Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2959/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralica kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SVA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Pencinger, odvjetniku u Slavonskom Brodu, Vukovarska 8, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Branimiru Ivekoviću, odvjetniku u Zagrebu, Strossmayerov trg 8, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-610/2023-29 od 14. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. kolovoza 2025,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-610/2023-29 od 14. svibnja 2025. u dijelu pod točkom I. izreke.

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-610/2023-29 od 14. svibnja 2025. u dijelu rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbe.

II. Ukida se presuda i rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-610/2023-29 od 14. svibnja 2025. u dijelu pod točkama II., IV., V., VI. i VII. izreke presude pa se u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovljeno suđenje.

III. O troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P- 610/2023-29 od 14. svibnja 2025. odlučeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o [broj kredita] sklopljenog 26. svibnja 2006. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, [adresa], kao kreditora i tužiteljice SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i davatelja osiguranja kojima je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, dakle točka 1. Ugovora, u dijelu u kojem je iznos kredita određen u kunskoj protuvrijednosti CHF 25.834,84 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja te točka 7. Ugovora, u dijelu u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan dospijeća.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, [adresa], isplatiti tužiteljici SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od ukupno 2.709,44 eur zajedno sa zateznim kamatama, tekućim i to:

- na iznos od 1,60 eur od 31.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 5,31 eur od 31.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 7,86 eur od 31.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 9,17 eur od 28.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 3,06 eur od 31.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 4,03 eur od 30.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 0,02 eur od 31.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 0,63 eur od 31.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 0,91 eur od 30.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 3,30 eur od 30.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 6,36 eur od 31.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,52 eur od 31.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 10,11 eur od 28.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 15,61 eur od 31.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 15,11 eur od 30.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 17,43 eur od 31.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 34,02 eur od 30.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 31,17 eur od 31.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 41,78 eur od 31.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 38,75 eur od 30.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 33,59 eur od 31.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 45,97 eur od 30.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 61,58 eur od 31.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 51,35 eur od 31.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 55,60 eur od 28.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 51,32 eur od 31.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 52,68 eur od 30.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 73,46 eur od 31.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 75,95 eur od 30.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 93,40 eur od 31.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 85,21 eur od 31.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od 76,20 eur od 30.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 76,73 eur od 31.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 76,36 eur od 30.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 81,23 eur od 31.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 85,52 eur od 31.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 86,42 eur od 29.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 84,07 eur od 31.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 86,27 eur od 30.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 87,90 eur od 31.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 86,17 eur od 30.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 87,10 eur od 31.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 85,90 eur od 31.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od 82,86 eur od 30.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 86,90 eur od 31.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 89,04 eur od 30.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 88,20 eur od 31.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 81,71 eur od 31.01.2013. pa do isplate,

- na iznos od 87,96 eur od 28.02.2013. pa do isplate,

- na iznos od 88,86 eur od 31.03.2013. pa do isplate,

- na iznos od 86,97 eur od 30.04.2013. pa do isplate,

- na iznos od 80,21 eur od 31.05.2013. pa do isplate,

s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.07.2015. određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba točke 3. Ugovora o [broj kredita] sklopljenog 26. svibnja 2006. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, [adresa], kao kreditora i tužiteljice SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i davatelja osiguranja, a kojom je ugovorena jednokratna naknada za obradu kredita, a koja glasi: „Naknada 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, [adresa], isplatiti tužiteljici SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 526,95 eur zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 30.05.2006. pa do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2007. određuje temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (''Narodne novine'' broj 153/2004), u razdoblju od 01.01.2008. do 31.07.2015. određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, [adresa], naknaditi tužiteljici SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove ovog postupka u iznosu od 1.303,08 eur zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 10.06.2024. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka."

Istom odlukom je i riješeno:

"Dopušta se preinaka tužbe od 25. travnja 2025."

2. Protiv navedene presude, sadržajno samo protiv dijela presude pod točkama I., II., IV., V., VI i VII. izreke, kao i protiv dijela rješenja, pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/122, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili podredno ukine. Traži naknadu troška žalbe.

3. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkama IV. i V. izreke, pravodobno se žali tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači. Traži naknadu troška žalbe.

4. Žalba tužiteljice je osnovana dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim ugovorne odredbe, za isplatom utužene svote na ime vraćanja preplaćenog iznosa anuiteta zbog nepoštene odredbe u potrošačkom ugovoru, kao i zahtjev za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

- tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili su 21. veljače 2007. Ugovor o [broj kredita] (dalje u tekstu: ugovor) temeljem kojeg ugovora je tuženik kao kreditor odobrio i stavio tužitelju na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 67.600,00 CHF, na rok otplate od 120 mjeseci;

- u točci 2. ugovora stranke su ugovorile redovnu kamatu od 3,95 % godišnje, promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora;

- u čl. 7. istog ugovora ugovorena je valuta uz koju su vezani glavnica i anuiteti te kako se kredit otplaćuje u anuitetima uz valutnu klauzulu vezanu uz CHF, prema srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja;

- za vrijeme trajanja otplate kredita tuženik je doista, u jednom razdoblju otplate kredita, samostalno mijenjao kamatnu stopu s 3,95 % naviše (list 101 spisa);

- tijekom otplate kredita kurs CHF se u odnosu na kunu višekratno mijenjao, neko vrijeme je blago padao da bi potom značajno narastao (listovi 107-110 spisa);

- ugovorena je otplata kredita prema otplatnom planu u 120 mjesečnih rate, od prve koja dospijeva 31. ožujka 2007. pa nadalje;

- tužiteljica je 15. siječnja 2015. prijevremeno otplatila čitav kredit;

- stranke o ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao ni o valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak, nisu pojedinačno pregovarale, a one su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ove odredbe su bile unaprijed formulirane od strane tuženika tako da tužitelj zbog toga nije imao utjecaja na njihov sadržaj jer se radi o odredbama unaprijed formuliranoga standardnog ugovora tuženika kao trgovca;

- nesporno je kako je tužitelj, zbog primjene valutne klauzule vezane uz CHF, u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita platio tuženiku 2.709,44 eura više no što bi platio po prvotnom tečaju po kojem mu je isplaćen kredit u kunama (list 252 spisa);

- Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, ustao je dana 4. travnja 2012. protiv više banaka, uključujući i tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu s tužbom za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a predmet je vođen pod poslovnim brojem P-1401/12;

- u tom je predmetu Trgovački sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u kojoj se utvrđuje kako su tužene banke, a među njima i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo;

- ova prvostupanjska odluka je djelomično potvrđena (u dijelu glede promjenjive kamatne stope) i preinačena (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.;

- odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.;

- protiv ove odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-

2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično je usvojena ustavna tužba (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) pa je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak;

- potom Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući ponovo o reviziji, odlukom poslovni broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017. djelomično ukida dio odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (glede valutne klauzule u CHF) te mu vraća predmet na ponovno suđenje u tom dijelu;

- nakon ponovnog suđenja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. odbija žalbu tuženih banaka i sad potvrđuje odluku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2021 i u dijelu glede valutne klauzule u CHF;

- odlučujući povodom revizije tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019. potvrđuje presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke, uključujući i tuženika, u predmetnom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

- dakle, u konačnici, u sporu za zaštitu interesa potrošača pravomoćno je utvrđeno kako je, između ostalih, i predmetni tuženik, u predmetnom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, i to:

1. u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i

2. u istim ugovorima ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

- stoga je tuženik povrijedio i prava tužiteljice kao korisnika kredita kad je i u predmetnom ugovoru o kreditu uglavio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

-zbog ove nepoštene odredbe ugovora i promjene tečaja CHF tužiteljica je tuženiku platila više od početnog tečaja CHF 80.669,88 HRK / 10.706,73 eura;

-u razdoblju kad je tečaj CHF bio niži od početnog tužiteljica je platila manje anuitete i to za 943,51 HRK / 125,22 eura.

6. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 4., čl. 29., čl. 240. do 246., čl. 247., čl. 269., čl. 272, čl. 322., čl. 323., čl. 323., čl. 324., čl. 326., čl. 328. i čl. 1114. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), čl. 81., čl. 82., čl. 84. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03, 46/07, 79/07, dalje: ZZP/03) pa odlučio kao u izreci.

7. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud je prvog stupnja pravilno zaključio kako postupanje tuženika glede ugovaranja valutne klauzule u CHF nije bilo nužno niti dopušteno, kako je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo te da iste, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, slijedom čega je odlučio kako je u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredaba čl. 324. st. 1. ZOO.

9. Pritom se prvostupanjski sud pravilno pozvao na ovdje meritorne presude, u dijelovima u kojima su postale pravomoćne, Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014 i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Rev 221/2018 od 3. rujna 2019. povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača. Kao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U- III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016.

