Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3019/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr. sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice JS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Vanja Peh i Jelena Batarelo, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Grgić i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn- 361/2017 od 6. svibnja 2022., dana 19. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-361/2017 od 6. svibnja 2022. u dijelu pod točkom I izreke osim u dijelu tijeka zakonskih zateznih kamata na iznos od 438,01 EUR/ 3.300,00 kn[1] za vremensko razdoblje od 25. svibnja 2017. do 6. svibnja 2022. kao i u dijelu pod točkom II izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-361/2017 od 6. svibnja 2022. u dijelu pod točkom I izreke u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata na iznos od 438,01 EUR/ 3.300,00 kn za vremensko razdoblje od 25. svibnja 2017. do 6. svibnja 2022. te sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za zakonskom zateznom kamatom na iznos od 438,01 EUR za vremensko razdoblje od 25. svibnja 2017. do 6. svibnja 2022.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete ukupan iznos od 20.370,00 kn (slovima: dvadeset tisuća tristo sedamdeset kuna) sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče po stopi od 7,68 % godišnje od 25. svibnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, od 1. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41 % godišnje, od 1. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09 % godišnje, od 1. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82 % godišnje, od 1. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 6,54 % godišnje, od 1. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 5,89 % godišnje, od 1. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po stopi od 5,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. godine do isplate po stopi od 5,49 % godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethoditekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 11.767,00 kn (slovima: jedanaest tisuća sedamsto šezdeset sedam kuna) sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče po stopi od 5,49 % godišnje od 6. svibnja 2022. godine pa do isplate, a u slučaju promjene po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

i

r j e š e nj e

Utvrđuje se da je tužba u preostalom dijelu u kojem tužiteljica traži isplatu iznosa do 64.000,00 kn, povučena."

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu te odbije u cijelosti tužbeni tužiteljice, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskomm sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28713, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka odluke je razumljiva te ne proturječi razlozima presude i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete koja je nastala ozljedom na radu kada je kao zaposlenica Kliničkog bolničkog centra Rijeka u okviru poslova svog radnog mjesta dostavljača nosila materijal iz prostora Hitnog medicinskog trakta u zgradu Poliklinike Kliničkog bolničkog centra Rijeka dana 12. prosinca 2016. te je nogom zapela za povišeni poklopac šahta i pala uslijed čega je zadobila višestruki prijelom rebara , površinske ozljede prsnog koša i kontuziju prsnog koša.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila zaposlenica osiguranika tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka na radnom mjestu dostavljača te da je zadobila ozljede kada je nosila dokumentaciju iz prostora Hitnog medicinskog trakta ispred tzv. glavne zgrade KBC Rijeka prema zgradi Poliklinike koja se nalazi u neposrednoj blizini te zgrade.

8. Međutim, u ovom postupku je sporna odgovornost osiguranika tuženika, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. Tuženik tijekom prvostupanjskog postupka kao i u fazi ovog žalbenog postupka osporava odgovornost ističući da se nezgoda odnosno pad tužiteljice uslijed kojeg je zadobila ozljede dogodila izvan samih prostorija KBC Rijeka u kojima poslodavac obavlja svoju djelatnost a što isključuje njegovu odgovornost za nastanak štetnog događaja i njegovu pasivnu legitimaciju a s obzirom da se njegova odgovornost temelji na sklopljenom ugovoru o osiguranju pozivajući se na odredbe Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti koji su sastavni dio police osiguranja. Nadalje tuženik u žalbenim navodima ističe da je do nezgode došlo isključivom krivnjom tužiteljice pa i iz tih razloga ne postoji odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja kao i da u ovom konkretnom slučaju da bi postojala odgovornost tuženika potrebno je da je došlo do propusta poslodavca u smislu čl. 1. st. 1. Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da iz Police osiguranja izvanugovorne odgovornosti broj 804036780 proizlazi da je ovdje tuženik kao osiguratelj osigurao od izvanugovorne odgovornosti poslodavca tužiteljice Klinički bolnički centar Rijeka za naknadu štete prema djelatniku ako djelatnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom na vrijeme od 1. prosinca 2016. do 1. siječnja 2017. (štetni događaj je nastao 12. prosinca 2016.), pri čemu je iznos osiguranja po ovoj stavci 120.000,00 kn,

- da iz sadržaja Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti (dalje: Uvjeti) proizlazi da je u članku 1. st. 2. određeno da se smatra da je osigurani slučaj nastao kada je učinjena radnja, odnosno propust pri obavljanju registrirane djelatnosti osiguranika, ili pak iz vlasništva tj. upotrebe (korištenja) neke stvari ili drugog izvora opasnosti kojim je uzrokovana šteta oštećenoj osobi dok je st. 1. istog članka određeno da je predmet osiguranja prema tim uvjetima pokriće zakonske izvanugovorne odgovornosti osiguranika prema trećima za štetu prouzročenu smrću, tjelesnom ozljedom ili narušenjem zdravlja; za štetu prouzročenu gubitkom, uništenjem ili oštećenjem stvari, i za imovinsku štetu u širem smislu (štetu nastalu bez oštećenja ili uništenja, tj. gubitka stvari, odnosno bez smrti, tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja),

- da se prema Uvjetima smatra da je osigurani slučaj nastao kada je učinjena radnja, odnosno propust pri obavljanju registrirane djelatnosti osiguranika ili pak iz vlasništva, tj. upotrebe (korištenja) neke stvari ili drugog izvora opasnosti kojim je uzrokovana šteta trećoj osobi, da je prema čl. 1. st. 3. i 4. Uvjeta određeno da se obična nepažnja predmnijeva, te da je osiguratelj dužan nadoknaditi svaku štetu prouzročenu od strane osobe za koju osiguranik odgovara po zakonu, i ako je šteta prouzročena namjerno ili grubom nepažnjom te osobe, dok se šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, za koje se odgovara bez obzira na krivnju,

- da iz iskaza tužiteljice u bitnome proizlazi da je svoj posao dostavljača obavljala na uobičajen način, hodajući prema odredištu koji je poslodavac odredio uobičajenom rutom noseći fascikle s papirima u području bolnice kojim uobičajeno prolazi, te je tog dana šahta bila izmaknuta malo iz ležišta što je dovelo do toga da je noseći materijal zapela nogom za taj šaht što je rezultiralo njenim padom koji je prouzročio ozljede,

- da je nalazom i mišljenjem vještaka kirurške ortopedije IS, a kojeg sud prihvaća kao stručnog i obrazloženog, utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljedu prsnog koša - desnog hemitoraksa, pri čemu primarnom obradom neposredno po nezgodi (rendgenskom snimkom) nije utvrđena svježa koštana trauma desnog hemitoraksa, već je ordinirana simptomatska terapija (analgetik po potrebi i mirovanje) uz dva kontrolna pregleda, a da je zbog perzistirajućih bolova u desnom hemitoraksu, točno dva tjedna nakon nezgode učinjen kontrolni RTG snimak koji je pokazao serijski prijelom od V. - VIII. rebra desno u prednjoj aksilarnoj liniji, a što je česti slučaj kasnije dijagnostike prijeloma rebara zbog specifičnosti njihovog položaja, preklapanja rebranih lukova, te karaktera RTG snimanja te iz tog razloga vrijedi stručno pravilo o obvezi kontrolne RTG obrade ukoliko za isto postoji klinički razlog i indikacija poput bolova, ograničenih pokreta, kašlja i slično, kao što je slučaj kod tužiteljice,

- da je vještak pregledom tužiteljice kao i uvidom u dokumentaciju o njenom liječenju utvrdio trajne posljedice koje su vezane isključivo za koštanu traumu - serijski prijelom IV. rebra, a u vidu bolnosti pri gruboj palpaciji ozlijeđene regije, forsiranim naglim pokretima, dugom boravku u određenim položajima trupa i slično, no koje se mogu manifestirati pri obavljanju poslova u sklopu zanimanja tužiteljice (dostavljačica) jer ti poslovi povremeno uključuju gore navedene aktivnosti, te unutar svakodnevnog života pri povremenim sličnim aktivnostima i radnjama u i oko kućanstva u opsegu od 3-4 %,

- da je tužiteljica trpjela bol jakog intenziteta u trajanju od 2-3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 8-10 dana, a nakon toga bol lakog intenziteta u trajanju od 20

- 25 dana, a u odnosu na pretrpljene naknadne bolove isti ulaze u opseg smanjenja općih životnih aktivnosti,

- da je tužiteljica u jakom intenzitetu osjećala stres zbog pada u trajanju unutar 1 sata (nekoliko minuta), srednjeg intenziteta u trajanju od 2 tjedna (kao sekundarnu reakciju na stres, dvojbe oko konačne dijagnoze i spoznaja o karakteru zadobivene ozljede), dok je strah lakog intenziteta kod tužiteljice prema procjeni vještaka trajao oko 2-3 tjedna zbog zabrinutosti oko mogućih komplikacija i trajnih posljedica ozljede,

- da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna u akutno-subakutnom, posttraumatskom razdoblju od 15 do 20 dana oko 2-3 sata dnevno (za vrijeme boravka tužiteljice na kućnoj njezi i postojanja izraženijih tegoba, odnosno za vrijeme dok je tužiteljica imala potrebu značajnijeg rasterećenja) i to vezano uz određene svakodnevne aktivnosti u i oko kućanstva (oblačenje, cjelovita higijena, vožnja automobila i slično), dok je u narednom vremenskom razdoblju od 3 do 4 tjedna imala potrebu za nestručnom tuđom pomoći i njegom u trajanju od 1 do 2 sata dnevno.

11. Prvostupanjski sud je na temelju naprijed navedenih utvrđenja pravilno zaključio da je ovdje tuženik temeljem police osiguranja izvanugovorne odgovornosti broj 804036780 pasivno legitimirana stranka u ovom postupku kao osiguranik poslodavca tužiteljice i to za naknadu štete prema djelatniku ako istu djelatnik pretrpi na radu ili u vezi s radom pri čemu je osigurana svota po toj stavci u iznosu od 120.000,00 kn.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud zaključio da je ovdje tužiteljica pretrpjela ozljedu na radu za vrijeme obavljanja poslova svog radnog mjesta dostavljača kojeg je obavljala u zatvorenom bolničkom krugu KBC Rijeka između dvije organizacijske jedinice poslodavca tužiteljice i to zgrade Hitnog medicinskog trakta i zgrade Poliklinike a što i jest njena radna zadaća na radnom mjestu dostavljača neovisno što se ista nije dogodila u zgradi ustanove osiguranika tuženika.

13. Također pravilno sud zaključuje da u ovom konkretnom slučaju ne postoji isključiva odgovornost tužiteljice niti njen doprinos za nastanak štetnog događaja jer tužiteljica kod obavljanja poslova na svom radnom mjestu nije postupala niti s krajnjom nepažnjom a niti sa običnom nepažnjom pa stoga ovdje ne možemo govoriti o njenoj suodgovornosti za nastanak ovog štetnog događaja kako to pogrešno smatra tuženik jer iz mehanizma nastanka štetnog događaja proizlazi da je ovdje tužiteljica na uobičajen način obavljala svoj posao dostavljača te se kretala uobičajenim područjem u prostoru između dvije organizacijske jedinice poslodavca te nije mogla predvidjeti da će zapeti na šaht koji nije bio u potpunosti spušten u utor već je bio neznatno izdignut od tla a što je prouzročilo njen pad.

14. Pravilno se prvostupanjski sud poziva na odredbu čl. 953. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) prema kojoj je propisano je da je osiguratelj dužan naknaditi štete nastale slučajno ili krivnjom ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, osim ako je za određenu štetu ta njegova obveza izrijekom isključena ugovorom o osiguranju, što u ovom konkretnom predmetu nije slučaj.

15. Naime, ovdje je predmetna polica ugovorena upravo u svrhu osiguranja izvanugovorne odgovornosti poslodavca tužiteljice za štetu koju njegovi radnici pretrpe na radu ili u svezi s radom prema tome ovdje se ostvario osigurani slučaj u vezi kojeg je ugovoreno osiguranje stoga je tuženik kao osiguratelj tužiteljičinog poslodavca dužan tužiteljici naknaditi štetu neovisno od propusta poslodavca stoga su žalbeni navodi tuženika u tom pravcu neosnovani.

16. Nadalje tuženik se pogrešno poziva na odredbu čl. 4. st. 1. t. 1. Uvjeta koja predviđa isključenje odgovornosti osiguratelja u slučajevima šteta koje su uzrokavane namjerno, krajnjom (grubom) nepažnjom, prijevarom od strane osiguranika ili ugovaratelja osiguranja a iz čega proizlazi da se ta odredba odnosi na pravni odnos ugovaratelja osiguranja i osiguranika (dakle ovdje poslodavca kao osiguranika i ovdje tuženika kao osiguratelja) a ne na ovdje tužiteljicu.

17. Također suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno sud zaključuje da u ovom konkretnom slučaju nije u primjeni odredba čl. 4. st. 1. t. 7. Uvjeta prema kojoj su iz police osiguranja isključene štete za koje se po zakonu ne odgovara, nastale zbog više sile, radnje treće osobe ili pristanka ili radnje oštećenika jer niti jedan od ovih slučajeva nije u konkretnom slučaju ispunjen a posebno kao što je naprijed obrazloženo šteta se ne može pripisati radnji tužiteljice.

18. Ovdje valja naglasiti da prema čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/2017 - dalje: ZR) i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 71/14, 118/14, 154/14 - dalje: ZZR) poslodavac tužiteljice za štetu koju je tužiteljica pretrpjela kod njega na radu odgovara na temelju objektivne odgovornosti a u ovom konkretnom slučaju kao što je već naprijed izloženo šteta nije nastala niti višom silom odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe a na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći.

19. Suprotno žalbenim navodima tuženika u ovom konkretnom slučaju nije ispunjena niti pretpostavka iz čl. 4. st. 1. t. 13. Uvjeta, a na koju se također pogrešno poziva tuženik smatrajući da na taj način može otkloniti svoju odgovornost za naknadu štete, jer šteta iako nije nastala u zatvorenom prostoru odnosno zgradi poslovnih prostorija poslodavca ista je nastala u okviru ograđenog prostora bolničke ustanove kojom ovdje tužiteljica kao radnica osiguranika tuženika prolazi radi obavljanja poslova za potrebe poslodavca po njegovom nalogu.

20. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog medicinskog vještačenja uzimajući u obzir sve kvalifikatorne okolnosti jačinu i trajanje fizičkih bolova, duševnih bolova zbog smanjenja životne u opsegu od 3-4% jačinu i trajanje pretrpljenog straha, karakter, težinu i lokalitet ozljede, duljinu liječenja, pravilno zaključio da je u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 17.070,00kn / 2.265,73 EUR i pri tome vodeći računa o cilju kojemu služi ta naknada ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom stoga su žalbeni navodi tuženika u dijelu u kojem prigovora visini dosuđene naknade zbog povrede prava osobnosti u potpunosti neosnovani.

21. Prvostupanjski sud je kod utvrđivanja visine naknade neimovinske štete uzeo u obzir izmijenjene Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzete na drugoj sjednici građanskog odjela održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.a pri tome prigovor tuženika da je sud i u odnosu na te izmijenjene kriterije previsoko sudio naknadu neimovinske štete nisu osnovani jer sud u svakom konkretnom slučaju procjenjuje sve okolnosti i specifičnosti slučaja stoga se ne radi o strogo matematičkom izračunu već o kriterijima koji su orijentacijskog karaktera.

22. Također prvostupanjski sud je pravilno utvrdio na temelju provedenog medicinskog vještačenja opseg trajanja tuđe pomoći i njege koja je tužiteljici bila potrebna od sveukupno 110 sati i to u iznosu od 30 kn/ h /3,98 EUR stoga su žalbeni navodi tuženika u tom pravcu neosnovani.

23. Naime iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je tuđu pomoć i njegu pružala nevjesta stoga se radi u ovom konkretnom slučaju o nenovčanoj imovinskoj šteti za koju se visina utvrđuje prema odredbi čl. 223. st. 1. ZPP-a.

24. Međutim s obzirom da se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti čija je visina određena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke zatezne zakonske kamate teku od donošenja prvostupanjske presude kojom je visina određena (čl. 1089. st. 2. ZOO-a pa je stoga u tom dijelu valjalo preinačiti pobijanu presudu.

25. U odnosu na neimovinsku štetu pravilno je sud u smislu odredbe čl.1103. ZOO- a a u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a za naknadu neimovinske štete dosudio zakonske zatezne kamate tekuće od 25. svibnja 2017. kao dana tuženikovog primitka odštetnog zahtjeva tužiteljice stoga su žalbeni navodi u tom pravcu neosnovani.

26. Žalbeni prigovori tuženika na odluku o troškovima parničnog postupka nisu osnovani.

27. Naime pravilan je pravni zaključak prvostupanjskog suda da se u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a omjer uspjeha stranaka u sporu određuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu pa je stoga sud pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a.

28. U ovom konkretnom predmetu tužiteljica je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala isplatu na ime naknade štete u iznosu od 64.000,00 kn / 8.494,82 EUR da bi podneskom od 24. veljače 2022. nakon provedenog medicinskog vještačenja snizila tužbeni zahtjev na iznos od 20.370,00 kn / 2.703,74 EUR a što se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe na koji je tuženik pristao te je tuženik potraživao nastale troškove parničnog postupka u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva.

29. Međutim pravilan je pravni zaključak prvostupanjskog suda da kod odmjeravanja troškova parničnog postupka u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi jer je tuženik cijelo vrijeme osporavao osnovanost tužbenog zahtjeva za naknadu štete zbog čega su provedeni dokazi u ovom postupku radi utvrđivanja odgovornosti tuženika za naknadu štete.

30. Nadalje pravilno sud utvrđuje da u ovom konkretnom slučaju djelomičnim povlačenjem tužbe nije došlo do prelaska u niži bodovni razred pa stoga to nije utjecalo na visinu odmjerenih troškova parničnog postupka koje je dužan podmiriti tuženik a s obzirom da je tužiteljica prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti uspjela u ovom parničnom postupku stoga su žalbeni navodi tuženika u cijelosti neosnovani.

31. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud dosudio tužiteljici zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak parničnog postupka od dana donošenja sudske odluke na temelju odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22).

32. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

33. S obzirom da je tuženik uspio samo u neznatnom dijelu ovom žalbenom postupku valjalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadom troška ovog žalbenog postupka (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

U Zagrebu, 19. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj