REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Kž-373/2025

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ante Bačić kao predsjednika vijeća, te Sandre Radanović i Ive Lovrin, univ.spec.iur. kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika RT, zbog kaznenog djela iz čl. 236.st.1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, posl.br. K-745/2016 od 19.studenog 2024., temeljem čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 18. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 19. studenog 2024. Općinski sud u Puli-Pola je pod toč I. izreke, temeljem odredbe čl. 453. toč.3. ZKP/08 oslobodio od optužbe okrivljenika RT da bi počinio kazneno djelo protiv imovine- prijevarom iz čl. 236.st.1. KZ/11, pod toč.II. izreke je temeljem odredbe čl. 380. st.1. toč.2. ZKP/08 u svezi čl. 452. toč.6. ZKP/08 obustavljen kazneni postupak u odnosu na kazneno djelo iz čl. 146.st.1. KZ/11, dok je pod toč. III. Izreke odlučeno da temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145.st.2. toč. 1 . do 5. ZKP/08,nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468.st.1. toč. 11. ZKP/08), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 2. i 3.ZKP/08) i pogrešne primjene Zakona o kaznenom postupku (čl.468.st.3. ZKP/08) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu je podnio okrivljenik putem braniteljice Janje Maričić, odvjetnice iz Pule, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Suprotno navodima žalbe državnog odvjetnika, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer je dao razloge o svim odlučnim činjenicama, uključujući i njegovu ocjenu svih okolnosti u konkretnom slučaju na temelju čega je donio prvostupanjsku presudu. U odnosu na ovu žalbenu osnovu treba reći da državni odvjetnik sadržajno dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti više riječi u nastavku presude.

6. Međutim u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

7. Naime, iz navoda izreke i obrazloženja pobijane presude proizlazi kako prvostupanjski sud smatra da u pogledu kaznenog djela prijevare nije dokazano da bi okrivljenik RT počinio kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11, dok je u odnosu na kazneno djelo nedozvoljene uporabe osobnih podataka iz čl. 146. st. 1. KZ/11 utvrdio da je nastupila zastara obzirom da je od počinjenja tog kaznenog djela prošlo više od šest godina za to kazneno djelo je propisana kazna zatvora do jedne godine.

7.1. Prvostupanjski sud navodi da okrivljenik negira počinjenje kaznenog djela, kako oštećena TT nema saznanja o tome tko je koristio njeno ime i prezime i na taj način otvorio račun u „...“ te koristio njihove usluge a niti je ikada vidjela a niti pozna okrivljenika. Za svjedoka ZT Sud navodi kako nema konkretnih saznanja o događajima za koje se tereti okrivljenik i da mu je samo poznato da je okrivljenik njemu prebacio novčani iznos bona na njegovu SIM karticu ali da ne zna o čijem se bonu radi niti kako je okrivljenik došao do tog bona. U odnosu na „...“ d. d. Sud utvrđuje da ta pravna osoba ne raspolaže snimkom telefonskog razgovora kojim je 2014. sklopljen ugovor između ŠT i „...“.

7.2. Na temelju takvih tvrdnji Sud potom zaključuje da svjedoci, TT i ZT, nemaju neposrednih saznanja o tome tko je koristio podatke ŠT niti sklopio ugovor na njeno ime i koristio potom usluge jer nisu vidjeli niti čuli okrivljenika kako sklapa ugovor dok „...“ nema, kako navodi Sud, materijalnih dokaza koji bi ukazali na okrivljenika pa temeljem toga Sud, kako inicijalno izgleda, donosi oslobađajuću presudu.

7.3. Međutim, u pravu je žalitelj kada tvrdi da ovakav način zaključivanja upućuje na to da prvostupanjski sud nije izvršio ocjenu svakog izvedenog dokaza kako pojedinačno tako u svojoj ukupnosti i međusobnom odnosu, jer sud ne ocjenjuje dokumentaciju u spisu koja pokazuje transakcije po spornom broju odnosno računu i na koje druge telefonske brojeve su sa spornog telefonskog broja vršene uplate bona.

7.4. Naime, sporni događaj desio se 2014. a svjedoci koje navodi sud su ispitivani 2001. pa je logično da se neće sjećati detaljno svih stvari. Međutim, iskazi i ovih svjedoka daju jasno smjernice koje upućuju upravo na okrivljenika kao počinitelja i to osobito kada se njihovi iskazi stave u odnos sa dokumentacijom u spisu. Točno je da svjedokinja TT nema neposrednih saznanja o tome da bi okrivljenik počinio kazneno djelo prijevare, međutim, ono što jasno proizlazi iz iskaza ŠT i dokumentacije u spisu, osobito dokumentacije „...“ je okolnost da je neka osoba koristeći njeno ime i prezime zasnovala sa „...“ pretplatnički odnos koji je teretio nju a ne osobu koja je taj odnos ugovorila te da su u tom pretplatničkom odnosu korištene usluge „...“, između ostalih i nadoplata bona na telefonski broj ZT.

7.5. Nadalje, iz iskaza svjedoka ZT jasno i nedvosmisleno proizlazi da je upravo okrivljenik bio taj koji mu je nadoplatio bon i da je takvo što okrivljenik napravio njemu samo jednom. Ovaj svjedok jasno iskazuje, nakon što mu je predočena dokumentacija „...“, i da je broj koji se navodi u toj dokumentaciji, a za koji broj iz te dokumentacije proizlazi, je upravo broj za koji je osnovan pretplatnički odnos na ime ŠT, [broj telefona], broj koji je koristio baš okrivljenik. Ovom svjedoku je to poznato jer poznaje okrivljenika i od njega je dobio bon upravo sa tog spornog broja telefona za koji navodi da ga je koristio upravo okrivljenik. Osim toga, iz dokumentacije „...“, je vidljivo da je upravo sa tog broja, [broj telefona], kupljen sporni bon i prebačen svjedoku ZT te je upravo taj telefonski broj na koji je sklopljen ugovorni odnos bio broj za koji svjedok potvrđuje da je pripadao okrivljeniku.

7.6. Sud ne obrazlaže svoju tvrdnju kada u obrazloženju pobijane presude navodi da svjedok ZT govori nelogično i na temelju sjećanja. Točno je da ovaj svjedok ne svjedoči da je osobno čuo i vidio okrivljenika kako ugovara sa „...“ usluge na ime oštećenice ali je vidio i čuo druge okolnosti, i o njima iskazuje, a koje povezuju okrivljenika sa počinjenim djelom, pri čemu je njegov iskaz potkrijepljen dokumentacijom priloženom u spisu na kojoj su jasno ispisane transakcije koje su vršene i vrsta transakcija.

7.7. Navod prvostupanjskog suda, da odluku nije mogao donositi samo na temelju iskaza jednog svjedoka, upućuje dodatno da sud prilikom donošenja pobijane presude iskaz svjedoka ŽT dovodio u međusobnu korelaciju sa ostalim izvedenim dokazima kako bi dobio cjelovitu sliku koju daju svi izvedeni dokazi, kako to pravilno tvrdi žalitelj, a kako to propisuje odredba čl. 450.st.2. ZKP/08. Ovime je također povrijedio i odredbu čl. 468. st. 3. ZKP/08 jer nije primijenio odredbu čl. 450. st. 1. Zakona o kaznenom postupku prilikom ocjene dokaza i donošenja pobijane presude.

8. Iz navedenog proizlazi, da je u pravu žalitelja kada tvrdi da prvostupanjski sud nije izložio zbog kojih je razloga sporne činjenice našao nedokazanima, nije dao ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, nije dao valjane razlog zašto nije povjerovao iskazu oštećenika ZT, a takvi propusti su rezultirali zaključkom da nije dokazano da bi okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo.

8.1. Prema tome iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da navedeni zaključci prvostupanjskog suda za sada nisu prihvatljivi, Naime, i ovaj drugostupanjski sud, nalazi da je u pravu žalitelj, tj. državni odvjetnik kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

8.2. Dakle, prema stanju spisa, nužno je reći da je zaključak prvostupanjskog suda za sada neprihvatljiv, te da je žalitelj sa uspjehom doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, pa je pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

9. Stoga je na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08, trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će izvesti i ocijeniti sve ranije navedene dokaze, po potrebi i druge, vodeći računa i o argumentaciji ove drugostupanjske odluke, iznova će provesti raspravu, nakon čega će donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku, odluku koju će valjano obrazložiti sukladno odredbi čl. 459. ZKP/08

U Zadru,18. kolovoza 2025.

Zapisničar

Predsjednik vijeća

Marina Horvat

Ante Bačić