- 1 -              Revd 3772/2023-2

Broj: Revd 3772/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M., OIB … iz K. S., kojeg zastupa punomoćnica J. F., odvjetnica u S. protiv tuženika A. P. d.d., OIB … iz S., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva L.-V. i p., odvjetnici u S., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-55/2023-3 od 7. lipnja 2023., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-107/2020-46 od 19. prosinca 2022., u sjednici održanoj 28. studenoga 2023.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-55/2023-3 od 7. lipnja 2023., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-107/2020-46 od 19. prosinca 2022.

1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

1. Ocjenjuje li se omjer uspjeha stranaka u parnici i, sukladno tome, naknada troškova parničnog postupka kod djelomičnog uspjeha u parnici, u smislu odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91....70/19, dalje: ZPP) prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, ili se omjer uspjeha stranaka u parnici, u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, i sukladno tome naknada troškova parničnog postupka kod djelomičnog uspjeha u parnici ocjenjuje prema tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi, odnosno tužbenom zahtjevu koji je bio viši u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev?

2. Ima li tuženik pravo na naknadu troškova u slučaju smanjenja tužbenog zahtjeva (u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva) ako su troškovi prema vrijednosti predmeta spora ranijeg tužbenog zahtjeva jednaki troškovima prema vrijednosti predmeta spora smanjenog/konačno postavljenog tužbenog zahtjeva (jer je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika) visina naknade za zastupanje u odnosu na smanjeni/konačno postavljeni tužbeni zahtjev (u konkretnom slučaju 43.000,00 kuna/5.707,08 Eura) ista kao u odnosu na raniji tužbeni zahtjev istaknut u tužbi (u konkretnom slučaju 65.000,00 kuna/8.626,98 Eura) s obzirom da se radi o istom „razredu“ OT u smislu Tbr. 7. toč. 1. OT (u konkretnom slučaju od 10.000,01-100.000,00 kn)?

3. Ima li tuženik pravo na naknadu troškova u slučaju smanjenja tužbenog zahtjeva (u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva) ako nije postavio zahtjev za naknadu tih troškova?

Kao razloge važnosti poziva se na odluke Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-128/2020 od 27. siječnja 2020. i Gž-1864/2018-2, Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1078/2021-2 od 20. rujna 2021., Županijskog suda u zagrebu broj Gž-885/2022-2 od 1. travnja 2022. i ovoga suda broj Rev-2603/11-2 od 19. veljače 2013. Poziva se i na odluku ovoga suda broj Revd-2466/2020-2 od 5. siječnja 2020.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće. Sud drugoga stupnja pri odlučivanju o troškovima postupka polazi od činjenice da je tužbeni zahtjev snižen što predstavlja djelomično povlačenje tužbe pri čemu zaključuje da u tom dijelu tužitelj nije uspio u sporu, odnosno da je u tom dijelu tuženik uspio u sporu. Dakle, ne odlučuje o trošku tuženika priznavanjem određenih radnji već u postotku njegovoga uspjeha koji postotak oduzima od uspjeha tužitelja. Stoga postavljenim pitanjima tužitelj polazi od pogrešnog viđenja načina odlučivanja o troškovima postupka, pa tako postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i jednakosti svih u njegovoj primjeni pri čemu mu još valja i odgovoriti da se priložena praksa ne odnosi na istovjetne činjenične i pravne situacije. Zbog toga nije bilo uvjeta ta intervenciju ovoga suda, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 28. studenoga 2023.

                            Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.