REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž R-105/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB 26187994862, zastupanog po punomoćniku LŽ, dipl. pravniku kod tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržanoj u presudi i rješenju Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1284/2024-20 od 6. svibnja 2025., 19. kolovoza 2025.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se djelomično žalba tuženika te se preinačava odluka o troškovima postupka sadržana u presudi i rješenju Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1284/2024-20 od 6. svibnja 2025. – točka III izreke u pobijanom dijelu u iznosu 510,00 EUR (odnosno dio kojim je naloženo tuženiku platiti parnični trošak preko iznosa od 200,00 EUR) na način da se glede toga pobijanog dijela odbija zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu 30,00 EUR sa zateznim kamatama, a u preostalom dijelu glede iznosa od 480,00 EUR sa zateznim kamatama odbija se djelomično žalba tuženika kao neosnovana te se u tom dijelu, za taj iznos, potvrđuje odluka o troškovima postupka u pobijanom dijelu.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I/ Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, V. Jagića 33 OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju RŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 622,24 eura skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 04.06.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na nesporno isplaćen iznos naknade štete od 1.600,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 04.06.2024. do dana isplate 08.08.20204. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
III/ Nalaže se tuženiku tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 710,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 6. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku
8 dana pod prijetnjom ovrhe.“
1.2. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu u iznosu od 677,76 eura sa zakonskim zateznima kamatama od 08.08.2024. do isplate.
2. Protiv dijela točke III. prvostupanjske presude kojom je odlučeno o troškovima postupka, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik i to protiv dijela preko dosuđenog iznosa troška od 200,00 EUR, uključujući i dosuđene zakonske kamate na pobijani dio (dakle, riječ je o pobijanom iznosu od 510,00 EUR s kamatama) „iz svih žalbenih razloga“. Navodi da je tijekom postupka osporavao samo visinu tužbenog zahtjeva, a ne i osnovu, da je u tužbi istaknuti zahtjev tužitelja bio u iznosu od 1.300,00 EUR te usvojen točkom I izreke presude u iznosu od 622,24 EUR, pa da uspjeh tužitelja iznosi 48%, a tuženika 52% slijedom čega je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19., 80/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP) i odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Ističe da je odluka o troškovima zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP obzirom je ista nejasna i nerazumljiva, daju nije moguće ispitati te je kontradiktorna razlozima sadržanim u samoj presudi. Nadalje navodi da je sud neosnovano priznao tužitelju trošak za sastav podneska od 12. studenog 2024. kojim je dostavljen dokaz o uplati predujma za provođenje medicinskog vještačenja iako taj trošak nije bio nužan jer se provjera uplate predujma može obaviti uvidom u izlist po transakcijskom računu suda. Osim toga, da sud nije pravilno odmjerio visinu troška za pristup ročištu dana 19. ožujka 2025. te za sastav podneska od 09. prosinca 2024. jer se tijekom postupka mijenjala vrijednost predmeta spora zbog smanjenja tužbenog zahtjeva te za navedene radnje tužitelju umjesto 75 bodova trebao biti eventualno priznat trošak u visini od 50 bodova jer je radnja poduzeta u trenutku kada je VPS u postupku bio 622,24 EUR. Predlaže uvažiti žalbu te preinačiti prvostupanjsku presudu u točki III izreke na način da se odbije zahtjev tužitelja za naknadom troškova u iznosu od 510,00 EUR kao neosnovan te tužitelja obveže da naknadi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 13,27 EUR na ime sudske pristojbe za žalbu.
3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. ZPP.
4. Odgovor na žalbu nije dan.
5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
6. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 622,24 eura zateznim kamatama (točka I) te zakonske zatezne kamate na nesporno isplaćen iznos naknade štete od 1.600,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 04.06.2024. do dana isplate 08.08.2024. (točka II). Rješenjem je utvrđeno da je da je tužitelj povukao tužbu u iznosu od 677,76 eura sa zakonskim zateznima kamatama. Odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud je tužitelju priznao trošak za sastav odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova (s obzirom na vrijednost zahtjeva 3.000,00 eur), za sastav tužbe 75 bodova, za pristup na ročišta 5. studenog 2024. i 19. ožujka 2025. te za sastav podneska od 9. prosinca 2024. po 75 bodova, te za sastav podneska od 12. studenog 2024. 25 bodova, imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 1.300,00 EUR, ukupno 425 bodova, odnosno 850,00 eura, te je razmjerno uspjehu u sporu primjenom odredbe čl. 154. st.2. ZPP tužitelju dosudio 48% priznatih troškova u iznosu od 408,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 102,00 EUR te trošak vještačenja u iznosu od 200,00 EUR u cijelosti i tuženiku naložio da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 710,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
7. Ispitujući odluku o troškovima postupka sadržanu u prvostupanjskoj presudi u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tom - dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 467. st. 1. u vezi s člancima 381. i 433. ZPP, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju žalitelj jer je odluka o trošku jasna i razumljiva, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
8. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio omjer uspjeha stranaka u sporu, cijeneći kvantitativan i kvalitativan uspjeh. Naime, tuženik je već u odgovoru na tužbu kao i u tijeku cijelog postupka osporavao u cijelosti potraživanje tužitelja navodeći da mu je šteta u cijelosti namirena isplatom iznosa od 1.600,00 EUR povodom vansudskog zahtjeva. Time je tužitelju osporen osnov potraživanja te je stoga bilo potrebno provesti postupak radi dokaza osnova i visine nastale štete. Tužitelj je prvotno zatražio naknadu štete u iznosu od 1.300,00 EUR od čega mu je dosuđen iznos od 622,24 EUR (tužba je povučena za 677,76 EUR iako je pravilno za taj iznos trebalo odbiti tužbeni zahtjev s obzirom na tuženikovo protivljenje povlačenju tužbe za taj iznos), pa stoga uspjeh tužitelja iznosi 48 % jer je tužitelj što se osnova tiče uspio 100%, a visine tužbenog zahtjeva 48% (100 + 48 = 148 : 2 = 74) dok je uspjeh tuženika 52 % (0 % što se osnova tiče + 52 % visine= 52 : 2 = 26) pa je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 154. st.2. ZPP imajući pri tome u vidu i prava koja se štite Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj: 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., dalje: Konvencija), prvostupanjski sud pravilno tužitelju priznao trošak u omjeru od 48 % (74%-26%).
9. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je tužitelju za pristup ročištu dana 19. ožujka 2025. te za sastav podneska od 9. prosinca 2024. pogrešno priznato po 75 umjesto 50 bodova jer je radnja poduzeta u trenutku kada je VPS u postupku bio 622,24 EUR. Naime, tužitelj je podneskom od 9. prosinca 2024. povukao tužbu za iznos od 677,76 EUR, međutim kako se tuženik usprotivio povlačenju tužbe, to je vrijednost premeta spora i u trenutku zaključenja glavne rasprave iznosila 1.300,00 EUR pa je stoga prvostupanjski sud pravilno tužitelju priznao 75 bodova za svaku od navedenih radnji sukladno Tbr. 8. t.1. i Tbr.9. t.1. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj:138/23. -dalje Tarifa).
10. Međutim, u pravu je žalitelj da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju priznao zatraženi trošak za sastav podneska od 12. studenog 2024. kojim tužitelj obavještava sud o uplati predujma, jer navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st.1. ZPP. To stoga što obavijest o izvršenoj uplati predujma na žiro račun suda u spis dostavlja računovodstvo suda, a osim toga, činjenicu uplate ili neizvršene uplate predujma moguće je utvrditi i samim uvidom u eSpis predmeta. Konačno, tužitelj je dokaz o uplati predujma mogao dostaviti sudu i bez sastavljanja podneska, stoga, trošak nastao sastavom istog nije bio potreban niti neophodan radi čega je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava tog podneska u iznosu od 30,00 EUR (25 bodova x 2,00 EUR+PDV = 62,50 EUR x 48%) valjalo odbiti kao neosnovan i u tom dijelu za taj iznos preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III prvostupanjske odluke.
11. U preostalom pobijanom dijelu glede iznosa od 480,00 EUR (400 bodova x 2,00 eur x PDV=1.000,00 EUR x 48%) sa zateznim kamatama žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu te u tom dijelu, za taj iznos, potvrditi odluku o troškovima.
12. Slijedom navedenog, primjenom čl. 380. t. 2. i 3. ZPP odlučeno je kao u izreci.
13. Budući je tuženik sa žalbom uspio tek u razmjerno neznatnom dijelu od 6% (vrijednost predmeta spora koja se pobija žalbom je 510,00 EUR, a uspjeh po žalbi 30,00 EUR) kraj činjenice da trošak žalbenog postupka tuženika iznosi 13,27 EUR (na ime sudske pristojbe za žalbu) to je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka primjenom odredbe čl. 154. st.5. ZPP odbijen kao neosnovan.
Pula – Pola, 19. kolovoza 2025.
S u d a c:
Biljana Pamić
