od 100,00 eur što uvećano za PDV iznosi 125,00 eur.

Naime, ovo pravo ovrhovoditelja prema uvjerenju ovog suda proizlazi iz čl. 14. st.4. OZ-a kojim je propisano da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu, dok je st. 7. istog članka, propisano da o troškovima postupka odlučuje sud u ovršnom postupku i u tom postupku određuje na prijedlog stranke, ovrhu radi njihova ostvarenja, te nastavno tome i Tbr. 11. t.6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/2023, dalje: Tarife).

Posljedično tome, valjalo je udovoljiti prijedlogu ovrhovoditelja, preinačiti pobijano rješenje u odnosu na odbijajući dio za iznos od 125,00 eur, te istome dosuditi istome trošak u prednje navedenom iznosu.

10.Međutim, pravilno je i prema stavu ovog suda, prvostupanjski sud odbio preostali dio zahtjeva ovrhovoditelja za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti u iznosu od 62,50 eur.

U svezi sa prednjem, naime valja ukazati na čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a, kojim je propisano da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, te da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju.

Dakle, prema navedenoj zakonskoj odredbi obveza je javnog bilježnika da u slučaju ne zaprimanja prigovora, bez zahtjeva ovrhovoditelja izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti, te rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostavi ovrhovoditelju iz čega proizlazi da je poduzimanje radnje pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti od strane odvjetnika kao punomoćnika stranke posve nepotrebno za vođenje ovršnog postupka u smislu čl. 155. ZPP-a u svezi s čl. 21. st.1. OZ-a

11.Kako je djelomičnim uvažavanjem žalbe ovrhovoditelja, preinačena pobijana odluka način kako je to pobliže navedeno u točki II. izreke, to je primjenom čl. 166. st.2. ZPP-a, valjalo odlučiti o troškovima žalbenog postupka ovrhovoditelja, uz primjenu čl. 154. st.2. ZPP-a.

Dosuđeni žalbeni trošak odnosi se na nagradu za rad odvjetnika temeljem odredaba Tarife, a odnosi se na nagradu za sastav žalbe u iznosu 33,30 eur, što uz uvećanje za PDV iznosi 41,87 eur, dok se preostali dio zahtjeva ovrhovoditelja za naknadu ovih troškova u iznosu od 20,63 eur ukazuje neosnovanim.

12. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu ovrhovoditelja, te potvrditi prvostupanjsko rješenje u odbijajućem dijelu za iznos od 62,50 eur, primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, te djelomičnim uvažavanjem žalbe ovrhovoditelja, preinačiti pobijanu odluku u preostalom odbijajućem dijelu primjenom čl. 380. t.3. u svezi čl. 21. st.1. OZ-a na način pobliže naveden u točki II. izreke.

U Rijeci, 19. kolovoza 2025.

Sutkinja

Svjetlana Pražić