Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-477/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Jasni Bratek, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, zastupanog po punomoćniku ET, zaposleniku ovrhovoditelja, protiv ovršenice ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Terezi Tei Krešić, odvjetnici iz Zagreba, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Ovr-803/2023-23 od 5. lipnja 2025., dana 18. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba ovršenice ŽT kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Ovr-803/2023-23 od 5. lipnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Odbija se prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr-803/2023 od dana 26. rujna 2024. godine."

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenica iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. do toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP), a koji propis se na ovaj postupak primjenjuje sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. - dalje u tekstu: OZ). Predlaže pobijano rješenje preinačiti i prihvatiti prijedlog za odgodu ovrhe. Traži trošak žalbenog postupka.

2.1. Ovršenica u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda prema kojem ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a. Zaključak prvostupanjskog suda da nije ispunjen i drugi, kumulativno određeni uvjet za odgodu ovrhe određen odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a ovršenica smatra nejasnim i proturječnim jer da su u pobijanoj odluci izostali razlozi suda odbija li se prijedlog za odgodu ovrhe zbog toga što nije ispunjen uvjet iz čl. 65. st. 1. da bi ovršenici provedbom ovrhe nastupila teška ili teško nadoknadiva šteta ili iz razloga što ovršenica nije dokazala da bi joj provedbom ovrhe bilo povrijeđeno pravo na dom.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga koji su navedeni žalbom ovršenice, i onih na koje sud pazi po službenoj dužnosti u pogledu zakonom propisanih bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pravilne primjene materijalnog prava u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a i čl. 381. ZPP-a, utvrđeno je da je pobijano rješenje doneseno pogrešnom primjenom materijalnog prava.

6. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje kojim odbija prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe na temelju utvrđenja da nisu ispunjene kumulativne pretpostavke za odgodu jer da je ovršenica podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom čime je ispunjen objektivni uvjet za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a, ali u konkretnom slučaju da nije ispunjen i drugi, subjektivni uvjet iz citirane odredbe članka 65. OZ-a, jer da u odnosu na navode ovršenice da bi provedbom ovrhe ostala bez doma, ističe se da pozivanje na prodaju nekretnine kao nenadoknadivu štetu, ne može biti razlog za odgodu ovrhe jer prodaja i gubitak vlasništva nekretnine predstavljaju jednu od ovršnih radnji i nužnu posljedicu svake ovrhe na nekretnini, da se radi o redovitoj posljedici provedbe ovrhe koja ne može biti razlogom za odgodu ovrhe unatoč neupitnoj činjenici da se radi o otegotnoj situaciji za ovršenicu i neugodnom zadiranju u njezina imovinska prava. Glede prigovora ovršenice da je predmetna nekretnina jedina nekretnina koja joj služi za stanovanje, sud prvog stupnja isti nije cijenio osnovanim smatrajući ga kao pokušaj otklanjanja posljedica ove ovrhe, a to pokraj činjenice da je ovršenica imala prijavljeno prebivalište u [adresa] još od 1969. godine pa sve do 14 .studenog 2024. kada je, u tijeku ovog postupka koji je započeo 22. srpnja 2022., promijenila prebivalište na [adresa].

7. Pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog za odgodu.

8. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a određene su pretpostavke za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika koje moraju biti ispunjene, i to ovršenik mora učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje te dokazati da je ispunjena jedna od pretpostavki iz čl. 65. st. 1. toč. 1. do 11. OZ-a, a koje se uglavnom ogledaju u podnošenju pravnih lijekova ili tužbi protiv odluka na temelju kojih je određena ovrha, a koje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

9. Vezano uz žalbene razloge ovršenice, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju, s obzirom da je ovršenica podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ispunjena je jedna od pretpostavki za odgodu ovrhe i to u smislu čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a, te da nije ispunjena druga kumulativna pretpostavka iz čl. 65. st. 1. OZ-a za odgodu ovrhe.

10. Naime, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom kad predlaže odgodu ovrhe ne može biti šteta koja bi po samom tijeku ovršnog postupka nastala, kao u konkretnom slučaju prodaja nekretnine, već se mora raditi o vjerojatnosti štete u većem opsegu. Uzimajući u obzir sve činjenice ovaj sud ocjenjuje pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da je prodaja nekretnine u ovršnom postupku doista tegobna za ovršenika, međutim ista predstavlja onu redovnu štetu koju ona trpi u tom postupku, pa ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, to tim više što je iz stanja spisa razvidno, a što ovršenica i ističe i čini nespornim, da ista nije vlasnica nekretnine koja je predmet prodaje, obzirom da je predmetne nekretnine temeljem ugovora o darovanju od 24. kolovoza 2016. darovala svojoj djeci E,Ž i VT, slijedom čega dakle nisu kumulativno ispunjene pretpostavke osnovom kojih bi valjalo udovoljiti prijedlogu ovršenice.

11. Međutim, s obzirom da je ovršenica u prijedlogu za odgodu ovrhe sadržajno istaknula prigovor prava na dom, radi ocjene osnovanosti tog prigovora prvostupanjski sud je pomoću testa razmjernosti trebao odvagnuti interes osobe kojoj prijeti gubitak doma nasuprot cilju koji se želi postići.

11.1. Republika Hrvatska ratificirala je Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda dana 07. studenog 1997. godine ("Narodne novine", broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencija). Od toga dana navedeni međunarodni ugovor dio je unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po pravnoj je snazi iznad hrvatskih zakona, što ima za posljedicu da su sva državna tijela Republike Hrvatske obvezna Konvenciju izravno primjenjivati u svome radu. To se odnosi i na domaće sudove koji, iako su u svome radu neovisni, odluke donose na temelju Ustava, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava. Prema tome, domaći sudovi obvezni su prvi pružiti zaštitu konvencijskim pravima pojedinaca, a među najvažnijim pravima zajamčenim Konvencijom, posebno mjesto zauzima pravo na poštivanje osobnog i obiteljskog života (čl. 8. Konvencije). Tom je odredbom propisano da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja (st.1.); i da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih (st.2). Navedena odredba domaćim sudovima nameće obveze materijalne i procesne naravi u smislu da su, prije svega dužni poštivati dom pojedinca te da su u obvezi svakom pojedincu pružiti zaštitu u situacijama kada je to potrebno, tj. zaštitu od nedopuštenog miješanja u navedeno pravo. Pri tome treba reći da se pod činom miješanja podrazumijeva svaki čin državne vlasti kojim se pravo na dom ograničava ili oduzima, ali i propust državne vlasti da zaštiti prava pojedinca od miješanja trećih osoba. Iznimke od zabrane miješanja propisane su naprijed citiranom odredbom čl. 8. st. 2. Konvencije, pa može li neka od tih propisanih iznimki opravdati miješanje prosuđuje se primjenom testa razmjernosti na okolnosti konkretnog slučaja.

12. Dakle, prvostupanjski sud je bio dužan ispitati da li nekretnina koja je predmet ovrhe predstavlja dom ovršenice i da li provođenje ovrhe na toj nekretnini predstavlja miješanje u njezino pravo na dom, te ako to utvrdi provesti test razmjernosti pomoću tri eliminacijska pitanja i to da li je miješanje u pravo na dom u skladu sa zakonom, da li je to miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja te da li je miješanje razmjerno i nužno u demokratskom društvu, a pri čemu će prvostupanjski sud voditi računa o sljedećim okolnostima: imovinskim prilikama ovršenice, vlasništvu drugih nekretnina ovršenika i dr. Negativan odgovor na jedno od eliminacijskih pitanja znači da je riječ o povredi prava na dom iz članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

12.1. Pri tome, prvostupanjski sud je radi utvrđivanja relevantnih činjenica ovlašten održati ročište u skladu s odredbom čl. 7. st. 2. OZ-a.

13. Budući da prvostupanjski sud nije proveo test razmjernosti u odnosu na istaknuti prigovor prava na dom ovršenice, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. st. 1. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a uvažavanjem žalbe ovršenice ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

14. Prvostupanjski sud će u ponovnom postupku, provesti test razmjernosti, te donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku. Pri tome je teret dokaza da je riječ o domu ovršenice i da provedbom ovrhe - prodajom nekretnine čija je redovna posljedica iseljenje dolazi do miješanja u njegovo pravo na dom na ovršenici, dok je u odnosu na pitanja je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li miješanje nužno u demokratskom društvu, teret dokaza na ovrhovoditelju.

15. Odluka o troškovima postupka u povodu izjavljene žalbe donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

Osijek, 18. kolovoza 2025.

Sutkinja

Jasna Bratek