10. U konačnici je, kako kad i kako u kojem dijelu, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 postala pravomoćna u dijelovima u kojima je utvrđeno da su nepoštene i ništetne dvije ugovorne odredbe, ona o jednostrano promjenjivoj redovnoj kamati kao i ona o valutnoj klauzuli u CHF.

11. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., pri ocjeni razumljivosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, bankama stavio na teret nedostatak pružanja informacija potrošačima o ekonomskim posljedicama koje takve ugovorne odredbe imaju na potrošače, pri čemu je uzeo u obzir da su takvi ugovori pisani stručnom terminologijom, nerazumljivoj i nepoznatoj prosječnom građaninu, kao i propust službenika banaka da potrošačima (korisnicima kredita) prilikom pregovaranja, odnosno sklapanja ugovora o kreditu, objasne koji sve čimbenici utječu na izračun anuiteta tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja.

13. Ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, već potrošaču moraju biti na transparentan način objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja, koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz dotične ugovorne odredbe za njega proizlaze.

14. I druga predmetna sporna ugovorna odredba, to jest što je u ugovorima o potrošačkim kreditima "ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak", također je odlukama viših sudova ocijenjena nepoštenom i ništetnom. Najprije u sad pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, potom u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 3. listopada 2017. kojom je potvrđena dotična prvostupanjska odluka nižeg suda. Potom je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018. od 3. rujna 2019. odbijena revizija tuženih banaka u tom dijelu. U navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske se navodi kako je dotični uglavak kojim je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak, a u svezi sa sklapanje tih ugovora o kreditu sa ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom te banke, i to zato jer su:

- ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače,

- tužene banke kao trgovci bile su svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima,

- te su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita, zbog čega su obje odredbe nepoštene i stoga ništetne.

15. Drugačija pravna shvaćanja tuženika koja on izlaže u svojoj žalbi nisu prihvatljiva.

16. Tuženik se žali i zbog toga jer da je sud propustio izvesti sve dokazne prijedloge tuženika, da nije izveo dokaz saslušanjem stranaka te da nije saslušao javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor.

17. Valja kazati kako je pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP), kojemu pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što u svezi takvog postupanja žalitelj ocjenom dokaza nije zadovoljan i drži da na temelju provedenih dokaza nije trebalo odlučiti kao u osporenoj presudi te da je sud trebao izvesti sve dokaze koje je on predložio, nižestupanjski sudovi nije počinio postupovnu povredu na koju se žalbom ukazuje.

18. Tim prije što je o činjenicama i pravnim pitanjima na koja se dotični dokazi predlažu već odlučeno u spomenutom postupku kolektivne zaštite. Dapače, sud je prvog stupnja po čl. 502.c ZPP vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava.

19. Stoga je sud prvog stupnja na temelju svih okolnosti predmetnog slučaja, uključujući i utvrđenja iz presude povodom tužbe radi zaštiti kolektivnih interesa i prava, te činjenice da se radi o unaprijed formuliranom ugovoru na čiji sadržaj tužitelj nije mogao imati utjecaj, pravilno zaključio kako se o predmetnim ništetnim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo.

20. Što se tiče žalbenih razloga kako je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije saslušao javnog bilježnika ali i tuženika, a sve na okolnost kako je banka pojedinačno pregovarala s tužiteljem te da je potrošaču sporna odredba bila jasna,razumljiva i lako uočljiva, pa su njegova ustavna prava na procesnu ravnopravnost i "jednakost oružja" povrijeđena, valja kazati kako isti nije osnovan. Javni bilježnik PV i tuženik nisu pojedinačno pregovarali s tužiteljem i o tome nemaju neposrednih saznanja, a nije za očekivati da bi tužitelj iskazivao suprotno svojim interesima. To je sasvim drugačije od procesne situacije kad tužena banka predlaže saslušanje njenog službenika koji je neposredno razgovarao s tužiteljem, u kom slučaju bi sud prvog stupnja trebao izvesti takav dokaz i omogućiti tuženiku da pokuša dokazati svoje činjenične navode.

21. Upravo je ustavni sud Republike Hrvatske u jednom istovrsnom predmetu, poslovni broj U-III/3581/2021 od 30. lipnja 2022., odlučio kako tuženoj banci (podnositeljica ustavne tužbe) nisu povrijeđena njena ustavna prava jer nije saslušana službenica banke koja nije neposredno razgovarala s tužiteljem i to ovako obrazložio: "34.1. Ustavni sud utvrđuje da je prvostupanjski sud omogućio podnositeljici da dokazuje okolnost je li potrošača, tijekom pregovora o sklapanju ugovora o kreditu, obavijestila o parametrima promjene kamatne stope i rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, te da je podnositeljica na tu okolnost, ali i na okolnost postojanja pojedinačnog pregovaranja o osporenim ugovornim odredbama, predložila da se sasluša njezina zaposlenica MV. 34.2. Ustavni sud pritom ističe da, u skladu s naprijed navedenom stabilnom sudskom praksom i praksom Ustavnog suda, nije postojala proceduralna obveza prvostupanjskog suda da u konkretnom potrošačkom sporu izvodi dokaz na okolnost je li potrošaču omogućeno pojedinačno pregovaranje o osporenim ugovornim odredbama, a kako u ustavnoj tužbi tvrdi podnositeljica, jer je ta okolnost pravomoćno utvrđena u kolektivnom sporu i obuhvaćena direktnim učinkom tamo donesenih presuda (vidi detaljnije točke 17., 19. - 19.2. načelnih stajališta te praksu Ustavnog suda o istovjetnom prigovoru citiranu u točki 19.3. načelnih stajališta). U tom smislu, na prvostupanjskom je sudu tek preostala proceduralna obveza ispitati je li podnositeljica, prije sklapanja konkretnog ugovora o kreditu, dala potrošaču odgovarajuće obavijesti o parametrima promjene kamatne stope i rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka. 34.3. Međutim, kako je i sama podnositeljica navela da predložena svjedokinja nije zaposlenica koja je s potrošačem vodila pregovore o sklapanju konkretnog ugovora, niti je s potrošačem ugovor sklopila, prvostupanjski sud je odbio izvesti taj dokaz jer je zaključio da predložena svjedokinja nema saznanja o okolnostima koje su prethodile sklapanju konkretnog ugovora i stoga njezin iskaz ne bi mogao biti od utjecaja na ishod postupka. U tom smislu je primjenom pravila o teretu dokazivanja tužbeni zahtjev prihvaćen. 34.4. Slijedom navedenoga, neovisno o obrazloženju koje je dao drugostupanjski sud, Ustavni sud utvrđuje da su razlozi koje je prvostupanjski sud dao za odbijanje dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedokinje koja, prema navodima same podnositeljice, nije sudjelovala u sklapanju konkretnog ugovora o kreditu, nije pregovarala s potrošačem i nema saznanja o obavijestima koje su dane ovdje potrošaču i tužitelju prije sklapanja ugovora, u skladu sa stajalištima Ustavnog suda prema kojima u pojedinačnim potrošačkim sporovima nije potrebno izvoditi dokaz saslušanjem svjedoka koji nemaju saznanja o okolnostima sklapanja konkretnog ugovora jer takav dokaz ne može imati odlučujući značaj za ishod i pravičnost postupka u cjelini (vidi točke 24.2. - 24.3. načelnih stajališta)."

22. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.

23. Nisu prihvatljiva pravna shvaćanja tuženika kako osporeni dio predmetnog ugovora nije ništetan. To je utvrđenje iz pravomoćnog dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 gdje je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o čemu je gore bilo riječi.

24. U odnosu na prigovor zastare potraživanja, kog tuženik i u žalbi opetovano ističe, sud prvog stupnja ga je pravilno ocijenio neosnovanim. To iz razloga, što je Udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, dana 4. travnja 2012. pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojega i tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenim ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedena tužba je pokrenuta u smislu čl. 502. a ZPP, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP, te će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

25. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., upravo za predmetne pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora, zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: "4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja (misli se na shvaćanja u predmetu Rev-2245/2017-2 i ono na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020.), počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka."

26. U predmetnom slučaju tužiteljica je ustala s tužbom 31. srpnja 2023, a s obzirom na ono gore rečeno, zastara je za restitucijski zahtjev zbog ništavosti odredbe o valutnoj klauzuli počela teći 14. lipnja 2018. Dakle, opći zastarni rok od 5 godina nije protekao prije utuženja za ovu osnovu.

27. Međutim, odlučujući o prigovoru tuženika radi prebijanja, o visini zahtjeva tužitelja te njegovom umanjenju jer je sud prigovor radi prebijanja ocijenio osnovanim, a o čemu je odlučeno pod točkama II., IV. i V. izreke, presuda je nerazumljiva.

28. Visina pretplate utvrđena je adekvatnim dokazom – financijskim vještačenjem. Nju je zbirno vještak izračunao kao iznos od 10.705,73 eura. Ta ocjena suda prvog stupnja jest prihvatljiva. Kao što je prihvatljivo i utvrđenje suda prvog stupnja da je u periodu nižeg tečaja CHF tužiteljica platila tuženici kroz anuitete manji iznos od 125,22 eura. Matematička točnost ovih iznosa u ovoj fazi postupka nije ni sporna.

29. Presuda ne sadrži razloge zbog kojih je sud prihvatio tuženikov prigovor radi prijeboja zbog čega presudu u tom dijelu nije ni moguće ispitati. Uz to je obrazloženje u ovom dijelu kontradiktorno jer sud prvog stupnja, mada prihvaća prigovor radi prijebijanja u nekim dijelovi svog obrazloženja, kroz citiranu odluku VSRH, izražava dvojbu da li je tuženik uopće izjavio prigovor radi prijeboja, a bez konačnog zaključka. O tome zašto je prihvatio prigovor prijeboja ne pruža nikakav razlog.

30. Ovaj viši sud skreće pažnju na pravno shvaćanje izraženo u pretežitom broju odluka nižih i viših sudova kako ovakav prigovor radi prijeboja tužene banke u konkretnoj vrsti parnica nije osnovan jer je zahtijevanje povrata pretplate zbog nepoštenih odredbi po čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03 pravo potrošača, a tužena banka to nije. To shvaćanje se obrazlaže time jer za potraživanje tuženika zbog tečajne razlike kada je tužitelj plaćao anuitete po nižem tečaju CHF ne postoji pravna osnova budući je čl. 323. st. 2. ZOO propisano da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpio zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, pa stoga tuženik na čijoj su strani razlozi krivnje za sklapanje takvog ugovora ne može ostvariti pravo na naknadu štete od tužiteljice. Razlog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli je u zakonskim odredbama o zaštiti potrošača, i samo je potrošač ovlašten ostvarivati za sebe pozitivan učinak te ništetnosti. Tuženik, međutim, nije potrošač pa se ove odredbe ne odnose na njega.

31. Sud prvog stupnja se o ovom pravnom shvaćanju nije niti osvrnuo.

32. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. i 2. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

33. Istodobno je valjalo uvažiti žalbe stranaka u dijelu pod točkama II, IV. i V. izreke presude, pa zbog toga jer je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, na koju povredu sadržajno ukazuju obje stranke, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP uvažiti žalbe kao osnovane i ukinuti presudu prvog stupnja u tom dijelu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

34. Kako ovaj postupak još nije dovršen pa nije poznat razmjer uspjeha stranaka valjalo je ukinuti i odluke o troškovima postupka u točakama VI. i VII. izreke osporene presude, a po čl. 166. st. 3. ZPP. O zahtjevima stranaka za naknadom troškova žalbi odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

35. U ponovnom suđenju sud će izvesti sve dokaze koje stranke predlože na bitne okolnosti, ocijeniti te dokaze i utvrditi bitne činjenice te primijeniti materijalno pravo i donijeti novu zakonitu odluku. Prilikom donošenje nove odluku uzet će u obzir gore izložena pravna shvaćanja i izbjeći bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je sudu prvog stupnja skrenuta pažnja u obrazloženju ove drugostupanjske odluke.

36. Što se tiče tuženikove žalbe na dio rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbe valja kazati kako ista nije osnovana. Tužiteljica je konačno specificirala tužbu kao u podnesku od 25. travnja 2025, i to nakon financijskog vještačenja. Prije vještačenja ona nije moga znati visinu preplate jer se rado o složenom matematičkom izračunu kog može pravilno izračunati samo za to kvalificirana osoba. Zapravo se ne radi o preinaci tužbe, kako isto kvalificira tuženik, pa i sud prvog stupnja. Tužitelj je zapravo ustao sa stupnjevitom tužbom sukladno čl. 186.b st. 2. ZPP. Kako je tužitelj naznačio točnu visinu zahtjeva odmah nakon što mu je dostavljen nalaz i mišljenje financijskog vještaka, nije osnovana žalba tuženika protiv ovog rješenja.

U Zagrebu 19. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić