Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1215/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Tomislava Aralice, predsjednika vijeća, Vlaste Feuš sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vesne Žulj članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2312-2000 Somervale Crt, SW Calgary, AB T2Y 4J1, kojeg zastupaju punomoćnici Željko Živković i Josipa Simsig Zorić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Željka Živković i Josipa Simsig Zorić u Šibeniku, protiv 1. tuženika ĐČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Suzana Mandić, odvjetnica u Šibeniku, Trg kralja Držislava 1 i 2. tuženice SČ rođ. ĐČ, [adresa], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Drnišu, poslovni broj P-1316/2020 od 5. prosinca 2024., dana 19. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Drnišu, poslovni broj P-1316/2020 od 5. prosinca 2024. te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o darovanju zaključen dana 27. travnja 2011. između UČ kao darovatelja i ĐČ kao daroprimca, koji ugovor je ovjeren istog dana po javnom bilježniku Nevenki Nakić iz Šibenika pod brojem Ov-3046/2011.

2. Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu LČ, umrle **.**.2018., ulazi 1/2 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] (zgrada i dvor 410 m2) Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

3. Dužan je tuženik ad.1. naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate od presuđenja do konačne isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju FČ naknaditi tuženiku ad.1. parnični trošak u iznosu od 5.012,50 EUR, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno istu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud ostvario je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13., 28/13 i 89/14. - dalje u tekstu: ZPP na koju povredu u žalbi ukazuje tužitelj. Pobijana presuda ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i pošto o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava danim u postupku i samih tih isprava.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju i utvrđenju da u ostavinsku imovinu iza pok. LČ ulazi ½ dijela čest. zgr. [katastarska čestica] (zgrada i dvor 410 m2) Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7. Polazeći od utvrđenja da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da isti ne nalazi podatke koji bi upućivali na neku duševnu bolest ili psihički poremećaj koji bi po svojoj prirodi i intenzitetu doveli u pitanje sposobnost rasuđivanja pokojnog UČ "tempore acti" na dan zaključenja Ugovora o darovanju od 27. travnja 2011. te koji je utvrdio da darovatelj sada pok. UČ nije imao psihopatoloških smetnji koje bi utjecale na njegovu sposobnost na rasuđivanje te slobodno odlučivanje svojom voljom, prvostupanjski sud utvrdio je da ne postoje razlozi za utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju sklopljenog 27. travnja 2011. između pokojnog UČ i ĐČ, kao i utvrđenje da u ostavinsku imovinu iza pok. LČ ulazi ½ dijela čest. zgr. [katastarska čestica] (zgrada i dvor 410 m2) Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8. U žalbenoj fazi kao i tijekom prvostupanjskog postupka sporno je je li darovatelj UČ u vrijeme potpisivanja Ugovora o darovanju zaključenog dana 27. travnja 2011. bio sposoban za rasuđivanje te je sporno je li ½ dijela čest. zgr. [katastarska čestica] (zgrada i dvor 410 m2) Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu majke stranaka pok. LČ.

9. Nalazom i mišljenjem vještaka Časlava Lončara utvrđeno je da se u medicinskoj dokumentaciji ne nalaze podaci koji bi upućivali na neku duševnu bolesti ili psihički poremećaj, koji bi po svojoj prirodi i intenzitetu dovodili u pitanje sposobnost rasuđivanja UČ "tempore acti" na dan zaključenja Ugovora o darovanju sklopljenog 27. travnja 2011. Vještak je utvrdio da uzevši u obzir sve navedene raspoložive podatke o psihičkom stanju pok. UČ, može smatrati kako u vrijeme zaključivanja spornog ugovora pok. UČ nije imao psihopatoloških smetnji, koje bi utjecale na njegovu sposobnost za rasuđivanje i slobodno odlučivanje svojom voljom. Vještak je i u svom usmenom očitovanju na ročištu 24. svibnja 2024. obrazložio da je kod procjenjivanja sposobnosti i rasuđivanja najvažnija medicinska dokumentacija koja se odnosi na psihijatrijsko liječenje i to da je što bliže vremenu prije potpisivanja ili neposredno nakon potpisivanja spornog ugovora, zbog čega je naveo dijagnoze liječenja u OB Šibenik od 1. listopada 2011. do 12. listopada 2011., kada se u otpusnom pismu kao peta dijagnoza navodi demencija, te kako nijedna dijagnoza sama po sebi ne isključuje raspravnu sposobnost, a da bi mogli razgovarati o ovoj demenciji, mora postojati i organska obrada, što uključuje CT mozga, pregled psihijatra, neuropsihologijska obrada, a sve to da bi se, ako već postoji dijagnoza, o kojem stupnju promjena se radi. Obrazložio je kako kod demencije postoje tri vrste promjena, prva je početna demencija kada se ne dovodi u pitanje sposobnost rasuđivanja, srednja demencija i izražena demencija dovode do gubitka sposobnosti rasuđivanja, da se razina dementnih promjena ne navode te kako za petu dijagnozu nema potvrde, jer nije napravljena potrebita obrada te se samo temeljem medicinske dokumentacije može donositi zaključak o sposobnosti rasuđivanja. Vještak je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 11. ožujka 2024. godine. U odnosu na upit punomoćnice tužitelja o zdravstvenom stanju pok. UČ, vještak je naveo kako je pok. UČ imao dugu anamnezu alkoholne bolesti, kako je prvo liječen u siječnju 1977. godine, nakon toga u više navrata u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan i Općoj bolnici Šibenik, zbog čega se može pretpostaviti da su se smetnje uzrokovane alkoholnom bolesti pogoršavale, ali kako ne postoji pisana medicinska dokumentacija u tom pogledu s obrazloženjem napravljene obrade i kako nema dokumentacije koja bi ukazivala na promjene i razinu promjena,odnosno kako u spisu nema medicinske dokumentacije koja bi ukazala na pogoršanje mnestičkih funkcija. Vještak je naveo kako svaka dijagnoza, pa tako i dijagnoza psihoorganskog sindroma, mora biti utvrđena dodatnim pretragama, a kako u spisu nema dokumentacije da je to napravljeno kod pok. UČ. Na upit punomoćnice tužitelja koja je donja granica kvocijenta inteligencije da bi se osoba mogla tretirati kao osoba sa metalnom retardacijom, vještak je odgovorio da je to 70 IQ, a da to ne dovodi u pitanje sposobnost za rasuđivanje, da se IQ može pogoršavati uslijed dugotrajnog stanja alkoholiziranosti, ali da u spisu nema podataka o kasnijem mjerenju IQ. Na upit punomoćnice tužitelja da li bi osoba sa metalnom retardacijom mogla shvatiti puni obujam svih posljedica pravnog posla, vještak je odgovorio da osoba sa IQ 70 može shvatiti puni obim pravne radnje koju obavlja i može upravljati svojim postupcima. U odnosu na otpusno pismo od 12. listopada 2011. godine, što je najbliže potpisivanju ugovora, vještak je naveo kako se kao prva dijagnoza navodi dehitratacija, što je sindrom koji sam po sebi može dovesti do stanja iz otpusnog pisma, uz dekubitalne ulkuse, tako da je to bilo opće tjelesno stanje sad pok. UČ, a ne stanje uzrokovano psihoorganskim promjenama. Na upit punomoćnice tužitelja da li smatra da bi uslijed alkoholizma on mogao biti sugestivan, vještak je naveo da je zbog svog dugogodišnjeg alkoholizma pok. UČ mogao biti sugestivan, ali se u tim stanjima promatra i pitanje motivacije kada osoba potpisuje ugovor o darovanju te kako u tom dijelu nije uočio elemente koji bi u normalno-psihološkom smislu doveli u sumnju njegovo postupanje "tempore acti". Na upit punomoćnice tužitelja, s obzirom da je u zadnjem nalazu dijagnosticirana kronična demencija, koliko ranije su morali postojati simptomi demencije da bi se dijagnosticirala kronična demencija, vještak je odgovorio da je demencija u pravilu progresivno oboljenje, jer se iz dokumentacije ne zna točan podatak početka samog oboljenja, a dijagnoza postavljena sedam mjeseci nakon potpisivanja predmetnog ugovora ne može govoriti o demenciji "tempore acti".

10. Na nalaz i mišljenje prigovorio je tužitelj te je i nakon usmenog očitovanja stavio prijedlog za provođenjem novog vještačenja koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud odbio raspravnim rješenjem, ali nije u obrazloženju presude naveo zbog čega prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Časlava Lonačara te zbog čega odbija prigovor tužitelja sa dokaznim prijedlogom provođenja novog vještačenja tim više što je kod UČ postavljena dijagnoza kronične demencije koja slijedi prije i poslije zaključenja spornog Darovnog ugovora sklopljenog 27. travnja 2011.

11. Iz dokumentacije proizlazi da je u siječnju 2011., a što znači par mjeseci prije zaključenja spornog Ugovora UČ liječen pod dijagnozom "povratni depresivni poremećaj, sadašnja epizoda teška sa psihotičnim simptomima", koja dijagnoza se ponavlja do 26. kolovoza 2011. iz čega proizlazi da obuhvaća razdoblje u kojem je sklopljen sporni Ugovor. Nadalje, u listopadu 2011. nekoliko mjeseci nakon sklapanja spornog Ugovora o darovanju UČ je hospitaliziran te je konstatirano da već unatrag par godina počinje fizički slabiti i mentalno propadati vjerojatno radi prekomjerne konzumacije alkohola te mu je između ostalog dijagnosticirana kronična demencija.

12. Imajući u vidu da se vještak Časlav Lončar nije očitovao i na nalaze Medicinskog centra Šibenik od 6. svibnja 1982., Opće bolnice Šibenik od 14. siječnja 1991. i otpusnog pisma Psihijatrijske bolnice Ugljan od 22. listopada 1990. koji prileže sudskom spisu iako je obrazložio da je navedena dokumentacija nebitna s obzirom na vrijeme kada je ista sačinjena time je za ukazati da se nalaz i mišljenje vještaka ukazuje nepotpunim.

13. Nadalje, u nalazu Psihijatrijske bolnice Ugljan od 22. listopada 1990. koji nalaz je vještak odbacio kao nebitan evidentiran je psihički status i to psihoorganski sindrom, narušena kontrola vladanja, epileptične atake, pad mnestičkih sposobnosti, IQ=70 te deterioracija mentalnih funkcija. U svom usmenom očitovanju vještak Časlav Lončar iskazao je potvrdno da je kod UČ tijekom desetljeća došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja uslijed psihoorganskog sindroma uzrokovanog alkoholizmom i daljnjeg propadanja mozga, kao i pogoršanja mnestičkih/kognitivnih sposobnosti i sniženja IQ te da se kod UČ nastavilo psihoorgansko i kognitivno propadanje zbog prisutnosti alkoholizma, pa navedeno proturječi njegovu nalazu i mišljenju.

14. Ujedno, valja ukazati da sud prvog stupnja prigodom donošenja svoje odluke nije uzeo u obzir sve isprave, pa tako nije ocijenio da je Ugovor o darovanju potpisan od strane darovatelja rukoznakom, pa nije utvrđeno kakvo je to zdravstveno stanje bilo UČ kada je navedeni Ugovor potpisao na taj način, a imajući pri tome u vidu činjenicu da je isti bio pismena osoba jer sudskom spisu prileži privremeni kupoprodajni ugovor iz kojega je razvidno da je isti on potpisao.

15. Nadalje, prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da je među strankama sporno je li nekretnina predstavlja bračnu stečevinu pok. roditelja stranaka, a na koje okolnosti je proveo dokaze, međutim iste ne ocjenjuje niti daje razloge o tim odlučnim činjenicama kada odbija navedeni dio tužbenog zahtjeva.

16. Slijedom navedenog, ostvario se žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP te žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

17. Radi nepravilnosti odluke prvostupanjskog suda o tužbenom zahtjevu, kao nepravilna ukazuje se i odluka prvostupanjskog suda o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška.

18. Slijedom iznesenog valjalo je pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370. ZPP ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, time da je temeljem čl. 371. ZPP naređeno da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem.

19. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatak na koji mu je ukazano ovim rješenjem te će nakon što raspravi i utvrdi sve odlučne okolnosti za ishod spornog odnosa među strankama, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška, a u kojoj odluci će dati jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama.

U Zagrebu, 19. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica